|
Pozdrav,
Razdoblje pocinje otprilike upisom na fakultet.
Ispite uglavnom dajem u roku, za sada dajem i godinu za godinom ali sam uzasno "pritisnut". Ne znam da li je fakultet problem ili nesto trece ali nemam volju za vecinom stvari.
Imam veliko drustvo, djevojku, sportista sa dostignucima, novca taman koliko treba, otprilike sve sto je potrebno za jako dobro funkcionisanje zivota ali u razgovoru jedva da slusam sagovornika, gledam ga i dajem odgovore koji potvrdjuju da slusam a mislim o potpuno drugim stvarima.
Uzivam da sjedim sam, razmisljao o necemu ili ne, ali volim kada sam sam.
Ovo se dugo desava i izgubio sam dosta "konaca" iz ruku. Od vodje i pokretaca u drustvu postao sam osoba kojoj je sasvim svejedno sta se desava.
Osjetim da u meni "cuci" volja za velikim brojem stvari ali mi je svejedno hocu li ista uraditi.
U opisanom stanju ulazim u 3 godinu, razmisljam da idem psihologu pa mi treba i neki savjet.
Kako to funkcionise?
Da li mi moze brzo dati neke smjernice?
Kako izgledaju ti razgovori?
|
