In 1793 Gros went to Italy, where he met Napoleon and was appointed his official battle painter. He followed Napoleon on his campaigns, and his huge paintings such as The Battle of Eylau (Louvre, Paris, 1808) are among the most stirring images of the Napoleonic era. Compared to the contemporary war scenes of Goya, they are glamorous lies, but they are painted with such dramatic skill and panache that they cannot but be admired on their own terms
On 17 November 1796, at a battle near Arcole, the then General Bonaparte threw himself first into the fray to storm a bridge occupied by the Austrian army, thus moving forward his soldiers, who had fallen back. Napoleon's act led to a French victory.
This painting of this historic event was based on the artist's personal impressions - he accompanied Bonaparte on the Italian campaign and was an eyewitness of all that happened. David's favourite pupil, Gros embodied in the image of Napoleon the classical ideal of a strong, wilful individual. The figure strains forward, face cold and calm, with a tense gaze emphasizing the hero's decisiveness and bravery. At the same time, in combining a battle scene with a portrait of a hero of the people, Gros's painting is suffused with a mood which foreshadows the Romantic era, reflected in the dynamic colour and light and shade contrasts, the intersection of diagonal lines and movements, and the temperamental painting manner.
Jeste, Piter Brojgel stariji, detalj slike Dečije igre, i mala ispravka - bio je Flamanac. Negde se navodi i kao Piter Bruhel.
Danka, izvoli
Feliks Temermans na grobu Pitera Brojgela u Bogorodičinoj crkvi.
Govor održan u Briselu 31. maja godine MCMXXIV
Narod flamanski izabrao je mene, Pitere Brojgelu, da dođem na tvoj grob i prenesem ti njegove srdačne pozdrave i duboku zahvalnost i da ti kažem da je dobro i zdravo i duhom i telom. Čuvari naših likova i običaja, naše duše i osećanja kako si nas verno prikazao na svojim slikama, crtežima i bakrorezima!
U tvom delu ogledaju se naši gresi, naše vrline, naše radosti i žalosti, naše snage i slabosti, naš misticizam, naše sujeverje i naša čulnost. Gotov na smeh i podrugivanje - zagonetan, očajan, tragičan, satiričan i mudar - ti si pre svega bio čovek! Čovek čije se prepuno srce prelivalo.
Sve što si imao dobio si od svoga naroda i to si mu bogato uzvratio, jer ti si narod voleo i delio sa njim i dobro i zlo. Ponosimo se što nam pripadaš. Radujemo ti se i zahvaljujemo. Uvek si prisutan u našim mislima i svež kao miris jabuke.
Ti si naše ogledalo. Da bismo upoznali sebe, dovoljno je da se zagledamo u tvoje delo, i da se vidimo. Ti si naša savest: prelistamo li knjigu tvoje umetnosti, prepoznajemo sebe.
I danas smo onakvi kakve si nas ti video; i zato te pozdravljamo sa tako mnogo poverenja. I sve naše najbitnije odlike, koje su te nadahnule, i danas postoje: one su me dopratile do podnožja tvoga groba i pozdravljaju te.
U prvom redu ti prenosim gromoglasan pozdrav džinova Omeganga. Tvoj ih je učitelj, Piter Kuke, zamislio i ti si učestvovao u njihovom obnavljanju. Ti džinovi još uvek, svake godine, marširaju kraj okupljenih gledalaca, ulicama prestonice Eskoa.
Za ovim sledi pozdrav dece koja i danas u sumrak igraju tebi dobro poznate igre.
Donosim ti pozdrav tvojih poslovica. Naš narod i danas ponavlja njihovu zlatnu i sočnu mudrost, one su mu svakodnevno na usnama.
Pozdravljaju te i tvoje maske jarkih boja: još uvek ih stavljamo na lica kad dođu poklade.
Donosim ti pozdrav tvojih strelaca i kuglaša. I danas nedeljom - pa i ponedeljkom, njenim bratom - zvižde strele i padaju redovi kegli.
Donosim ti pozdrave sokolara sa vašara, akrobata i opsenara, koji pronose igre i veselje od sela do sela.
I raspevani pozdrav igrača. Naš narod još uvek igra, i dokle god igra, njegova će krv živo strujati.
Donosim ti pozdrav uhranjenih i predebelih. I danas oni uživaju u slasnim jelima, za stolovima izobilja, i u celoj zemlji nema tog bratstva koje se ne sastaje za punom trpezom.
I skroman, grozničav pozdrav izgladnelih, upalih trbuha i grudi, koji pale sveće u nadi da će se zasititi. Gladni te pozdravljaju - povorke prosjaka, ukočeni, osakaćeni, odbačeni, bolesni, unesrećeni i slepi. Ne, ti se nisi smejao njihovim nesrećama. Tvoja ojađena duša i tvoj oštri duh istakli su priču o svakoj njihovoj nevolji. Zamišljen i tužan, stajao si uz njih u borbi debelih i mršavih, u bici zemljanih kasica i želižnih kasa.
Nosim ti pozdrave crkvenih procesija. Mnoge svetačke likove koje si ti pozdravljao, i mnoge stegove koje si naslikao i danas pronose za vreme zavetina nad glavama gomile. Bogobojažljivi pozdrav pobožnih kojima si pokazao čudovišni pakao, ali i iskupljujuću snagu čistilišta, kao i slavu i patnju njihovog Boga; oni i danas zamišljaju Golgotu i živote svetaca onako kako si ih ti naslikao. I danas postoje tvoji pokajnici i tvoji hodočasnici i mole se za tebe.
Milosni pozdrav likova Naše Gospe, koji i danas, kao nekada na tvojim platnima i bakrorezima, nalaze na stablima drveća, stegovima, vratima ormara, sobnim nišama i poljskim kapelama.
Primi pozdrave i tvojih šarenih natpisa. Oni i danas pričaju svoje naivne šale nad vratima naših gostionica i radnji.
Pozdrav klizača! Oni i dalje jure na klizaljkama, laki kao pero, zamrznutim jezerima i rekama.
A evo i snega da te pozdravi. Jer tebe je prvog među slikarima očarala snežna belina koju si preneo na platno. Od tada to niko lepše od tebe nije uradio.
Nosim ti pozdrav lovaca i odsečan pozdrav mornara maljavih grudi, s mora i reka, koji i danas s poštovanjem gledaju brodove i mora koja si ti naslikao i sanjaju o dalekim zemljama.
Pozdrav svih onih koje je veliki rat raselio i poubijao. Kroz rušenje i ubijanje, koje je kao orkan prohujalo našom zemljom, prepoznali smo paklenog pratioca tvoje Lude Grete.
I senke velike Rušiteljke, pobedonosne Smrti, prolaze kraj nas i pozdravljaju te.
I, najzad, evo duge povorke seljaka koji su sišli s tvojih pejzaža, prepunih voda i vodenica. Oni ti snažno stežu ruku, ne skidajući kape. Jer ti si im sin i ti si im otac. Evo ih gde iskrsavaju pred našim očima: orači, sejači, žeteoci, vrtari, vodeničari, pčelari, pastiri, drvoseče, lovokradice i opsenari. Nisi nijednog zaboravio! A oni i sada postoje, onakvi kakve si ih prikazao u našoj Kampini, Brabantu i duž morske obale. Pozdravljaju te i namiguju, kao da hoće da kažu: ti si nas razumeo.
Na kraju, odani pozdrav naših umetnika, slikara, pesnika, glumaca, skulptora i muzičara. I oni pripadaju istoj zemlji i istom narodu. Ista krv koja je iz tvog srca istekla i procvala u umetnosti, teče i u njihovim žilama i teži da procveta. Oni ti šalju srdačan pozdrav. Za njih si ti ne samo tumač svog vremena već i, tokom svih ovih vekova, tumač našeg punog srca, ljudskog srca.
Tvoja velika snaga leži u ovome: ti se nikada nisi postavljao iznad naroda, nikad ga nisi s visine gledao. Bio si deo, živi deo tog naroda, deo u kome je podrhtavala njegova vera, ponicala njegova čulnost, u kome je odzvanjao njegov smeh, zatomljen slutnjom smrti.
Bio si deo tog naroda, ali ti je bila podarena milost da ga predstavljaš. Ti si slikao sebe, a tumačio svoj narod; slikao si narod, a tumačio sebe. Tobom se ponosimo i zahvaljujemo ti, jer si ostao dosledan sebi i deo nas, i to u doba kada se duša svakog umetnika kolebala između najrazličitijih pravaca.
Stoga si ti za nas, umetnike ovog doba nezdravih "izama" i tuđinskih strujanja, snažan kao kula i kao suncem obasjana staza: shvatamo da moramo da budemo ono što jesmo i da pripadamo svom narodu!
Ne moramo da se okrećemo ni istoku ni jugu da bismo postali veliki u svetu umetnosti. Jer ceo svet se klanja tvome geniju.
Naša zemlja ostaje nesicrpno lepa - bojom i svetlošću, herojskom snagom i osećanjem čovečnosti. I kad bi ti, Brojgelu, sutra iz groba ustao, bio bi opet veliki slikar i radio ono što si radio. Zamišljam te kako slikaš fudbaleske utakmice i prizore iz filmova, zašto da ne? Duh sveta ostaje isti.
Put umetnika koji želi da bude vino kojim svi žeđ utoljuju vodi jedino narodu. Ostali postaju očorčeni, izostavljeni sa opšte duhovne gozbe. Umetnost zemlje, naroda, u svoj svojoj ljudskoj punoći, otelotvoruje život. To je nova svetlost našeg doba i jedini put koji vodi iz bespuća.
A ti, Pitere Brojgelu, naš rodonačelniče, ti si vatreni stub koji nas vodi u Obećanu zemlju, tamo gde čovek i umetnik najzad shvataju jedan drugog.
Stoga ti, kao deca, donosimo našu hvalu na grob, mi, umetnici i ljudi.
Ernst Barlach (January 2, 1870 – October 24, 1938) was a German expressionist sculptor, printmaker and writer. Although he was a supporter of the war in the years leading to World War I, his participation in the war made him change his position, and he is mostly known for his sculptures protesting against the war. This created many conflicts during the rise of the Nazi Party, when most of his works were confiscated as degenerate art.
Ernst Barlach (Wedel, 2. siječnja 1870. - Rostock, 24. listopada 1938.), njemački kipar, grafičar, dramatičar
Predstavnik je ekspresionizma u njemačkom kiparstvu. Prvi put se javlja 1906. godine s porculanskim plastikama, među kojima se naročito istaknula portretna bista glumice Tille Durieux. Na njega su utjecala njemačka kasnosrednjovjekovna drvena skulptura i boravak u Rusiji. Otada izrađuje, gotovo isključivo u drvetu, rjeđe u bronci, svoje značajne i znatno stilizirane likove seljaka, prosjaka i skitnica, koje uza svu njihovu glomaznost prožima snažno unutarnje gibanje.
Da, i još Hav a Havana IV i Dionus, litografije iz 2002.
Citat:
In 1964 he had his first one-man exhibition at the Bianchini Gallery, New York. In 1965 he developed a specific kind of Pop Art iconography by combining nude pin-up girls from American magazines and advertisements with branded products.
Rekoh ja, teško je naći njegovu sliku, ako ne nepotpisanu, onda neku na kojoj je potpis nerazgovetan.
Moris Utrilo, francuski slikar s početka 20. veka, uglavnom posvećen gradskim prizorima i pejzažima. Zanimljiv, poetičan čak i kad slika mračnije strane urbanog života (radničke četvrti, periferiju, fabrike, ulice...); kažu da ga je teško kategorizovati i situirati u određeni pravac. Izgleda da je bavljenje slikarstvom imalo terapeutsku ulogu u njegovom ličnom životu.
Sloan has been called "the premier artist of the Ashcan School who painted the inexhaustible energy and life of New York City during the first decades of the twentieth century", and an "early twentieth-century realist painter who embraced the principles of socialism and placed his artistic talents at the service of those beliefs."
. . .
Whenever Sloan was asked about the social context of his paintings or about his association with Socialism, he said that they were done with "sympathy, but no social consciousness." "I was never interested in putting propaganda into my paintings, so it annoys me when art historians try to interpret my city life pictures as 'socially conscious.' I saw the everyday life of the people, and on the whole I picked out bits of joy in human life for my subject matter."
Harsh, dirty New York, 0. Henry's "Baghdad on the Hudson," had its demotic refuges: the new movie houses, the dance halls, and, very important for Sloan, McSorley's Ale House, a dimly lit, sawdust floored, working class Irish tavern from which women were banned and whose eccentric annals would be recorded by Joseph Mitchell in his essay "McSorley's Wonderful Saloon." Sloan drank there regularly. It was to him and some of his friends what the more exalted Century Association was to the likes of Augustus Saint Gaudens. Some of his sketches still hang on its encrusted walls.
Ukupno su 598 korisnika na forumu :: 26 Registrovanih, 9 Sakriven i 563 Gosta :: [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 972 - dana 26 Okt 2008 13:06 Korisnici trenutno na forumu: bobby, Bojan Denić, Da vam Bata nešto kaže..., dekao, Dr SiGn, dr_Bora, FarscapeFan, GTA, Haker93, hazmaju, jelkica7, KlinkaPalacinka, m4rk0, markomirtic, maxo95, McDobrica, MSMarkoN, nevena nevene, ProCarp, real, SERBIAN HACKER, Sirius, SSpin, Taxista, TOP GUN, Žan Klod vam dam
Stranica generisana za 0.071 sec [0.048003 sec (user time) + 0 sec (system time)] Skripta zauzela u memoriji: 2.461.080 bajta
Svaki korisnik ovog sajta je odgovoran za sadržaj svoje poruke koju objavi na sajtu. Sajt se odriče svake odgovornosti za sadržaj tih poruka.
Postavljanjem vaše poruke ili vašeg autorskog dela na ovaj sajt, saglasni ste da ovaj sajt postaje distributer vašeg dela, i odričete se mogućnosti njegovog povlačenja ili brisanja, bez saglasnosti uprave sajta.
Distribucija sadržaja sa ovog sajta je dozvoljena samo u nekomercijalne svrhe, uz obaveznu napomenu da je sadržaj preuzet sa ovog sajta, i uz obavezno navođenje adrese MyCity sajta. Za sve ostale vidove distribucije obavezni ste da prethodno zatražite odobrenje od vlasnika MyCity sajta.
MyCity pokrenuo, administrira i razvija Predrag Damnjanović, a o uređenju sajta se brine MyCity Tim.
Ukoliko želite da nas kontaktirate kliknite ovde.
Moderator foruma 
Zaslužni građanin 
