Priča iz učionice

Priča iz učionice

offline
  • Pridružio: 16 Mar 2010
  • Poruke: 160

PRIČA IZ UČIONICE


Zvoni školsko zvono.
Negde ga zovu klopotar, negde klepetuša.
Naravno da je to zvono koje nosi ovan predvodnik, ispred stada ovaca.
Služitelj, onaj što zvoni za početak časa bio je sva i sve u školi. Spremao je učenicima učionicu za rad, u furuni pekao beli hleb, jer su sva deca oskudno živela u planini.
Često su deca taj beli hleb zvala samun.
Svi su u svojim kućama jeli čaravčan, bilo od bele ili žute carevice, a neki od raža.
U Moravi carevicu su zvali mumuruzom, a kasnije kad su počeli učiti biljke saznali su da je to beli i žuti kukuruz.

Služitelj, u školi je bio vesele naravi. Igrao se sa decom.
Jedva su čekali da odu u školu jer su to deca pečalbara, pa im je služio kao zamena za očeve.
Odmori su bili veseli i u vreme kada se služio beli hleb iz furune sa kačkavaljom, koga su delili preko Crvenog krsta.

Kada je rebalo da se naseku drva i unesu u učionicu svi su pomagali služitelju, a on se radovao kao malo dete.
Jednom nedeljno nekada konjem koga je pozajmljivao u selu, nekada pešice silazio je sa planine da bi učitelju kupio novine, doneo školsku i seosku poštu, a usput bi doneo i belo brašno koje se dobijalo preko preko Crvenog Krsta.

Kupovao je i soli, šećer i ostale potrebštine bilo za učitelja ili nekog iz sela, jer ljudi nisu tako često silazili sa planine.
Osećao je služitelj koji dečaci i koje devojčice su bili do ušiju zaljubljeni, ko je kome simpatija, pa ih je često zadirkivao rečima: "ovaj ti je momče, ovoj ti je devojče".
Crvenilo se od stida, ali se smejalo i tako doživljavala radost detinjstva.

Nikome nije smetalo što se živelo u bedi, oskudici, što se išlo u pocepanoj garderobi, sa svinjskim opancima, često puta iscepanim opancima.
Lica su bla ozarena i svi su bili srećni. Nosila se po jedna torbica za hleb sa sirom i lukom, a u drugoj torbici se nosila tabla i pisaljka, a kasnije sveske, olovke i gumica, bukvar i ostale knjge.
Naravno, sve to je zavisilo od imućnosti porodice.

Veseli čičca, onako sa osmehom, sa zvoncetom u torbi, često je nestašnu decu molio rečima:"ajte moje ovčice, moji jaganjčići u red, sad će uča da stigne".
Naravno, kada se pojavljivao brkati učitelj, svako je znao svoje mesto za postrojavanje, skidao kapu sa glave, gledao u zemlju i pokorno ulazio redom jedan po jedan u učionicu.
Seoski uča je obavezno imao prut u ruci.
Svako od dece koje je iskazivalo nestašluk, bilo nedisciplinom na času-dobijalo je batine, bilo po prstima ili po šakama.
Neko je čučao u ćošku na zrnima pasulja.
Takve su bile metode vaspitanja, jednog patrijahalnog vaspitanja, jednog patrijahalnog vremena, života u porodici i u društvu.

Roditelji su u planini bili zauzeti težačkim poslovima na oskudnoj zemlji, a većina pošto nije mogla da preživi odlazila je u pečalbu, mahom ciglarsko-ćeramidžiskim, dunđersko-zidarskim, pintersko-kačarskim zanatima i drugim.

Tako seoski uča preuzimao je sve uloge u vaspitanju dece planinskih gorštaka.
Ako se i godišnje jednom dolazilo u školu, nepismeni roditelji su često uči govorili:" Ti učo, samo ako ne sluša, prut u ruke pa tepaj, mora da slušaju i da uče sve što im ti narediš".
Svako dete se plašilo batina, a i pretnje očeva da će ih povesti u pečalbu, a tamo se crnčilo od jutra do mraka, što je bilo neizdrživo za nejaku decu.

Zato je bilo lakše u toku leta, za vreme ferija čuvati stoku, pomagati majkama oko sakupljanja sena, kopanja, žetve i vršidbe, nego gladovati negde po vrbacima, i peći se na suncu od jutra do mraka; tamo negde daleko od kuće, u pustu pustoliju, kako se često zvala pečalba.

Zato se nekada dobro učilo, bilo poslušno na časovima, jer se za drugi svet nije ni znalo.
Kada bi se ušlo u učionicu nije se čula ni mušica.
Niko nije smeo ni da pisne.
Iz drvenih bukovih klupa, skamija u kojima smo stavljali torbice i kape; često smo znali da zaboravljamo, bilo torbicu sa knjigama ili kapu, pa se moralo vraćati i po više kilometara po njih pa nazad u školu.

Naravno pešačilo se daleko do planinskih ćuvika i mahala, i preko deset kilometara u oba pravca.
Svi su morali da čekaju, nekada stojeći u redu, nekada sedeći, dok se vraćao onaj, jadni ”zaboravko” koji je odlazio po knjige ili zaboravljene kape.

Naravno posle časova, svaka mahala i zaseok je imao vođu puta, koji je bio kao neki ”četovođa”, koji je postrojavao i vodio računa o disciplini i ponašanju učenika od kuće do škole i nazad.
Svako je morao da skine kapu i u glas se javi i otposdravi sa ”dobar dan”, kada se prolazilo pored neke starije osobe. Prilikom pozdrava pojedinačno, ukoliko se sretne neko od bližnjeg, uz dopuštenje ”đačkog starešine”; izillazi se iz reda, pozdravi, ljubljenjem u ruku i onda ponovo vraća u red.

Na klupama su se stavljale sveske u kojima se pisalo, kao i mastilo i perce za pisanje.
Naravno da je mastiljara od stakla imala posebno udubljenje na klupi.
Naravno da su nekada, od umora na težackim poslovima, nejaka deca često i zaspala na klupi; naročito kada je grejalo toplo sunce kroz okna prozora.

Nestašluk dece u ucionici je često bio i nameran.
Tako bi se skretala pažnja na sebe.
Naročito da bi se napravilo važnim pred devojčicama, da se iskaže ”hrabrost”.
Nije bilo važno da li će se dobiti batine od učitelja ili čučati u ćošku učionice.
Oponašala se muškost, snaga, hrabrost, jer su to bile vrline muškaraca u planini.
Ko može više da podigne teret, ko može više da ponese vreću žita u vodenicu, ko može veći naramak drva da donese na ramenu, ko može koga da u rvanju pobedi i bude najači u selu među muškarcima, bilo momcima ili onih u snazi, ili oženjenih.

To su bile vrednosti života dečaka, kojima su bile u njihovim glavama kada su bili u učionicama.
Dečaci su prikazani kao nestašni, vižljasti, bistrih crnih očiju. Devojčice nisu u početku išle u školu.
NJima je određeno mesto u zajednici, da budu poslušne,da rade u polju i kući, da čuvaju stoku i spremaju dar za udaju.
Za njih je u tom vremenu u planini škola bila suvišna.
Nekako stidljivo, prvo se počelo sa četvorogodišnjom, pa onda sa osmogodišnjom školom.

Kako je civilizacija stizala u ova planinska sela, tako se promenom planinskog gorštaka u načinu života menjala svest o potrebi školovanja dece bezobzira na pol.

Devojcice su bile mahom stidljive, povučene. Obučene u skromnu seosku nošnju.
Na sebi su nosile pletene džemperiće, zabrađene maramama, nosile su kike i dugu kosu; a suknje su im bile izatkane od grubog sukna, da bi kasnije nosile vutare i vezane košulje.

Siromašnije devojčice su nosile košulje i suknjice od konoplja, a bogatije su nosile košulje i suknjice od lana.
Sve su devojčice nosile na nogama isključivo svinjske opanke, potom kao i dečaci, kasnije su se nosili pirotski opanci, potom sandale u toku letnjih dana kada se odlazilo na vašare.

Kada su se čuvala goveda i ovce išlo se boso.
Kako dečaci tako i devojčice, nosili su kitnjasto vezane pletene čarape od vune.

I danas zvoni zvono, ali električno, da se ulazi u učionice. Danas su neka druga vremena života.
Dečaci i devojčice se i dalje igraju, tamo gde se nekada igralo ispred škola u dvorištu.

Nažalost škola je sve manje u planini, učionice su ostale puste, pa je i ostao zapis nekada dečaka u jednoj od tih učionica, nekada u planini, danas seoskog uče, koji se uvek seća, svega i priče iz učionice, kada se zvoni za ulazak dečaka i devojčica u učionicu.
Seta, uzdah, uspomene i danas naviru uči, kada ispred sebe često u učionici pogleda ta vesela i razdragana dečja lica u jednoj od današnjih učionica u jednoj seoskoj školi pobrđa Juga Srbije.
10.mart 2006.godine Vlasotince Srbija

Miroslav B. Mladenović Mirac

Iz Rukopisa: PRIČE MOJE , 2 008. godine, Vlasotince, Autor: Miroslav B. Mladenović Mirac

23. mart 2010. godine
Vlasotince Srbija

Miroslav B. Mladenović Mirac lokalni etnolog, istoričar I psac na dijalektu Juga Srbije



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1237 korisnika na forumu :: 51 registrovanih, 11 sakrivenih i 1175 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: -[CoA]-, A.R.Chafee.Jr., Acivi, babaroga, Bobrock1, bojankrstc, Brana01, cifra, comi_pfc, dankisha, DENIRO, Dimitrije Paunovic, Dimitrise93, Djokkinen, Doca, doktor1964, DonRumataEstorski, Fabius, Georgius, HogarStrashni, hooraay, hyla, ILGromovnik, kobaja77, krkalon, kunktator, Kure126-7, Kvazar, kybonacci, Lieutenant, ljubacv, Metanoja, milenko crazy north, Miroljub1979, MiroslavD, mkukoleca, Motocar, nemkea71, nenooo, raptorsi, ruma, sabros, Sančo, sap, Smajser, srbijaiznadsvega, stalja, suton, tmanda323, voja64, Zi0mek