Nostalgija

5

Nostalgija

Eeee videla sam i ja negde Step sok i nisam mogla da verujem Very Happy
Još se sećam ukusa... I kad su nam kao klincima branili jer je to otrov Very Happy

I videh, pre par dana, na Zlatiboru... One Star žvake Very Happy Njih kad vidim, setim se - Neću žvaku, hoću kusur Mr. Green ... Ako ih se seća neko.... Ne mogu da nađem sliku, izbacuje Stars .....

jaojj ja nikad necu zaboraviti cokolade koje su mi kupovali kad sam bila mala

na njima ima raznih prica poput pepeljuge, 2 praseta ... i sve te legendarne bajke a ako me secanje ne vara ima kao otvoris ih i onda iskoci lik iz bajke nacrtan na kartonu ... to mi je bilo bas interesantno

nisam sigurna da sam ikad probala kakvog je ukusa zato sto sam ih uvek sakrivala na mom tajnom mestu (jer ako bi ih otvorila ''iskakajuca slika'' bi bila sve samo ne to ) i kad god bi bila tuzna otisla bih tamo i igrala se sa njima pokusavajuci da procitam bajke :/ ^^

Siriusu nedostaje Baš čaršija i još što-šta, a meni leto na Mljetu - letovanje se zvalo mljetovanje. Very Happy Četiri sata plovidbe brodom od Dubrovnika do ostrva, u pratnji delfina. Kada se prvi delfin pojavio u našem vidokrugu, neki ženski glas je uzviknuo: "Ajme meni, morski pas!" Razz Kamp i prodavnica u kojoj su radile Ane i Mare. Tamo smo ujutro kupovali puter kifle i mleko; to nam je bila omiljena šetnja pre doručka. Nas dve najbolje drugarice smo bile kamperi početnici, bez prave opreme i iskustva. Primus koji smo ponele od kuće nije "radio", to se ispostavilo već prve noći kada je nakon skoro dva dana putovanja i postavljanja šatora na najgorem mestu u kampu (jer su sva dobra mesta, u hladovini, na terenu očišćenom od kamenja i sl. odavno bila razgrabljena), trebalo improvizovati neku večeru ispred šatora. Drugarica je kupila u DBK neko "gorivo" za taj nesrećni primus, primus nije hteo da gori. Gorivo je bilo visoko koncentrovani alkohol. Priskočio nam je u pomoć poznanik sa broda, sa kojim ćemo se posle godinama družiti kod kuće sve dok nije napustio zemlju u potrazi za boljim životom na američkom severu. Ponudio se da pomogne i zatražio neku konzervu. Setila sam se da vučem još iz Krakova glomaznu konzervu sledža od pola kilograma (sleđ u sosu od paradajza, a ostao je u životu zato što ne mogu da smislim tu kombinaciju. Čuvala sam ga u frižideru kod kuće kao suvenir i ratnu rezervu poljske ili možda tačnije sovjetske armije). Naš drugar je izvadio neki vojnički nož i napravio otvor na konzervi u obliku zvezde. Sledž smo bratski podelili na ravne časti i pojeli ga u slast - glad ne pita. Potom je zatražio papirnu maramicu, nasuo alkohol u konzervu i napravio fitilj od te maramice. Upalio je vatru - i zaista je upalilo. Posle smo danima spremali hranu na tom improvizovanom gorioniku - kuvali kafu, ovsene pahuljice, supu iz kesice, čak smo i jaja pržili na toj alkoholisanoj konzervi. Very Happy

Bile smo pomalo ekscentrične nas dve: oprema za kampovanje nam je bila krajnje primitivna, ali to nas nije sprečavalo da uživamo sedeći na kamenju ispred šatora i doručkujemo ... kavijar. Jela beše donela te konzervice iz Lenjingrada i Talina, sa neke studentske ekskurzije. Tad sam, valjda prvi put u životu, probala kavijar i dopao mi se, doduše samo crni (crveni nisam uspela da zavolim do danas). Recept: namazati svežu kiflu tankim slojem putera i preko toga staviti kavijar. Prste da poližeš, a može se zalivati crnom kafom ili, još bolje, crnim čajem.

Najlepše letovanje u mom životu, iako sam non-stop bila gladna. Ovako sitna i mršava, proždirala sam sve što bih našla usput (malo ukradenog grožđa i smokava u vinogradima kroz koje vodi seoska prečica do Odisejeve špilje) i stalno žudela za mesom, prženim krompirom i mega porcijama srpske, odnosno šopske salate. Kada bih bila "dobra", drugarica, koja je umela bolje sa finansijama pa sam joj prepustila zajedničku kasu (sve, samo da ostanemo što duže na moru), dala bi zeleno svetlo za odlazak na Melitu u restoran. Na pravi ručak - pljeske sa lukom i desert - kremšnite sa čokoladom, koje smo zalivale nes kafom i tonikom sa limunom.

Navikla sam se da spavam na tvrdoj zemlji, samo na podlošci za vreću, iako me je prvih dana žuljao svaki kamičak i povremeno opsedao osećaj da će nam maleni šator za dve osobe pasti na glavu. Što se zaista i dogodilo jedne noći. Spavale smo kao zaklane kad se iznenada nešto nedefinisano obrušilo na nas, uz psovke i zvuk kotrljanja nekog kamenja (ispod našeg šatora nalazio se suhozid). Šator je počeo da se ruši, centralna greda pade; klinovi izvaljeni iz tvrde zemlje, konopci zamršeni. Iskobeljale smo se onako bunovne i krmeljive (što bi rekao Panonian), bauljajući po šatoru u potrazi za baterijskom lampom - prst pred okom se nije video. U potpunoj tišini, natmurene, podigle smo šator iz početka i legle da spavamo. Probudilo nas je sunce koje prži: kad sam izašla napolje videla sam ogroman otisak cipele na šatorskom krilu, veličine 48 otprilike. Neko je u mraku zabasao na naš šator, nagazio ga, a zatim se strmeknuo niz zid, odatle psovke. Mr. Green

Kupali smo se na Malom i Velikom jezeru, a moja ludo hrabra drugarica i na Solinama, gde su stene opasno oštre i klizave, a talasi toliki da vam je nekad trebalo i pola sata da izađete iz vode a da vas neki talas ne razbije o njih. Dok sam ja strahovala na obali, pitajući se kako ću da joj pomognem i izvučem je u slučaju da je, na primer, uhvati grč od hladne vode (otvoreno more), dve meštanke (jedine osobe u blizini) su komentarisale: "Ala je ona hrabra, što će bit ako naiđe neki morski pas?!" Svi su pričali o tim psima, da ih ima u vodama oko ostrva, da su u stanju ponekad da zađu i u Veliko jezero. A mi smo se čak i noću tamo kupali. Ludo mlado, bre. Plašili su nas i pričama o divljim svinjama: ako čovek naiđe na krdo svinja ili svinju sa mladima dok silaze na Malo jezero da piju vode, nema mu pomoći, svinja hoće i da napadne ako se oseti ugrožena. Glavni savet je bio: gde god da idete, oko jezera ili po šumi do Monto Kuca, pravite buku, glasno pričajte ili pevajte. Uveče kad bismo, opremljeni bater-lampama, krenuli na večeru u Babine kuće (na ribu, kamenice i domaće vino), šuma se orila od operskih arija - naša omiljena je bila "O, Sole, mio...". Toliko smo "lepo" pevali da su jadne svinje bežale od nas, a ne mi od njih.

Ali, najviše od svega, nedostaju mi smeh, Jelin otkačeni smisao za humor, onaj osećaj slobode, bezbrižnost i iluzija da je život tek počeo - toliko je lepih mesta u zemlji i svetu koja čekaju na nas i zanimljivih ljudi koje ćemo usput sresti i upoznati.

Studentski dani... najlepše doba mog života, sada to i znam.

U pravu si. Nedostaje mi druženje s kolegama na FDU. Najlepše nam je bilo kad izađemo kroz prozor na ogromnu nastešicu sa one strane, prema pruzi. Tu smo se jednom čak i slikali s profesorom. Ladno. I on izašao. Inače, tu smo umeli da sedimo i da se koncentrišemo pred neki ispit. Niko nam nije zamerao, samo da ne odemo do sledeće učionice tom nastrešicom...

Pre tog nezaboravnog leta, proveli smo jedno dugo toplo leto u Poljskoj (pisala sam o tome svojevremeno na Fejsbuku, iz glave kao i sad - šteta što sam uništila svoj profil Mr. Green ). Studentarija iz Juge na razmeni - naša Studentska zadruga, njihov Student servis. Poljska je bila još ona Poljska "u mom srcu" o kojoj je Džoni tako prkosno pevao. Valensa u kućnom pritvoru, Solidarnost razjurena i stavljena izvan zakona. Jedini vesnici promena (a promena se osećala u vazduhu) bili su retki inostrani artikli - Pepsi cola, bar čokoladice i cigarete - Marlboro, Lucky Strike, Old Navy. I jedna pesma u disko klubu u Studenjaku na Novoj Huti, sa rečitim refrenom "Coca Cola, perestroyka", na ruskom, naravno. Mi Jugovići smo padali u delirijum od smeha kad bismo je čuli. Ali zapravo nije bilo smešno - socijalizam je pao na pitanju potrošnje.

Po povratku kući, nas tri smo osnovale malo tajno i elitno društvo "SLEDŽ". Smile Društvo je imalo zakletvu "Sledža mi moga" i psovku "Sledža li ti tvoga!". Tog leta je išla tv serija o Sledžu Hameru, tako da su jezički kalamburi bili praktično neiscrpni.



Nije baš original, ali poslužiće kao ilustracija.



Po mom mišljenju, the best of Azra.

;-P

Zagrljaj

Poljubac Ali nikad ih nisam probala, keve mi. Embarassed Jesu li one tvrde, imaju li neko punjenje? One tvrde sa voćnim ukusima (kao Visoki C i sl.) su mi uvek bile preslatke i boleli su me zubi od njih, pride što su se lepile. Jedine tvrdex bombone koje sam volela su bile neke slovenačke, valjda, uglavnom, bile su bele i glatke spolja, a iznutra su imale neki kremić sa alpskim mlekom i ukusom mentola. Ne mogu se setiti naziva niti mogu da ih nađem na netu, promenila se ambalaža, a možda ih više ni ne proizvode.

I ovi su nostalgični Razz - Prehrambena YU nostalgija http://www.parapsihopatologija.com/forums/index.php?showtopic=3562

Ja danas u samoposluzi, biram bombone za jedno dete, kad na rafu ugledam "Goga" bombone! Instant osmeh od uva do uva, neki Čvorović bi odmah provalio da sam izdajnik i strani plaćenik, kad se toliko mejkim na "njihove" konditorske proizvode. I bio bi u pravu Razz ali ne bi znao da je pola osmeha zbog jedne imenjakinje tih bombona.

Evo, sada žvaćem, tvrde su, imaju punjenje od čokolade do kog se dolazi nakon nekih pola minuta od početka degustacije. Nisu mnogo slatke, šta znam. Meni je, kad sam se o bombonama već raspisala, ostao žal za "505 sa crtom", to pamtim kao ekstra-super-neponovljivo ukusne bombone. Ima svuda da se kupe, ali im odolevam. Ja sam to poslednji put mažnjavala sa sedam godina na plaži na Babinom Kuku, pa cenim da im ukus danas ne bi bio isti, kako god da okrenem.

Evo, ja ću da se bacim u trošak i poklonim ti najveću kesicu "505 sa crtom" (ili crticom? Confused) od 100 grama. Very Happy (Ovo je inače loša parafraza čuvene izreke "Ako budeš dobra, kupiću ti najveću čokoladu od 100 grama"). Sirius takođe evocira te iste bolbone, moraću i njemu da ih kupim. Very Happy

http://www.dernek.ba/blog/83225/amir_law/bombone-505-s-crtom

A sebe ću da častim tim Gogama već sutra! Valjda će mi socijalna vilica preživeti! Mr. Green

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 969 korisnika na forumu :: 50 registrovanih, 10 sakrivenih i 909 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 357magnum, _Sale, A.R.Chafee.Jr., babaroga, bobomicek, bojank, bojcistv, BORUTUS, Brana01, Bubimir, cemix, DeerHunter, DENIRO, Dimitrije Paunovic, dragoljub11987, Duh sa sekirom, dule10savic, Futog 74, Georgius, hyla, Još malo pa deda, kobaja77, kybonacci, Lieutenant, maiden6657, Metanoja, mgolub, MiG-29M2, milenko crazy north, Milometer, muaddib, Nemanja.M, nick79, Papadubi, pein, Regrut Boskica, Ripanjac, RJ, ruma, S2M, sap, Seeker, slonic_tonic, suton, uruk, VJ, wolf431, Zimbabwe, Žrnov, Čivi