Poslao: 27 Jun 2015 11:30
|
offline
- Rade2015
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 27 Jun 2015
- Poruke: 0
|
Imam problem znaci ne znam razlog al primecujem da drugovi ne zele da se druze samnom.
Kada ih zovem negde da idemo npr do Ade tokom leta kazu da ne mogu a znam da ce ici sa otalima a mene naravno ispaliti.
Mozete li mi objasniti razlog ili sta uopste da radim.
|
|
|
|
Poslao: 03 Jul 2015 17:15
|
Ustani sa stolice, obavezno prošetaj malo po gradu. Budi sam na ulici, prepušten sam sebi i onda ćeš naići na neko društvo. Šetnja je veoma zdrava stvar za psihu i rekreaciju. Uvek upoznaš dosta ljudi čak i ako izađeš sam u neku diskoteku ili odeš na neki festival pa čak i na Adu, ko zna! Društvo moraš da menjaš. Prva stvar koju trebaš da uradiš to je da pobrišeš neke prijatelje sa fejsa tebi bliske. Ako se nalaziš u dobu teške depresije kupi lexilium od 6mg, jedna dnevno će ti pomoći da shvatiš kako je to biti opušten i iskreno da te boli tki za sve, onda izlaziš na ulicu i ceo svet je tvoj, još i ako zaliješ sa nekim alkoholom dođeš u situaciju da ne skidaš osmeh. To se sviđa ljudima u tvojoj okolini! You are welcome.
|
|
Poslao: 04 Jul 2015 12:58
|
Idi igraj fudbal, kosarku, nebitno, nadji nekoga, posle ga pozoves idete pijete, pusite, i tako supice se uvijek neko, idi zivi jedan je zivot brajane ...
|
|
|
|
Poslao: 05 Jul 2015 19:42
|
ant1v1rus ::Ustani sa stolice, obavezno prošetaj malo po gradu. Budi sam na ulici, prepušten sam sebi i onda ćeš naići na neko društvo. Šetnja je veoma zdrava stvar za psihu i rekreaciju. Uvek upoznaš dosta ljudi čak i ako izađeš sam u neku diskoteku ili odeš na neki festival pa čak i na Adu, ko zna! Društvo moraš da menjaš. Prva stvar koju trebaš da uradiš to je da pobrišeš neke prijatelje sa fejsa tebi bliske. Ako se nalaziš u dobu teške depresije kupi lexilium od 6mg, jedna dnevno će ti pomoći da shvatiš kako je to biti opušten i iskreno da te boli tki za sve, onda izlaziš na ulicu i ceo svet je tvoj, još i ako zaliješ sa nekim alkoholom dođeš u situaciju da ne skidaš osmeh. To se sviđa ljudima u tvojoj okolini! You are welcome.Kakav si ti MEGACAR! Evo ima kod mene u apoteki, samo nek ti ispišu recepat. Taman da zaradim koji fening!
Mada, ako se ja pitam (a ne pitam se), trebalo bi nešto drugo za raspoloženje... Ovo će ga vrlo moguće samo uspavati. Ne bih da zalazim i preporučujem, jer će dečko još to nekako i kupiti i može biti belaj.
Popij ti druže moj Rade pivo-dva. Ili vino. Šta ja znam. Opustiće te, bićeš komunikativniji, smeliji da kažeš neke stvari, priđeš nekoj curi itd... Samo nemoj da preteruješ.
|
|
Poslao: 05 Jul 2015 20:15
|
Pusti se tableta... sve je u tebi. Zađi duboko u sebe. Iskoristi to što si sam, skontaj šta želiš u životu i dogovori se sam sa sobom. Kada odlučiš i središ se, izađi napolje... ulica je puna akcija, dobrih društva, lijepih cura. Uživaj u životu.
|
|
Poslao: 07 Jul 2015 18:54
|
@ Panonsky, samo želim čoveku da pomognem, zato što u takvim situacijama ljudi često upadaju u duboku depresiju pa čak i stvaraju sebiosećaj krivice nizašta. Naravno kod uzimanja takve supstance često dolazi do navikavanja organizma. Sve umereno u skladu sa potrebama. Blago tebi Panonsky, radiš u apoteci, pratim i tvoj blog. Možeš uzimati sve i svašta i to bez recepta, tako da predloži nešto što ga nebi uspavalo, a da mu daje osećaj raspoloženja. Naravno tu se ne uklapa uzimanje alkohola pogotovo ako je lik vozač. Jesam MEGACAR! Hvala
|
|
Poslao: 08 Jul 2015 00:50
|
ant1v1rus ::@ Panonsky, samo želim čoveku da pomognem, zato što u takvim situacijama ljudi često upadaju u duboku depresiju pa čak i stvaraju sebiosećaj krivice nizašta. Naravno kod uzimanja takve supstance često dolazi do navikavanja organizma. Sve umereno u skladu sa potrebama. Blago tebi Panonsky, radiš u apoteci, pratim i tvoj blog. Možeš uzimati sve i svašta i to bez recepta, tako da predloži nešto što ga nebi uspavalo, a da mu daje osećaj raspoloženja. Naravno tu se ne uklapa uzimanje alkohola pogotovo ako je lik vozač. Jesam MEGACAR! Hvala Eh kad bi to tako išlo... Lako bi ja njemu napravio kombinaciju za raspoloženje. Ali, na sveopštu žalost, mora da se ispoštuje procedura... A za ovo podebljano si MEGACAR na kvadrat! Već je bila priča po selu "manite ga, on radi u apoteci, ima pristup svim lekovima, on to koristi"... O lebe kiseli, ko da ja uzmem tableticu ovog, onog, malo sada da probam ovo, ako ne pomogne ono... Lično ne volim da pijem lekove, samo ono... Kad moram!
Ali ako je u tableticama rešenje, to je najmanje invazivna metoda i najlakše rešenje. Neka ode deran kod psihologa, pa onda psihijatra, pa ako bi nešto malo "poguralo" da prebrodi taj krizni period u životu, što da ne... Nije to ništa strašno, niti sramota. Eh, koliko ljudi danas roka razne antidepresive, pa i sedative, to se šleperima može meriti! Neko to u sebi nekako izgura, niko ni ne zna da pati. Neko to "izleči" opijanjem. A neko popije jednu tableticu dnevno i na taj način se dovede u neko normalno, svakodnevno, opušteno stanje...
|
|
Poslao: 08 Jul 2015 06:59
|
Rade, najpre pročitaj ovo
http://www.mycity.rs/Blog/Praznjenje-GR_35.html#p1757918
Pošto se pomalo prepoznajem u tvom početnom postu, hajde da i ja nešto napišem...
Pretpostavljam da se osećaš ''neprilagođeno'', barem je to bio moj slučaj. Razlog za to bila su, pre svega, drugačija interesovanja u odnosu na većinu iz moje generacije. Pokušavao sam da budem kao oni, ali to je bila velika i, na sreću, na vreme uočena greška. Naprosto se nisam osećao dobro pokušavajući da budem ono što nisam. I naravno, lutao sam...
Muzika je bila ogroman ventil u mom slučaju, pa i danas žalim što nisam bio samo malo aktivniji sa nekom bas gitarom koju sam svojevremeno pozajmio od drugara. Neverovatno je koliko ispunjava... Naravno, pošto se radilo o drugačijoj vrsti muzike od one koju je većina preferirala, brzo sam dobio etiketu čudaka, pogotovo u malom mestu kao što je moje...
Verovatno jedina dodirna tačka koju sam delio sa ostalima bio je sport. Bilo je teško u početku, ali sam relativno lako stekao veštine koje sam, prigodno, demonstrirao upravo protiv svoje generacije. Takođe vrlo ispunjavajuće, pomalo i osvetnički... Ali, nikada nisam doživeo veću satisfakciju nego kada mi je majka u jednom razgovoru rekla kako joj se obratio jedan od tih ''drugara'' sa pitanjem zašto ja nikad neću da igram (turniri) i družim se sa njima!? U nekom trenutku, izgleda, postao sam cenjen zbog svog basketaškog umeća, ali čak ni tada nisu znali/hteli da mi se obrate direktno!
Zato sam prijatelje, makar na početku, sticao van svog generacijskog kruga. Često sam bio i najmlađi u takvim situacijama, što je ponekad imalo i prednosti (i danas sam iznenađen kada se setim kako sam, onako smotan, bio interesantan nekim starijim devojkama ). Kao što sam već napisao na blogu Grobara Romantičara, bila je to jedna od stvari u mom životu zbog koje nikad nisam zažalio...
Jednostavno, sve to dođe na svoje... Da li će to biti muzika, sport ili nešto deseto - potpuno je nebitno...
|
|