U stvari, ono što narod zove pamet, psiholozi zovu inteligencija. Isti pojam, isto značenje. E, sad, pošto je pojam pamet narodni, svako ima pravo da ga definiše, pa dolazi do smešnih situacija da za nekog kažemo da je pametan ali je glup za muziku. Nije glup već se ne snalazi. Nema potencijal. Ne zanima ga. Gubljenje vremena mu je. Nema ko da ga kvalitetno uputi. Ili je stvarno glup, ali onda ne možemo reći ni da je pametan.
Kod pojma inteligencija malo smo oprezniji jer je to strana reč, još sa korenom u latinskom (inter + legere), pa ne dajemo sebi slobodu da je olako tumačimo. Zato su nam i drage razne, što kontroverznije definicije inteligencije, i podela na nekoliko tipova, vrsta.
Još nešto: inteligenciju, odnosno pamet, nemojte mešati ni sa obrazovanjem, ni sa načitanošću, ni sa formalnim ili neformalnim, oficijelnim ili alternativnim znanjem. Sve su to stvari koje mogu da se nauče. Inteligencija ili pamet, to je potencijal da nešto naučimo, da na osnovu naučenog možemo da rešimo neki zadatak, problem, da primenimo naučeno, da primetimo, razumemo i iskoristimo uzroke i posledice pojava i događaja oko nas.
Inače, ne mislim da je inteligentim ljudima teže. Samo manje kukaju.
|