Matija Bećković

2

Matija Bećković

offline
  • Pridružio: 05 Feb 2006
  • Poruke: 154
  • Gde živiš: na mansardi

Ipak, za mene najljepša:

MOLITVA

Uđi u moje oči
pre nego što ih sklopim
da te pod trepavicama čuvam.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 17 Apr 2005
  • Poruke: 157
  • Gde živiš: ... beyond the rainbow...

Ti si moja

Prostori kao akvarijumi i pošumljena nebesa
Moj potiljak pun otisaka tvojih prstiju
Moje srce dignuto u termometru kao krv u zločincu
Moj jauk oberučke zavitlan u nebesa kao kladivo –
Evo vraća mi se kao ptica pogođena strelom
Rastu zelene uši zidova visoko kao bršljeni
Manijak u bašti ždere pomrčinu
Dete ugrožno svetlošću – tačko veća od kruga u kome si
Kao što su nebesa topla od jedne malaksale ptice
Kao što mrtvaci odolevaju želji za bližnjima
Kao što grom svoj teret u nebu istovara
Kao što ljubavnici učiniše zemlju toplom i tako blagotvornom
Idealni neskladu, ljubljena
U imaginarnom avionu nad mojim ponorima
Izmišljajući, ja te učinih nemogućom.
Uzalud smo zajedno kao dve šine
I dva jauka se negde sastaju mi nikada!
Moja mašta na nekoj drugoj planeti izaziva požare
A u istom trenu je pred tobom tako savršeno nemoćna
Lažni i istinski pesnici u istim bolovima
Već sam vazduhu već sam vodi probio uši pričama o toj ženi
I sve što je patilo mora da je na mojoj strani!
Poklanjam ti svoje uči od hroma i sitnog stakla
I tu pred tobom se uz urlik u zemlju zakopavam.
Plod se u tebi rasplamsava posle ljubavi.
Sve je manje mog srca kao mastila u mastionici
Nečitkim rukopisom, okolnim brdima, susednim državama,
Čime god stignem ja te opisujem
I tako nedostojno govorim o tebi
Različitoj od svakog poređenja.
Ali uvek postoji nada
Na ulazima u polja
Izdvojena kao ludnica.




Ti si moja, ipak

Ti si česta slika moje žalosne ljubavi
Ti si moja samoća u kojoj smo prisutni oboje
Ti si moja Sinagoga ograđena žicom
Ti si moja naročito u ovo doba pogotovu sada
Ti si moj razgovor koji se u početku odnosio na nešto drugo
Ti si moj Pablo Pikaso i njegova ljubav prema nepojamnom
Ti si moja igra koja počinje kamenčićima
Ti si moja Sahara sa jednim cvetom pa čak i bez njega
Ti si moja devojka o kojoj ti nisam govorio
Ti si moj plemić koji je nekada živeo na Kavkazu neki Vsvold
Ti si mojih nekoliko godina od one noći
Ti si moja žena – ponoćni voz sa jednim putnikom
Železara u kamenom dobu – tы моя русская земля
Jedina žena koju menjam svakog dana
I pravi smisao toliko hvaljenih sloboda
Ti si moj heroj koji se postideo i ipak počinio izdajstvo
Ti si moja ljubav slavnih ljudi
Ti si moja junačka ljubav kako sam već rekao
Ti si moja obećanja koja nikada nisu ništa značila
Ti si moja ljubav iako sam bez nje kao što je poznato
Ti si moja, ipak
Tako je bilo oduvek i uzalud sam se bunio i sramotio oboje
Ti si jedna stvar koju je volela jedna žena
Ti si jedna žena koliko i svaka druga
Ti si moja uprkos poznatim istinama
To su bedni podaci kojima raspolažem
To su sva dela moje izvitoperene ljubavi
To sam sve mogao lepše reći ali nema razloga
Ionako samo nagađam i pretpostavljam
Ti si moja bolest bolešću izlečena
Ti si moje dete ti ništa ne razumeš
I ja doslovno moram reći da te volim



offline
  • Pridružio: 26 Mar 2006
  • Poruke: 93
  • Gde živiš: Asteroid B-612

Pas

Prag ste mi palili
I nije mi zao,
Kucu goreli
I niste me ostetili.

Ti moje obezdetio,
Ja tvoje obezbratio,
I neka je prosto
I nazdravlje ostatku.
Da nije brace
Ne bi bilo medjasa.

Oca ste mi ubili
I ovako vam hvala,
Da vi niste dobrovoljno,
Mene biste primorali.

Majku ste mi na nosila
U zatvor poneli
I to sam pregoreo.

Pomesali smo zube,
Modrice i mozgove
I ko bi se tu raskusurao,
Muke kmetovao
I pamet razlivao.

Koliko god sam se bio opizmio,
Sa tolikom sam se krvlju pomirio,
Ali kad meni niste mogli nista,
Psa ste mi ubili.

A on nije bio ni na jednoj strani,
U nasu parnicu nije se mesao,
Samo je psecim ocima posmatrao
I jedini neduzan postradao.

E njega vam ne mogu oprostiti,
Dok mrtva svetla sijucka u meni,
Dok traje psecega koca
I pepela na ognjistu.


Matija Beckovic

offline
  • Pridružio: 03 Mar 2005
  • Poruke: 1163

СУЗА НА ПУЧИНИ

I

Нестајем у подне кад она губи сенку
О саће од црног млека у ушима
Сва прашина неба недостојна њеног пудера
Она ми даје отрова у пољупцу

Та курва то слатко ђубре које волим
Али не смем да признам јер ће ме оставити
О звездо прослављена на рачун ноћи
О моје лице опрано сузама

Орао који пропада низ провалију у ваздуху
Пре земље неће ништа додирнути
Дубоке су сви ствари док падају
Као птица која путује кроз камен

Љуби док погледаш срцу док те изда
Док изучиш школу коју цитирам
О ружни снови где се састајем са биљем
У дволичности се чува право лице

II

Ко тебе заволи тај ће закаснити
Да се на време лечи и да се поново роди
Ти која ми се привикаваш као пливачу вода
Разједајући ране горком сољу

Огромни материјали за једну песму
Тај неред у сну превелики за моју главу
Један лудак тврди да те више воли
Земља ће се окретати док паднемо у несвест

Језик сиромашан пред њеним очима
Моје метафоре као њене огрлице
И минђуше у њеном уву од седефа
Жар лудака искоришћен као гориво у ракетама

О црни дане осветљен снеговима
Као уловљен на своју крв патим
О црна птицо намењена небесима
Уместо душе уместо формуле

Написани славуји превртљиви и дволични
Раде инсекти као звери у мраку
Док се лифтом спуштам у њено црце
И моја крв слази на мраз испод нуле

III

Биљке се гурају да продру на ваздух
Узалуд је чупам из дубоке сенке
Једно дрво ми даје трансфузију крви
И уши горе као два пламена

Шумо где ћу стићи одјеке свога гласа
Пљуште птице којима се умивам
Нездрав пламен се повија у срцу
Душо загађена погрешним лечењем

Славуј се у срцу ломи као суза
Док ја славим својим недостацима
И цвет окреће време наопако
Бојим се да је сањам док је гледам

Распада се звезда та рана ваздуха
И наместо ње се појављује рупа
Она се пролепшава да би ми пркосила
Слична белом дрвету у води

Водо дубока као неталенти
Један живац држи хигијену у поезији
Стазе у парковима имитирају путеве
И реч нас узгред одводи у будућност

IV

Оно што преко ноћи предузимам
Када ме пре писања сврбе прсти
Као птица непобеђена пепелом
Крст на гробу се супроставља ветру

Кад заједно с водом испаравају звезде
И ране хлади алкохол који ветри
Могу бити професор својим душманима
Који ноћас стрепе да нешто не напишем

Рђају меридијани у бистрим водама
И као златни конци пуцају у леду
Моја крв се бави забрањеним послом
Док звезде таму лажно представљају

О драги људи у њеном животу
Остаће закопани у мојим устима
Моје камено срце у земљи као дукат
Одолеће влази и љубавној инфекцији

Несрећне птице се лече висинама
О злато што изнутра пролепшаваш земљу
Док разводе струју из моје љубави
Што је мени рекла као да је закопала

Јер шта сам ја у њеном животу
Она је прочитала моју таму као буквар
Док гони своју сенку око света
И моја крв црта оно што напишем

offline
  • Pridružio: 07 Avg 2005
  • Poruke: 400
  • Gde živiš: Zemun

Lelek mene

"…Ako nemas zasto umrijeti
Nijesi se trebao radjati.
Ako ne znas zasto si se rodio
I za pravu smrt si zakasnio.
Cilj ljudskog zivota je nesto
Zbog cega ces zivot prezirati.
Kom je zivot najvisa svetinja
I sve ono zbog cega se zivi
Sve to nije dostojno zivota
Zbog toga se ne moras radjati.


A ko se god rodi bez razloga
Bez razloga mora i mrijeti.
Svak se odje s razlogom radjao
Znao sta s zivotom i smrcu
Jedino je to dostojno ljudi!
To se dobro znalo i pamtilo
S kojijem smo pozvanjem stvoreni.
Nije bilo ove pucibruke
Ni toliko suvisna naroda
Koji ne zna ni sta ce na zemlji.
Ni ko ga je ni zasto stvorio.
Radjaju se i zale da umru
A ne znaju ni sto su zivjeli!


Sta ce ljudi toliki na zemlji?
Ideja je ljudska ponizena!
Svaka vjera tako ce propasti.
Svaki smisao tu ce postradati.


Velike je tajne vazda znalo
Malo ljudi - i dok ih je malo
Onda svaki mora biti pravi
Kad su pravi - dosta ih je malo.


Sta će ovaj bozji gamiz ljudi
Kao neka nova vrsta muve?
Cemu sluze slijepi narodi?
Skoro ce ih i zaprasivati…!"

Dopuna: 09 Maj 2006 23:47

Da nas ima -
Kao što nas nema,
Da možemo -
Ko što ne možemo,
Da hoćemo -
Kao što nećemo,
Da sve nije -
Onako kako je,
Da je dao Bog -
Kao što nije,
Pa da jesmo -
Kao što nijesmo,
I da nije bilo -
Kao što je,
I da oće biti -
Ko što neće,
Tako bi se nanovo rodili,
Ime i crn obraz osvetlali!

Dopuna: 13 Jul 2006 0:45

Uz vino

Uz vino gubim volju za zivotom
I zelju da umrem, evo, odmah potom.

O, prepelico nad dalekim zitom
Sto okreces brda, a i mene pritom

Patim iz straha da cu tek da patim
I svejedno mi je, evo, odmah zatim.

offline
  • Pridružio: 21 Sep 2006
  • Poruke: 188

К А Р А Ђ О Р Ђ Е

Да ли овај споменик
Овде стално стоји

Пита на Врачару
Код бронзаног Карађорђа
Босјак ходочасник

Зна да је годинама
Чамио у подруму
Окован синџирима
Мисли да је наишао
Баш кад га изводе у шетњу
Петнаест минута дневно

Обрадован одговором
Одлете у своја брда
Да пренесе радосну вест

Ако он стоји
Да и они стоје
Ако је његово име
Уклесано у камен
Да нису безимени ни они
Ако је он на слободи
Да јој се надају и они.

( Матија Бећковић )

offline
  • Pridružio: 24 Nov 2006
  • Poruke: 1

Sedimo nas dvoje u sutonu plavom

Sedimo nas dvoje u sutonu plavom
Osecamo nebo kao krov nad glavom.

Ustajemo naglo, nekud odlazimo
I prolazeći tako prolazimo.

A negde nas čekaju Veliki Antili
Gde nećemo nikad biti nit smo bili.

Kažem ti tiho: ništa nam ne treba
Ali više nema ni tebe ni neba.

offline
  • Pridružio: 13 Jan 2008
  • Poruke: 5
  • Gde živiš: Lemuria

Tugovanka za Verom Pavladoljskom

Ne mogu da zaspim
a ni da se probudim;
jedino tebe nema
a samo ti postojiš


Više je biti pesma
nego pesnik;
a biti ti više je od oboje

Dopuna: 28 Jan 2008 15:32

Na terasi

Plamti naš jasen i šib žuti
i nagone me da mrmorim
(dok mi lepota oči muti)
zar sve to treba da pregorim?

Al ako bih se zbog čega
bacio lastom sa balkona
bilo bi zato što posle svega
taj šib i jasen ne gleda ona

offline
  • RIA  Male
  • Prijatelj foruma
  • Pridružio: 20 Feb 2005
  • Poruke: 2841
  • Gde živiš: Around Belgrade

МАЈКА-М. Бећковић

Је ли још жива
она ваша сестра,
код које сте одлазили
сваке недеље
-питам Патријарха Павла.

Умрла је одавно,
али то ми није сестра,
него сестра од тетке.
А тетка ми је мајка
која ме је подигла од колевке,
када се преудала она
што ме је родила.

И сада ја мислим
-када променим светом,
да ћу прво видети тетку
које сам се највише ужелео.
А за остале у царству небескоме
има времена..
Да се видимо и поразговоримо
од Аврама до Исака,
до четвородневног Лазара,
моје крсне славе.

Видећу и Светог Саву
и цара Косовскога,
и друге свете
из рода нашега,
који су одбранили образ Бозији.

Видећу и мајку,
ако Бог да,
и ако ме позна...

offline
  • Pridružio: 04 Dec 2008
  • Poruke: 4073

Napisano: 12 Avg 2013 14:14

Lažne mi puteve pod noge poturaju.
Lažne mi reči u usta guraju.
Pun mi je život laži pune uši.
Do grla u strašnoj laži što me guši.

Sve sto je moje lažni prizvuk ima.
Sve što je moje ko da je od dima.
Laž je podržana lažnim svedocima.
I istina nigde nikog ne zanima.

Kako da izdvojim laž iz tog što dišem.
Kako da ne lažem u tome sto pišem.
Kad me lažima kao pticu pune:
Ko i druge laži moja glava trune.

Dopuna: 03 Okt 2013 0:00

Tren

I kad sam kući već krenuo
Te noći kad si izdahnula
I zadnji put se okrenuo
Osmehnula si se i mahnula

I kao što se u ove dve strofe
Ceo moj život razrešava sada
Tako se u sred one katastrofe
Njegov smisao ukazao tada.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 934 korisnika na forumu :: 25 registrovanih, 4 sakrivenih i 905 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: -[CoA]-, _Rade, Bobrock1, bojank, cikadeda, Dimitrije Paunovic, Djordje29, DPera, dragoljub11987, HrcAk47, ILGromovnik, Karla, kjkszpj, Kriglord, krkalon, Krvava Devetka, MilosKop, Nemanja.M, powSrb, raykan, Shilok, slonic_tonic, sovanova95, styg, zlaya011