Snaga u coveku

39

Snaga u coveku

POSMATRANJE S PRIHVATANJEM

Svi mi možemo postati umjetnici; jer, umjetnost ne zavisi o tehnici, već o osjetljivosti samog posmatrača. Možete izmijeniti svoj način percipiranja tako da život više ne doživljavate kao nešto što se odvija izvan vas samih, kao nešto s čime se valja boriti i upravljati. Život postaje odraz vas samih, a taj odraz možete prihvatiti ili odbaciti, prihvatajući ili odbacujući zauzvrat – sebe samog.

Kad posmatrate s prihvatanjem, omogućavate zapravo da započne stvaralački proces. Upravo, kao kad se umjetnik radeći na slici odmakne u stranu, kako bi propustio drugu snagu da prodre u njegovo stvaralaštvo, tako i vi možete koristiti isti takav pristup u svom svakodnevnom životu. Postajete umjetnikom, a život vašim slikarskim platnom. Postajete svjedokom stvaralačkog preobražaj. Proživljavate iskustvo radosti stvaralačkog čina, te pronalazite ljepotu i u najbjednijim djelićima svog postojanja.

Kad posmatrate s prihvatanjem, ostvarujete još nešto. Tako učite, da je prihvatanje zapravo ljubav, te u prihvatanju samog sebe i vlastitih osjećaja takvih kakvi jesu, gradite iskustvo ljubavi prema samom sebi na jedan način, koji se ne bi mogao ostvariti nikakvim drugim sredstvima. Ljubav prema samom sebi postaje iscjeliteljska snaga, koja preobražava vaš unutrašnji svijet. Voljeti samog sebe postaje najviše umijeće.

Džon Raskan

BILO JE ŽENA


Bilo je žena
Kojima nikad nisam napisao stih
Korisnih lepih pa i pametnih čak
Prosto me nije imala većina od njih
Nije me možda jer nisam bio lak.

Bilo je žena
Raskošnih divljih tuđih u šumi
Koje ne zovu ne pitaju već love
Od kojih se svaki nerv izbezumi
Nagle bez stida dok mi snom plove.

Bilo je žena
Mirnih i radnih sa dušom u šaci
Onih koje mole za milost da vole
Plavih i crnih pa uzmi ili baci
Pa ćuti ili reci sve sem istine gole.

Bilo je žena
Koje su samo bile i ništa nisu htele
Luckastih đavoljih i naročitih tek
Onih potrebnih za čije sam voćke zrele
Ginuo pa životu ih nudio kao lek.

Bilo je žena
Kojima jedno moje srce beše malo
Pa mi po grudima drugo srce traže
I onih čije je u meni kucalo pa stalo
Kada je čulo šta nije smelo da kaže.

Bilo je žena
Zbog kojih postoji proleće pa leto
Koje zaslužuju da im se pesma piše
Ali samo jedna je jedina bila sve to
Zajedno i od svih još nešto malo više.

Ljubivoje Ršumović

(UVIJEK JE) DAN ZDRAVLJA

Latinska izreka kaže: „Mens sana in corpore sano.“ – „U zdravom tijelu zdrav duh.“ Samo pet riječi opisuje zdravlje bolje od hiljadu drugih riječi kojima bismo mogli opisati zdravlje i njegovu važnost za nas.

Health, Gesundheit, la santé, здоровье, zdravlje, … nije bitno hoćete li to reći na engleskom, njemačkom, francuskom, ruskom, srpskom ili bilo kojem drugom jeziku, zdravlje neće izgubiti na vrijednosti, jer nebitno u kojoj državi živite ili koje boje vam je koža zdravlje treba da vam uvijek bude na prvom mjestu. Nažalost to nije slučaj. Ljudi nisu svjesni koliko je zdravlje bitno sve dok se ne razbole ili ne obole od neke neizlječive bolesti, i tek tada im dođe u glavu njegova važnost. Razlika je u tome što ljudi koji se razbole budu svjesni njegove važnosti samo dok su bolesni i čim se osjete malo bolje zaborave kako je to kada si bolestan, kako je kada nemaš snage ni da ustaneš iz kreveta ili te sve boli toliko da ti nijedna tableta ne može pomoći. Za razliku od njih, ljude koji obole od neke ozbiljnije, neizlječive bolesti to “otkriće” više nikada ne napusti misli i svoj život shvate ozbiljnije pokušavajući da dane koji su im ostali na ovoj planeti učine što boljima. Bilo bi dobro kada bi i ljudima iz “prve grupe” to ostalo urezano u pamćenje. Možda tada ne bi radili stvari koje inače rade, ili bi radili stvari koje inače ne rade, možda bi prestali jesti nezdravu hranu i počeli jesti zdravo; možda bi prestali piti gazirana pića i počeli piti svježe sokove koje su sami iscjedili; možda bi manje sjedili za volanima svojih automobila, a više vozili bicikle, više trčali, više šetali, više se bavili nekom fizičkom aktivnošću. Možda bi čak neki od njih i prestali pušiti cigarete ili konzumirati alkohol u velikim količinama. Znam da je današnji način života naporan i da su svi toliko zauzeti i umorni da ni sami ne znaju gdje se nalaze i gdje su krenuli, a kamoli da razmišljaju o ispravnom načinu ishrane i bavljenju nekom fizičkom aktivnošću. Današnji ljudi su prezauzeti svojim poslovima da ne mogu dočekati da dođu kući i legnu, a ne da odu u šetnju ili vožnju biciklom. I to je jako poražavajuća činjenica. Naravno, čast izuzecima! Poražavajuće je to što ljudi nisu ni najmanje svjesni kolika je važnost zdravlja. Nismo svjesni koliko smo u stvari sretni što smo zdravi, nismo svjesni koliko ljudi postoji na ovom svijetu koji nemaju tu sreću, koji bi sve dali samo da budu zdravi, da budu na našem mjestu, jer kada smo zdravi mi smo nepobjedivi, možemo uraditi sve što poželimo, niko nam ne može ništa. Zdrav čovjek ima hiljadu želja, bolestan samo jednu.

Po mom mišljenju zdravlje je najveće bogatstvo koje čovjek može posjedovati. Možemo biti milijarderi, ali ako nismo zdravi te milijarde nam ništa ne znače. Možda njima možemo kupiti skuplje i bolje ljekove ili platiti skupe doktore, ali ono što njima ne možemo kupiti je zdravlje. Ljudi troše zdravlje da bi stekli novac, a zatim troše novac da bi vratili zdravlje. Završiću citatom norveškog književnika Henrika Ibsena koji kaže: „Oni koji se ne brinu o vlastitom zdravlju mogli bi bar imati toliko dostojanstva i odmah leći u grob.“

Milkica Jovičić IV2 – Srednja poslovna škola, pobjednica takmičenja srednjoškolaca povodom Dana zdravlja u Banjoj Luci

SEDAM PRIRODNIH ZAKONA LJUBAVI

Ljubav je sam svoj zakon. Dozvolite da ljubav bude vaš upravljački princip. Kada ste u nedoumici, slušajte svoje srce. Ne dozvolite mentalnim konceptima, uvjerenjima ili pretpostavkama koje nisu zasnovane na ljubavi da određuju vaše ponašanje.

Zakon izvora. Vi ste izvor ljubavi. Ljubav u vama je izdašna i vječna. Ne trebate da molite, kontrolišete ili da pravite kompromise da bi bili voljeni.

Zakon privlačnosti. Što se više fokusirate na ljubav i zahvalnost, više ćete biti okruženi ljubavlju. Ako kukate, okrivljujete ili ste opterećeni strahom, privući ćete druge koji su takođe potišteni, bijesni i uplašeni.

Zakon jedinstva. Ljubav ne poznaje granice ili ograničenja. Ljubav uključuje sve i svakoga. Pošto ljubav ne zauzima stav na taj se način izdiže iznad ljudskih podjela. Pronađite jedinstvo rješavanjem unutrašnjih konflikta pa nećete morati biti u zavadi s drugima.

Zakon istine. Neka vaš temelj bude istina o vašoj prirodi i o onome šta osjećate i mislite. Ranjivost koju pokažete otvara vrata empatiji i razumijevanju. Što se više istine podijeli s drugima, ljubav više raste.

Zakon svjesnosti. Ljubav je stanje svijesti koje je dostupno samo kada ste spremni da se odreknete svojih mehanizama odbrane. Zaštita je prepreka u ljubavi. Ljubav se ne može davati ili oduzimati već dijeliti. Vibraciju ljubavi u vama obično stimuliše neko ko je nosi s druge strane a dođe u kontakt s vama.

Zakon opraštanja. Ljudski je griješiti. Veoma mali broj ljudi je u stanju da voli savršeno. Oprostite sebi i drugima velikodušno i uvijek ćete dobiti drugu priliku. Više se fokusirajte na davanje nego na uzimanje i tako ćete morati mnogo manje da opraštate.

Dr. Debora Anapol

Hrabri muškarci treskaju vratima kad ulaze u kuću, a kukavice samo kad odlaze.

Muškarci čitaju novine, a žene čitaju romane. Muškarcima više odgovora mnogo kratkih uzbuđenja, a žene vole jedno, ali da traje dugo.

Ima žena koje vole samo svoje muževe. Nisu ništa posebno ti muževi, već te žene.

Udvarajte se malo svojoj ženi – kao da vam nije žena, kao da vas ne voli, kao da ima nekog drugog, kao da može da bira. A žena nije nezahvalna. Na tu pažnju ona će odgovoriti sa mnogo dobrote – kao da vas voli, kao da nema drugog, kao da ne može da bira.

Ako nekoga zaista iskreno volite, ostavite ga na miru. To je najviše što možete učiniti za voljenu osobu.

Pre nego što krenete da tražite sreću, proverite – možda ste već srećni. Sreća je mala, obična i neupadljiva i mnogi ne umeju da je vide.

Nema lepše slike nego videti dve glave na jednom jastuku. Lepo je čak i onda kad su se našle na jednom jastuku, jer nisu imale drugi. Dobra je muka koja nas povezuje i loše je svako dobro koje nas razdvaja.

DUŠAN RADOVIĆ

Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno, a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da često budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom riječi; ne liče na junake, a najteže ih je uplaštiti prijetnjom; dugo se ne osvrću ni na što, svejedno im je šta se oko njih dešava, a onda odjednom sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači, i ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo; boje se promjena jer su im često donosile zlo, a lako im dosadi jedan čovjek makar im činio i dobro. Čudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada. Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga. A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim.

Ne pomaže ti da ideš gore-dolje, da ustaneš i ponovo legneš. To je jedan od onih časova u kojima nema načina da pobjegneš od samog sebe. Tobom će zagospodariti misli i kretanja duše, a društva nema da se, kao obično, ispričaš. Onome ko je u tuđini, pred oči izlaze kuća i bašta u domovini i djetinjstvo, šume u kojima je proživio najslobodnije i najnezaboravnije dječačke dane, sobe i stepeništa na kojima se čula graja njegovih dječačkih igara. Slike roditelja, strane ozbiljne, ostarjele, sa ljubavlju, brigom i tihim prijekorom u očima. Pruža ruku i uzalud očekuje da i njemu neko pruži desnicu, prekrivaju ga velika tuga i usamljenost; izranjaju i drugi likovi i u nesigurnim i ozbiljnim raspoloženjima ovih sati čine nas, gotovo sve, tužnim. Ko u mladosti nije zadavao brige svojim najbližima, odbijao ljubav i prezirao naklonost, ko nije bar jednom iz inata i obijesti izbjegao sreću koja je pred njim stajala, ko nikada nije povrijedio svoj ili tuđ ponos, ili se ogriješio o prijatelje nekom nesmotrenom rječju, nekim ružnim i uvredljivim ponašanjem? Sada svi oni stoje pred tobom, ne govore ništa i čudno te gledaju mirnim očima, a tebe je sramota od njih i od samog sebe.


Selimović

ZAROBLJENI ORAO


‘Noćno Krilo’ bijaše, bez sumnje, najjači letač u jatu mladih orlova koje se gnijezdilo na izvoru ispod Triju stijena.

“Grrraaak!” Kad bi se taj krik prolomio zrakom, žrtvi na koju se odnosio nije bilo spasa. Noćno krilo bi u okomitom spustu postizao brzinu i do tristo kilometara na sat. Golubovi, grlice i druge ptice koje bi mu se našle na putu, učas bi završile u njegovim snažnim kandžama.
Noćno krilo bijaše nepogrešiv lovac i sjajan letač.

Njegovi umjetnički letovi nebom bijahu veličanstveni i svim su šumskim stanovnicima ulijevali strah u kosti.

No jednoga sparnog ljetnog popodneva Noćno krilo je načinio kobnu grešku. Na gumnu pred kućom jednog uglednog seljaka, kojeg je uvijek izbjegavao, spazio je veliko ugojeno pile. Bijaše to za njega preteško iskušenje. Nekoliko je puta nadletio nastojeći otkriti moguće opasnosti, a kad ih nije našao, sletio je. U zraku je odjednom nastalo komešanje. Velik crni pas počeo je lajati, ali oštre orlovske kandže čvrsto su zgrabile plijen. Noćno krilo, međutim, nije dobro procijenio težinu žrtve i kad se počeo dizati, krila su ga podigla svega nekoliko centimetara od zemlje. Uznemirena bukom, domaćica je istrčala iz kuće i počela metlom žestoko tući po orlu.

Kad je došao k sebi, Noćno krilo se nije mogao maknuti od boli, ali bio je čitav. Sunce bijaše na zalazu. Zamahnuo je krilima, no stropoštao se na zemlju. Sa zebnjom u srcu vidio je da mu je noga jakim konopom privezana za stub. On koji bijaše vičan prelijetati kilometre i kilometre, sada je mogao poletjeti svega nekoliko metara.

Nije se predavao, počeo je kljucati konop, ali uzalud. Promatrao je plavo nebo i zalijetao se svim snagama, ali konop ga je uvijek vraćao na zemlju. Pokušavao je danima i danima. Noga mu bijaše posve krvava, a prekrasna krila izranjavana.

Konačno je, nakon nekoliko mjeseci, odustao. Privikao se i živio zajedno s ostalom peradi u dvorištu.

Kljucao je po zemlji, a prema nebu bi pogledao samo da vidi hoće li padati kiša.

Nije uopšte shvatio da je konop kojim je bio povezan istrunuo od jesenskih kiša i zimskoga snijega.

Bio bi dovoljan i jedan udarac kljunom i orao bi bio slobodan, ali on na slobodu više nije ni pomišljao.

Bruno Ferero

Alber Kami - Stranac (odlomak)


"Kad mi jednog dana čuvar reče da se tu nalazim već pet meseci, poverovao sam mu, ali ga nisam razumeo. Za mene je to bio stalno isti dan, koji je plavio moju ćeliju i isti teški posao koji sam nastavljao.

Tog dana, po odlasku čuvara, pogledao sam se u svoju gvozdenu porciju. Činilo mi se da moj lik ostaje ozbiljan čak i onda kad sam pokušavao da mu se nasmešim. Zatresao sam ga ispred sebe. Osmehivao sam se, a on je zadržavao onaj isti strog i tužan izraz.

Dan se bližio kraju, i to je bio čas o kome ne želim da govorim, čas bez imena, u kome su se sa svih spratova zatvora dizali večernji šumovi i još više isticali u nemoj tišini. Prišao sam prozorčiću i pri poslednjoj svetlosti još jednom posmatrao svoj lik. On je bio i dalje ozbiljan, i to nije nikakvo čudo, jer sam i ja u tom trenutku bio ozbiljan. Ali u isto vreme i prvi put posle toliko meseci čuo sam jasno zvuk svoga glasa. Poznao sam glas koji mi je već odavno odjekivao u ušima i razumeo sam da sam za sve to vreme sam sa sobom razgovarao. Tada sam se setio šta je govorila negovateljica prilikom majčine smrti. Ne, nije bilo izlaza i niko ne može da zamisli šta znače večeri u tamnicama."

Videćete, to će biti lepa i važna godina.
Biće velika – od januara sve do decembra.
U nju će stati svi rođendani i mnogo nezaboravnih trenutaka.
Biće to godina koja se pamti.
Negde će sagraditi put, negde most, negde školu.
Mnogi će se useliti u nove stanove.
Svi će se nečemu obradovati.
Slušaćemo dobre vesti.

To će biti godina u kojoj se raste.
Deca Srbije porašće u novoj godini za preko 10 miliona centimetara i za više od 10 miliona kilograma.
Mnogo će se prodavati ogledala i češljevi.
Lekari će zevati u ambulantama jer ćemo biti zdraviji nego ikad.
Biće to godina lepa kao slika.
Procvetaće bagrem i lipa. Rodiće ponovo trešnje, šljive i grožđe.
Nebo će biti plavo i veliko. Sunce će nam biti lepo i toplo.
Neko će napisati novu pesmu.
Neko će se prvi put zaljubiti.
Nove majke nosiće u rukama novu decu.
To će biti dobra godina.
Radićemo, učiti i pevati. Kad se zamorimo, uvek će na vreme doći subota i nedelja.
Završićemo neke važne poslove i započeti neke još važnije.
Svi ćemo se slikati, za uspomenu na tu dobru godinu.
Kad se ponovo sretnemo, 31. decembra, nećemo se poznati. Svi ćemo biti veći, lepši i pametniji.
Pričaćemo jedni drugima kako je bila lepa i nezaboravna, slavna 2012. godina!

Duško Radović

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1012 korisnika na forumu :: 49 registrovanih, 9 sakrivenih i 954 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: -[CoA]-, 357magnum, 8u47, _Rade, A.R.Chafee.Jr., Asparagus, babaroga, Boris Bosiljčić, bufanje, cemix, Centauro, DENIRO, Dimitrise93, Duh sa sekirom, dzoni19, FileFinder, Georgius, h8propaganda, ILGromovnik, Istman, jackreacher011011, JOntra, Kubovac, kybonacci, ladro, laganini123, ljuba, Magistar78, maiden6657, Milometer, MiroslavD, misa1xx, mkukoleca, mnn2, muaddib, Nemanja.M, Panter, Posmatrac77OKB, RJ, sap, Shinobi, SlaKoj, stegonosa, VJ, vladulns, wolverined4, zziko, šumar bk2, Čivi