 Poslao: 27 Maj 2004 16:19 |
|
|
| mildz |
 Ugledni građanin |
|
| |
| Pridružio: 23 Apr 2003 |
| Poruke: 470 |
Gde živiš: cardak, ni na nebu, ni na zemlji
[Povratak na vrh] |
|
|
 |
|
 |
|
XXVII
Obnazena,jednostavna si kao jedna od tvojih ruku,
glatka,zemaljska,malecna,okrugla i prozracna,
sadrzis linije meseca,puteve jabuke,
naga,majusna si kao zrno zita nago.
Obnazena,plava si kao kubanska noc,
u kosi su ti brsljani i zvezde,
naga,velika si i zuta
kao leto u nekoj crkvi od zlata.
Naga,malena si kao tvoj nokat jedan,
povijena,krhka,ruzicasta dok dan se ne rodi
i zavlacis se u podzemlje sveta
kao u neki dugi tunel odela i poslova;
tvoja se svetlost gasi,odeva,osipa
i ponovo postajes samo ruka gola.
|
|
|
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame.
|
|
| Poslao: 27 Maj 2004 16:20 |
|
|
|
|
|
| Poslao: 27 Maj 2004 16:20 |
|
|
| mildz |
| Ugledni građanin |
|
| |
| Pridružio: 23 Apr 2003 |
| Poruke: 470 |
Gde živiš: cardak, ni na nebu, ni na zemlji
[Povratak na vrh] |
|
|
|
|
|
|
XVIII
Planinama ideš kao što stiže lahor
ili bujica što izvire iz snijega
i tvoja uzdrhtala kosa potvrduje
visoke šare sunca u šikarju.
Sve svijetlo Kavkaza pada na tvoje tjelo
kao na neku malu i beskrajnu amforu
u kojoj voda mijenja odjecu i pjesmu
na svaki prozracan pokrer rijeke.
U brdima stari put ratnika,
a dolje pomamna blista kao sablja
voda izmedu zidina pomamnih ruku,
sve dok ti ne primiš iz šuma iznenada
strucak ili munju nekog modrog cvijeta
i neobicnu strijelu nekog divljeg mirisa.
|
|
|
|
|
|
| Poslao: 27 Maj 2004 16:38 |
|
|
| mildz |
| Ugledni građanin |
|
| |
| Pridružio: 23 Apr 2003 |
| Poruke: 470 |
Gde živiš: cardak, ni na nebu, ni na zemlji
[Povratak na vrh] |
|
|
|
|
|
|
kuca
Kuca ujutro s nejasnom istinom
ponjava i perja i pocetak dana
bez smera, lutajuca kao uboga lada,
izmedu horizonata, reda i snova.
Stvari kao da zele ostaviti tragove,
privrzenost bez cilja, hladna nasledja,
papiri skrivaju zguzvane vokale
i htelo bi vino u boci slediti svoje juce.
Gospodarice, prolazis drscuci kao pcela,
dirajuci podrucja izgubljena u seni,
osvajajuci svetlo svojom belom snagom.
I tada se ponovo podize svetlost:
stvari se pokoravaju vetru zivota
i red uspostavlja svoj hljeb i svoju golubicu.
|
|
|
|
|
|
| Poslao: 27 Maj 2004 16:39 |
|
|
| mildz |
| Ugledni građanin |
|
| |
| Pridružio: 23 Apr 2003 |
| Poruke: 470 |
Gde živiš: cardak, ni na nebu, ni na zemlji
[Povratak na vrh] |
|
|
|
|
|
|
nocu
Nocu, ljubljena, vezi svoje srce za moje
I neka zajedno u snu razbiju tmine
Kao dvostruki bubanj, boreci se u sumi
Protiv gustoga zida okupanog lisca.
Prolazu nocni, crna zeravo sna
Sto hvatas niti zemaljskoga grozdja
Tacnoscu nekog neredovita voza
Sto sene i kamenje hladno za sobom vuce neprestano.
Zato me ljubavi, vezi za cisti pokret,
Za postojanost sto kuca u tvojim grudima
Krilima nekog labuda ispod vode,
Da bi na zvezdana pitanja ovog neba
Nas san odgovorio jednim jedinim kljucem
I samo jednim vratima koje zatvori tama.
|
|
|
|
|
|
| Poslao: 22 Jun 2004 23:15 |
|
|
|
|
Sonet 94
Umrem li,nadživi me s toliko čiste snage
da probudiš bijes blijedila i studeni,
podigni s juga na jug nerazorive oči,
od sunca do sunca da zvone ti usta gitare.
Neću da oklijevaju ni smijeh,ni tvoji koraci,
ne želim da umre moje naslijeđe radosti,
ne kucaj o moje grudi, ja sam odsutan.
Živi u mojoj odsutnosti kao u nekoj kući.
Odsutnost je kuća toliko velika
da ćeš u nju ući preko zidova
i objesiti slike o zrak.
Odsutnost je kuća toliko prozirna
da ću te bez života vidjeti kako živiš
i budeš li trpjela,ljubavi,umrijet ću ponovo.
|
|
|
|
|
|
| Poslao: 23 Jun 2004 19:04 |
|
|
|
|
Sonet 80.
S putovanja i bola vratih se,ljubavi moja,
tvom glasu,tvojoj ruci što dira žice gitare,
vatri koja prekida jesen poljupcima
i kruženju noći na nebu sumračnom.
Za sve ljude svijeta tražim kruh i carstvo,
tražim zemlju za sve ratare bez sreće,
i da se ne nada nitko miru moje krvi i pjeva.
Ali bez tvoje ljubavi ne mogu a da ne umrem.
Za sve to svira valcer jasnog mjeseca,
i pjesma gondolijera u vodi gitare
sve dok mi umorna glava ne klone sanjajući:
jer sve su nesanice mog života zamrsile
ovu sjenicu gdje ti ruka živi i leti
čuvajući tu noć putnika usnuloga. |
|
|
|
|
|
| Poslao: 23 Jun 2004 19:05 |
|
|
|
|
Sonet 71.
Od bola do bola prelazi ljubav otoke svoje
i postavlja korijenje koje zatim natapa plač,
i nitko,nitko se ne može umaći koracima
Srca koje trči šutljivo i krvoločno.
Tako ti i ja tražimo pukotinu,drugu planetu
gdje sol neće moći dirnuti tvoju kosu,
gdje boli neće moći rasti mojom krivnjom
i gdje će živjeti kruh bez agonije.
Planeta zapletena u lišću i daljini,
pustoš,kamen surov i nenastanjen,
svojim vlastitim rukama htjeli smo sagraditi
Tvrdo gnijezdo,bez nevolje,bez rane i bez riječi,
no ljubav ne bijaše takva,tu je sumanuti grad
u kome ljudi polako na balkonima blijede. |
|
|
|
|
|
| Poslao: 24 Jun 2004 14:57 |
|
|
| mildz |
| Ugledni građanin |
|
| |
| Pridružio: 23 Apr 2003 |
| Poruke: 470 |
Gde živiš: cardak, ni na nebu, ni na zemlji
[Povratak na vrh] |
|
|
|
|
|
|
jos jedan ljubitelj nerude na ovim prostorima, very nice  |
|
|
|
|
|
| Poslao: 24 Jun 2004 16:31 |
|
|
|
|
|
| Poslao: 24 Jun 2004 22:28 |
|
|
|
|
...zeno... od biljke, kamena ili vina,
od svega sto se radja iz zemlje i traje,
rijeci u cijem rastu svice,
u cijem ljetu planu svjetlo limunova.
U tvome imenu plove brodovi od drveta
okruzeni rojem vatre morske modrine,
i sva slova su voda neke rijeke
sto utjece u moje zakreceno srce.
O ime, otkriveno ispod puzavice
kao da su vrata nepoznata tunela
sto se s mirisom svijeta spaja.
O, osvoji me ako zelis svojim vrelim ustima,
istrazi me svojim nocnim ocima,
ali me pusti da plovim i spavam u
tvome imenu. |
|
|
|
|
|
| Poslao: 30 Avg 2004 14:43 |
|
|
|
|
/original/
Queda prohibido
por Pablo Neruda
Queda prohibido llorar sin aprender,
levantarte un día sin saber que hacer,
tener miedo a tus recuerdos.
Queda prohibido no sonreír a los problemas,
no luchar por lo que quieres,
abandonarlo todo por miedo,
no convertir en realidad tus sueños.
Queda prohibido dejar a tus amigos,
no intentar comprender lo que vivieron juntos,
llamarles sólo cuando los necesitas.
Queda prohibido no ser tú ante la gente,
fingir ante las personas que no te importan,
hacerte el gracioso con tal de que me recuerden,
olvidar a toda la gente que te quiere.
Queda prohibido no hacer las cosas por ti mismo,
tener miedo a la vida y a sus compromisos,
no vivir cada día como si fuera el último suspiro.
Queda prohibido echar a alguien de menos sin alegrarte,
olvidar sus ojos, su risa, todo porque sus caminos han dejado de abrazarse,
olvidar su pasado y pagarlo con su presente.
Queda prohibido no intentar comprender a las personas,
pensar que sus vidas valen más que la tuya,
no saber que cada uno tiene su camino y su dicha.
Queda prohibido no crear tu historia,
no tener un momento para la gente que te necesita,
no comprender que lo que la vida te da, también te lo quita.
Queda prohibido no buscar la felicidad,
no vivir tu vida con una actitud positiva,
no pensar en que podemos ser mejores,
no sentir que sin ti este mundo no sería igual.
/english/
It's forbidden
by Pablo Neruda
It's forbidden to cry without learning,
to wakeup a day without knowing what to do,
to be affraid of your own memories.
It's forbidden not to smile at problems,
not to fight for what you want,
to give up on everything because of your fear
not to make your dreams come true.
It's forbidden to leave your friends,
not to try to understand what you lived together,
to call them only when you need them.
It's forbidden not to be yourself in front of everybody,
to pretend before persons that you don't care about
to play the clown, so that they'll remember you, and
to forget everybody that truly cares about you.
It's forbidden not to do everything for yourself
to be affraid of life and its commitments
not to live everyday as if it was the last sigh.
It's forbidden to miss someone without being happy,
to forget their eyes, their smile, all because their paths
no longer embrace yours
to forget about their past and replace it with their present
It's forbidden not to try to understand others
to think that their lives are more valuable than yours
not to know that everyone has a path and their glory
It's forbidden not to create your own story
not to have a momment for those that need you,
not to understand that what life gives it also takes,
It's forbidden not to seek happiness
not to live your live with a positive atitude not to think that we can be beter and not to think that, without you, this world wouldn't be the same...
/bcs/
Zabranjeno je
Pablo Neruda
Zabranjeno je da se place bez ucenja,
da se ikad probudi bez znanja sta raditi dog dana,
da se plasi sopstvenih secanja.
Nije Zabranjeno je da se smeje problemima,
da se bori za ono sto zelite,
da se ne preda zbog straha da se snovi nece ispuniti.
Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje,
ne pokusati da se razume sve sto ste zajedno doziveli, da ih zovete samo kada vam trebaju.
Zabranjeno ne biti ono sto jeste medju svima,
da se pretvarate ispred ljudi do kojih vam nije stalo,
izigravati klovna da bi vas se setili, i zaboraviti sve do kojih vam je stalo.
Zabranjeno je raditi sve za sebe i biti u strahu od zivota i posledica i ne ziveti svaki dan kao da je zadnji uzdah.
Zabranjeno je da vam nedostaje neko bez osmeha, da zaboravite njihove oci, njihov osmeh, samo zato sto njihovi putevi nisu u okviru vasih i da zato mislite da njihovi zivoti nisu vredni koliko i vasi, i da znate da svako ima njihov put i uspeh.
Zabranjeno je da pravite sopstvenu pricu, da nemate vremena za one koji vas trebaju, da razumete sta zivot daje i sta uzima.
Zabranjeno je da se ne trazi sreca, da se ne zivi zivot sa pozitivnim pristupom i da se nemisli da cemo biti bolji, i
zabranjeno je ne misliti da bi ovaj svet bez tebe bio bolji...
:-) ovo je brz prevod sa spanskog na engl, i isto tako brz na bcs. |
|
|
|
|
|
| Poslao: 30 Avg 2004 15:35 |
|
|
|
|
naravno da ne bi bio bolji, da nisam ja sada ne biste imali ovaj divan forumcic  |
|
|
|
|
|
| Poslao: 12 Apr 2005 12:02 |
|
|
|
|
| Da li neko ima pesmu Pabla Nerude "Trenuci" i može li me uputiti kako da do nje dodjem. |
|
|
|
|
|
| Poslao: 12 Apr 2005 12:27 |
|
|
|
|
Jel to ova???
Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne cita,
onaj koji ne slusa muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji unistava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaca pomoc.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,
postavljajuci si svaki dan ista ogranicenja,
onaj koji ne mjenja rutinu,
onaj koji se ne usudjuje odjenuti u novu boju,
i ne prica s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bjezi od starosti
i njenog vrela emocija;
onih koji daju sjaj ocima i napustenim srcima.
Lagano umire
onaj koji ne mjenja zivot kad nije zadovoljan
svoiim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne zeli odreci svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji si nece dozvoliti,
niti jednom u svojem zivotu,
da pobjegne od smislenih savjeta...
Zivi danas !
Reskiraj danas !
Ucini danas !
Ne dozvoli lagano umiranje !
Ne zaboravi biti sretan ! |
|
|
|
|
|
| Poslao: 28 Apr 2005 20:56 |
|
|
|
|
Ne volim te zato jer te volim
i od ljubavi do nevoljenja stizhem
i do chekanja kada te ne chekam,
srce mi prolazi od zime do plamena.
Volim te jedino zato jer te volim,
mrzim te beskrajno i mrzeci te molim
i mjera moje ljubavi skitnichke
jeste da ne vidim i volim kao slijepac.
Mozhda ce izjesti januarsko svjetlo,
surova mu zraka, cijelo moje srce
i ukrasti mi kljuch spokojstva.
U ovoj prichi umirem samo ja
i umret cu od ljubavi jer te volim,
jer te ljubim, ljubavi, krvlju i vatrom. |
|
|
|
|
|
| Poslao: 29 Apr 2005 19:57 |
|
|
|
|
I bje u ono doba . . . dodje poezija
da me potrazi. Ne znam, ne znam odakle je
banula, iz zime ili iz rijeke.
Ne znam ni kako ni kada.
Ne, ne bjehu to glasovi, ne bjehu
rijeci, ni tisina,
ali zvala me iz jedne ulice,
iz krosnje noci,
iznenada, medju ostalima,
medju zestokim ognjevima,
ili dok se vracah sam,
tamo je stajala bez lica
i dodirivala me.
Nisam znao što da kazem, usta mi
nisu znala
nista odrediti,
oci mi bijahu slijepe,
a nešto je udaralo u mojoj dusi,
groznica ili izgubljena krila,
i ostadoh sam
odgonetajuci,
tu opeklinu,
i napisah prvi nejasan redak,
nejasan, bez tijela, cistu
glupost,
cistu mudrost
onoga koji nista ne zna,
i odjednom vidjeh
ocisceno i otvoreno nebo,
planete,
treptave plantaze,
sjenu probusenu,
izbodenu
strijelama, vatru i cvijece,
noc koja uspavljuje, svemir.
I ja najsitnije bice,
pijan od goleme ozvjezdane
praznine,
na sliku i priliku
tajne,
osjetih se kao cisti dio
bezdana,
otkotrljah se sa zvijezdama,
srce mi se otisnu s vjetrom. |
|
|
|
|
|
| Poslao: 02 Maj 2005 20:38 |
|
|
|
|
| ..........................................................................................................................................................jbte..ko je vezao tamu u čvor...................sudaramo se u tmini................... |
|
|
|
|
|
| Poslao: 30 Jul 2005 15:29 |
|
|
|
|
Farewell i jecaji
1
Iz dna tebe, na kolenima,
dete nas, tuzhno kao ja, gleda.
Zbog tog zhivota shto ce u njemu goreti,
morace da se vezhu nashi zhivoti.
Zbog ruku tih, cheda ruku tvojih,
morace moje ruke ubijati.
Zbog njegovih ochiju otvorenih na zemlji
videcu suze u tvojim jednog dana.
2
Ja to ne zhelim, draga.
Neka nas nishta ne vezhe,
nishta nek nas ne spaja.
Ni rech shto usnom tvojom zamirisa,
ni ono shto rech nijedna ne iskaza.
Ni praznik ljubavi shto nas mimoidje,
ni jecaji tvoji kraj okna u kutu.
3
(Volim ljubav mornara
shto ljube i odlaze.
Ostavljaju obeccanje neko
I nikad ih nema vishe.
U svakoj luci po jedna zhena cheka,
mornari ljube i odlaze.
Jedne noci sa smrcu lezhu
u lozhnicu mora.)
4
Volim onu ljubav shto se deli
izmedju poljuba, kreveta i hleba,
Ljubav shto mozhe biti vechna
a i prolazna mozhe da bude.
Ljubav shto se zheli odvojiti
da bi ponovo voleti mogla.
Ljubav obogotvorena shto se primiche,
Ljubav obogotvorena shto odlazi.
5
Vishe se moje ochi necce ocharavati tvojima,
vishe se moja tuga kraj tebe smirivati necce.
Ali, kuda god budem ishao, nosiccu tvoj pogled,
kuda god putovala budes, nosicces moju tugu.
Beh tvoj, ti beshe moja. I shta? Nas dvoje sachinismo
krivinu puta kojim je ljubav proshla.
Beh tvoj, ti beshe moja. Pripashces onom ko te zavoli,
onom ko u vrtu tvome pokupi plodove moje setve.
Odlazim. Tuzhan sam, ali tuzhan sam uvek.
Iz tvog zagrljaja odlazim. Put moj cilja nema.
Iz tvog mi srca jedno dete kazhe zbogom.
A i ja njemu kazhem zbogom, takodje. |
|
|
|
|
|
| Poslao: 09 Nov 2005 12:32 |
|
|
|
|
Ljubavi, koliko puteva do jednog poljupca,
kakva lutajuca samoca do tebe!
Usamljeni vlakovi kotrljaju se s kišom.
U Taltalu još nije svanulo proljece.
Ali ti i ja, ljubavi, mi smo sjedinjeni,
sjedinjeni od odjece do korijenja,
sjedinjeni od jeseni, vode i bokova,
sve dok ti i ja ne budemo zajedno.
Misliti da je stajalo toliko kamenja
koje nosi rijeka, ušce vode Boroa,
misliti da smo se, odijeljeni vlakovima i narodima,
ti i ja jednostavno morali voljeti,
izmiješani sa svima, s muškarcima i zenama,
sa zemljom koja sadi i gaji karanfile.
----------- Dopuna 07 Okt 2005 1200 ---------
Ljubim komad zemlje koji si ti,
jer u poljanama planetarnim
nema druge zvijezde. Ti ponavljas
umnozavanje svemira.
Tvoje beskrajne oci svjetlo su koje imam
sjaja rasutih zvijezda,
koza tvoja drhti kao sto drhte putevi
kojima meteor putuje u kisi.
Od mjeseca bijahu za me tvoji bokovi,
od sunca tvoja usta duboka, i njihova slast,
od toliko goruceg svjetla kao med u sjeni
tvoje srce spaljeno dugim crvenim zrakama,
i tako prelazim vatru tvog oblika ljubeci te,
malu i planetsku, golubicu i geografiju.
----------- Dopuna 15 Okt 2005 2111 ---------
Tko me je htio raniti povrijedio je tebe,
udarac otrova protiv mene upravljen
prolazi kroz mene izmedu mojih djela
i na tebi ostavlja mrlju oksida i besanice.
Ne zelim vidjeti, ljubavi, na racvjetalu mjesecu
tvog cela mrznju kako me vreba.
Ne zelim da u tvom snu tudja zloba
zaboravi svoju beskorisnu krunu nozeva.
Kuda idem slijede me gorki koraci,
gdje se smijem grimasa strave podrazava mi lice,
gdje pjevam zavist proklinje, smije se i grize.
To je ta sjena, ljubavi, koju mi dade zivot
to je prazna odjeca sto me, hroma, slijedi
kao pticje strasilo s osmijehom koji krvari.
----------- Dopuna 25 Okt 2005 046 ---------
TIJELO ZENE
Tijelo zene, bijeli brezuljci, bijela bedra,
slicna si svijetu kada se dajes.
Ruje te moje tijelo divljeg ratara
i sin iskace iz dubine zemlje.
Bijah sam kao tunel. Ptice su od mene bjezale
I u meni zapoce noc svoju mocnu invaziju.
Kovao sam te kao oruzje da bih te nadzivio
ko strijelu za svoj luk i kamen za svoju pracku.
Ali stize cas osvete i ja te ljubim.
Tijelo od koze, od mahovine, od mlijeka snazna i lakoma.
Ah pehari grudi! Ah oci odsutnosti!
Ah ruze pubisa! Ah glas tvoj spor i tuzan!
Tijelo zene moje, u tvojoj cu ostati ljupkosti
Zedji moja, tjeskobo bez granica, pute neodlucni!
Tamna korita rijeka gdje vjecita zedj ostaje,
gdje ostaje umor i bol beskrajna.
----------- Dopuna: 09 Nov 2005 12:32 ---------
Ljubav je vukla svoj rep od bolova,
svoju dugu i staticnu munju od trnja
zatvorismo oci da nas nista,
da nas nikakva rana ne rastavi.
Za taj plac nisu krive tvoje oci:
tvoje ruke ne zarise tu sablju:
noge tvoje nisu trazile ovaj put:
mracni med dostize tvoje srce.
Kad nas je ljubav kao beskrajni val
bacila u tvrdi kamen,
umijesila nas je jednim jedinim brasnom,
i pade bol na drago slatko lice
i tako se u svjetlu otvorenog doba
posvetilo ranjeno proljece. |
|
|
|
|
|
  |
Strana 2 od 4
|
(Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame)
Ukupno su 83 korisnika na forumu :: 3 Registrovanih, 1 Sakrivenih i 79 Gosta :: [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 972 - dana 26 Okt 2008 13:06
Korisnici trenutno na forumu: Da vam Bata nešto kaže..., m4rk0, Žan Klod vam dam |
|
