Put do sebe

1

Put do sebe

offline
  • Pridružio: 18 Feb 2008
  • Poruke: 987
  • Gde živiš: na putu za jedno ostrvo

Put do sebe

Potakao me blog Kako uživati u životu da otvorim ovde temu. Koliko volimo sebe, kaže tamo jedna rečenica. Pa onda kaže da smo čekači u životu i da nismo preduzimljivi. Shvatila sam da autor bloga nije spreman da razgovara, nego je samo došao da reklamira ono što radi. To je sasvim okej, ništa ne zameram. Ali mislim da je dobra tema za priču, te je zato otvaram ovde.

Ako počnemo od kraja, odnosno od spoljašnjeg života koji vodimo, uvidjamo da ga karakteriše brzina. Sve mora da se radi brzo, mora brzo da se hoda, brzo da se govori, brzo da se misli. Brzina neprimerena čoveku koja razara njegovo biće. Onemogućava ga da misli i preduzima suštinske akcije. Neprekidno telefoniranje, stalno dopisivanje porukama. Šta god da se radi, očekuje se da se radi brže. Radi se po 10 sati dnevno i mora da se radi brzo. Ne, ne može da se uspori. Onda ne može da se stigne. I svi očekuju da brzaš. Niko neće ništa da čeka. Mene i dan-danas šokira kad kupujem nešto u radnji i nabrajam šta hoću, a neko sa strane upadne i počne da traži ono što mu treba. Kad je jedan od tih bio policajac, a ja ga pitala da li sam možda nevidljiva, odgovorio mi je pitanjem: hoćeš li da te privedem. A onda se još više šokiram kad prodavačica usluži njega, posvećuje njemu pažnju. Dajem banalan primer, ali primer koji odslikava svakodnevicu većine ljudi kojom vlada neprirodna brzina. Zašto, zapravo, nikome ne pada na pamet da kupovina namirnica, odlazak na posao, boravak na poslu, spremanje kuće, spremanje hrane, dakle sve što predstavlja obaveze, treba da su bar situacije bez stresa, mada ne razumem zašto ne bi bile i uživanje. Treba dozvoliti sebi da čujemo sopstvene misli, da oslušnemo šta je unutra, u nama i da nam to bude vodič kroz život.

Uživati u životu znači imati ono što želiš. Ne ono što misliš da želiš i ono što ti se nameće da želiš. Postoje razna ometanja koja onemogućavaju čoveka da dodje do svojih unutrašnjih želja. To je taj put do sebe koji treba da predjemo, da vidimo šta to zaista želimo i onda će to početi da nam se dešava. U životu nam je najvažnije da se ostvarimo u ljubavi i poslu i da imamo prijatelje. Ima već neko vreme kako slušam da je moderno i odlika novog vremena imati brojne partnere da biste pronašli onog koji vam odgovara. Po istom principu, menjati posao dok ne nadješ ono što ti odgovara. Prijatelji će se već desiti usput. Ja bih tako mogla da probam sokove na primer, dajte mi od kruške, borovnice i manga, pa da vidim koji da naručim. Ali to nije dozvoljeno, zar ne? Kako je onda moguće da se za tako važne stvari pribegava takvoj tehnici? Kako da otkrijemo kakvu ljubavnu vezu želimo i potom je u realnom životu ostvarimo i sačuvamo? Šta kad otkrijemo da brak ne funkcioniše, kako se boriti sa porazima? Kako da saznamo šta želimo da radimo i onda dodjemo do posla kakav nam odgovara?

Kako otkriti sebe dok vam se dešava spoljašnji život pun brzine a zapravo inercije, kako otkriti sebe kad su svuda zidovi? Prepreke koje nam se dešavaju u realnosti su odraz prepreka u našem mozgu i proističu iz našeg odnosa sa roditeljima. Koji su načini da ih prevazidjemo, šta tačno znači biti preduzimljiv i uzeti život u svoje ruke, kojim putem da dodjemo do sebe i kako da uzimamo ono što želimo. Kako da to čuvamo? Kako da naučimo da uživamo u životu?



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 16 Mar 2010
  • Poruke: 481
  • Gde živiš: ...pod zvezdanim krakom...

Odlična tema za razmišljanje. Slažem se da postoje ogromna ometanja zbog kojih ne možemo da dođemo do onih pravih želja, a po mom mišljenju malo je neizvodljivo tek tako menjati stvari dok ne pronađeš ono što ti odgovara. Najteže je preispitati sebe, nekada mnogo bolje poznajemo svoje prijatelje i porodicu od nas samih. Pogotovo je teško u svoj toj brzini, imati vremena da zastaneš i da se zapitaš "Šta mene zaista čini srećnom/im?" Takođe, mislim da se ljudima često dešava da se nađu na pogrešnom putu, kao što si rekla vodimo se onim što mislimo da želimo, i kada to shvatimo može biti jako teško preusmeriti se. Da me je neko pitao pre dve ili tri godine, gde sebe vidim u ovom trenutku, moj odgovor ne bi imao veze sa onim gde sam ja zaista u ovom trenutku.
Naime, hoću da kažem da nekada ne možemo u potpunosti uzeti život u svoje ruke, nekada se previše zaglavimo.

Sa druge strane sam opet optimista, znaš ono, veruj u sebe, sreća je tu iza ćorška, pravi muškarac samo tebe čeka i te stvari. Mr. Green Ali na kraju dana, shvatim da dobiješ samo onoloko koliko daš, i da ništa ne pada sa neba, bar meni nikada nije. Sve što sam ikada postigla, debelo sam morala da zaradim. I slažem se da smo za svoju sreću mi zaslužni, ali da li smo zaslužni i za svoju nesreću?

Pada mi još na pamet činjenica, da kroz mnogo stvari moraš da prođeš da bi video šta te zaista čini srećnim i u čemu zasita uživaš. Na primer, možda ja uživam u plesu, možda sam pravi talenat, ali kako ja to mogu da znam kada nikada nisam plesala? Možda ja želim da plešem, a nikada nisam probala pa mi se ta želja nikada nije ni javila.

Čini mi se da sam se malo izgubila dok sam kuckala odgovor na tvoj post, ali teško je organizovati takva razmišljanja, kreneš i onda više ne znaš gde si hteo da staviš zarez a gde tačku. Ali eto neka poenta priče bude da razumem tvoja razmišljanja, i da nije sve uvek tako crno i belo.



offline
  • Pridružio: 18 Feb 2008
  • Poruke: 987
  • Gde živiš: na putu za jedno ostrvo

Dreaming Star,

ako, kad si prvi put videla ples, nisi pomislila uh, što je dobro, pa kad si videla drugi i treći, i ja bih da probam, onda verovatno nemaš želju. Smile Da je bilo unutrašnje želje, zagolicala bi te. Tako da nemoj da se sekiraš za ples. Ako u direktnom susretu (bilo da vidiš nešto ili probaš nešto što nisi pre čak ni videla) nemaš želju, onda slušaj instinkt. Ples je super, samo nemamo svi želju i talenat da se bavimo njime. Zato bar u disku ili klubu možeš da se izigraš do mile volje. Smile

* * *

Na sva pitanja koje sam postavila u prvom postu odgovore tražimo kroz razgovore sa ljudima, u emisijama na televiziji, u filmovima ili knjigama. Postoje knjige iz ove oblasti koje su stekle veliku popularnosti u poslednjim decenijama prošlog veka. Pomenula bih Koju igru igraš Erika Berna (Games People Play) koja na vrlo plastičan način prikazuje razna ljudska ponašanja klasifikujući ih kroz situacije iz života, življenje, brak, seks, nasilno ponašanje, žurke, a postoje i „dobre igre“. Ova knjiga je bila vrlo cenjena medju stručnjacima i stekla je veliku popularnost u Americi i svetu. Ukoliko vas ova oblast zanima, korisna je i zanimljiva. Ipak mislim da većina ljudi ovde ne bi mogla da nadje odgovore na svoja pitanja. Treba pomenuti i Ja sam ok, ti si ok Tomasa Harisa, koja iako poduprta transakcionom analizom i stručnim izrazima može da vam razjasni neke teme na vama blizak način. Nešto uža u smislu mogućnosti primene na sebi je bio fenomenalni Primalni krik Artura Džanova. Knjiga o osećanjima i bolu koja će vam potpuno jasno sve objasniti. Ali kako nije primenjiva na svakodnevicu, neću je ovde razmatrati. Ako vas psihologija iole zanima, ako vas kopkaju ti tajni hodnici skriveni duboko u čovekom biću i ako imate bar više od 20 godina (mada ne znam da li je i ovo možda rano), svakako je pročitajte.

Revoluciju je početkom devedestih doneo Džozef Marfi i njegova Moć podsvesti. Iako prilično obojena religioznom terminologijom (koja nama tada uopšte nije bila bliska), ova knjiga je uspela da prodre do našeg poimanja života i medjuljudskih odnosa (kad kažem naš, mislim na jugoslovenske prostore; knjiga je, inače, imala svetsku popularnost). Ja lično je smatram bukvarom. Prvih valjda deset godina mi je bilo dovoljno samo da je čitam, pa da se osetim bolje. Pošto sam se stalno navraćala na nju. Polazeći od pitanja koja muče svakog čoveka, zašto je neko tužan a neko srećan, zašto neko ima novca, a neko ga nema, zašto se neko izleči od neizlečive bolesti a neko ne, zašto pobožni stradaju, zašto nemoralni ne bivaju kažnjeni, zašto se neko dobro uda/oženi a neko ne, Marfi govori o čudesnoj moći podsvesti i nalaženju odgovora na ova pitanja, te rešavanju sopstvenih nevolja. Njegova tema je duhovno isceljenje (ne vezujte se za religioznu terminologiju) i, objašnjavajući kako radi ljudski um, on nudi recept za dobijanje željenih rezultata. A ljudske želje su da budu bogati (ili da bar imaju dovoljno novca), da budu uspešni, da budu srećni u braku, da imaju skladne odnose sa ljudima, da pobede strahove. Taj „recept“ je molitva, odnosno naša želja, koju najpre moramo odvojiti od mašte, te vera da će se to i desiti. Koliko je praštanje važno na ovom putu, kako se „naredjuje“ umu i kako da svoju pažnju ne usmeravamo na prepreke i odlaganja nego na osvešćavanje istinitosti naših želja, sve se to može naučiti u ovoj knjizi. Marfi nudi tehnike, rečenice koje valja izgovarati. Naravno, vi možete naći svoje rečenice. Treba pročitati celu knjigu i potom se odlučiti za polje u kojem želite da delujete i koju tehniku želite da koristite. Kasnije su se pojavljivale i neke manje knjižice pravljene na osnovu ove (moć istine, moć izlečenja, moć sticanja novca…), ali one su samo nastavak koji je dobro pročitati.

Nešto manje popularan je bio de Silvin metod Kontrole uma. Princip je donekle sličan, dobijate uputstvo kako da meditirate, kako da udjete u alfa stanje i kažete umu šta želite da se ostvari. Meni je ovo pomagalo oko manjih stvari. Bilo mi je, recimo, odlično za budjenje bez sata. Programirate um kada želite da se probudite. Zgodno je zaista za te dnevne probleme, mada nisam sigurna da ove knjige mogu da se nadju. Tada ih nije bilo u slobodnoj prodaji, već se to kupovalo na njihovima predavanjima i seminarima.

Treba pomenuti kod nas najverovatnije najpopularnijeg Oga Mandina i Put kojim se redje ide. Knjižica mala, sažeta, pitka. Meni nije legla, ali sam sigurna da rečenica koju zagovara Mandino deluje. Zapravo, čak i da samo izgovarate svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem, kako to radi Slavko Štimac u Doli Bel, recimo 108 puta (toliko se puta izgovara mantra), to će imati odredjeno dejstvo. Bila bih nepravedna da ne pomenem Barbaru de Andjelis i njenu najpopularniju knjigu Kako voleti neprestano (to je ta priča o ljubavi prema sebi), mada je nisam čitala već samo prelistavala i koja je više okrenuta ženskoj publici, ali verujem da, takodje, nudi odgovore na brojna pitanja.

A onda je, valjda u drugoj polovini devedesetih ili početkom novog milenijuma, stupila na našu scenu Lujza Hej. Žena koja je uspela da se verom izleči od raka. Njena najpopularnija knjiga (ako se uopšte može govoriti kao o najpopularnijoj, jer su i druge imale sličan uspeh) je Moć je u vama. To je knjiga koja pomaže čoveku da otklanja blokove i barijere i da neprestano voli sebe. Ona govori o tome kako se prati unutrašnji glas, kolika je snaga izgovorene reči, kako se reprogramira um, kako se prepoznaju blokovi, kako se osobadjaju osećanja, kako se prevazilazi bol, kako je opraštanje ključ za slobodu (Opraštanje znači odricanje od osećanja koja bole i samo puštanje da cela stvar prodje.), kako voleti sebe, kako da prihvatite prosperitet, kako da se oslobodite od prošlosti. Meni je, takodje, pomogla i Kako da izlečite svoj život. Ona je skoncentrisana na odnose u porodici. I još poneke. Ali ove dve su, svakako, preporuka za sve koje zanima ova tematika, a ako se neko dublje interesuje, može da istražuje i dalje. Pretpostavaljam da su sajtovi navedenih autora, takodje, dovoljno kvalitetni, ali sam sve to gledala jako davno i površno, jer sam to sve već imala u knjigama. Dakle, sve ovo možete naći i na netu, a ko više voli knjige, ima da se kupi.

Nabrojala sam nekolika knjiga koje mogu da posluže za, da tako kažem, instant upotrebu. Pročitate i možete da probate da primenite. Nisam pomenula mnoga toga, recimo EFT, Emotional Freedom Technique, koju možete naći na internetu, ali to je za čitanje, saznavanje, istraživanje, a kod bilo kakve primene ćete se susresti sa činjenicom da u uputstvima nije baš sve rečeno. A tek qigong (čita se kigong, mada može i čigong, pošto je usvojeno da se kaže či; mada može i ki Smile ). Tu su tek znanja o susretu sa dušom. Ali to je za istraživanje. Sigurna sam da su mnogi od vas ove knjige pročitali, neki bi imali da preporuče neke druge knjige ili neke druge tehnike. Meni je još preostalo da sledeći put malo dublje predstavim Ridigera Šahea i njegovu Tajnu magneta srca te Sedam velova tajne. On je potpuno nov, moderan, u skladu sa vremenom, primenjiv za sve uzraste od 15 do 60. Posle, valjda, ovakve knjige nisu više potrebne. Smile Tu će biti reči o konkretnim putevima do otkrivanja sopstvenih želja čime smo skoro već postigli realizaciju.

offline
  • Pridružio: 25 Avg 2008
  • Poruke: 740
  • Gde živiš: na bezbednom rastojanju od pojedinih

E..Silija..napisala sam dobar post .ali mi je pobegao..pa sada skraceno..
Put do sebe..dobar post..dobar naziv..mislim moj teren..kako do sebe..ljubavlju..ali mozemo li to..tesko..jer sebe slabo poznajemo..onoliko koliko sebe poznajemo..takvom ljubavlju i raspolazemo..

Covek je stanovnik...dva cudna sveta..U jednom od njih se radja i postoji u svom fizickom obliku...Taj svet mu daruje telo sa mnogobrojnim osobinama,odredjuje sredinu u kojoj on treba da raste,stari i umire...Ime tog sveta je Vasiona,Galaksija,Zemlja,epoha ,drzava...Drugi svet svako od nas postepeno otkriva u samom sebi i potom razvija ,usavrsava,siri njegove granice..To je unutrasnji svet ''dusa''..svet koji se zove'' Ja.''..

Nema smisla postaviti pitanje,koji je svet vazniji..,znacajniji...!!!

A..ima i ovakvih..

Ne snalazeći se u ovom, a ne pripadajući ni onom svetu, pesnici žive u svom međusvetu kao povlašćenoj, prazničnoj i preobražavajućoj realnosti između jave i sna. Bez obzira na to što svaki čovek ima doživljaj tog međusveta, retki su pojedinci koje to iskustvo kreativno pokrene da pesnički potvrde svoj identitet. Dok svi gledaju, a tek malobrojni nešto vide, samo pesnici obdareni da drugačije koriste oko i duh, mogu da sagledaju ono što ostali ne primećuju, steknu dublji uvid u stvarnost i iskažu viđeno u ravni njegovog poetskog smisla. Za pesnike je važilo da su profete, da imaju proročki dar, ali se njihova vidovitost, odnosno prozorljivost ogleda prvenstveno u umeću da posebnim pesničkim jezikom uspostave nove smisaone koordinate svog novostvorenog sveta.

Iznenadjena sam da pises o brzini zivota ..jer je vec odavno na delu gobalni sistem vrednosti..potpomognut komunikacijskim fenomenima,zavidnom napretku svih mogucih medija i sveukupnom razvoju tehnicko-tehnoloske euforije..i covek u tom mnostvu hteo ne hteo..treba da pliva onako kako ume i moze..Neki znaju mnogo,ali ne mogu prosto da s e nose sa tim..iz vise razloga...jer ,zahuktala robotizovana promena,prosto odudara od ljudske prirode..( covek nije u stanju da isprati sve to....cak i da hoce..to je ono osnovno)

Silija@
Citat: Treba dozvoliti sebi da čujemo sopstvene misli, da oslušnemo šta je unutra, u nama i da nam to bude vodič kroz život..
Tesko da imamo vremena za tako nesto....vecina nema..To je danas najvece bogatsvo..ostati zdrav..i pronaci trenutke za sebe..svoje misli..svoj trenutak..to je ''prst u oko globalizaciji.''.

I ponovo.jasnije..

Kakav zivot danas mi vodimo?Nalazimo se u gustoj mrezi zavisnosti iz koje nikako ne mozemo pobeci...Zivimo po tudjem scenariju,i svoj zivot provodimo u scenografiji koju su drugi napravili.Iz takve cinjenice i potice nase opasno zivotno slepilo,koje je delom utemeljeno i na sveopstem egoizmu savremenosti.

Taj opasan i stresan egoizam danas je uzrokovan i globalnom organizacijom rada i vrednosti,gde je ljudski zivot pretvoren u karijeru koja je postala sinonim zivota i drustvenog vazenja.....(tvrdi procep jednostranosti i mentalnog siromastva...)

Zaista,danas u savremenom svetu, postoje uslovi da budemo dozivotni pacijenti...

Brzina zivljenja,trka za profitom,nemanje vremena da se ''uzme vazduh '',jurnjava za novitetima koji se neminovno namecu svakog secunda,zelja da se uradi sve odmah,da se bude u trendu i u ''in'' floskuli...da se sve stavi u ''instant''kutijicu ...sa unapred pripremeljenim ,razvucenim grimasama - ''grcevima lica '' koji lice na ''kezenje ,(a treba da predstavljaju osmeh)... zarad potvrde da se ispravno postupa ,cini ...da se aktiviraju zli intruderi,kojima se daje ogromna moc ...i koji nas mogu
odvesti nepovratno u tamu...

..Jos jedan,mozda najjaci razlog da se vise i temeljitije bavimo sobom...

Danas zivimo u vremenu sve redjih ozbiljnih i dugotrajnih veza,kada mediji neprekidno objavljuju neku vrstu komunikativnog imperativa...kojim se preporucuje cesto i opusteno menjanje partnera,bez bilo kakvih briga u pogledu arhaicnih moralnih stega ili osecanja krivice,kada brakovi
sve krace traju i jos se redje sklapaju,a tradicionalna porodica se proglasava prevazidjenom formom,kada mlade,zdrave i dobro vaspitane devojke ocajavaju zbog toga sto ne mogu da nadju decka,a njihovi vrsnjaci sa rezignacijom konstatuju da su se i zene promenile buduci da bez zazora
odbacuju romantiku...na pomolu je svojevrstan kulturni paradoks koji preti da u potpunosti unese zbrku u nase zivote...

U sve opstoj pomami za ''ludilom'' u sferi komunikacijskog vasarista, interes preti da uzurpira svaki prostor za ljubav,a,ideologija ''singl'' zivota postaje omamljujuce sredstvo za sve one koji ce nadaju opstanku u ovoj surovoj igri.

I za kraj..

Citat:Kako otkriti sebe dok vam se dešava spoljašnji život pun brzine a zapravo inercije, kako otkriti sebe kad su svuda zidovi? Prepreke koje nam se dešavaju u realnosti su odraz prepreka u našem mozgu i proističu iz našeg odnosa sa roditeljima. Koji su načini da ih prevazidjemo, šta tačno znači biti preduzimljiv i uzeti život u svoje ruke, kojim putem da dodjemo do sebe i kako da uzimamo ono što želimo. Kako da to čuvamo? Kako da naučimo da uživamo u životu?

Teesko da ovo mozemo..jer u ovaj smo zivot baceni..protiv svoje volje..a u uredjenju njegovom nismo ucestvovali..Stvari ne zavise samo od nas..na zalost..Vecina ni na koji nacin se ne moze snaci...samo mali broj onih ciji uslovi zivota,nasledni faktori.i sreca dipustaju odstupanja od uobicajenog..

U drugom postu si pisala nesto oko literature..s kraja proslog i pocetkom ovoga veka..)Oprosti..tesko da takva lit.moze ikome pomoci..Danas svaki teolog.medic.sestra.istoricar,nastavnik,psiholog,psihijatar misli da moze da bude pisac..Uz duboko uvazavanje pisane reci..svih zanrova(jer sam oduvek tvrdila da je knjiga ''magija''i da iz svakog ljub.romana mozemo nesto pametno nauciti,a..makar iz knjiga..)takva literatura nema neku vrednost..jer da nije tako..svi bismo imali srecu,ljubav,zdravlje..na dlanu i mahali njime..Nasuprot tome..covek je sve destruktivniji,bolesniji,zivot sve tezi i gori,drustva sve perverznija,siromasnija i bolesnija..(bolest postaje normalna pojava .neke bolesti..recimo stres..)i to je strasno..

Najvaznije..psihoanaliza,dubinska psihologija,aanaliticka psihologija..problemi duse,duha,NESVESNOG..tu su resenja..ali nazalost..nauka je jos uvek na pocetku tih fenomena...Tu treba traziti puteve ostvarenja srece,ljubavi,radosti,sosptvenog uzdignuca i konacno ''vracanja celini''
Individuacija(Jungov Termin..).

Silija.. Poljubac ..
Ps:Jos se tu ima pisati mnogo..ali drugi post mozda ..

offline
  • Pridružio: 18 Feb 2008
  • Poruke: 987
  • Gde živiš: na putu za jedno ostrvo

danka- ::kako do sebe..ljubavlju..ali mozemo li to..tesko..jer sebe slabo poznajemo..onoliko koliko sebe poznajemo..takvom ljubavlju i raspolazemo..
Čovek može da raspolaže samo sa onim što ima. Tako je i sa spoznajom o sebi i sa ljubavlju prema sebi. Počneš od malog, pa stičeš.
danka- ::Iznenadjena sam da pises o brzini zivota ..jer je vec odavno na delu gobalni sistem vrednosti..potpomognut komunikacijskim fenomenima,zavidnom napretku svih mogucih medija i sveukupnom razvoju tehnicko-tehnoloske euforije..i covek u tom mnostvu hteo ne hteo..treba da pliva onako kako ume i moze..Neki znaju mnogo,ali ne mogu prosto da s e nose sa tim..iz vise razloga...jer ,zahuktala robotizovana promena,prosto odudara od ljudske prirode..( covek nije u stanju da isprati sve to....cak i da hoce..to je ono osnovno)…
… Tesko da imamo vremena za tako nesto....vecina nema..To je danas najvece bogatsvo..ostati zdrav..i pronaci trenutke za sebe..svoje misli..svoj trenutak..to je ''prst u oko globalizaciji.''.

Čovek ne treba da pristaje na ono što mu ne prija. Može da ne gleda dnevnik svaki dan, da ne čita novine svaki dan. Može da nametne sopstvenu organizaciju, u jednoj meri, u okruženju u kome se nalazi. Može kad sedne ispred tv-a da kaže e, neću da gledam šta ste mi vi namenili, naći ću sebi nešto drugo, a ako ni tamo nema, ima neki film u kompjuteru, ima muziku, ima knjigu, ima tišinu. Ne mora sa 300 ljudi da ide na kafu nego sa 5, da se dopisuje sa 300 nego sa 15, mada je meni i to mnogo) i da ne redjam dalje. Čovek treba da prati sebe, a ne ono što mu nameću. Znam da je teško. Ni ja ne uspevam uvek i ja sam ponekad u tom žrvnju, zanesem se, ponesem se, onda te nosi tok, a i volimo kad smo deo zajednice. Zato čovek mora da se odvaja od te stvarnosti da ne bi izgubio sebe.
danka- ::Zaista,danas u savremenom svetu, postoje uslovi da budemo dozivotni pacijenti...
Ja odbijam da budem pacijent. Cena koju plaćam je vrlo visoka, ali draži mi je mir sa sobom, nego savez sa vremenom.
danka- ::Danas zivimo u vremenu sve redjih ozbiljnih i dugotrajnih veza,kada mediji neprekidno objavljuju neku vrstu komunikativnog imperativa... ...
Mediji su mogli biti autoritet u Titovo vreme, kad je bila jedna televizija, koja je pri tom težila kvalitetu, promovisala rad, red i disciplinu, druženje i prave vrednosti. U našem vremenu samo pojedini mediji mogu da budu donekle autoritet.
danka- :: Teesko da ovo mozemo..jer u ovaj smo zivot baceni..protiv svoje volje..a u uredjenju njegovom nismo ucestvovali..Stvari ne zavise samo od nas..na zalost..Vecina ni na koji nacin se ne moze snaci...samo mali broj onih ciji uslovi zivota,nasledni faktori.i sreca dipustaju odstupanja od uobicajenog.. ...
Ovo je samo teorijski moguće da bude tačno i to u teoriji nauke kojom se baviš. Što bi rekao Jung: kad pričam s pacijentom, sva moja nauka padne u vodu; tu vlada jedna druga nauka; lepo mi je, a i ja učim nešto novo. Dakle, sve to što izgleda strašno u našim mislima, u realnom životu uopšte nije toliko strašno. To treba preihvatiti kao činjenicu. Život jeste težak, ali život je i lep. Svidjalo se to vama psihijatrima ili ne. Smile
danka- ::Oprosti..tesko da takva lit.moze ikome pomoci….. … takva literatura nema neku vrednost..jer da nije tako..svi bismo imali srecu,ljubav,zdravlje..na dlanu i mahali njime.. ...
Ovo, naravno, nije tačno. Ovakve knjige pomažu velikom broju ljudi da se druži sa sobom, bolje upozna sebe i lakše ide kroz život.

offline
  • Pridružio: 25 Avg 2008
  • Poruke: 740
  • Gde živiš: na bezbednom rastojanju od pojedinih

Silija@
Citat:Čovek može da raspolaže samo sa onim što ima. Tako je i sa spoznajom o sebi i sa ljubavlju prema sebi. Počneš od malog, pa stičeš.

Naravno,ako znas kako i ako si od malena gledao i ucio o ljubavi pre svega od rodiitelja!A,sta cemo sa onima koji se nikada nisu susretali sa time,kako ce oni i od cega poci ,kada su uplaseni,frustrirani,nesigurni,unesreceni..kada im je u zivotu sve iluzija..i kad se i tu cak slabo snalaze(i iluzije beze od takvih..)..a tek u realu..Ljubav nije osecanje..nego STANJE ..koje se razvija..sta cemo mi razvijati ,ako nam nisu od malena usadili tu klicu...

Pre nesto vise od tri godine sam pisala post..e vo ga ..

http://www.mycity.rs/O-ljubavi/ONI-koji-su-u-stanju-da-vole.html,i ti si se tu sa mnogim stvarima slozila..(mada sam ja od tada napredovala u nekim razmisljanjima...)

Citat:Može da nametne sopstvenu organizaciju, u jednoj meri, u okruženju u kome se nalazi. Može kad sedne ispred tv-a da kaže e, neću da gledam šta ste mi vi namenili, naći ću sebi nešto drugo, a ako ni tamo nema, ima neki film u kompjuteru, ima muziku, ima knjigu, ima tišinu

Moze..ali ako je sam ..ako nema porodicu,decu..i ako sobom raspolaze (sam je sebi na raspolaganju..i odgovornost se iskljucivo njemu spocitava..) ..onda mnoge stvari moze da ucini..U svakoj drugoj situaciji to nije moguce(ovo iskljucivo iskustveno govorim..)a..

Citat:Čovek treba da prati sebe, a ne ono što mu nameću..Ako je u mogucnosti..ali na njegov zivot utice porodica pre svega ,razne drustvene grupe(firme,opstine,organizacije..)pa drustvo u celini..jer danas..ali i vec duze..mnogi rade ''ono sto mogu i moraju'',a ne ono sta vole..
(samohrana majka ,profesor klavira ..da bi izdrzavala dete prinudjena je da ''radi i po kucama'' da bi iskolovala dete i opstala...)Kada bi sebe slusala i svoj unu.glas..i on a i njeno dete bi lose zavrsilo..a i sredina bi je naravno osudila.Pricali bi: (''sram je bilo.ona svira ..a dete umire od gladi!''..)Znaci osuda ..osecaj krivice,bola teskobe,od deteta,sredine ..i na kraju i sebe same..

Citat:Mediji su mogli biti autoritet u Titovo vreme, kad je bila jedna televizija, koja je pri tom težila kvalitetu, promovisala rad, red i disciplinu, druženje i prave vrednosti. U našem vremenu samo pojedini mediji mogu da budu donekle autoritet.

Nisam govorila o pozitivnom autoritetu medija ..vec obrnuto..(napisala sam zgodan post .o medijima..i uticaju..
http://www.mycity.rs/Blog/U-trendu.html
U nasem vremenu..''(licno')' ne postoji vise, skoro nijedan autoritet u medijskom svetu...

Citat:Život jeste težak, ali život je i lep. Svidjalo se to vama psihijatrima ili ne.

Ovu sam recenicu izdvojila..ali ne znam ..onaj tvoj pasus ne razumem..nikada nisam kazala da je ''zivot samo ruzan'' Svakako da ga mnogi dozivljavaju tesko,mucno,surovo..i iz pera umetnika i stvaralaca,on i jeste takav..ali svakako da ima i svoju lepsu stranu..kao i sve na ovome svetu..a i zavisi kako ga ko dozivljava..
Za nekog je cvrkut,ptica,jecaj ciganske violine,vatreni zalazak sunca,vatra u ocima zaljubljenog momka..nesto najlepse na svetu , pravo uzivanje,za nekoga osama u raskosi melanholije,sivilo zivota ,vreme u proslosti i sadasnjost koja stoji..(i jedan i drugi uzivaju..prvi u dragostima zivota i lepoti..drugi u tuzi i ocajanju..jedan za drugog ce rece i:''Jadan ovaj,u cemu on uziva..ne vidi pravu sustinu. i smisao zivota!''...

Citat:Ovo, naravno, nije tačno. Ovakve knjige pomažu velikom broju ljudi da se druži sa sobom, bolje upozna sebe i lakše ide kroz život.

Jako bi bilo dobro,da je ovo tacno..jer psiholozi i psihijatri..ne bi imali posla onda..ili bi ga bilo znatno manje..
Uvek sam govorila..ali ne samo ja ..nego svi vrsni strucnjaci nauke o dusi..da je covek krnja individua..i takav gura skoro do kraja zivota..znaci..svi smo individue,samo je poneko od nas licnost..i to je najvaznije..
Kada bi te knjige zaista pomagale..sve bolesti,poremecaji ,problemi i konflikti bi nestali..koliko one pomazu..vidi se i po tome..sto je ,cini mi se juce, vec u Francuskoj, legalizovano usvajanje dece istopolnih brakova''sto je ravno katastrofi za deciji razvoj''...O drugim losim uticajima ne zelim..ali deca kada su u pitanju..to se mora kazati..
''Ne mogu ni da razmisljam''..sta ce se sve izdogadjati sa decom u takvim zajednicama..

Silija.. Zagrljaj

offline
  • Pridružio: 18 Feb 2008
  • Poruke: 987
  • Gde živiš: na putu za jedno ostrvo

danka,

ovo nije tema o psihoanalizi već o komunikaciji sa sobom i o tome kako ona pomaže čoveku da se ostvari u svetu oko sebe. sasvim je ok da ti misliš da je čovek krnj, krhotina i nesposoban da komunicira sa sobom. ja nemam nameru da te ubedjujem u suprotno. Smile

offline
  • Dusan  Male
  • SuperModerator
  • Supermoderator opštih foruma
  • Pridružio: 26 Jul 2006
  • Poruke: 11118

Silija ::... već o komunikaciji sa sobom i o tome kako ona pomaže čoveku da se ostvari u svetu oko sebe. sasvim je ok da ti misliš da je čovek krnj, krhotina i nesposoban da komunicira sa sobom...
Možda i pogrešno, ali ni o sebi ni o većini ljudi koje znam, ne mislim da su nesposobni za komuniciranje sa sobom. Mislim da jesam/jesmo i zadovoljan sam tim razgovorima i samoanalizama, makar u meri da mislim da skoro neću potražiti pomoć "stručnjaka"... Wink

offline
  • Pridružio: 04 Dec 2008
  • Poruke: 4073

Opet se uključejem u jednu od dve teme sa istim motivom.

Ovaj put nisam brzopleto reagovala. Razmišljala sam, ne šta da napišem već, hoću pisati - neću pisati : )

Nije mi logično da neko ko se sklonio na 'bezbedno rastojanje od drugih' plasira 'istine' o čoveku.
Terorije uvek, ili gotovo uvek, padaju u vodu pred životom i iskustvom!

Lično, mislim da je ljubav i podrška glavni motiv da čovek spozna sebe. Ništa drugo. I ništa treće.

offline
  • daxytt  Male
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 30 Okt 2012
  • Poruke: 623

Meni mnogo pomažu stručna lica sa MyCity.rs u pronalaženju sebe. Wink

Koje su ljudske fundamentalne želje, potrebe i nužnosti ?

Kada zadovoljimo fizičku stranu svoga bića, koje su naše najosnovnije duhovne i emotivne potrebe?

Da li je to ljubav, pažnja , osećaj sigurnosti ? Koji je to najviši pojam kome ni jedna reč ne može da doskoči da ga opiše? Čemu sve pregalaštvo ljudsko, da nije krajnji cilj biti siguran i zaštićen od svih mogućih orkana i zemljotresa života? Ako jurimo novac, racionalizacija bi bila da je to zato jer bi nam on dao neki osećaj sigurnosti. Da li tražimo pažnju od drugih ljudi, u pposvesnoj smicalici da time ćemo biti sigurniji dok su njihove oči uprte na nas? Igram ovu igru da se zabavim, pa onu, one se završe, dosade, šta zaista ostaje od njih, bilo da gledam filmove, čitam knjige, čatujem, da li je to zadovoljstvo dok to radim ili mnogo dragocenije osećaj prijatne smirenosti ako ga ima dovoljno u tome.

Kažu da je spavanje sa snovima mnogo dragocenije nego ono bez njih, kao da se svi dnevni stresovi kroz snove prazne. I ako se ne radi o košmaru, čovek kada se probudi, kao da se regenerisao u psihičkom smislu. Takođe uspeti sebi obezbediti dubok san je naročita blagodat. Svakako dobro odmoriti telo je umetnost, dok odmoriti mozak je kada razmišljamo o nečemu bez grča, opušteno, kako kada gledamo dobar film ili čitamo izvrsnu knjigu prateći njihove radnje.

E sad, kako osvojiti trajnu smirenost, to bi valjda bio znak da smo doputovali do sebe.
Ako smirenost zavisi od dobrih prijatelja, ljubavnika, filmova, knjiga, igrica, muzike, itd. da li je to varljiva smirenost, jer se kad tad to mora završiti na gori ili bolji način, i šta nakon toga, opet tražiti iznova? Naravno da to utiče dobro na nas, ali nakon toga, da li osećamo prazninu ili dosadu nakon ponavljanja i završetka jednih te istih zadovoljstava. Još gore, neki kažu da kritička razmišljanja i analize o zadovoljstvima kvare buduća uživanja u njima.
Dakle, sve se svodi na robovanju spoljašnjim senzacijama i utiscima.

Ali šta je ono što može da ostane u nama, da nas greje u teškom času? Da li su to lepe uspomene, velika iskustva, široko znanje koje smo stekli? Sve to možda, ali u rukama pravog umetnika koji može da napravi simbiozu svih svojih dosadašnjih iskustava i veština, koji zna da odmeri rastojanje obrisa i nijansu boja u slikama svog života dajući mu sposobnost da hrabro bez treme i čvrstom rukom učini još jedan izvanredan potez svojim kistom.

Put do sebe čini se da je onda put do sveopšte lepote i kvaliteta iskustava koje smo postizali i koja ćemo postizati. Ako i drugi vide lepotu naših poteza koja im zadaje prijatno spokojstvo, ohrabriće nas još više da budemo bliži sebi, jer će nam se iskreno diviti.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1326 korisnika na forumu :: 49 registrovanih, 3 sakrivenih i 1274 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 357magnum, A.R.Chafee.Jr., Acivi, amaterSRB, aramis s, babaroga, bankulen, bojankrstc, Botovac, Bubimir, comi_pfc, danilopu, darcaud, DENIRO, Dimitrise93, dule10savic, GandorCC, Georgius, HogarStrashni, HrcAk47, Ivan Campo, Ivan001, kalens021, Kubovac, kunktator, kybonacci, Luka Blažević, milanovic, milenko crazy north, milutin134, Mixelotti, Motocar, mrvica78, nenooo, Panonsky, Panter, robertino, ruma, Shinobi, sickmouse, slonic_tonic, Smajser, Sumadija34, suton, theNedjeljko, vathra, VJ, Vladko, vukovi