Miljkovic

8

Miljkovic

offline
  • Sneg 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 29 Sep 2005
  • Poruke: 527

Prostor koji nicim ne podseca na sebe,
pticama pomeran, vetrovima slican,
sam u sebi, sam za sebe, nicemu vican
veciti pocetak uzasan, bez potrebe.

Prostor jezikom trajanja preprican
i pretvoren u vecnost koja nikom ne treba,
vecnost za prokletstvo, koje budno treba
pod svezom humkom plen svoj nepomican.

Zaboravimo mracno poverenje
sebe sa sobom, u strasno podozrenje
prostori se ruse i crna nailazi plima.

U skrtosti tisine bez sebe i imetka
mi smo poslednji zatocnici pocetka
pod kamenom sto ime ima.

Dopuna: 04 Mar 2008 0:29

SONET O PTICI

Ispili se iz bacenog kamena
i bude zenica neba oslepelog,
malo zivota zbilja poletelog
s nasih beskrilnih pognutih ramena.
O cudna ptica cija namena
da bude let zemlje i pesma opustelog
neba, koja se cuje al ne shvata.
O, belo udvaranje vetra toj ptici od plamena.
Ptico uzidana u mozak i zid
koju nikad nije upoznao vid
koju je sluh naso u prostorima sumnim,
u nasem uhu tvoja se smrt zace.
O kamena ptico nek te noc oplace
zvezdama vrelim zvezdama nerazumnim.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • KNJAZ_ 
  • Novi MyCity građanin
  • Pridružio: 16 Maj 2008
  • Poruke: 4

[quote="jessica"]".....Branko Miljkovic (1934-1961). Oduzeo je sebi život u dvadesetsedmoj godini i tim cinom snažno obeležio svoju poeziju...

---------------------------------------------------------------------------------


branko miljkovic je ubijen. vrlo nespretno je zataskana istina o tome.
ubile su ga hrvatske ustase.

Dopuna: 16 Maj 2008 7:13

MIHIZ ::Jessica znanja ni iz jedne oblasti se ne mogu lako sticati npr. kada ti kazes da je on pesnik intelektualac i dalje..... onda valja citirati Jovana Deretica. . Ako vec hoces da pozitivisticki pristupas onda uzmi Radovana Popovica,prosveta je izdala njegovu knjigu o Brankovom zivotu. Ako te zanima podrobnija analiza tu ti je Petar Dzadzic a u njegovoj knjizi imas na kraju imas valjanu literaturu o ovom pesniku koji je dolazio kod mene u kucu i odlazio u kafane. Voleo je Presernevu klet,to je kod trga Nikole Pasica. Ako hoces imam neke skenirane slike koje su nastale pred kraj njegovog zivota,slike su nastale u mom stanu.Bio je pijan kao i obicno dosao je iz kafane sav u modricama jer se po obicaju potukao. Ma ako vas zanimaju svi detalji njegovog zivota(mada ja to ne volim pesnika gledamo kroz pesme a ne kroz zivot) obratite mi se
--------------------------------------------------------------------------------------
Postovani gospodine , mene sve zanima o njegovom zivotu , kao i njegova poezija i sve sto je napisao !
usput mpolim vas da mi pomognete da dodjem do brankove poezije na engleskom jeziku, ili bar nekoliko tektiva, pjesama !

Unapredvam puno zahvaljujem.
s odlicnim postovanjem,
veliki pozdrav !



offline
  • Pridružio: 29 Sep 2008
  • Poruke: 279

Između dva dana

I
Prošla je pored kuće
gdje se pali svijetlo, pije mlijeko i spava
i ostavila na trotoaru svoje stope
kao klavirske dirke
od tada nosim na usnama
poljubac veliki kao njeno čelo
i smišljam riječ
koja će je pronaći i prepoznati

II
rodio sam se jutros
uprkos svim podacima o meni
a ipak, stariji sam od jutra i od sutra
i nisam zaboravio ništa što je bilo
prije mog rođenja
i sjećam se svega što je bilo poslije moje smrti
i nisam kriv nizašta što se desilo juče

III
volio sam je i sreo sam je na trotoaru
onog jutra kad sam se rodio
i bilo mi je krivo što je ona
postojala i juče


-------------------------------------------------------------------------------------



Tražim te praznom glavom praznim srcem
iza nade iza poslednjeg stiha
kada rastem prema praznini
i zemlju dodirujem samo stopalima

Tvoja se praznina igra mojim ključevima
otvara nove praznine srce mastionice
sve riječi koje znam da te dozovem
kada se pamćenje pomješa sa tuđim danom

offline
  • Pridružio: 27 Nov 2008
  • Poruke: 19
  • Gde živiš: U IDEALIMA

Болани Дојчин

Је ли истинито оно што је стварно
Ил само влада? Победници беже.
Празан је празник биће је утваио
Док достојни шетње кроз врт мртви леже.
Сунце је болест и слабост је стрела
У сну одвојени водом док се мрзну.
У висини ватре хладно је без тела.
Ко поједе своје срце тај се дрзну
Да песник буде пределу без памћења,
Цвет недовршен кад пролеће већ прође.
Свет ће спознати онај ко га мења.
Слаби су позвани да постану вође.
Дозивај пепео без страха јер нема
Пепела већ само пламен који спава
У камену мутном што потајно спрема
Излазак сунца изнад мртвих глава
.

offline
  • Pridružio: 29 Sep 2008
  • Poruke: 279

Najzad sam dovoljno mrtav ništa me ne boli
Drvo se naginje nad zaboravom nema šta da se voli
Neka niče cveće iz prokletog tla

offline
  • Deffo 
  • Novi MyCity građanin
  • Pridružio: 04 Maj 2009
  • Poruke: 7

Ne bi me čudilo da se ubio... Bio je autodestruktivan.

offline
  • Pridružio: 29 Sep 2008
  • Poruke: 279

Ubi me prejaka reč


epitaf

offline
  • Pridružio: 06 Maj 2013
  • Poruke: 644

Napisano: 08 Sep 2013 1:17

Njegova pesma ,,EPITAF,, sazdana od jednog jedinog stiha ,,Ubi me prejaka reč,, postala je svojevrsni slogan.
Ispisan u grču s jeseni 1960 godine, poslednje jeseni Branka Miljkovića dok se nad njim uveliko nadnosi zlokobno ,,kad mlidijah umreti,,. O tome svedoči i sam pesnik u oporom pismu prijatelju u Zagrebu posle jednog boravka u tom gradu.
...Kakav je razlog da odem bez razloga ja ne znam. Znam da sam morao otići. Ja prezirem samog sebe. Tako sam se osećao i onda i morao sam otići, otići bilo kuda. Imao sam osećanje da ću umreti i počeo sam da bežim. U zoru sam napisao ovaj epitaf koji ti šaljem... Moje duševno stanje je bilo takvo da nisam mogao ni da čitam, ni da pišem, niti da se na jednom mestu skrasim.Sada sam se sredio. Ti me izvini...
Nemir je najteža bolest, neizlečiva. Neka nas ništa ne zaustavi... Tvoj Branko.

Petar DžadžIć, književni kritičar i istoričar i Miljkovićem bliski prijatelj, kaže da se ovaj nesvakidašnji pesnik u stihovima ,,drogorao smrću,, pisaće o njoj do poslednjeg dana, odnosno noći.

,,I sećam se svega što je bilo posle moje smrti,, ispisuje devetnaestogodišnji Branko.

Neke od njegovih izjava: ,, Možda bih ja postao pravi pesnik da je ta divna Žena ostala kraj mene,,
,,Ovako ja sam onaj što se igrao vatrom i izgoreo,,

,,Neki će svemir ponovo da nas stvori,,

Branko Miljković se u toku II svetskog rata susretao sa strahotama koje zatamnjuju ne samo detinjstvo budućeg pesnika, prizori poklanih ljudi i spoznaja ranije vidjene Ćele kule se zauvek traumatično useca u nevinu dečačku svest. Verovatno se već tada u tom mladom, osetljivom biću začela otrovna klica tajanstvene Smrti.

Otmen po ponašanju i rečniku, uljudan i duhovit , besprekornog odela sa leptim mašnom, crnim šeširom i belim svilenim šalom privlačio je pažnju. Danju je šetao Knez Mihailovom ulicom noću je obilazio kafane. Kaže:,,sa dolaskom mraka, mračno... kafane, noćni barovi, alkohol, monolozi o smrti, žestoke rasprave o poeziji i pesnicima, tuče, policija... Svoje stavove je branio do krvi.
Još jedno pismo prijatelju iz Zagreba:

,,Dragi prijatelju,
Ne znam zašto, ali želim da ti objasnim suštinu svog poraza od koga se nikada više oporaviti neću. Pre svega moraš znati da moja nesreća nije puki ljubavni jad... Za žena nije bila tek moja ljubavnica.
Ona je bila prva i osnovna potreba moga duha. Ona je bila i moja duhovna zaštita i zaklon. Ona je bila za mene zaštitni omotač. Bez nje ja sam potpuno i direktno izložen kosmičkoj besmislici i noći. Moja usamljenost je sada apsolutna. Za mene ne postoji oblast čistog važenja i pevanja. Sada moje pesme traže mogu glavu. Više nema ko da me sa njima pomiri. To je samo Ona znala. A nije znala da zna. Pored Nje najopasnije misli pretvarale su se u divne i bezazlene metafore. Sada je sve to podivljalo i besomučno kidiše na mene. Kada bih samo mogao pobeći od onoga što sam rekao! Živim u užasnom strahu. Bojim se da govorim, da pišem. Svaka reč me može ubiti. Ja sam najveći deo svojih pesama napisao pre nego sam Nju zavoleo, ali tek sa Njom ja sam postao pesnik.
P.S. Ako želiš da mi pišeš , piši mi o Njoj. Bilo šta. Ne u vezi sa mnom. Šta jede, kako spava, da li ima nazeb, ti sve to možeš znati. Svaka sitnica koja se na nju odnosi za mene je od neprocenjive vrednosti. Ako prestanem da mislim o Njoj, počeću da mislim o smrti. Ponoć je.
Do vidjenja, Branko,,

Pola veka posle Brankovih pisama nekada šesnaestogodišnjoj gimnazijalki Ljiljani Ilić, jedna gospodja talasaste, sede kose i krupnih očiju ulazi u pesnikovu spomen sobu i bez reči stavlja na njegov radni sto svežanj listova iz školskih sveski ispisanih uredim, djačkim rukopisom. Ta pisma i stihovi u kojima se spominje i ,,ljiljan plave boje,, potpisani su sa MiljkovićB. ul. Ljube Didića br. 9, Niš.
U tišini joj se učini da čuje njegov davni, daleki glas: ,,Smrtonosan je život, al smrti odoleva. Jedna strašna bolest po meni će se zvati. Mnogo smo patili. I, evo, sad peva /Pripitomljeni pakao. Nek srce ne okleva. Isto je pevati i umirati.

Svaki komentar je izlišan i nedoumice o njegovoj smrti... Nije ni bitno... Bio je i više ga nema...
Divna priča o Branku Miljkoviću!
Izvor: Politikin zabavnik od 17.02.2012.godine.

Dopuna: 16 Sep 2013 17:01

offline
  • Pridružio: 12 Okt 2010
  • Poruke: 10904

УЗАЛУД ЈЕ БУДИМ

Будим је због сунца које објашњава себе биљкама
због неба разапетог између прстију
будим је због речи које пеку грло
волим је ушима
треба ићи до краја света и наћи росу на трави
будим је због далеких ствари које личе на ове
овде
због људи који без чела и имена пролазе улицом
због анонимних речи тргова будим је
због мануфактурних пејзажа јавних паркова
будим је због ове наше планете која ће можда
бити мина у раскрвављеном небу
због осмеха у камену другова заспалих између
две битке
када небо није било више велики кавез за птице
него аеродром
моја љубав пуна других је део зоре
будим је због зоре због љубави због себе због
других
будим је мада је то узалудније неголи дозивати
птицу заувек слетелу
Сигурно је рекла: нека ме тражи и види да ме
нема
та жена са рукама детета коју волим
то дете заспало не обрисавши сузе које будим
узалуд узалуд узалуд
узалуд је будим
јер ће се пробудити друкчија и нова
узалуд је будим
јер њена уста неће моћи да јој кажу
узалуд је будим
ти знаш вода протиче али не каже ништа
узалуд је будим
треба обећати изгубљеном имену нечије лице
у песку
ако није тако одсеците ми руке и претворите ме
у камен


Знам да је била, ал' рекох да се подсетимо smešak

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1093 korisnika na forumu :: 60 registrovanih, 5 sakrivenih i 1028 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: arsa, babaroga, bojank, bojanM84, BORUTUS, brundo65, dankisha, Dannyboy, DeerHunter, djboj, Djokislav, Djokkinen, doklevise, DonRumataEstorski, Dorcolac, dragoljub11987, GandorCC, gorval, havoc995, ikan, Istman, ivan979, Još malo pa deda, Klecaviks, kovinacc, Kubovac, kunktator, kybonacci, lord sir giga, Luka Blažević, Lukaaa, mercedesamg, Metanoja, mgolub, milenko crazy north, Misirac, mkukoleca, mnn2, mrav pesadinac, Nemanja.M, nemkea71, Neretva, oldtimer, pein, raptorsi, sap, sasa87, slonic_tonic, Stoilkovic, vathra, VJ, Vlad000, vladulns, voja64, Volkhov-M, wolverined4, Wrangler, zixmix, zlaya011, 79693