RECI

1

RECI

offline
  • Pridružio: 09 Okt 2010
  • Poruke: 679
  • Gde živiš: Kragujevac

IZBOR


Vece.
Napolju blaga studen.
Tisina.
Vreme neumitno prolazi.
Cutim i sedim,
cujem samo otkucaje srca.
Biju uvek isto,
jednolicno.
Ljubav,
mrznja,
suze,
osmeh...
Sve je to u njemu,
u nama!

Mrznja!
Najnaprednija smo vrsta!
Mrznja!
Ostajem i bez misli.
Na TV-u film o ljubavi.
Mrznja!
Kud to ide ovaj svet?
Katolici,
budisti,
protestanti,
pravoslavci,
ateisti,
islamisti...
Podele!
Mrznja!

Novi dan.
Mrznja!
Zar je tako tesko voleti?
Naviru mi reci:
„...hocu da budem tu
kada svi najednom doznaju
radi cega je sve to tako bilo.“

Tisina me plasi,
govora se uzasavam.
Hocu negde da pobegnem,
ali gde?
Ljudski osmeh!
Jedini razlog da verujem u Njega!
Hocu da verujem!
Nevini osmeh deteta...

Mrzeti...!
Voleti...!
Mi biramo!


oktobar 2008



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 09 Okt 2010
  • Poruke: 679
  • Gde živiš: Kragujevac

DILEMA


Secanje na neku davnu uspomenu...
Seta...
Sta je sve bilo...
Sta je moglo biti...
Jesmo li i ono sto ne uradimo,
isto kao i sto uradimo?

Snovi koje smo sanjali...
Ceznja...
Da li su i oni od kojih smo strahovali,
kao i oni koje smo prizeljkivali da dodju u javi
podjednako deo nas?

Zelje koje smo mastali...
...
Neke su dobile stvarni oblik,
druge, zbog te cinjenice i vece, nisu.
Hocemo li, ako neke poreknemo,
izgubiti deo sebe?

Vera kojoj smo se molili...
Radost... bol...
Sumnje...
Da li je nas Bog pravi?
Da li oni zive u zabludi?
Treba li biti veci vernik,
ili covek?
Moze li tu biti razlike?


oktobar 2008



offline
  • Pridružio: 09 Okt 2010
  • Poruke: 679
  • Gde živiš: Kragujevac

ZNAS LI...


Znas li kol'ko suza tvoje ime hvata
kad za svakim slovom ceo bol odjedam.
Znas li kako mogu sto nemam da nedam.
Kol'ko boli pesma sto je zalud data.

Znas li i da sunce sene mracne pravi.
Da postoji zlato koje se ne zlati.
Znas li kako nada nove lazi slavi.
Znas li i da minut ima duge sati.

Da tisina moze odjeknuti gromka,
i da svaka tuga jednu srecu stice.
Da ljubavna igra moze biti zamka.
Kako casa vode na zednog utice.

Znas li kud odlaze reci nekazane.
Pogled bez uzvrata ka cemu je pao.
I da zora dodje a da i ne svane.
E sve sam to curo bez tebe spoznao.


februar 2009

offline
  • Pridružio: 09 Okt 2010
  • Poruke: 679
  • Gde živiš: Kragujevac

SAN


Sanjao sam kako hrlim
iznad zemlje, iznad ljudi;
da sve sto mi sreca nudi
duplo vise ja prigrlim.

Da s visine gledam samo
za teskobu sto kraj nosi,
i da narav mi prkosi
ako isti krene amo.

Sanjao sam niko da mi
ne sme nista i ne moze.
Nit' poznajem kako grmi
slutnja koja drugom stroze.

Da mi mase sve zavide,
ljubomorni da su slepo
na nadosle moje hride.
Kako vidim svuda lepo.

Ona bese kriva za to -
pokrila me velom magle,
al' to tada nisam shvat'o:
laz kroz dela koja nagle.

Kako umem sve i svasta,
da jedan sam Bogom dan.
No sve to je bila tasta
i nestvarni pusti san.


februar 2009

offline
  • Pridružio: 09 Okt 2010
  • Poruke: 679
  • Gde živiš: Kragujevac

SKRIVANJE IZA LAZI...


Sreo sam je na istom mestu
na kojem sam i prvi put uvideo lepotu njenog pogleda.
Sa usana njenih andjeoski glas je zazvonio u radoznalost
o mom sadasnjem stanju.
Na silu se, iz straha da ne primeti oluju koju je napravila u meni,
otrgao preruseni odgovor da mi je dobro.
Uz ponudu: „da prosetamo“,
ostvarila je sve moje zelje.
Bez odgovora sam krenuo za njom.
Gazeci po, od kisa, mokrom trotoaru,
krisom sam posmatrao njeno lice;
zeleo sam da mi se duboko ureze svaka njena crta,
da stalno prisecajuci ih se,
kaznjavam sebe sta nisam umeo sacuvati.
„Zar ovaj zivot nije cudan,“ govorila je,
„i nekada smo isto ovako setali,
naravno, sa drugim verovanjima.“
Pitanja su, s jesenjim liscem koje je vetar uzdigao, obletala oko mene:
Koliko samo uzdaha treba za jednu rec?
Koliko osmeha da se prikrije suza?

„Secas li se... ?“ cuo sam joj sapat.
„Sve manje i manje.“
Pokusavao sam da ravnodusnocu prikrijem da je jos u meni.
„A ja jos pamtim sve sto si pricao...
koliko si zaljubljen,
i da imam caroban osmeh.“
Za trenutak zastade.
„Verovala sam ti.“
Sa pogledom uprtim ka nedosanjanom snu
reci se prolimise kroz uzdah:
„I ja sam.“
Nisam se usudjivao da kazem da se nista nije promenilo.
Nervirao me je sum kestena
jer nisam mogao pazljivo slusati bat njenih koraka,
od kojih je svaki odnosio i jedan deo mene;
mirisa njegovog sam se uzasavao zato sto se
mesao sa mirisom njene kose
koji me je vracao u doba kada sam je nazivao svojom.
„Sada docekujem snove u tudjem narucju.“
Zacuh fijuk strela, razapetih iz nebuha, koje probusise
i poslednji balon ispunjen nadom.
„A ti?
Postoji li neko ko me zamenjuje u slusanju tvojih prica
od kojih sam se osecala tako posebnom?“
„Postoji.“ Laz mi zatreperi kroz glasne zice.
Opet mi pitanja bola narusavaju cutnju misli:
Sta bi bilo da taj dan nije nikada ni svanuo?
Mogu li ovih nekoliko minuta u njenoj blizini
zaceliti godine rana?
Koliko moje srce i pripada meni
kada je njeno ime u svakom otkucaju?

Nisam izdrzao.
„Pamtis li sta je bilo poslednje sto sam ti rekao one veceri?“
„Naravno“, jedva cuh njen glas.
„I dalje to mislim.“
„Znam,“ blagi, caroban osmeh joj obasja lice,
„to ne mozes sakriti.“


januar 2009

offline
  • Pridružio: 09 Okt 2010
  • Poruke: 679
  • Gde živiš: Kragujevac

PESMA KOJA IMA, VISE ZBOG DUZINE
NASLOVA NEGO ZBOG KRATKOCE ISTE,
KRACU SADRZINU OD SVOG, VEC GORE
POMENUTOG NASLOVA, KOJI, DA NIJE
OVAKO OPSIRAN, NAPISANI STIHOVI I
NE BI IMALI NIKAKAV SMISAO, KAO NI
NJIHOV NASLOV. MOZDA CE GA, SAMIM
RAZMISLJANJEM, NEKO IPAK I NACI.
U SVAKOM SLUCAJU CE RAZMISLJATI,
A TO I NIJE TAKO LOSE. VALJDA!? NIJE
VEROVATNO, ALI POSTOJI MOGUCNOST
DA CITAOCA OVIH REDOVA NE POBUDI
NAGON ZA TUMACENJE RAZLOGA OVAKO
DUGACKOG NAPISANOG NASLOVA, STO BI
NA KRAJU DOVELO DO ZALUDNOSTI
NJEGOVOG PISANJA, UKOLIKO SE I SAMO
CITANJE NE SMATRA KORISNIM!?
PO OVOME BI NA GUBITKU BIO SAMO
ONAJ KOJI NIJE NI PROCITAO PESMU SA
CELIM SVOJIM NASLOVOM...
ILI MOZDA NE BI!?
(CAK JE I PISANJE OVOLIKO RECI „NASLOV“
U NASLOVU PESME IMALO ZA CILJ DA, I
I NA TAJ NACIN, DOVEDE NA RAZMISLJANJE
KOD CITAOCA TOG ISTOG NASLOVA.
ILI PAK NIJE!?)


Ovo je pesma sa najduzim,
najglupljiim,
i najnepotrebnijim naslovom.
A mozda i nije!?


novembar 2008

offline
  • Pridružio: 09 Okt 2010
  • Poruke: 679
  • Gde živiš: Kragujevac

LUTKA

Bicu lutka tvoja, pa sta hoces cini.
Slobodno se igraj, radi sta ti volja.
Neka budem deo svake tvoje cini;
sve dok ti se druga ne ucini bolja.

Bicu lutka samo u rukama tvojim,
nemoj da me stedis, gazi me i kidaj.
I dalje cu cuteci pred tobom da stojim,
Otkrivaj mi mane i celog me skidaj.

Bicu lutka tvoja, samo konce vuci,
i bes svoj celi na mene iskali.
Zrtva ja nek budem u svakoj ti muci,
i igracka smesna u svakakvoj sali.

Bicu lutka tvoja, sto ti stvara srecu,
ispunjenje bicu svake maste tvoje.
I sve cu to trpet, zaliti se necu,
jer lutke jedino zato i postoje.


jul 2008

offline
  • Pridružio: 09 Okt 2010
  • Poruke: 679
  • Gde živiš: Kragujevac

IMA LI KRAJA

Kako mozemo gledat' nemo,
dozvoliti kako smemo
da svi oni mirno spiju
sto se s drugom verom viju!

Ta zar li je dotle doslo,
i sta nas je sve to snaslo:
ljudi koze druge boje
treba da se od nas boje!

I jezikom jednim ako
s ostalima ne zborimo;
jednim cinom, zna se kako,
s njima da se izborimo!

Bogom dano zasto nam je
da se snagom izdvajamo,
neg' da zeni, (kako drugcije),
nasu pravdu isteramo!

Dizite se braco draga!
Gazi, udri, kidaj, lomi!
Oterajmo s naseg praga
sve sto nisu isti ko mi!

I nemojmo tu mi stati,
nastavimo jos silnije!
Kako samo smemo dati
da svakome sunce sije!

Ta grupica, zasto kriti,
sto zelene oci ima,
neka znade: tesko njima, -
jer razlike ne sme biti!

Levoruki, plavokosi...
Sve manjine na svetskoj pisti
nek osete sta donosi
kad s jacim nisi isti!


oktobar 2008

offline
  • Pridružio: 09 Okt 2010
  • Poruke: 679
  • Gde živiš: Kragujevac

NOVEMBAR

Oblak se crni nad zemljom nadvio
donoseci kisu sto dosadno sipi;
mali ptic se cutec pod streu uvio;
potocic mirni pocinje da kipi

i da zubor jaca. Naokolo svuda
oseca se trulez. Jesen je!
Zacu se i lavez tmuli odnekuda...
Kao zov smrti kisa odjekuje!

O vremenu samo casovnik nam zbori,
vec nekoliko dana sve je tako isto.
I nikako sunce za moc da se izbori,
da grane i zgreje, i zasvetli cisto.

Vetar huji pesmu oholosti svoje;
“mokre su staze i blatnjavi puti.”
U sumornom danu svud' sivila boje,
samo sliku menja lisce sto se zuti.

Ali dusa moja prepuna je cveca,
ona niti stari vec jednako mladja;
to se u njoj budi svezi dah proleca, -
to se u mom srcu nova ljubav radja.


novembar 2008

offline
  • Pridružio: 09 Okt 2010
  • Poruke: 679
  • Gde živiš: Kragujevac

ISTINA

Kada prodje vreme tromo, bezoblicno,
i protekne sa njim reka uspomena,
tada sve je jedno, da l' tudje il' licno -
i sunce sto svetli, i sumracna sena.

Svemu kraj kad dodje, jer prolazno sve je,
kad ne bude vise osmeha ni suza,
videcemo sliku sto oko ne daje,
odvezani navek od zemaljskih uza.

Shvatices tada, kad prekasno bude,
kada dodju dani poslednji od sviju,
da ce svakojaki i tebi da sude
ko sto si se i ti zvao za sudiju.

Uvideces najzad sve površne laži
sto si sam od sebe ti nemeci krio.
Da l' ce srce podnet istinu sto trazi
kad sazna da jesi to sto nisi bio.


oktobar 2008

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1424 korisnika na forumu :: 35 registrovanih, 7 sakrivenih i 1382 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., Ageofloneliness, Arahne, babaroga, bagor10, bigfoot, bladesu, cifra, CikaKURE, Dannyboy, debeli, Dimitrise93, draganca, Georgius, hatman, ILGromovnik, JOntra, kinez88, lord sir giga, Luka Blažević, Lutvo_Redzepagic, Mixelotti, oganj123, raptorsi, RiV, robert1979, ruma, Shinobi, Skywhaler, SlaKoj, stegonosa, Trpe Grozni, Vlada78, vladulns, zziko