Tijepolo u Vircburgu

Tijepolo u Vircburgu

offline
  • Pridružio: 07 Avg 2008
  • Poruke: 2528
  • Gde živiš: VII kat

Pre nekoliko meseci završen je rad na restauraciji fresaka Đambatiste Tijepola u Vircburgu. Nakon više od dve godine, freske nastale sredinom osamnaestog veka ponovo su dostupne javnosti.


Baltazar Nojman i Đambatista Tijepolo, Carska kapela dvorca u Vircburgu
Baltazar Nojman i Đambatista Tijepolo, Glavni stepenišni hol dvorca u Vircburgu

Đambatista Tijepolo, personifikacije Afrike, Amerike, Azije i Evrope, detalji fresko dekoracije svoda stepenišnog hola


Đambatista Tijepolo, portreti Đambatiste i Domenika Tijepola, detalj fresko dekoracije svoda stepenišnog hola
Domeniko Tijepolo, Punkinelo kao portretista, oko 1790.

Tijepolo je pozvan u Vircburg kako bi u tamošnjem dvorcu dekorisao Kaisersaalu, jednu od najpoznatijih i najreprezentativnijih odaja rokoko arhitekture, delo čuvenog arhitekte Baltazara Nojmana. Komplikovanu ikonografiju, koja je zamišljena tako da veliča nemačku srednjovekovnu prošlost i odaje počast Fridrihu Barbarosi, Tijepolo je, uobičajeno za njega, uklopio u svet šesnaestovekovne Venecije. Odan svom venecijanskom umetničkom nasleđu i Veronezeu kako uzoru, Tijepolo je u Vircburg doneo duh prozračne blistavosti i raskoši, koji se idealno uklopio sa Nojmanovim arhitektonskim ostvarenjem. Nakon završenog rada u ovoj odaji, potpisao je još jedan ugovor, o oslikavanju stepenišnog hola u Vircburgu.
Treppenhaus, glavni stepenišni hol dvorca, takođe je projektovao Nojman. Svod ovog prostora zauzima izuzetno veliku površinu, i bio je veliki poduhvat projektovati ga, ali i oslikati. Na svodu je predstavljena Apoteoza princa-biskupa Karl Filipa fon Grajfenklaua, gde medaljon sa njegovim portretom pridržavaju figure malih putija, dok fanfare pronose vest o njegovoj slavi na sve četiri strane sveta. Na svakoj strani hola nalazi se po jedna predstava personifikacije kontinenta, što je Tijepolo iskoristio kako bi prikazao razne neobične pojedinosti, živopisne likove i egzotične životinje i biljke. Ovi slikoviti detalji odaju i Tjepolov smisao za humor, a zajedno sa personifikacijama, alegorijama i ostalim uobičajenim repertoarom propagandne umetnosti, doprinose razigranom i lepršavom utisku koji dekoracija ostavlja na posmatrača, kog na prvi pogled pleni izuzetnim šarmom.
Zahvaljujući Tijepolu, pompezna i komplikovana ikonografija pretvorena je u blistavu i razigranu odu boji i svetlosti. Kako Majkl Levi kaže u svojoj knjizi o venecijanskom slikarstvu 18. veka, Tijepolo je, "dobivši zadatak da naslika Svet, pustio mašti na volju. Takav poduhvat mogao je ostvariti samo jednom. Malo izvan središta nebesa, sa mesta odakle izvire svetlost koja obasjava četiri kontinenta, lebdi Apolon. Sve se na kraju svodi na ovaj krug i boga koji je sam svetlost tog sveta, na centar oko kog se vrte puti, personifikacije, kontinenti, čak i Karl Filip fon Grajfenklau. Konačno, apoteoza Apolona je ono čemu prisustvujemo; i kako je Apolon bog sunca, može se smatrati i Tijepolovim božanstvom."
U jednom kutku svoda, u kom je predstavljena Evropa, nalaze se i portreti Đambatiste i njegovog sina Domenika, takođe slikara, i Tijepolovog pomagača. Đambatista, nakon završenih radova na oslikavanju dvorca, nije ostao u Vircburgu gde mu je ponuđena titula dvorskog slikara, on se povukao iz sveta koji je tako uspešno glorifikovao. Tokom boravka u Vircburgu, slobodno vreme provodio je u privatnim odajama, a ne družeći se sa svojim patronima. Jednostavnost, skromnost i svojevrsna izolovanost njegovog autoportreta navodi nas na pomisao da se nije osećao ravnopravnim članom visokog društva za koje je radio.

I Đambatista i Domeniko su osećali izuzetnu povezanost sa Punkinelom, likom iz komedie del arte, načinili su veliki broj gravira i crteža sa njegovim likom. Domeniko je na jednom crtežu prikazao Punkinela kao slikara, okruženog gospodom. Ovaj crtež predstavlja parodiju slika njegovog oca - Aleksandar Veliki i Kampaspa u Apelesovom studiju. Ova tema inače ilustruje priču o spremnosti Aleksanadra Velikog da svoju ljubavnicu ustupi zaljubljenom slikaru, i kao takva bila je česta likovna potvrda ideje o jednakom rangu umetnika i njegovog patrona. Identifikujući svog oca sa tragičnim likom Punkinela koji slika ljude iz visokog društva, Domeniko nam je ostavio svedočanstvo o apsurdnosti te ideje o ravnopravnom položaju umetnika i onih za koje umetnik radi. Karl Filip fon Grajfenklau nije zadužio potomstvo velikim delima, zaboravljen je kao istorijska ličnost, pamtimo ga upravo po tome što je pozvao Tijepola u Vircburg. Stoga, raskošna ikonografija koja ga slavi u dvorcu "trijumf je taštine nad razumom". Samo zahvaljujući umetnicima, taj trijumf taštine ujedno je i trijumf umetnosti. Domenikov crtež svedoči o tome da su umetnici osećali svu tragičnost svog društvenog položaja. Svest o tome verovatno je mučila Đambatistu, ali i mnoge druge velike umetnike, koji su svoja najbolja dela proizveli verno služeći ljudskoj sujeti.

http://www.artdaily.org/section/news/index.asp?int.....b=wurzburg
http://www.metmuseum.org/works_of_art/collection_d.....=110002243
http://www.getty.edu/news/press/center/tiepolo.html



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1015 korisnika na forumu :: 25 registrovanih, 2 sakrivenih i 988 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: _Rade, amstel, babaroga, Bobrock1, Botovac, darkangel, Futog 74, ILGromovnik, Karla, Kriglord, krkalon, Krvava Devetka, LUDI, m0nstrum_, Mixelotti, mkukoleca, Nemanja.M, paja69, Parker, pein, powSrb, sabros, Shilok, slonic_tonic, sovanova95