Poucne price

6

Poucne price

offline
  • Pridružio: 17 Jul 2005
  • Poruke: 3097
  • Gde živiš: "Daleko od Negdje"

@ sanjanagual, mislim da Cika Vlado nije direktno mislio na tvoj prethodni post. Bilo je nekih citiranih djelova, nekih prica koje su postavljene ranije, pa sam ja to izbrisala jer sam smatrala nepotrebnim.
Ali u svakom slucaju, potpuno se slazem sa tvojom izjavom da je bitnija poruka price (ove ili one) nego istinitost iste.
Uostalom, sve sto je neko mogao da smisli i osmisli, moralo je biti istinito i stvarno, bar za sekundu i bar u njegovoj/njenoj glavi.
I na kraju ... ko zna sta je istina (?).



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 01 Feb 2008
  • Poruke: 20
  • Gde živiš: u životu

hvala na ispravci, ja sam poruku videla tek posle brisanja citata
i naravno, potpuno se slazem sa time da je istinu nemoguce napraviti jednakom za sve:)



offline
  • Pridružio: 17 Sep 2008
  • Poruke: 87

Sve priče koje sam pročitala su izvrsne. Svaku sam tumačila onako kako sam htela. I u tome je njihova lepota.

offline
  • Pridružio: 26 Mar 2006
  • Poruke: 93
  • Gde živiš: Asteroid B-612

Djevojka upita svog decka: 'Da li si zaljubljen u mene?'
On odgovori:'Ne!'
Ona ga upita:'Da li misliš da sam lijepa?'
On odgovori:'Ne!'
Ona ga opet upita:'Da li sam ja u tvom srcu?'
On odgovori:'Ne!'
Na kraju ga upita:'Da te napustim da li bi plakao za mnom?'
On odgovori:'Ne!'
Okrenula se veoma tužna i odlucila da ode od njega.
On je na to zagrli i rece joj:'Ja nisam zaljubljen u tebe - JA TE VOLIM!!!!
Ja mislim da nisi lijepa - JA MISLIM DA SI PREKRASNA!!!
Ti nisi u mom srcu - TI SI MOJE SRCE!!!
Ja ne bih plakao kad bi ne ostavila - UMRO BIH!!!'
Znali su se 6 mjeseci, prije nego što su prohodali, posavadali su se, ali su se prije te svade zbližili još više.
Jednog dana mu je rekla da je bolesna, da ima bolest srca. U trenutku ju je zagrlio i poceo plakati.
Ubrzo kada je trebala ici na operaciju, kada je trebala uci u avion, nije se ni pozdavio s njom.
Kada je došla oporavljena sa operacije nije ga vidjela. Pitala je mamu gdje je.
A ona odgovorila:'ZAR NE ZNAŠ TKO TI JE DAO SRCE!!'

offline
  • Oti 
  • Građanin
  • Pridružio: 16 Apr 2008
  • Poruke: 139

Haha, ovo je sa onog chain mail-a sa facebook-a? Laughing

Prica je inace uzasna, ja ne znam kako bi devojka mogla da zivi posle toga. Shocked

offline
  • Pridružio: 26 Mar 2006
  • Poruke: 93
  • Gde živiš: Asteroid B-612

^ Nije sa facebook-a.
I molio bih te da ne spamujes temu posto ocigledno nemas nista pametno
da kazes.


_

offline
  • Pridružio: 02 Mar 2009
  • Poruke: 1
  • Gde živiš: Novi Sad

jao ljudi ovo je extra! zbog ovog se i registrovah...Very Happy

offline
  • Pridružio: 31 Dec 2005
  • Poruke: 2408

Nekada davno postojalo je jedno selo gde je živeo veoma mudar starac. Seljani su verovali da je on u stanju da odgovori na sva njihova pitanja.

Jednoga dana, farmer iz sela ode do mudraca i usplahirenim glasom zavapi: "Mudri čoveče, pomozi mi. Dogodilo se nešto strašno. Vo mi je uginuo i nemam drugu životinju koja bi mi pomogla da poorem njivu. Zar to nije nešto najgore što je moglo da mi se desii?" Mudrac je odgovorio: "Možda jeste, možda nije." Čovek je požurio natrag u selo i svima ispričao kako je mudrac poludeo. Sigurno da je to bila najgora stvar koja je mogla da se desi. Zašto on to nije mogao da vidi?

Međutim, sledećeg dana, u blizini kuće farmer ugleda mladog, jakog konja. Pošto više nije imao vola da mu pomogne u obrađivanju zemlje, on reši da uhvati konja. Tako je i uradio. Kako je farmer bio srećan! Oranje nikada nije bilo lakše. Čovek se vratio mudracu da se izvini: "Bio si u pravu, mudri čoveče. Gubitak vola nije bilo najgore što je moglo da se dogodi. To je bila sreća u nesreći! Nikada ne bih imao konja, da se to nije dogodilo. Moraš se složiti da je to najbolja stvar koja se mogla desiti." Mudrac je još jednom odgovorio: "Možda jeste, možda nije." Ne opet, pomislio je farmer. Mudrac je sada sigurno poludeo.

Posle nekoliko dana konj zbaci farmerovog sina dok je jahao. On je povredio nogu i nije mogao da pomogne pri žetvi. Oh, ne, pomisli čovek, sada ćemo umreti od gladi. Još jednom, farmer ode do mudraca. "Kako si znao da nije dobro što sam uhvatio konja? Opet si bio u pravu. Sin mi je povređen i neće moći da mi pomogne. Sad sam siguran da je to najgore što je moglo da se desi. Ovog puta se i ti moraš složiti." Mudrac je mirno gledao i snishodljivim glasom rekao: "Možda jeste, možda nije." Besan što je mudrac tako arogantan, farmer se vratio u selo.

Sledećeg dana u selu je počela mobilizacija zbog rata koji je iznenada buknuo. Farmerov sin bio je jedini koji zbog povrede noge nije morao da ode. On će preživeti, dok će ostali verovatno poginuti.

Možda hoće, možda neće. smešak

Priča preuzeta iz knjige Ne gubite živce zbog malih stvari Ričarda Karlsona

Dopuna: 21 Mar 2009 17:28

Klasična indijska priča o mudracu i slonu iz Kalidasine drame Šakuntala


Mudrac čuči ispred slona koji stoji tačno iznad njega i kaže „ovo nije

slon“. Tek kasnije, pošto se slon okrene i počne da se udaljava, u njegovom

umu začinje se sumnja i pitanje: „da li bi ovo ipak mogao biti slon?“ Kada

slon iščezne iz vidokruga, mudrac pogleda u tragove na zemlji koje je

životinja ostavila za sobom i sa sigurnošću zaključi „ovde je bio slon“.

offline
  • Pridružio: 18 Feb 2008
  • Poruke: 987
  • Gde živiš: na putu za jedno ostrvo

Antoni de Melo - Damari

Molitva

RABINOV PLES
Po hasidskoj priči

Jevreji jedne poljske varošice nestrpljivo su iščekivali dolazak rabina. To je bio redak događaj, pa su odavno pripremili pitanja koja su nameravali da postave učitelju.

Kada se rabin najzad pojavio i došao na skup u veliku salu za savete, mogao je da oseti napetost vernika, nestrpljivih da čuju odgovore na svoja pitanja. Međutim, on ništa nije rekao, samo ih je gledao pravo
u oči, zatvorenih usta, mumlajući neku melodiju. Ubrzo, svi su počeli da ga prate. Rabin je zapevao, i svi su zapevali zajedno s njim. Posle nekog vremena, rabin je zaigrao, talasavim, svečanim, ritmičnim pokretima, a
vernici postepeno zaigrali zajedno s njim. Malo-pomalo, potpuno su se prepustili plesu, tako da su na kraju zaboravili na sve drugo, i svako od njih ponovo je uspostavio svoju celovitost, izlečen od unutrašnje ras-
cepkanosti koja ometa sagledavanje istine.

Prošao je pun sat dok ples najzad nije prestao. Odaja je bila prožeta tišinom prepunom spokojstva. Svi su posedali, kao oslobođeni snažne unutrašnje napetosti. Tada je rabin izgovorio jedine reci čitave te večeri: »Verujem da sam odgovorio na vaša pitanja.«

Jednog derviša pitali su zašto plesom iskazuje svoju ljubav prema Bogu. »Zato«, odgovorio je, »što voleti Boga znači umreti za samog sebe; ples ubija naše 'ja', a kada to izdvojeno 'ja' umre, svi problemi iščezavaju. Tamo gde nema našeg 'ja', ima ljubavi, ima Boga.«


U jedno selo došla je putujuća pozorišna trupa. Medu publikom se pojavio i jedan mudrac sa svojim učenicima, koji im je rekao: »Čuli ste i izgovorili mnoge molitve. Večeras hoću da vidite jednu.«

U tom trenutku, zavesa se podigla i ples je počeo.

RAZJARENI BIK

Dva čoveka prelazila su preko polja kada je pred njima iskrsnuo razjareni bik. Bezglavo su počeli da beže ka najbližem utočištu, dok je bik tutnjao za njima. U trenutku, shvatili su da mu ne mogu uteći. Jedan je doviknuo drugome: »Gotovo je! Nema nam spasa!

Brzo, reci neku molitvu!« a ovaj mu je uzvratio: »Nikada se u životu nisam molio i ne znam kakva bi molitva odgovarala ovoj situaciji.«
»Ma nije važno! Bik nas sustiže, reci bilo šta!« »Dobro onda, kazaću ono što je moj otac govorio pre svakog obroka: »Gospode, hvala ti na onome što nam sleduje.«

Nema veće svetosti nego kod ljudi koji su naučili da bez rezerve prihvate svaki trenutak svog postojanja. Život je kao partija karata u kojoj se svaki igrač trudi da što bolje odigra s kartama koje su mu podcijene. Onaj koji odbije da igra s kartama koje mu sleduju, već traži neke za koje smatra da ih zaslužuje, osuđen je da propadne u životu. Nas niko nije pitao želimo li da igramo. Tu nema izbora, svi u tome učetvuju. Na nama je da odlučimo kako.


Jedan rabin pitao je svog učenika šta ga muči. »Moje siromaštvo«, odgovorio je ovaj. »Živim u takvoj oskudici da gotovo ne uspevam da učim i molim se.«
»U ovom trenutku i konkretnoj situaciji«, uzvratio je rabin, »najbolji način za molitvu i učenje je da prihvatiš život baš takav kakav je.«

Ljudska priroda

TURIZAM I EMIGRACIJA

Jedan čovek je umro i dospeo u raj. Međutim, u raju mu je ubrzo postalo dosadno. Anđeli su neprestano pevali, svirali na harfama, sve je to bilo lepo i krasno, ali on je oduvek bio čovek od akcije. Zato se obratio Svetom Petru i zamolio ga za premeštaj.

»Gde si to mislio da odeš?« rekao je Sveti Petar. »Osim ako nećeš u pakao? Ne bih ti preporučio.«
»Može li bar na kratko?« zamolio gaje čovek.
»To se nikad nije radilo, ali napraviću izuzetak -pustiću te na mesec dana.« I Sveti Petar mu je otvorio vrata pakla.

Čoveka je na ulazu sačekala limuzina koja ga je odvezla do jahte... Usledilo je putovanje kakvo nikad nije doživeo, uz obilje najdivnijih jela, najboljih pića, prelepih devojaka, noćni ribolov, itd, itd. Mesec dana prošlo je kao u snu.

Po povratku u raj, čoveku je bilo još dosadnije nego pre. Ubrzo se ponovo obratio Svetom Petru i zamolio da ga opet malo pusti u pakao.

»Takve šetnje tamo-amo nikad nisu praktikovane. Ako toliko želiš u pakao, možeš da odeš, ali bez mogućnosti povratka.«
»Pristajem!« uskliknuo je čovek, već se naslađujući onim što ga je čekalo tamo.

Ali avaj! Čim su se teška vrata pakla muklo zalupila iza njega, čovek je počeo da propada u ponor na čijem dnu je ugledao gomilu užasnih đavola, koji su čekali da ga kukama ubace u ogroman lonac u kome se već ku-vala gomila nesrećnika čiji su jauci sve glasnije dopirali do njega.

»Sta je ovo!?« kriknuo je.
»Pakao, brate«, odgovorio je jedan đavo. »Ti izgleda ne razlikuješ turizam od emigracije.«

DEČACI ILI DEVOJČICE?

Ljudi ne vide toliko ono što postoji koliko ono što su navikli da vide.

Tomi se igrao s decom na plaži a onda se vratio kod mame. »Da li je tamo puno dece?« upitala ga je majka.
»Da.«
»Dečaci ili devojčice?«
»Otkud bih znao kad nisu obučeni!«

Ljudski odnosi

KAKO POBOLJŠATI ŽIVOT?

...a ponekad čak ne govorimo o istim stvarima...

»Dragi«, rekla je žena mužu. »Sramota je kako bedno živimo. Moj otac plaća kiriju, brat nam donosi hranu sa sela a daje nam čak i za odeću, stric s kojim delimo stan plaća nam vodu i struju, a naši prijatelji plaćaju troškove izlazaka u grad. Nije da ti prigovaram, ali stvarno bi trebalo učiniti nešto da poboljšamo naš život.«

»Naravno da bi trebalo, tu se potpuno slažem s tobom«, uzvratio je muž. »I ja već neko vreme razmišljam o tome. Pa ti imaš još dva brata i jednog strica koji nam nikad ničim nisu pomogli!«


PRVA OPOMENA

Jedan seljak resio je da se oženi, pa je osedlao mazgu i krenuo u varoš da nade ženu. Posle nekog vremena, našao je jednu za koju je procenio da mu odgovara i venčao se.

Nakon ceremonije, oboje su seli na mazgu i uputili se ka seoskom imanju. U jednom trenutku, životinja je stala, ne pokazujući nameru da ide dalje. Seljak je sišao i tukao je velikim štapom sve dok nije krenula.

»Ovo ti je prva opomena«, rekao je.

Posle dva-tri kilometra mazga je opet stala, a seljak ponovo sišao i mlatio je dok nije krenula.

»Ovo ti je druga opomena«, rekao je.

Međutim, mazga se i treći put zaustavila. Seljak je sišao, pomogao ženi da siđe, izvadio pištolj i pucao mazgi u glavu, koja je na mestu ostala mrtva.

»Glupi i okrutni čoveče!« uzviknula je žena. »To je bila lepa i snažna životinja koja je mogla mnogo toga da uradi na imanju, a ti si je, u nastupu besa, olako ubio. Da sam znala kakav si čovek, nikad se ne bih udala za tebe...« i tako nastavila punih pet minuta.

Seljak je samo slušao dok nije prekinula da bi povratila dah. Onda je rekao: »Ovo ti je prva opomena«.

Priča se da su posle toga dugo i srećno živeli.
Nemoguće je biti u srećnom braku s nekim ako se prethodno ne razvedemo od samih sebe.

offline
  • Pridružio: 19 Sep 2010
  • Poruke: 363
  • Gde živiš: i ja pocela da se pitam...

Napisano: 29 Sep 2010 10:24

Smejacu se svetu

Nijedno zivo bice ne moze da se smeje osim coveka. Drvece moze da krvari kad je ranjeno, i zivotinje placu od bola ili gladi, ali ja imam dar smejanja i mogu da ga koristim kad god zazelim. Ubuduce cu negovati obicaj smejanja.

Smejacu se i probava ce mi biti bolja; smejacu se i olaksacu sebi teret; smejacu se i zivot ce mi se produziti, jer je to tajna dugog zivota koju ja sada posedujem.

Smejacu se svetu.

Najvise od svega, smejacu se sebi, jer je covek najsmesniji kad sebe uzima suvise ozbiljno. Nikada necu upasti u tu klopku uma. Jer i ako sam ja najvece cudo prirode, zar nisam ipak samo obicno zrnce koje bacaju vetrovi vremena? Da li ja stvarno znam odakle dolazim i kuda idem? Nece li moja briga za ovaj dan izgledati budalasta za deset godina? Zasto bih dozvolio da me danas uznemiravaju sitni dogadjaji? Sta moze da se do zalaska sunca desi sto ne bi izgledalo beznacajno po reci vekova?

Smejacu se svetu.

A kako da se smejem kad se suocim sa covekom ili delom koje me toliko vredja da mi tera suze na oci ili mami psovke? Vezbacu sebe da izgovaram cetiri reci sve dok one ne postanu navika tako jaka da ce se one javljati u mom umu kada god dobro raspolozenje preti da me napusti. Ove reci, prenosene od davnina, nosice me kroz svaku nevolju i odrzati mi zivot u ravnotezi. Ove cetiri reci jesu: "I to ce proci."

Smejacu se svetu.

Sve zemaljske stvari ce proci. Kad mi srce oteza od patnje, tesicu se da ce i to proci; kada sam ushicen uspehom, upozoricu sebe da ce i to proci. Kad me davi nemastina, reci cu sebi da ce i to proci; kada me optereti bogatstvo, reci cu sebi da ce i to proci. Da, zacelo, gde je onaj sto je gradio piramide? Zar nije i on pokopan u njenom kamenju? Nece li i piramida jednog dana isto biti zakopana ispod peska? Ako sve stvari prolaze, zasto bih se ja brinuo za danasnji dan?

Smejacu se svetu.

Obojicu ovaj dan smehom, uramicu ovu noc pesmom. Nikada necu raditi da bih bio srecan. Bolje da budem suvise zaposlen da bih imao vremena za tugu. Uzivacu danasnju srecu danas. To nije zrno da se drzi u kutiji. To nije vino da se cuva u flasi. Ona se ne moze sacuvati za sutra. Ona se mora sejati i ubrati istog dana, i ja cu to raditi, od danas pa nadalje.

Smejacu se svetu.

Mojim smehom sve ce stvari biti smanjene na svoju pravu velicinu. Smejacu se svojim neuspesima i oni ce nestati u oblacima novih snova. Smejacu se svojim uspesima i oni ce se skupiti do njihove tacne vrednosti. Smejacu se zlu i ono ce umreti neoprobano. Smejacu se dobroti i ona ce uspevati u izobilju. Svaki dan bice trijumf samo ako moji osmesi izmame osmehe od drugih, a ja to radim iz sebicnosti, jer oni na koje se mrstim jesu oni koji ne kupuju moju robu.

Smejacu se svetu.

Od sada cu liti samo suze od znoja, jer suze od zalosti ili kajanja ili razocarenja nemaju vrednost na trzistu, dok svaki osmeh moze da se zameni za zlato i svaka ljubazna rec, izgovorena iz mog srca, moze da sagradi dvorac.

Nikada necu dozvoliti sebi da postanem tako nestrpljiv, toliko mudar, toliko dostojanstven, toliko mocan, pa da zaboravim kako da se smejem sebi i svom svetu. U ovome cu uvek ostati kao dete, jer jedino mi je kao detetu data sposobnost da gledam navise u nekoga. Nikada necu prerasti svoj krevet.

Smejacu se svetu.

I sve dok mogu da se smejem necu biti siromasan. Ovo je, dakle, jedan od najvecih poklona prirode, ja ga necu traciti. Samo smehom i srecom mogu postati istinski uspesan. Samo uz smeh i srecu mogu da uzivam plodove svoga rada. Da nije tako, bolje bi bilo ne uspeti, jer je sreca vino koje pojacava ukus jelu. Da bih uzivao u uspehu moram imati srecu, a smeh ce biti devojka koja me sluzi.

Bicu srecan.

Bicu uspesan.

("Najveca tajna na svetu" - Og Mandino)



Svetu se ne moze ugoditi

Ziveo jednom jedan bracni par koji je imao dvanaestogodisnjeg sina i jednog magarca. Odlucili oni da malo putuju, rade i upoznaju svet i tako krenuse na put.

Kad su dosli u prvo selo ljudi su komentarisali: "Pogledajte vi ovog nevaspitanog decaka. On sedi na magarcu dok njegovi siroti stari roditelji vuku magarca". Zena tada rece muzu: "Necemo dozvoliti da ljudi tako lose pricaju o nasem sinu". Muz je skinuo dete s magarca i sam seo na njega.

Kad su dosli u drugo selo, ljudi su mrmljali: "Pogledajte ovo, sram nek bude ovog coveka kad pusta da mu zena i dete vuku magarca dok on sedi". Odlucise oni da će zena sesti na magarca, a muz i sin ce drzati uzde.

Dodjose oni tako i u trece selo gde su ljudi ponovo komentarisali: "Jadan covek! Ceo dan je radio, a zena mu je sela na magarca. I jadan sin! Ko zna sta ga sve ceka s takvom majkom". Tada odlucise da se svo troje popnu na magarca i nastave put.

Kad su dosli do sledeceg sela culi su mestane kako komentarisu da ce jadnom magarcu puknuti ledja zbog prevelike tezine. I tada oni svo troje sidju dole i odluče da hodaju pored njega.

Kad su prolazili kroz sledece selo, nisu mogli verovati komentarima ljudi koji su im se smejali: "Pogledajte ove tri budale... hodaju, a imaju magarca koji bi ih mogao nositi".

Pouka: Ljudi ce uvek da kritikuju i komentarisu, sta god uradio... Tesko je svima ugoditi, a tesko je i pronaci osobu kojoj ces biti dobar upravo takav kakav si. Zato zivi kako verujes i radi sta ti srce kaze.
Zaljubljen Smajli Zaljubljen

IMA LI RAJA I PAKLA

Neki general, odeven u sjajnu vojnicku odoru i naoruzan do zuba, udje u hram te svesteniku postavi pitanje postoje li raj i pakao.

"Ko si ti?" upita ga svestenik. "Da nisi mozda vojnik? Pa koji bi te plemic hteo u sluzbu s takvim lopovskim licem."

General se na to razbesni i uhvati za mac, a svestenik jos doda podrugljivo: "Gle, pa ti imas mac, sigurno je zardjao i tup, ne mozes me njime raniti."

General, crven od gneva, izvuce sablju, spreman da svesteniku odrubi glavu, kad mu ovaj rece: "Eto vidis, ovde se otvaraju vrata Pakla."

Shvativsi poruku, general se pokloni i zahvali svesteniku, a ovaj mu na to klimnu i rece: "Eto vidis, ovde se otvaraju vrata Raja."
Wink

SEDAM SVETSKIH CUDA
-nepoznatog autora-

U jednoj srednjoj skoli, negde u svetu, ucenici su ucili o sedam svetskih cuda. Na kraju casa, profesor je ispitivao ucenike da nabroje sta sve moze da spada u listu svetskih cuda. Iako je bilo malo neslaganja, sledeca svetska cuda su dobila najvise glasova: > 1. Velike Egipatske piramide > 2. Tadz Mahal u Indiji > 3. Veliki kanjon u Arizoni > 4. Panamski kanal > 5. Zgrada Empajer Stejt > 6. Bazilika Svetog Petra > 7. Kineski zid

Dok je prebrojavao glasove, profesor je primetio jednu devojku koja jos nije predala svoj papir sa spiskom.
Zbog toga je upitao devojku da li ima problema sa sastavljanjem spiska.
Devojka je tiho odgovorila „Da, malo... Ne mogu bas da se odlucim jer ima puno svetskih cuda."
Profesor je rekao „Pa, reci nam sta si napisala, mozda mozemo da ti pomognemo."
Devojka je zastala, oklevajuci,a onda procitala:

Ja mislim da su sedam svetskih cuda:
1. dodirnuti >
2. okusiti >
3. videti >
4. cuti >
5. osetiti >
6. smejati se >
7. i voleti >
Ucionica je postala tako tiha, da se mogla cuti igla da pada......

Mozda ce ova prica da bude blagi podsetnik svima nama,
da stvari koje nam se cine jednostavne i obicne,
cesto su cuda – i ne moramo zbog njih nikuda putovati
da bismo ih doziveli.

Wink Smajli Wink

Dopuna: 18 Dec 2010 17:11



Zaljubljen Zaljubljen Zaljubljen

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1347 korisnika na forumu :: 49 registrovanih, 5 sakrivenih i 1293 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: -[CoA]-, Apok, Asparagus, Atomski čoban, bankulen, bojank, bojcistv, Boris90, Botovac, comi_pfc, cvrle312, darcaud, DENIRO, Dimitrise93, Dorcolac, Duh sa sekirom, dule10savic, FileFinder, Frunze, galijot, Georgius, gorantrojka, HogarStrashni, Ivan001, kikisp, kybonacci, Lubica, LUDI, Luka Blažević, mackenzie, mercedesamg, Metanoja, mile09, mile23, Mirage 2000N, NoOneEver Dreams, operniki, Panonsky, Panter, Parker, RecA, Srki94, Srle993, tmanda323, Tragač, VJ, wolf1, zziko, Žrnov