Jovan Dučić

1

Jovan Dučić

offline
  • zo 
  • Građanin
  • Pridružio: 31 Mar 2005
  • Poruke: 134

SENKA

Ide sen moja pored mene,
Ognjena sablast i džin modar;
Preda mnom kao vođ bez smene,
Kao žbir za mnom, nem i bodar.

Pred šumom presta da me prati,
Za šumom već me opet čeka;
Pred prag će crkve zbunjen stati -
Taj prediskonski strah čoveka.

Taj znak što mrkne i što sjaje,
Taj govor neba rečju tamnom!
Dokle će ići i što traje -
Ta gorka igra sunca sa mnom?

Sve će pod nebom dalje sjati,
A sen i čovek, dva blizanca,
Na raskršću će nekom stati
Da oba zbace teret lanca...

No tražiće se, dok dan sija,
Dve sudbe večno sjedinjene:
Senka od zemlje bezmernija,
I čovek lakši i od sene.

Dopuna: 14 Maj 2005 23:18

TAJNA


Kad minu mesec žut za kosama,
Tada s nebeskih crnih ledina, -
Kao kap pade ta reč jedina:
Tad pojmih šta je moja osama...
I pojmih kao otet čarima,
Šta znači strah moj među stvarima.

Razvije jutro kao plamene,
Hiljadu belih krila po moru,
A svetom zemljom prospe znamene,
I reči svud po belom mramoru.
Tad su pred tajnom što je morila,
Sva usta stvari progovorila.

Tvorče, kroz oluj i kroz ćutanje,
Slušam sve tvoje sjajne glasove;
A čekam kad sve mineš putanje,
Poljem kroz naše svete klasove,
Kraj puta k meni, atomu skrivenom,
Da priđeš u te časove:
I osloviš me pravim imenom.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 07 Avg 2005
  • Poruke: 400
  • Gde živiš: Zemun



offline
  • bocke  Male
  • Moderator foruma
  • Glavni moderator Linux foruma
  • Veliki Pingvin
  • Guru
  • Pridružio: 16 Dec 2005
  • Poruke: 12486
  • Gde živiš: Južni pol

Mala princeza

Mala princeza, čije su kose imale boju mesečeve svetlosti, čiji je pogled bio modar i čiji je glas imao miris žutih ruža - mala princeza je umorna od života i ona je tužna.
Ona je na svojim širokim mramornim teracama nad morem, pored ogromnih vaza u kojima su mirno umirale njezine krizanteme, plakala kradomice u duge mutne večeri. Nejasna nostalgija i neizvesna tuga umarale su njenu krv i njeno telo, koji su bili isti onaki kao krv i telo ljiljana.
I u tople noći, kada je vazduh pun zlatne zvezdane prašine i dok na zračnim zidovima spavaju mirni paunovi i kada svi cvetovi otvaraju svoja srca, otvaralo se i srce male princeze. Zato su te noći bile tako pune tuge i toplote.
A kada je umrla, nečujno i spokojno kao što su poumirale njezine krizanteme, dugo su sa ktedrale pevala stara zvona, a glasovi tih zvona bili su mirni i svečani kao glasovi davno pomrlih sveštenika.

-- Dučić

offline
  • Pridružio: 07 Avg 2005
  • Poruke: 400
  • Gde živiš: Zemun

LJUBAV

Je li ovo ljubav, ili bolna jedna
Potreba da ljubim? Ova želja plava,
Je li želja srca moćnoga i čedna?
Ili napor duše koja malaksava?

Je li ovo žena koju ljubim, zbilja?
Il' sen na prolasku preko moga puta,
Tumaranje misli bez svesti i cilja,
I sve delo jednog bolnoga minuta!

Ne znam; no na međi toga sna i jave,
Vidim moje srce da čezne i pati.
I suze kad dođu, rane zakrvave -
Ja ni onda od tog ništa neću znati.



Dopuna: 18 Mar 2006 3:08

Susret

Čekasmo se dugo, a kad smo se sreli
Dala si mi ruku i pošla si sa mnom.
I idući stazom nejasnom i tamnom,
Iskali smo sunca i sreće smo hteli.
Oboje smo strašno verovali tada
Da se besmo našli. I mi nismo znali
Koliko smo bili umorni i pali
Od sumnja i davno preživljenih jada...

I zanavek kad se rastadosmo, i tako
Stežuć svoje srce rukama obema
Otišla si plačna, zamrzla i nema
K'o što beše došla, tužno i polako.




Dopuna: 26 Mar 2006 22:37

Vracanje


Kad mi opet dodjes, ti mi pridji tada,
Ali ne ko zena sto cezne i voli,
Nego kao sestra bratu koji strada.
Trazec mekom rukom mesto gde ga boli.

Puna nostalgije beznadezne, duge,
Ne secaj me nikad da bi mogla doci
Zadocnela radost iz dubine tuge,
Ko ponocno sunce iz dubine noci.

Jer ti ne znas, bedna| kroz sve dane duge
Da te voljah mesto ko zna koje zene|
U tvom caru ljubljah sav car neke druge...
I ti bese samo sen necije sene...

Dopuna: 26 Mar 2006 22:58

" Ima odista najlepsih ociju koje ne umeju pogledati i najlepsih
usana koje se ne znaju osmehnuti. Obe ove velike i neopredeljive
lepote su nematerijalne, jer su iskljucivo dusevne. Lep pogled i
lep osmeh nemaju cak nista zajednickog sa bojom ociju ili formom
usta... Najlepse oci ima slovenska zena, jer uvek izgledaju zacudjene."

(Blago cara Radovana - O zeni)


[edit by Black Orchid - izbrisane duplirane pesme]

Dopuna: 26 Mar 2006 23:50

Kraj

Hocu u tvom srcu, posle tamnih jada,
da ostavim jednu nostalgiju dugu;
pa sve kada prodje, da se setis tada
sa bolom na srecu, s radoscu na tugu.

Hocu moja ljubav, kad sve jednom padne,
da u tebi umre, kao u dan sivi
sto mre grmen ruza; miris koji dadne,
to bolna dusa koja ga nadzivi.

I kada ovi dani zasvagda prohuje,
i kad opet htednes cuti moje ime,
hocu da se ono u tvom srcu cuje
ko sapat poljupca i uzdisaj rime.

Dopuna: 27 Mar 2006 0:16

Refren

Znadem za neme sutone,
kad sav sum zemlje nestane -
gde srce za cas prestane,
a dusa zauvek utone.

Znadem za noci zvezdane,
gde se sva svetlost prolije,
da casu tuge dolije,
prokaze bola bezdane.

Znam ljubav kad se useli
u srca sjajne palace
pa tuzna pesma rasplace
radosna pesma ucvili.

Znadem za case camotne,
jeseni gorke, zgruzene;
Sve stvari stoje zdruzene,
samo su duse samotne.

offline
  • Pridružio: 17 Okt 2005
  • Poruke: 334

PESMA ŽENI - Jovan Dučić

(posvećena je Jovanki Jovanović)


Ti si moj trenutak, i moja sen, i sjajna
Moja reč u šumu; moj korak, i bludnja;
Samo si lepota koliko si tajna;
I samo istina koliko si žudnja.

Ostaj nedostižna, nema i daleka -
Jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna kao mladost; neka
Tvoja sen i eho budu sve što seća.

Srce ima povest u suzi što leva;
U velikom bolu ljubav svoju metu;
Istina je samo što duša prosneva;
Poljubac je susret najveći na svetu.

Od mog priviđenja ti si cela tkana,
Tvoj je plašt sunčani od mog sna ispreden;
Ti beše misao moja očarana;
Simbol svih taština porazan i leden, -

A ti ne postojiš nit' si postojala;
Rođena u mojoj tišini i čami,
Na suncu mog srca ti si samo sjala:
Jer sve što ljubimo stvorili smo sami

offline
  • Sneg 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 29 Sep 2005
  • Poruke: 527

ZENA

Ja snevam o zeni, vecoj no sve zene,
Cija ce lepota biti tajna svima,
Sto je kao bozji dah u prostorima,
Koji ne dotace nikog osim mene.

Njen car da je moje veliko otkrice;
Da mirno prisustvo te cudesne zene
Ne razume vise niko osim mene,
Osim moje vecno ocarano bice.

I pred cijom gordom lepotom od sviju
Samo ja otvorih oci ocarane,
I srce ko crni cvet iz gluhe strane,
Nevidljive kapi dok na njega liju.

I njena lepota, tako nedogledna,
Neobescascena hvalama glupaka,
Da obidje tiho, kao snoplje zraka,
Sve tamne puteve duse, samo jedne.

I ja kljucar cudne lepote, da s tajnom
Srecom vidim da je ova zena
Od istoga svetlog tkiva nacinjena
Od koga i bolni moj san o beskrajnom.

offline
  • Pridružio: 07 Avg 2005
  • Poruke: 400
  • Gde živiš: Zemun

na tihi , sivi , plamen zena
uz igru reci vestu i laku
kao na tananu , svilnu traku
ti nizes , nizes , srca zena ------

oci ti zudno rone i tonu
u oci plave , zelene , crne ,
svejedno srcu ti : ovu il onu ,
jer se ko svitac pali i trne -----

(Vera Vitezica - posveceno Jovanu Ducicu)

offline
  • Sneg 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 29 Sep 2005
  • Poruke: 527

CUTANJE

Ostale su strasne reci nerecene,
Samo tvoje oci, mirne kao tmina,
One su gledale i slusale mene;
Moj bol na tvom uhu pevase tisina.

Kakva himna srca, ta rec nerecena!
Ta rec sto ne pozna bespuca i bludnje!
Kad tisina zbori mesto nas, rec njena
Ima svu cistotu sna i bolne zudnje.

Ta blaga muzika ljubavi sto cuti,
Ima mir molitve u dubini duha:
Nikada se recju lazi ne pomuti,
Nit’ se glas porocni dirne naseg sluha.

Ideja u nemi kamen uvajana;
Vera sva u suzi sto nece da kapi;
Ta zakletva sto je u neznan cas dana;
I najvisi zakon bola koji vapi.

offline
  • Pridružio: 07 Avg 2005
  • Poruke: 400
  • Gde živiš: Zemun

JABLANOVI

Zašto noćas tako šume jablanovi,
Tako strašno, čudno? Zašto tako šume?
Žuti mesec sporo zalazi za hume,
Daleke i crne, ko slutnje; i snovi.
U toj mrtvoj noći pali su na vodu,
Ko olovo mirnu i suvu, u mraku.
Jablanovi samo visoko u zraku
Šume, šume, čudno, i drhću u svodu.
Sam, kraj mutne vode, u noći, ja stojim
Ko potonji čovek. Zemljom prema meni,
Leži moja senka. Ja se noćas bojim,
Sebe, i ja strepim sam od svoje seni.

Dopuna: 31 Mar 2006 22:29

MORSKA VRBA

Sama vrba stoji nad morem na steni,
Rasplela je kosu zelenu i dugu;
Naliči na nimfu koju su prokleli
Da postane drvo i da šumi tugu.

Sluša pesmu gora kada jutro rudi,
Agoniju vode u večeri neme;
Nepomično stoji tamo gde sve bludi;
Oblaci i vetri, talasi i vreme.

I tu šumi s njima, dajući polako
Moru koju granu, vetru listak koji,
I, ko srce, sebe kidajući tako,
Tužno šumi život. - Sama vrba stoji.

Dopuna: 05 Apr 2006 23:51

TRENUCI

Ta ljubav bez cilja i bez sutradana
Zla sestra vecnosti, u besu svog hitnog
Nosi znak najvece kobi sto je znana
Sav uzas prolaznog i bol neumitnog

Taj svemir naslikan na valu sto bega
Sav pokret prostora u treptanju lista
Ljubav je bez sutra vecnija od svega
Jer i posle smrti jos je uvek ista.

Ta ljubav sto u naponu vrelu
Mac skrhan na samim vrhovima tvrdja
Ima pobednicku gordost na svom celu
Jer umre u sjaju pre nego zardja

Ona prodje dusom kao iz daleka
Zalutale ptice u svetlosti maja
U pesmi su njinoj glasi drugih reka
I na krilima im sunce drugog kraja

I ona nestaje pre vesele zetve
Uvek neuvela u svemu sto vene
Bez svoga zaveta i bez svoje kletve
U lepoti reci jednom izrecene.

Dopuna: 05 Apr 2006 23:53

OGLEDALA


Htela je da vidi svoju veliku lepotu, ali nije bilo ogledala na svetu.Tada rece svome dragom: Otvori mi tvoje velike zenice da vidim svoju lepotu.
Velike zenice coveka koji ljubi otvorise svoja sjajna ogledala.Zena izvadi iz svoje kose cvece i ciode, ogrnu se vlasima kao senkom, i zaklikta od radosti.
I poce da igra kao plamen, kao zraci, kao senke, kao zito, kao talasi, kao zmije, kao macke, kao nocne sablasti.
I u toj radosnoj i divljoj igri, ona razbi ogledala.A kada je razbila ta ogledala, nije vise znala kakva je, je li lepa ili je odvratna.Jer je u pomracenju tih ogledala nestala i ona sama.

offline
  • Sneg 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 29 Sep 2005
  • Poruke: 527

SIMBOL

Gledam tvoje krupne oci zaljubljene,
Gde sja vatra - ko zna - gresna ili sveta.
Svejedno, ljubis li drugog ili mene:
Ti ljubis nevino kao cvet sto cveta.

Ljubav bi ti moja bila zatocenje,
U tvom bezgranicnom granica i meta;
Takva, vecna zeno, kroz zivot i mrenje
U slavi instinkta ti si samo sveta.

Ti si sat od kojeg nebo zarumeni,
Simbol veci nego bol ljudski sto grca;
I ti si bozanstvu bliza nego meni:
Vise zakon sveta nego zakon srca...

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1338 korisnika na forumu :: 42 registrovanih, 8 sakrivenih i 1288 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: _Rade, A.R.Chafee.Jr., bladesu, Brana01, ccoogg123, CikaKURE, debeli, DeerHunter, Dimitrije Paunovic, dragoljub11987, dragon986, ekser222, Georgius, hyla, ILGromovnik, ivan1973, Krusarac, lord sir giga, Lošmi, Lucije Kvint, Lukaaa, Mercury, milan.vukovic, milenko crazy north, mrvica78, nebkv, nemkea71, oldtimer, Panter, Parker, Pikac-47, royst33, S2M, slonic_tonic, ss10, taz1cl, tmanda323, Volkhov-M, VP6919, yufighter, Zandar, 79693