Snaga u coveku

2

Snaga u coveku

diamond73 ::MilenaNS ::TEŽI DA BUDEŠ SREĆAN


Autor je nepoznat.


Ја се извињавам,ако могу само да додам,ово је текст чији је аутор Max Ehrmann.Више података на линку

http://www.snopes.com/language/document/desiderata.asp


Hvala...Odmah popravljam... Very Happy

Ako si pao,nemoj se ukaljati,ako si se ukaljao,nemoj se valjati! J.J.Zmaj

„У добру се не узвиси, а у злу се не понизи“ - народна пословица

PARADOKS NAŠEG VREMENA


Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade,
ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike;
trošimo više, a imamo manje;
kupujemo više - uživamo manje;
Imamo veće kuće, a manje porodice;
više udobnosti, a manje vremena;
imamo više diploma, ali manje razuma;
više znanja, a manje rasuđivanja;
više stručnjaka, a još više problema;
više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Pijemo previše, pušimo previše,
trošimo nepromišljeno, smijemo se premalo,
vozimo prebrzo, olako se ljutimo,
prekasno liježemo, ustajemo umorni,
čitamo nedovoljno, gledamo TV suviše.
Molimo se rijetko.
Uvećali smo naše posjede,
ali smo umanjili naše vrijednosti.
Previše pričamo, premalo volimo,
prečesto mrzimo.
Naučili smo kako da preživljavamo,
ali ne i kako da živimo.
Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

Putovali smo na mjesec, a problem nam je otići preko ulice i
upoznati novog susjeda. Zagospodarili smo vanjskim prostorom,
ali ne i unutrašnjim. Napravili smo velike, ali ne i bolje stvari.

Očistili smo vazduh, a zagadili dušu.
Razbili smo atom, ali ne i naše predrasude.

Pišemo više, ali učimo manje.
Planiramo više, ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti, ali ne i čekati.
Imamo višu zaradu, ali i niži moral.
Imamo sve više hrane, a sve smo više nezahvalni.
Gradimo jače kompjutere sa većom memorijom,
ali mi razgovaramo sve manje i manje.
Težimo više kvantitetu, a zaboravljamo na kvalitet.

Ovo su vremena brze prehrane i spore probave;
velikih ljudi, a malih karaktera; brzih zarada i površnih odnosa.
Ovo je vrijeme mira u svijetu, a rata u kući.
Vrijeme mnogo dokolice, a malo uživanja.
Vrijeme raznovrsne hrane i loše ishrane.

Sve je manje finansijskih problema u braku, a sve više razvoda;
sve je više luksuznijih kuća, ali i podijeljenih domova;
ovo su dani brzih putovanja, oskudne odjeće i niskog morala;
sve debljih ljudi, i tableta koje mogu sve – da te oraspolože, otupe ili ubiju.

ZAPAMTITE! Provedite što više vremena s vašim voljenima, jer oni neće biti vječno pored vas. Recite poneku ljubaznu riječ onome ko vas odozdo gleda sa strahopoštovanjem, jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se dati topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem, a ne košta vas ništa. Sjetite se reći “Volim te” vašem partneru i vašim voljenima, no najviše od svega iskreno mislite tako. Poljubac i zagrljaj će izliječiti svaku povredu ako dolaze duboko iz srca. Sjetite se držati se za ruke i cijeniti trenutke kada ste zajedno, jer jednoga dana te osobe neće biti tu.
Nađite vremena da volite, nađite vremena da razgovarate, i nađite vremena da podijelite vaše dragocjene misli sa drugima.
Smijte se često, dugo i iskreno. Smijte se dok ne izgubite dah. Suze se događaju. Izdržite, odbolujte, preživite. Recite ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici, jer život se ne mjeri brojem udisaja koje udahnemo, nego trenucima koji nam oduzmu dah.

***
Ovaj tekst je napisao američki stand-up komičar Džordž Karlin nakon smrti svoje supruge.

STVARI KOJE NISI NIKADA UČINIO


Sjećaš li se onog dana kad sam te molila
da mi posudiš svoj novi auto, koji sam zatim slupala?
Mislila sam da ćeš me ubiti,
ali ti to nisi učinio…
A sjećaš li se kad sam te nagovorila
da pođemo na plažu, iako si ti govorio da će padati kiša,
i kiša je zatim i padala?
Mislila sam da ćeš viknuti: »Jesam li ti rekao?!«
Ali ti si ostao miran…
Sjećaš li se kad sam flertovala sa svima
da bih te napravila ljubomornim,
i ti si bio ljubomoran.
Mislila sam da ćeš me ostaviti,
ali ti to nisi učinio…
Sjećaš li se kad sam prevrnula tortu od jagoda na tepih tvoga auta?
Mislila sam da ćeš poludjeti,
ali ti to nisi učinio…
A sjetićeš se sigurno i one večeri
kad sam ti zaboravila reći da na slavlje treba doći u večernjem odijelu,
a ti si došao u farmerkama?!
Mislila sam da ćeš me ostaviti,
ali ti to nisi učinio…
Istina, mnogo toga nisi učinio.
Ali uvijek si bio sa mnom strpljiv,
volio si me i štitio.
Za mnoge stvari bih te molila da mi oprostiš…da si se vratio iz Vijetnama…
Ali, ti se nisi vratio…

B. Ferero

Poziv

Mene ne zanima kako zaradjuješ za život.

Ja želim da znam za čim žudiš i da li se usudjuješ da sanjaš o tome
da ispuniš čežnju svoga srca.

Mene ne zanima koliko godina imaš.
Mene zanima da li ćeš rizikovati da ispadneš budala zbog
ljubavi, zbog snova,
zbog avanture koja se zove biti živ.

Mene ne zanima koje planete zakriljuju tvoj mesec.
Ja želim da znam da li si dodirnuo središte sopstvene tuge,
da li su te otvorile izdaje života ili si se skvrčio i zatvorio
iz straha od daljeg bola!
Želim da znam, možeš li sedeti sa bolom,
sa bolom mojim ili svojim ,
ne meškoljeći se da ga prikriješ ili umanjiš ili zatreš.
Želim da znam možeš li drugovati sa radošću
sa radošću mojom ili svojom ;
možeš li se prepustiti divljem plesu i dopustiti
da te zanos preplavi do samih vrhova prstiju
i ne upozoravati nas da budemo pažljivi , da budemo realistični,
niti da se setimo svojih ljudskih ograničenja.

Mene ne zanima da li je priča koju mi kazuješ iskrena.

Ja želim da znam možeš li razočarati druge
da bi bio iskren prema samom sebi.
Možeš li podneti optužbu izdaje i ne izdati sopstvenu dušu.
Ja želim da znam možeš li biti veran te stoga dostojan poverenja.
Želim da znam možeš li videti lepotu čak i ako nije lepa svaki dan
i možeš li crpeti svoj život iz Božijeg prisustva.
Želim da znam možeš li živeti sa promašajem,
promašajem mojim ili svojim i još uvek stajati na rubu jezera
i srebrnastoj mesečini uzvikivati : " Da!"

Mene ne zanima gde živiš ni koliko para imaš.

Ja želim da znam možeš li se dići posle noći bola i očaja
iscrpljen, satrt do srži, i uraditi ono što se mora uraditi za decu.

Mene ne zanima ko si ti ni kako si se obreo ovde.

Ja želim da znam hoćeš li stati u središte ognja zajedno sa mnom
i ne ustuknuti.

Mene ne zanima gde ili šta ili od koga si učio.

Ja želim da znam šta je to što te drži iznutra
kad sve drugo otpadne.
Ja želim da znam možeš li biti sam sa sobom
i da li zaista voliš društvo u kojem se nadješ u praznim trenucima.



Poziv, nadahnut Snevačem iz planine Oraja
Časni starac američkih Indijanaca, maj 1994.

NIJE VAŽNO...



Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan. Nije važno. Voli ga!

Ako činiš dobro, pripisaće to tvojim sebičnim ciljevima. Nije važno. Čini dobro!

Ako ostvariš svoje ciljeve, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje. Nije važno. Ostvaruj svoje ciljeve!

Dobro koje činiš sutra će biti zaboravljeno. Nije važno. Čini dobro!

Poštenje i Iskrenost učiniće te ranjivim. Nije važno. Budi Pošten i Iskren!

Ono što si stvarao godinama, u času bi moglo biti razrušeno. Nije važno. Stvaraj!

Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći. Nije važno. Pomaži im!

Daješ svijetu najbolje od sebe, a on ti uzvraća udarcima. Nije važno. Daj najbolje od sebe!

__________________

Zapis sa zida Dječijeg doma u Shishu Bahvani, koji je osnovala Majka Tereza.

MASKA



Molim te, poslušaj ono što ne kažem
Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, hiljade maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Božije, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam sigurna
da je sve med i mleko u meni
i oko mene
da mi je ime samouverenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontrolišem
i da mi ne treba niko.
Ali, ne veruj mi.
Možda se čini da sam smirena, ali
moja smirenost je maska
uvek promenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoća.
Ali, ja to sakrivam.
Ne želim da iko zna.
Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da će me otkriti.
Zato frenetično kreiram masku da bi iza nje sakrila
nonšalantno, sofisticirano pročelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zaštiti od pogleda koji zna.
Ali baš takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega sledi prihvatanje.
Ako sledi ljubav.
To je jedina stvar koja me može osloboditi od mene same,
od zatvora sto sam ga sama sagradila,
od prepreka sto ih sama tako bolno podižem.
To je jedino što će me uveriti u ono u što ne mogu uveriti sama sebe,
da uistinu nešto vredim.
Ali ja ti ovo ne kažem. Ne usuđujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda neće uslediti prihvatanje,
da neće uslediti ljubav.
Bojim se da ćeš me manje ceniti, da ćeš se smejati,
a tvoj bi me smeh ubio.
Bojim se da duboko negde nisam ništa, da ne vredim,
i da ćeš ti to videti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju očajnu igru pretvaranja
sa sigurnim pročeljem izvana
i uplašenim detetom unutra.
Tako počinje svetlucava ali prazna parada maski,
a moj život postaje bojište.
Dokono čavrljam s tobom učtivim tonovima površnog razgovora.
Kažem ti sve, a zapravo ništa,
i ništa o onome što je sve,
i što plače u meni.
Zato kad sam u kolotečini,
neka te ne zavara to što govorim.
Molim te pažljivo slušaj i pokušaj čuti ono što ne kažem.
Što bih volela da mogu reći,
što zbog opstanka moram reći,
ali što reći ne mogu.
Ne volim ništa kriti,
Ne volim igrati umetne, lažne igre,
želim prestati s igrama.
želim biti iskrena i spontana te biti ja,
ali mi ti moraš pomoći.
Moraš pružiti ruku
čak i kada se čini da je to posljednje što želim.
Samo ti možeš iz mojih očiju ukloniti prazan pogled živog mrtvaca.
Samo me ti možeš prizvati u život.
Svaki put kad si ljubazan, nežan i kad me hrabriš,
svaki put kad pokušaš razumeti jer uistinu brineš,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moći da me oživiš možeš udahnuti život u mene.
Želim da to znaš.
Želim da znaš koliko si mi važan,
kako možeš biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izabereš.
Samo ti možeš srušiti zidove iza kojih dršćem,
samo ti možeš ukloniti moju masku,
samo ti me možeš osloboditi moga senovitog sveta panike,
i nesigurnosti, iz mog usamljenog zatvora,
ako tako odlučiš.
Molim te odluči. Ne mimoilazi me.
Neće ti biti lako.
Dugotrajno uverenje o bezvrednosti gradi snažne zidove.
Što mi bliže priđes
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali uprkos tome što o čoveku kažu knjige,
ja sam često nerazumna.
Borim se baš protiv one stvari za kojom čeznem.
Ali rekoše mi da je ljubav jača od snažnih zidova,
i tu leži moja nada.
Molim te pokušaj pobediti zidove
čvrstom rukom
jer dete je vrlo osetljivo.
Ko sam, možda se pitaš?
Ja sam ona koju znaš vrlo dobro.
Jer ja sam svaki čovek na koga naiđes
i ja sam svaka žena na koju naiđes.



Charles Finn

ISKRA ŽIVOTA U OKU MOM


Osećam da sam živa,
pogledaj unutra videćeš mene
videćeš srce koje gori
gori od života
vetar širi tu vatru i nosi me još više i jače, toliko jaka volja i želja da oči govore sve,
govore ono što se reći ne može,
vide ono što se videti ne može, osećaju ono što se osetiti ne može, puno topline i svetlosti.

Priđi mi i osetićeš, priđi
oseti deo mene, koji živi punim plućima srećno i raspevano
jako kao nikada pre
posle svih lupinga sada letim visoko ali ne i previsoko

osećam vetar u kosi, osećam vetar u duši, ispunjava svaku iskru u oku životom

slušaj moje uzdahe i kako dišem, sve će ti biti jasno, slušaj i čućeš, ali slušaj!

Prolazila sam kroz dobro i loše, i jedva čekam još puno toga, jer to čini život, pun uzbuđenja i svrhu svega jer je kratak, kratak!

Nema odgovora, samo suviše pitanja, i neumorna postavljam ih i dalje, učeći gazim kroz život, sve sigurnije. Kada želiš nešto najviše na svetu, to je i najteže dobiti ali vredi svake muke, kada udahneš vazduh i osetiš u povetarcu kako ti srećne misli šapuću lagano pesmu života
nastavi, nastavi, samo joj daj ritam i biće tvoja pesma, samo tvoja
Ne odustaj, nikada! Jednostavno je tako, nema objašnjenja!
Čak i kada ti život kaže da sutra ne postoji, zaboravi tugu i kreni dalje, baš tada moraš ustati i još brže napraviti korak, ne odustaj, jer nada uvek postoji. Ne u svet, ne u ljude, već nada u samoga sebe!

Život je vera, to je jednostavno tako! Verovanje u male i velike ciljeve, to nas pokreće i čini jačim iako ne znamo puno o životu, o prošlosti i budućnosti!



Snežana Tomović

Za tebe sve


Sve ću ti reći,

svaku moju tajnu otkriti…

Neke lijepe riječi šaptaću ti

kad veče se spusti

i kad u san ti dođem.

Reći ću ti zašto sam uvijek za tebe tu,

i kada nema me

blizu sam…

Uvijek sam tu kada zatreba ti

i kada ne nadaš se

i kad misliš da nikog nema da bude ti rame za plakanje…

Ja ne mogu daleko od tebe.

Jer isuviše trebaš me…

U tami šaljem ti mjesečev sjaj,

kad hladno je dva-tri više stepena…

Sve ti dajem da ne brineš.

I zbog tebe topiću lednike,

zalediću sunce…

Pogasiću zvijezde kao sijalice…

I kad me ne bude slaću ti osmijeh

i tjerati suze…

I kad sve prođe tvoja tuga

moj najveći neprijatelj ostaje…



Autor nepoznat

ŽIVI ZNATIŽELJNO


Ako postojiš, dišeš.

Ako dišeš, govoriš.

Ako govoriš, pitaš.

Ako pitaš, misliš.

Ako misliš, tražiš.

Ako tražiš, doživljavaš.

Ako doživljavaš, učiš.

Ako učiš, rasteš.

Ako rasteš, želiš.

Ako želiš, nađeš.

Ako nađeš, ne vjeruješ.

Ako ne vjeruješ, sumnjaš.

Ako sumnjaš, razumiješ.

Ako razumiješ, znaš.

Ako znaš, želiš da znaš još više.

A ako želiš da znaš još više, živ si.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1378 korisnika na forumu :: 42 registrovanih, 5 sakrivenih i 1331 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: _Rade, A.R.Chafee.Jr., aleksmajstor, babaroga, BlekMen, Brana01, cemix, darionis, darios, draganca, FileFinder, goxin, Griffon vulture, ILGromovnik, kikisp, kolle.the.kid, Kubovac, ljuba, Mcdado, Mercury, Mihajlo, milenko crazy north, Milos ZA, nebkv, nemkea71, nikola287, pein, powSrb, Ripanjac, RJ, ruma, Seeker, solic, Srle993, Vlad000, vladaa012, VP6919, W123, YU-UKI, zillbg, zzapNDjuric99, Čivi