Slobodna deca Samerhila - A.S. Neill

Ili Summerhill: A radical approach to child rearing je jos jedna u nizu genijalnih knjiga Aleksandra Nila. Predgovor je napisao Erih From i moze se procitati na -- http://www.marxists.org/archive/fromm/works/1960/summerhill.htm

Sta da se kaze o ovoj knjizi, koja je opsirnija i posvecenija djeci i problemima kojima ih mi (kada kazem "mi", mislim na odrasle i uskovidne ljude, u koje slobodno i dobrovoljno ubrajam i samu sebe) opterecujemo. Nepotrebno, naravno.
Sljedeci Nilove putokaze, covjek uvidja da su djeca rodjena dobra i neiskvarena. Uticajem spoljasnjeg svijeta, mi ih nepotrebno "kaznjavamo" i time im oduzimamo sposobnost djetinje bezbriznosti. Nebitnoscu kao sto je "kaznjavanje" zbog (ne znam sada) ... razbijenog tanjira ili case, mi im stvaramo lazni privid vrijednosti predmeta koji je toliko beznacajan u nasim zivotima, da se oni pocinju pitati - koliko oni sami vrijede?
Kao sto autor naglasava, vecina roditelja smatra da su pali na ispitu roditeljstva ako ne nauce svoje potomstvo moralnim vrijednostima (ili onima za koje oni smatraju da su moralni) i neprestano upucuju dijete na to sto je "ispravno" a sta ne. Tu se velikim korakom vracamo unazad, jer tu u prvi i veliki plan ulazi nase osnovno vaspitanje i vjerovanje. Dati djetetu slobodu, ne znaci uciti ga vjerovanju koje mi sami slijedimo.
Dati slobodu djetetu bi znacilo usaditi mu je u sam korijen njegovog bica, tako da on nikada nece pitati za dozvolu. Ono ce znati razlikovati dobro od loseg.
"So far as I know, not one deliquent who spend seven years in Summerhill ever was sent to prison, or ever raped, or ever became antisocial. It is not I who cured them. It is the enviroment that cures them - for the enviroment of Summerhill gives out trust, security, sympathy, lack of blame, absence of judgment."

Lazi su sastavni dio zivota. Evo sta autor kaze o tome:
"Most of our mechanical etiquette is a living lie. We say "Thank you" when we do not mean it; we doff our hats to women we do not respect.
Speaking a lie is a minor frailinty; living a lie is a major calamity."
U knjizi se zastupa vjerovanje da slobodno dijete nikada ne laze, jer nema potrebe da laze. Ako laze, to znaci da je zbog necega/nekoga nesretno i samim tim nije slobodno.
"I hold that the parents does not need to lie; moreover, he dare not lie. Many homes exist without lying, and it is from such homes that come clear-eyed, sincere children. A parent can answer any and every question with truth, from where babies come from to telling mother's age."
Vjerujem da je to tacno, ali moja djeca znaju pitati pitanja za koja ja nisam spremna da dam odgovor.
To naravno nije njihov problem, ali svakako roditelji znaju da i mi rastemo sa njima.

"In many homes, child's ego is suppressed because the parents treat child as a perpetual infant."
"Children should be allowed almost infinite responsibility."
"Duty should not be confused with responsibility. A sense of duty should be acquired later in life, if at all. The word duty has so many sinister associations."
"In determining the amount of responsibility that parent should give his child, the parent must always consult his inner soul. He must first examine himself."

Ukljucicu i sadrzaj knjige, tek da vidite koliko sirok spektar tema pokriva.

I Summerhill School
- The Idea of Summerhill
- A Look at Summerhill
- Summerhills Education vs. Standard Education
- What happens to Summerhill Graduates
- Private Lessons at Summerhill
- Self-Government
- Coeducation
- Work
- Play
- Theater
- Dancing and Music
- Sports and Games
- Report of the British Government Inspectors
- Notes on His Majesty's Inspector's Report
- The Future of Summerhill

II Child Rearing
- The Unfree Child
- The Free Child
- Love and Approval
- Fear
- Inferiority and Fantasy
- Destructiveness
- Lying
- Responsibility
- Obedience and Discipline
- Rewards and Punishment
- Defecation and Toilet Training
- Food
- Health and Sleep
- Cleanliness and Clothing
- Toys
- Noise
- Manners
- Money
- Humor

III Sex
- Sex Attitudes
- Sex Instructions
- Masturbation
- Nudity
- (film-za-odrasle)-ography
- Homosexuality
- Promiscuity, Illegitimacy and Abortion

IV Religion and Morals
- Religion
- Moral Instruction
- Influencing the Child
- Swearing and Cursing
- Censorship

V Children's Problems
- Cruelty and Sadism
- Criminality
- Stealing
- Delinquency
- Curing the Child
- The Road to Happiness

VI Parent's Problems
- Love and Hate
- Spoiling the Child
- Power and Authority
- Jealousy
- Divorce
- Parental Anxiety
- Parental Awareness

VII Questions and Answers
- In General
- About Summerhill
- About Child Rearing
- About Sex
- About Religion
- About Psychology
- About Learning

Nadam se da mi ti Ella i ostali zainteresovani za ovu knjigu i temu nećete zameriti na veoma ličnoj refleksiji o represivnom iskustvu školovanja. Čitala sam odavno Nilovu knjigu i skoro da me je rastuživao njegov eksperimentalni projekat ostvarene utopije - toliki je jaz između njenih vrednosti i moje stvarnosti. Osnovnu sam pohađala u 1970-im, beše to navodno najbolje vreme, doba jugoslovenskog socijalističkog blagostanja, bla, bla, učiteljica je bila najblaže rečeno histerična osoba koja nas je u učionici podvrgavala uvrnutim psihološkim igricama (ucene i huškanje dece, čupanje za kosu, ponižavajuće kazne stajanja koje su trajale ceo školski čas - ispred table, leđima okrenut ka ostatku razreda) i učenju novorečnika usred Beograda: "tržnica" umesto pijaca, "smočnica" umesto špajz ili ostava, "glačalo" umesto pegla, "hladnjak" umesto frižider. Van nastave glumila je humanistu i socijalnog radnika, pa nas je posećivala kod kuće da bi osmotrila našu socioekonomsku situaciju u domaćinstvu, a posle je ofirala ove informacije drugoj deci i njihovim roditeljima - ko je imućan, a ko siromašan. U tome su joj zdušno pomagali članovi roditeljskog saveta, razne komunističke budže, prosto su se utrkivali ko će da predloži skuplji poklon "dragoj učiteljici" za početak školske godine, za Novu godinu, za 8. mart, za 1. maj, za kraj školske godine - od pozlaćenih penkala do kristalnih vaza i ulja na platnu. Ceo razred je pamti - obeležila nam je detinjstvo traumama, a matori smo ljudi.

Na nasu veliku zalost, skolska iskustva kod nas su pretezno obiljezena kojekakvim ispadima od strane ucitelja/nastavnika/profesora. Tako je bilo i 80tih kada smo brat i ja pohadjali osnovnu skolu. On je tih godina dobio batina on nastavnice Srpsko-Hrvatskog jezika. Dobre batine. Zena je imala problematican zivot, nestabilna osoba, neuracunljiva ali joj je sistem dao da radi sa djecom. Takve osobe u nekom normalnom okruzenju bi trebale da budu na lijecenju. Ona nije bila. Ja sam na moju srecu imala drugog nastavnika, ali je moj brat ostao istraumiran.
Moj otac se zalio (blago receno "zalio") direktoru skole, ne znam kakav je bio ishod, ali je ona i dalje ostala na poziciji koju je drzala i prije.
Moj otac nije bio clan KPJ odnosno SKJ. Sjecam se da je tada krivio drzavu, meni nije bilo jasno.

I ako je knjiga osvrt covjeka koji je radio sa djecom sa edjukativne tacke, smatram da je knjiga jako dobar tekst i za "obicne" roditelje.
Bar za mene, jer znam koliko sam se puta nasla u nedoumici sta i kako je "ispravno". Ovo djelo mi je pruzilo potvrde za neke odluke koje sam donijela u zivotu i odgajanju svoje djece, ali mi je takodje dalo i druga moguca "rijesenja". Stvarno mislim da je stivo vrijedno paznje.

"Detetu je neophodna sloboda, zato što ono samo u slobodi može da se razvija na prirodan, dobar način.
...
Od bitnog je značaja biti iskren u životu i prema životu. Pa ipak, mi svoju decu tako vaspitavamo da se ona ne usuđuju da budu iskrena.
...
Odrastao čovek boji se da da slobodu mladome zato što se plaši da bi mladi čovek zaista mogao da uradi sve ono što je on, odrasli čovek, želeo da učini, a nije. Večito nametanje koncepcija i vrednosti odraslih deci predstavlja veliki greh prema detinjstvu.
Dati slobodu, znači dozvoliti detetu da živi sopstvenim životom. Ovako iskazano, to zvuči jednostavno. Samo nas naša pogubna navika da podučavamo, uobličavamo, pridikujemo i prisiljavamo čini nesposobnim da uočimo jednostavnost istinske slobode.
...
Prisiljavati dete da uči, ravno je (i podjednako glupavo) prisiljavanju čoveka da prihvati neku religiju odlukom parlamenta."

(Aleksandar S. Nil, Slobodna deca Samerhila/Slobodno dete)

Ono što mi je ostalo u sećanju (verovatno me je snažno dojmilo) u ovoj knjizi je to da su učenici Samerhila došli da steknu znanja iz oblasti koje oni izaberu. Mogli su da se priključe časovima i uopšte nastavi onda kad to oni požele. Niko ih nije primoravao na to, već kada im je toliko postalo dosadno, sami su se priključivali. Sećam se, strašno me je nervirala ona devojčica koja je bila toliko tvrdoglava i najduže od svih je izbegavala nastavu. Ja sam je negde u sebi kritikovala, moj se svet tada nije svodio na slobodu. Moja učiteljica 1980. godina, bila je stroga i dan danas joj odajem poštovanje (iako tek sada mogu da uočim njenu ljudsku stranu - tada je bila neprikosnoveni autoritet). Nastavnici su takođe, manje-više bili pravični, a osnovna škola koju sam pohađala bila je ogledna sa 1200 učenika (sada ih ima 600).