|
u zabludi je onaj koji vjeruje da je ljubav uvjek ista...
ona se mijenja, raste, razvija...ko cedo, ko malo dijete..isprva krhko i nejako....i treba mu brige i paznje uvjek...dok ne odraste....i razvije.se...tako se i ljubav mijenja....i razvija kao mlada biljka....treba da se pazi...zaliva...vodi racuna..i kad je susa..i kad je kisa....i uvjek je nova...a ako je prava..onda i draza..i uzbudljivija...i samim tim jaca...sveobuhvatnija...problem mladjih generacija je..sto danas vise niko nema strpljenja...slabo ko i vjeruje u romantiku...a malo je i upornih, jakih karaktera...koji su spremni da se spuste i padnu na koljena i priznaju da je ljubav uzviseno zrvovanje...za voljeno bice.......povjerenje je poruseno nesigurnoscu...jer je i ona nastala brzim ulijetanjem iz jedne u drugu vezu..nesmotreno gubimo tlo pod nogama...oslonac je u vjeri iz koje izlazi nada....a vjera i nada opet radjaju ljubav...i ovo trojstvo...su kao nepresusan izvor..kao sto voda kruzi u prirodi...
gdje je vjera..tu je i povjerenje...tu nema sumnje...kako mogu da ocekujem da meni neko vjeruje ako ja ne vjerujem nikome....hmmm??
postoji onaj nemusti jezik svakog bica koji prica i kad glasa nema...
ljudi vracajte se na zamlju i druzite se s'prirodom vise....
ljubav je svuda oko nas
|
