Citat:ZoNi
Mislim, Pravopis bi trebalo da bude ipak jedinstven. Pravopis kaže da se u srpskom jeziku strane reči pišu prema izgovoru, a ne u originalu - i nema tu nikakvog razloga za bilo kakve izuzetke!
Obećao sam da ću pregledati literaturu koja je meni dostupna, a bavi se ovom problematikom. Bez obzira na upornost i uredjenu sitničavost, nisam, po običaju, odmakao ništa dalje od onoga što je naš dragi Bojan Basic već postovao, niti od onoga što sam već izložio kada je reč o ovoj temi. Na neki način sam time i zadovoljan jer sam se uverio da je ova oblast veoma dobro uredjena našom pravopisnom normom. Napominjem, naš forum svakako nije mesto gde bismo morali da se pozivamo na uskostručne studije i oglede koje može da razume i tumači mali broj ljudi; stoga mi nemojte zameriti što ću svoja zapažanja izložiti u nekolikim crticama za koje se nadam da će biti manje-više svima razumljive i korisne.
-U Pravopisu, odeljak ''Pisanje tudjih reči'' stoji:
''U našem jeziku imamo dve vrste tudjih reči. Jedne od njih smo primili od drugih naroda i prilagodili ih svome jeziku, te ih danas ne osećamo kao tudje. Takve su reči: kralj, breskva, košulja, vitez, čarapa i druge.
U drugu vrstu idu one reči koje se još kao tudjice osećaju. Takve reči treba upotrebljavati samo onda kada za pojmove koji se njima označavaju nemamo dobrih reči u svome jeziku.''
U ovom odeljku Pravopis se bavi rečima iz klasičnih jezika i rečima iz živih stranih jezika. Na početku ovog drugog odeljka stoji sledeće:
'' Zajedničke imenice i pridevi koje smo primili ili koje primamo iz živih stranih jezika u naše jezik ulaze u onom obliku u kojem se čuju i usvajaju, i zato se pišu onako kako se izgovaraju.
Naravno, sada bi najlakše bilo reći - ''i to je to'' jer na sledećih dvadesetak stranica obradjuju se i razlažu finese koje sa stanovišta pomenutog pravila predstavljaju neku vrstu izuzetka. Hteo sam da se uverim kako raščlanjeno izgleda primena tog pravila. U dragocenom ''Srpskom jezičkom priručniku'' (Ivič, Klajn, Pešikan, Brborić) u odeljku ''Transkripcija stranih reči'' (I. Klajn), autor se poziva (a kako drugačije) na istu normu koju sam citirao i, shodno svome enciklopedijskim znanju, navodi mnogo primera za transkripciju stranih imena .
Šta je ovde važno zapaziti? Nigde se ekplicitno ne spominje prevodjenje kao takvo, ali je svuda vidljiv napor da se strane reči prilagode našem jezičkom sistemu kako bi se lakše odomaćile (naveo sam već primere - Vels - a ne Uejlz, Lenjingrad - a ne Linjingrat itd).
U antologijskom časopisu ''Jezik danas'' , glasilu Matice srpske za kulturu usmene i pisane reči, ovim problemom bavili su se mnogi autori. Navodim, kao najinteresantnije:
''Engleska karika u pozajmljivanju egzotizama'' Danka Šipke (broj 11, godina IV, 2000. godine)
-''Predlozi za novi pravopis(1) : ka standardizovanom pisanju anglicizama'' (godina VI, broj 15. iz 2002. god)
-''Predlozi za novi pravopis(2) : ka standardizovanom pisanju anglicizama'' (godina VI, broj 16. iz 2002. god).
Izvesno je da nema potrebe da vam ''postujem'' sve tekstove jer će vas dovesti na isti početak- normu i ono tumačenje koje je Bojan logički sažeo.
Dakle, piši kao što govoriš, ali to smo znali. Šta još znamo?
-Kada nema odgovarajuće naše reči, ne treba je na silu 'praviti'' već stranu reč transkribovati prema poznatim načelima.
-Ako vam se upotreba neke strane reči učini rogobatna onda se ta reč može staviti i pod navodnike ( ''postovao'' sam temu)
-Strana reč ili tehnički izraz može se i opisno predstaviti (softver - deo računara koji se bavi, itd...izraz nastao spajanjem, opet itd). Na taj način autor daje sebi slobodu da tu reč dalje u tekstu legitimno koristi, obavezujući čitaoca da pažljivo prati štivo.
-Svaka nauka, sa svojim glavnim i pomoćnim disciplinama, ima svoj jezik i izraze koje nema potrebe da posebno prevodi kada su upotrebljeni u ''porodičnom krugu'', odnosno u stručnim raspravama.
-Naravno, ali naravno, da sve ovo navedeno nikoga ne sprečava da sam zaroni u prevodilačku veštinu i otkrije odgovarajući izraz na našem jeziku.
Nadam se da vam ne smeta što je post nešto duži, no obećao sam na početku teme da ću se potruditi da sebe i vas uverim u valjanost metodologije koju treba primeniti.
|