Vrtovi

36

Vrtovi

Pesnici zemlje...

Mudri narodi nikad ne kažu: cveta cveće.
U mudrim narodima vrtlar i biljka cvetaju zajedno,
isto lepi i ružni,
isto srećni i nesrećni
i strašno zajedno sami.
Dobri vrtlari ne traže od biljaka lepotu,
već njenu hranljivost.
Oni se smeju hranljivosti jednog karanfila,
ali se klanjaju hranljivosti krompira.
Oni su pesnici zemlje,
a ne opsenari.
Ponesi cvet u reveru,
najlepši cvet koji odgajiš,
cvet pasulja i trešnje,
kaktusa ili lubenice,
- gde je tom cvetu koren,
koštica,
semenka,
ili plod?
Sve si to uništio zbog jednog trenutka lepote.
Zar ćeš mirisom rađati novo bilje?
Repa pobeđuje belu radu.
Kupus i kelj pobeđuju orhideju.
Zato se kaže:
prvi je razlog borbe
u potrebi za poezijom korisnog.
(M. Antic)

Divno je vreme - voće u beharu, japanska dunja procvetala, maslačci kao mala sunca razbacani po travi

[/url

Posadila sam ruzmarin,nekad će možda nekome zatrebati

[url=http://www.mycity.rs/slika.php?slika=92832_72905619_ng6fy0.jpg]

Neznam ovo nađoh na netu...MAHARA,Sorelag znaš li nešto o (mislim da je malo drvo)ovom cvetui ima još

smešak


Ono čisto crvene boje se zoveBugenvila





Procvetale višnje u mom dvorištu,slavuji cvrkuću li cvrkuću,a još neke čudne ptice nikad dosad viđenje LOL


Kažu kada se pojavi leptir i leti sa cveta na cvet nema više hladnih dana i noći,nema više zme,za sada smešak
smešak

Na kraju da popijemo kaficu sa mlekom,nastaviću.....jednog dana Poljubac
Zagrljaj

Dano, Zagrljaj , meni treba ruzmarin. Moja pok. baka je govorila "ružmarin". Mnogo pre njene smrti napisala sam jednu pesmu tužbalicu koja započinje jaukom "Jooj, al' ti kad budeš odlazila
ja ne znam gde ću biti
ta svejedno, mene nigde nema..."

Izgubila sam pesmu, zaboravila ostatak, ali u njoj se pominjao i taj ružmarin
i sećanje na ono što joj je majka savetovala kad su je svatovi odvodili kroz
tu "ružmarin kapiju" - da se ne okreće. Da ne gleda preko ramena za kućom koju ostavlja. Sad Evo, i sad sam se rastužila.

A ta mahara je neka vrsta bugenvileje, mislila sam da je samo bela, kad ispade da ih ima crvenih i ružičastih. Zovu ih i "mladin buket". Divne su u svakom slučaju.
http://www.readsnursery.co.uk/acatalog/Bougainvillea.html

Dano, el znaš ti nešto o lovoru? Pitala sam tamo u Forumu Biljni svet. Da li lovor može da uspeva u našim kontinentalnim uslovima, da preživi zimu napolju?

Seminarski

Familija lovora - Fam. Lauraceae
Lovor - Laurus nobilis L.



Poreklom je iz Male Azije, ali je milenijumima odomaćen i na području Mediterana. Nimfu Dafne, ćerku rečnog boga Piniosa, Apolon je, kad je ona odbila njegovu naklonost, pretvorio u lovorovo drvo. Ovidije je o tome pevao u svojim Metamorfozama:

... Ne možeš li postati mojom ženom,
ostaćeš uvek moje drvo;
nosiću stalno lovor sa sobom,
moja kosa i lira i tobolac,
biće ovenčani tobom!

Proročica iz Delfa proricala je žvaćući list lovora. Imperator Tiberije se sa vencem lovora na glavi krio pod krevetom za vreme grmljavine, a Neron za vreme kuge u svom lovorovom gaju. Rimski gurman Apicius, međutim, smatrao je ovu biljku nazamenljivim začinom.
Karlo Veliki je 812. godine stavio lovor na spisak biljaka koje se moraju gajiti u njegovim vrtovima. Kasnije, u vreme kuge, na javnim mestima su, zajedno sa granama kleke, paljene grančice lovora.
Parakuvar Vojvode od Orleana je, u drugoj polovini XVII veka, formulisao bouquet garni, gde je lovor jedan od tri sastojka.
I u nekim našim krajevima badnjaci se kite i lovorovim grančicama.

Opis: nisko zimzeleno drvo ili žbun, visoko do 9 m. Listovi su jajasto-lancetasti, zašiljeni, gorkog ukusa. Cvasti su skoro sedeće. Muški cvetovi su sitni i zeleni, ženski su neugledni. Plod je bobica. Cveta u aprilu i maju.
Stanište: topla i suva mesta.
Rasprostranjenje: Mediteran, ali se sa malo više pažnje može održati i u vrtovima iz područja umereno tople klime.
Koristi se: list, bobice.
Berba: u svako doba. Listovi se suše u hladu, ponekad presovani da se ne bi uvijali. Tako mogu da sačuvaju tamnozelenu boju i jak miris. Zrele bobice se suše.


Upotreba
U kuhinji. Veoma aromatičan, list lovora je zastupljen gotovo u svakoj kuhinji. U našoj kuhinji najčešće se koristi za ublažavanje mirisa zemlje u jelima sa kuvanim krompirom, od kiselog i slatkog kupusa ili kelja. Koristi se takođe za jela od iznutrica i pihtije. Uobičajena je upotreba lovorovog lista za mnoga druga kuvana jela, jela od ribe, jela sa kuvanim paradajzom i za marinade. Stavlja se u paštete i turšiju. Jedan je od sastojaka u bouquet garni.

Kao narodni lek. Ulje dobijeno iz bobica utrljava se u kožu na mestima uboja ili iščašenja. Može se upotrebiti protiv nadimanja, ali uz upozorenje da čitava biljka ima narkotično dejstvo (zbog toga su verovatno proročice u Delfima padale u trans).

Dobijanje lovorovog ulja i primena. Ulje od lovorovih bobica se istiskuje u presama. Gorak ukus daju mu supstance eugenol, cineol i geraniol. Nekada je ovo ulje bilo popularno kao lekovito za opekotine. Danas se lovorovo ulje koristi u proizvodnji sapuna i sveća.




Osnovna nekuvana marinada
2/3 šolje crnog vina
6 kašika ulja
1 iseckana mala glavica crnog luka
veza izdanaka peršuna i svežih grančica timijana
1 list lovora
7 istucanih semena korijandra
3 istucane bobice pimenta
1 istucan čen belog luka i
1/2 kašike soli

Ova marinada odgovara svim vrstama mesa.



Snabdeću te draga moja ružmarinom,Tako su i moje starice govorile,a ja ga tek ove godine zapatila,no nebrigaj već ću naći načina makar poštom da ti pošaljem al neznam da sad nije kasno,čućemo se pp,važi,a sad čitaj o lovoru.

Divan tekst o lovoru, lorberu. Zagrljaj Moji stari su ga stavljali u pasulj.

Pre nekoliko godina, donela sam ružmarin kući s mora, ukrala ga u Valdanosu. Tamo postoje čitavi grmovi. Nijedna grana se nije primila.

Very Happy Našla sam na netu Ćopićevu "Baštu sljezove boje" - čista radost od priče

Muškarci obično slabo razlikuju boje, ali jedan takav neznajša u bojama kakav je bio moj djed, e, takvog je bilo teško naći. Njegov spektar svodio se na svega četiri osnovne boje, a ono ostalo - to nije ni postojalo ili se svodilo, u najmanju ruku (ako je čiča dobre volje!), na neki vrlo neodredjen opis: "žuto je, a kao i nije žuto, nego nešto onako - i jest i nije". Kako je na ovome našem šarenom svijetu većina stvorenja i predmeta obojena "i jest i nije" bojom, to je s mojim djedom oko toga uvijek dolazilo do nesporazuma i neprilika. U jedno od najprijatnijih doba godine, skoro preko noći, rascvetao bi se u baštici kraj naše kuće crni sljez i ljupko prosinuo iza kopljaste pocrnjele ograde. On je u mirna sunčana jutra zračio tako povjerljivo i umiljato da to nije moglo izmaći čak ni djedovu oku i on bi udobrovoljeno gundjao majući se po dvorištu: - Pazider ga, sva se bašta modri kao čivit. Ono, istina, na sljezovu cvijetu jedva da je negdje i bilo tragova modre boje, ali ako je djed kazao da je modra, onda ima da bude modra i kvit. Isto se tako moglo desiti da neke godine djed rekne za tu istu baštu da se crveni, i onda za tu godinu tako i važi: sljez mora ostati crven. Djedov rodjak Sava Damjanović, negdašnji kradljivac sitne stoke, a pod starost ispičutura i pričalica, i nenamjerno je znao da najedi mog dobrog djeda. Dok djed priča, on ti ga istom začudjeno prekine: - Otkud lisica crvena, kad je žuta! - Hm, žuta? - beči se djed. - Žut je tvoj nos. Sava zabrinuto pipne svoj ružičasti baburast nos i vreči: - Crvena! Ta sve nacije odavde do Bihaća znaju da je žuta, a ti ... Savin svijet prostire se do Bihaća, jer je čiča nekoliko puta tamo ležao u apsu, ali čak ni ti prostori ne mogu da razuvjere mog djeda. - Hm, Bihaća! I drugi su ljudi ležali u bihaćkoj "Kuli" pa ne vele da je lisica žuta. Bolje ti je pij tu moju rakiju i ćuti, ne kvari mi unučadi. A unučad, nas troje, nabili se u ćošak blizu staraca i čekamo kad će Sava započetm sa svojim lopovskim doživljajima. Prepirka o bojama baš nas nimalo ne interesuje, lisica je lisica pa ma kakve farbe bila. Zbog djedove tvrdoglavosti u pogledu boja i ja sam, već na prvom koraku od kuće, upao u nepriliku. Bilo je to u prvom razredu osnovne škole. Negdje sredinom godine učiteljica nam je pričala o vuku, te živi ovako, te hrani se onako, dok će ti odjednom upitati: - Djeco, ko zna kakve je boje vuk? Ja prvi digoh ruku. - Evo ga, Branko će nam kazati. - Vuk je zelen! - okidoh ja ponosito. Učiteljica se trže i začudjeno nadiže obrve. - Bog s tobom, dijete, gdje si to čuo? - Kaže moj djed - odvalih ja samouvereno. - Nije tačno, vuk nije zelen. - Jeste, zelen je! - neočekivano se uzjogunih ja kao pravi unuk čestitog djeda Rade. Učiteljica mi pridje sasvim blizu, ljutito uzriki u moje lice i povuče me za uvo. - Kaži ti svome mudrom djedu da to nije istina. Vuk je siv. Siv, zapamti. Skoro plačući otklipsao sam toga dana kući i šmrcajući ispričao djedu sve što se u školi dogodilo. Ni slutio nisam kakva će se bura oko toga podići. Šta! Pred čitavim razredom njegovog unuka, miljenca, tegliti za uši, a uvaženu starinu posprdno nazvati mudrim, bolje rečeno budalom! Dotle li smo došli? I još reći da vuk nije zelen već nekakav ... hm! E, to ne može tek tako proći. Sjutradan, pušući poput guska, djed je doperjao zajedno sa mnom u školsko dvorište i pred svom dječurlijom razgalamio se na učiteljicu: - A je li ti, šiškavico, ovakva i onakva, ti mi bolje od mene znaš kakav je vuk, a! Nije zelen? Pazi ti nje! Ja se s vucima rodio i odrastao, čitavog vijeka s njima muku mučim, a ona ti tu ... Po turu bi tebe trebalo ovim štapom pa da se jednom naučiš pameti. Izvika se djed, rasplaka se učiteljica, a i mi, djaci, od svega toga uhvatismo neku vajdu: toga dana nije bilo nastave. Već sljedećeg jutra djeda otjeraše žandari. Odsjedi starina sedam dana u sreskoj "buvari", a kad se vrati, ublijedio i mučaljiv, on mi naveče poprijeti prstom. - A ta, jezičko, nek te ja još jednom čujem da blejiš kakav je ko pa ću ti ja pokazati. Vuk je zelen, heh! Šta te se tiče kakav je vuk. - Pa kad me je ona pitala. - Pitala te, hm! Imao si da ćutiš pa kvit. Sljedećeg proljeća, bujnog i kišovitog, sljez u našoj bašti rascvjeta se kao nikada dotad, ali starina kao da ga ni zapazio nije. Nisu tu pomagali ni sva trtljanja neumornog rodjaka Save, djed je bio slijep i za boje i za sve cvijeće ovoga svijeta. Tuga da te uhvati. Minulo je od tih neveselih dana već skoro pola vijeka, djeda odavna nema na ovome svijetu, a ja još ni danas posigurno ne znam kakve je boje sljez. Znam samo da u proljeće iza naše potamnjele baštenske ograde prosine nešto ljupko, prozračno i svijetlo pa ti se prosto plače, iako ne znaš ni šta te boli ni šta si izgubio.

najlepse baste











Veoma lepe. smešak Silija, jesi li ih ti snimala i gde se nalaze? Zagrljaj

O Sorelag divno je,I ja se sećam te pričice a najlepše je što si je ostavila sada ovde,glavice mudra,"Bašta slezove boje"...Ćopić..puna lepote.


Evo cvetak od sinoć,može u kalj.


Apćihaaaaaaaaaa.

nisam ih ja snimala, sorelag, nemam ja naviku da fotografisem. ovo su najlepse baste srbije (neke od njih, skinute sa neta).

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 978 korisnika na forumu :: 45 registrovanih, 5 sakrivenih i 928 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., Asparagus, babaroga, bojanM84, BORUTUS, BraneS, brundo65, CrazyDiablo, Dannyboy, djboj, doklevise, DonRumataEstorski, doom83, Dorcolac, dragoljub11987, DragoslavS, ikan, Istman, Ivan Campo, jukeboxer, kokodakalo, kovinacc, kunktator, ljuba, ljubacv, LUDI, Marko Marković, mercedesamg, Metanoja, mrav pesadinac, Nemanja.M, nemkea71, operniki, opt1, Parker, raykan, repac, sasakrajina, savaskytec, slonic_tonic, stalja, Vlad000, voja64, Wrangler, zlaya011