|
Poslao: 27 Maj 2004 16:19
|
offline
- Pridružio: 23 Apr 2003
- Poruke: 469
- Gde živiš: cardak, ni na nebu, ni na zemlji
|
XXVII
Obnazena,jednostavna si kao jedna od tvojih ruku,
glatka,zemaljska,malecna,okrugla i prozracna,
sadrzis linije meseca,puteve jabuke,
naga,majusna si kao zrno zita nago.
Obnazena,plava si kao kubanska noc,
u kosi su ti brsljani i zvezde,
naga,velika si i zuta
kao leto u nekoj crkvi od zlata.
Naga,malena si kao tvoj nokat jedan,
povijena,krhka,ruzicasta dok dan se ne rodi
i zavlacis se u podzemlje sveta
kao u neki dugi tunel odela i poslova;
tvoja se svetlost gasi,odeva,osipa
i ponovo postajes samo ruka gola.
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
|
|
Poslao: 27 Maj 2004 16:20
|
offline
- Pridružio: 23 Apr 2003
- Poruke: 469
- Gde živiš: cardak, ni na nebu, ni na zemlji
|
XVIII
Planinama ideš kao što stiže lahor
ili bujica što izvire iz snijega
i tvoja uzdrhtala kosa potvrduje
visoke šare sunca u šikarju.
Sve svijetlo Kavkaza pada na tvoje tjelo
kao na neku malu i beskrajnu amforu
u kojoj voda mijenja odjecu i pjesmu
na svaki prozracan pokrer rijeke.
U brdima stari put ratnika,
a dolje pomamna blista kao sablja
voda izmedu zidina pomamnih ruku,
sve dok ti ne primiš iz šuma iznenada
strucak ili munju nekog modrog cvijeta
i neobicnu strijelu nekog divljeg mirisa.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 27 Maj 2004 16:38
|
offline
- Pridružio: 23 Apr 2003
- Poruke: 469
- Gde živiš: cardak, ni na nebu, ni na zemlji
|
kuca
Kuca ujutro s nejasnom istinom
ponjava i perja i pocetak dana
bez smera, lutajuca kao uboga lada,
izmedu horizonata, reda i snova.
Stvari kao da zele ostaviti tragove,
privrzenost bez cilja, hladna nasledja,
papiri skrivaju zguzvane vokale
i htelo bi vino u boci slediti svoje juce.
Gospodarice, prolazis drscuci kao pcela,
dirajuci podrucja izgubljena u seni,
osvajajuci svetlo svojom belom snagom.
I tada se ponovo podize svetlost:
stvari se pokoravaju vetru zivota
i red uspostavlja svoj hljeb i svoju golubicu.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 27 Maj 2004 16:39
|
offline
- Pridružio: 23 Apr 2003
- Poruke: 469
- Gde živiš: cardak, ni na nebu, ni na zemlji
|
nocu
Nocu, ljubljena, vezi svoje srce za moje
I neka zajedno u snu razbiju tmine
Kao dvostruki bubanj, boreci se u sumi
Protiv gustoga zida okupanog lisca.
Prolazu nocni, crna zeravo sna
Sto hvatas niti zemaljskoga grozdja
Tacnoscu nekog neredovita voza
Sto sene i kamenje hladno za sobom vuce neprestano.
Zato me ljubavi, vezi za cisti pokret,
Za postojanost sto kuca u tvojim grudima
Krilima nekog labuda ispod vode,
Da bi na zvezdana pitanja ovog neba
Nas san odgovorio jednim jedinim kljucem
I samo jednim vratima koje zatvori tama.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 22 Jun 2004 23:15
|
offline
- Chantal
- Građanin
- Pridružio: 22 Jun 2004
- Poruke: 142
- Gde živiš: U Čileu
|
Sonet 94
Umrem li,nadživi me s toliko čiste snage
da probudiš bijes blijedila i studeni,
podigni s juga na jug nerazorive oči,
od sunca do sunca da zvone ti usta gitare.
Neću da oklijevaju ni smijeh,ni tvoji koraci,
ne želim da umre moje naslijeđe radosti,
ne kucaj o moje grudi, ja sam odsutan.
Živi u mojoj odsutnosti kao u nekoj kući.
Odsutnost je kuća toliko velika
da ćeš u nju ući preko zidova
i objesiti slike o zrak.
Odsutnost je kuća toliko prozirna
da ću te bez života vidjeti kako živiš
i budeš li trpjela,ljubavi,umrijet ću ponovo.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 23 Jun 2004 19:04
|
offline
- Chantal
- Građanin
- Pridružio: 22 Jun 2004
- Poruke: 142
- Gde živiš: U Čileu
|
Sonet 80.
S putovanja i bola vratih se,ljubavi moja,
tvom glasu,tvojoj ruci što dira žice gitare,
vatri koja prekida jesen poljupcima
i kruženju noći na nebu sumračnom.
Za sve ljude svijeta tražim kruh i carstvo,
tražim zemlju za sve ratare bez sreće,
i da se ne nada nitko miru moje krvi i pjeva.
Ali bez tvoje ljubavi ne mogu a da ne umrem.
Za sve to svira valcer jasnog mjeseca,
i pjesma gondolijera u vodi gitare
sve dok mi umorna glava ne klone sanjajući:
jer sve su nesanice mog života zamrsile
ovu sjenicu gdje ti ruka živi i leti
čuvajući tu noć putnika usnuloga.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 23 Jun 2004 19:05
|
offline
- Chantal
- Građanin
- Pridružio: 22 Jun 2004
- Poruke: 142
- Gde živiš: U Čileu
|
Sonet 71.
Od bola do bola prelazi ljubav otoke svoje
i postavlja korijenje koje zatim natapa plač,
i nitko,nitko se ne može umaći koracima
Srca koje trči šutljivo i krvoločno.
Tako ti i ja tražimo pukotinu,drugu planetu
gdje sol neće moći dirnuti tvoju kosu,
gdje boli neće moći rasti mojom krivnjom
i gdje će živjeti kruh bez agonije.
Planeta zapletena u lišću i daljini,
pustoš,kamen surov i nenastanjen,
svojim vlastitim rukama htjeli smo sagraditi
Tvrdo gnijezdo,bez nevolje,bez rane i bez riječi,
no ljubav ne bijaše takva,tu je sumanuti grad
u kome ljudi polako na balkonima blijede.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 24 Jun 2004 14:57
|
offline
- Pridružio: 23 Apr 2003
- Poruke: 469
- Gde živiš: cardak, ni na nebu, ni na zemlji
|
jos jedan ljubitelj nerude na ovim prostorima, very nice 
|
|
|
|
|
|
|
|
