TECH deo OPŠTI deo VOJNI forumi

Blog korisnika Immortal^^

Verovanje,dar ili prokletstvo ?
Idi na vrh
Cula sam - Bolje je ne nadati se i biti iznenadjen nego nadati se i biti razocaran. Da li to isto vazi i za verovanje u ljude? Da li je bolje ne verovati im i biti pripremljen na sve ili verovati i onda ponekad biti razocaran ?

Da li je (ne)verovanje ljudima dar ili prokletstvo?

Ukoliko slepo verujemo ljudima dovodimo sebe u situaciju da dozivimo velika razocarenja. Kada verujes i kada neko duboko i jako izda tvoje poverenje da li ces posle moci da nastavis normalan zivot i da verujes drugim ljudima ? Dao si sebe nekom i onda si izdan, doziveo si krah . Da li ce te ta patnja promeniti ,a tvoje srce staviti u malu cauricu i obeleziti ostatak tvog zivota?


Sta se desi kada ne verujes? Spreman si na sve. Ne moze te niko povrediti tako jako. Stit od razocarenja. Medjutim, sta se zbiva kada od neverovanja ne mozes da se opustis i kada se to neverovanje pretvori u paranoju, kada ti postane tesko da uzivas u zivotu,sitnicama ili pak ljubavi zato sto ne mozes da se opustis jer prosto - ne verujes ?


Postoji li sredina? Sta je bolje ? Verovanje ili pak ne ?

Momenti potpunog dusevnog mira
Idi na vrh
Postoje trenuci kada setam ulicom, uzivam u svezem vazduhu nakon napornog dana pevuseci neku melodiju koja je samo meni poznata. Misli mi se razbistre, odluke bivaju donesene, stavovi i poljuljano samopouzdanje ponovo se izbalansiraju,a meni sve biva nekako vedrije. Nebo promeni boju, izraz lica mi nije vise isti,sada na njemu titra neki lagani osmeh pomesan sa zeljom da ceo svet zna kako je to dobar osecaj kada nadjes nesto sto te ispunjava, nesto samo za sebe. Trenutak srece u kom nista ne moze da narusi harmoniju koja polako zavladava celim tvojim bicem. Duge setnje retko pustim ulicama moga grada, vecernji suncevi zraci zalazeceg sunca koji se polako gube negde na horizontu, iza nekog brda, iza nekih sicusnih kuca, zgrada i miris, miris slobode, miris dusevnog ispunjenja.

Za takve trenutke se zivi. Za momente kada sve nestaje, kada nista nije vazno i sunce u onom nasem malom svetu ponovo pocinje da se radja. Sta je to sto vas ispunjava? Ziveli za to. Ziveli
Volite da se ljubite ? Vreme je za poljubac :)
Idi na vrh
Evo jedna mala anketica i zanimljivosti.

Otvorenih očiju ljubi se 37 odsto muškaraca i samo tri odsto žena. Pa, odavno je poznato da su muškarci vizuelni tipovi...

Ako se (ozbiljno, baš, baš) ljubite jedan minut sagorećete 26 kalorija.

Istraživanja pokazuju da se tokom ljubljenja može aktivirati gotovo svaki mišić u telu. Zavisi kako se ljubite, naravno.

Navodno u poljupcima ima više strasti ako se ljubite sa nekim ko ima istu boju kose kao vi. (Zanimljivosti, a ne naučno proverene istine, lepo piše gore.)

Prosečna osoba tokom života primi oko 25.000 poljubaca. Ovde su uračunate sve "vrste" poljubaca, od onih u obraz, do onih koji obaraju s nogu.

U ljudskom mozgu postoje posebni neuroni koji nam omogućavaju da lociramo drugi par usana u mraku.

Poljubac može biti i do deset puta efikasniji u ublažvanju bola od lekova protiv bolova, jer se prilkom ljubljenja aktivira lučenje prirodnih "lekova protiv bolova". Zato stvarno manje boli kad vas neko "poljubi da prođe".

Drevni Egipćni ljubili su se nosevima. Usne nisu bile ukljkučene u to.

U srednjem veku, u Italiji, ako bi neki par bio "uhvaćen" u ljubljenju, moglo je da se desi da ih okolina prinudi da se venčaju.

Prosečna osoba provešće oko 14 dana svog života ljubeći se.

Ljubljenje je nešto kao besplatan tretman za lepotu. Od ljubljenja sa nekim koga volite sijaju vam oči, a koža postaje blistava.

Bebe koje roditelji često ljube kasnije u životu lakše iskazuju emocije i bolje se snalaze u međuljudskim odnosima.
Crtaci mog detinjstva :)
Idi na vrh
Malopre nabasah na crtani film koji sam obozavala kao mala pa mi eto , pade na pamet ideja da postujemo crtace koje smo gledali .

Princeza Fantadjira

Mislim da se prikazivao tamo oko 2000/2001 , nisam bas najsigurnija . Cisto sumnjam da su ga starije generacije gledale.



Yolanda,Daughter of the Black Corsair

Isto, neponovljiv. Eto, vidi se, bila sam mali pirat Smile

Skoro sam otisla kod ortaka, krenem da mu kopam po diskovima i pronadjem CD sa ovim crtanim filmom. Skakala sam kao malo dete,nije mogao da me smiri.



Starla i jahaci dragulja

Secam se da me je uzasno nerviralo to sto nije lepo sinhronizovano ng se cuju glasovi originala, ali ipakk ..

Ja bezim ....
Idi na vrh
Vecina nas je bar jednom u detinjstvu pokusalo da pobegne od kuce ili se bar sakrije i posmatra reakcije porodica.

Bilo je to pre oko 10 godina , mozda i vise . Letovali smo u Grckoj ,tata , mama , mala seka i ja. Kao i svako vece mama nas je obukla i krenuli smo u obilazak i kupovinu . Prvo gde smo svratili bila je jedna velika prodavnica tik uz more ( beton , bez ograde) . Mami se pokvario fen za kosu i morala je da kupi novi. Uvek sam imala smisla za modu i htela sam beli ( morao je da se slaze sa cetkom za kosu a i bio je mali i elegantan ) dok se mami taj nije svideo. Posluzila sam se onim ''ako neces milom onda ces silom'' , zgrabila fen za kosu , istrcala napolje i sela na klupicu. Prodavacica Grkinja i moja mama su dotrcale da ga uzmu , ja sam ga mirno dala i dok su one pricale o ceni , iskrala sam se, nestala u guzvi i sakrila se iza obliznjih rafova sa odecom . Nastala je panika . Moja mama je krenula da place , Grkinja da zove sve radnike da pomognu da me traze , jos nekoliko srpskih porodica se ukljucilo u potragu . Mama se uplasila da nisam upala u vodu ali je ipak krenula da vice da izadjem ako se krijem (posto mi to nije bio prvi put) , meni se srce cepalo al nisam smela , plasila sam se da cu da nadrljam. Sav taj haos je trajao nesto jace od pola sata . Najzad kad su vec krenuli da zovu policiju moja mama je slucajno primetila neke nogice kako vire ispod rafova . Cik pogodite cije su ! Dosla je i uzela me , rasplakala se jos vise i vikala kako ne smem vise to da radim. Ali ni tu nije kraj . Posle minut , dva nakon sto je Grkinju prosao osecaj radosti i nakon sto je vratila radnike na posao dosla je i krenula da se dere na mene pritom pokusavajuci da me udari po guzi . Majka joj je rekla da ne radi to a ona je sva besna odgovorila da treba da me nauci pameti .
Nama je najteze ?!
Idi na vrh
Kome to ''nama'' ? Kad kazem ''nama'' mislim na najstariju decu u porodici i o tome pricam iz iskustva. Nazalost , primetila sam i iz licnog primera a i iz razgovora sa drugaricama (koje su ni manje ni vise nego najmladji clanovi porodice ) koje priznaju da je najstarijima najteze . Zasto? Mislim da bih to najbolje objasnila davanjem primera a jedan od najbitnijih je taj da ti moras da bude primer mladjima . Secam se, imala sam 8 godina , moja mladja sestra 5 , a brat 2 godine i zajedno sa roditeljima smo otisli u posetu babi i dedi . Posle mukotrpnog sedenja istrcali smo napolje da se igramo . Ja , kojoj su mala deca, njihova buka i kotrljanje po podu odavno dosadili , sam se iskrala i otisla iza kuce da preskacem neki omanji zidic . Naravno to sam radila bez problema jer je za mene bio nizak , medjutim brat i sestra koji su to slucajno videli ,sacekali su moj odlazak i krenuli sa preskakanjem . Naravno sestra je pala na brata i oboje su zavrsili sa ogrebotinama i modricama. Kasnije kad je moja majka cula sta se desilo optuzila je ni manje ni vise nego mene . Na moje nevino pitanje :,,Zasto ja? Pa kako? Pa ja nisam nista uradila!!'' njen odgovor je bio:,, Da, ti si kriva ! Shvati to da si najstarija i dajes im primer!'' , ,,Ja to ne zelim ! Sta ? Sad kad bih skocila u bunar jel bi i oni?!'' , ,,Kraj diskusije!!'' Trebalo mi je vremena da to prihvatim . Nisam mogla da shvatim zasto rade isto sto i ja, zasto me prate ta mala , cudna bica. Uradim kolut napred , moja sestra me imitira i povredi vrat i onda opet JA kriva ! Nazalost , morala sam da postanem odgovorna, da odrastem . Kako bih sprecila dalje tragedije to sam i uradila . Nisam vise mogla da podnesem stalno povredjivanje ''patuljaka'' i majcino vikanje na mene da moram da im budem primer , jednostavno nisam , postojalo je jos milion stvari ali svega mi je bilo previse. Odrasla sam , distancirala sam se od porodice . To mi ne treba jer ja samo zelim detinjstvo , ako ne mogu da ga imam sa vama , imacu ga u svom malom svetu iza zakljucanih vrata .
Drugi primer je tzv ''mamin sin'' koji menja sve . Kad sam imala 3 godine dobila sam sestru . Taj momenat je verovatno bio jedan od najsrecnijih u mom zivotu . Dala sam ime mojoj maloj seki , vise nisam bila sama u stranoj zemlji gde jedino ja pricam srpski , imala sam nekog ko ce da me brani u svetu odraslih , ili sam bar tako mislila. Nazalost mogu reci da sam tada pocela da ostajem bez majke i njene podrske . Sve se promenilo , vise nisu obracali paznju na mene kao ranije . Znam da je cudno da se toga secam jer sam imala samo 3 godine ali cesto su govorili i govore da sam genije jer se obicno ponasam jako zrelo i znam vecinu stvari koje moji vrsnjaci ne znaju . Nego da se vratim na temu . Moja majka je bila zauzeta sestrom i ja sam to shvatala jer sam znala da je ona samo mala bespomocna beba ali sam ocekivala ravnopravni odnos i jednaku paznju cim ona poraste . Medjutim to se nije desilo . Usled velike paznje koju ja nikad nisam imala moja sestra je pocela da razvija totalno drugaciji karakter od mene . POcela sam da razmisljam o tome dokle vise kad je usledila jos jedna vest, dobicu brata ! I tako , u mojoj 6. godini zivota dobila sam brata ali izgubila sve ostalo . Svet je poceo da se vrti oko njega , sunce nije ni dolazilo u obzir . Shvatala sam ja i to al mi nije bilo jasno dokle vise ? Zar se razmnozavamo kao zecici pa posle kao crna udovica ubijamo svoje mladunce.? Jer mi je odnos moje majke i mene bas tako izgledao . Uskoro sam krenula u skolu i prestala da mislim o tome . Na neki nacin sam i odustala . Ne vredi razbijati glavu takvim mislima. Imam tatu na svojoj strani , ili to bar mislim . S vremenom majcina paznja prema bratu je bivala sve veca . On je imao i ima totalnu zastitu , njemu ne sme nista da se kaze a kamoli da se pogleda popreko , on je savrsen , on nema mana , on je bezgresan , najlepsi , najbolji .. Dobro , dobro , neka je , ajde , navikla sam ali i on je poceo da raste a primer 1 ( prica sa odgovornoscu) je poceo da se pojavljuje . Njega mama hrani u 8. godina , pomaze mu , kupa ga , sve radi umesto njega a ja sam u njegove godine morala da bukvalno budem roditelj . Ja sam tada prolazila oko 10ak puta godisnje po 2000km u jednom pravcu , samo u jednom a on sedi kod kuce u udobnom domu i jos stalno zanoveta , place i nikad nije zadovoljan . Ja sam se igrala sa zardjalim serpicama , pravila rucak od trava , a on ima najnovije , fensi robote . Zivot nam je totalno drugaciji a iste smo krvi . I ne ! Nisam ljubomorna , zahvalna sam jer sam na taj nacin postala ovo sto jesam al sam zato zabrinuta za njega . Sta ce biti kad bude odrastao i kad mame vise ne bude bilo? Sta?
Treci primer je finansijska situacija . Na moju radost zivim u porodici srednje klase u kojoj sva deca mogu da budu jednako tretirana ali to se ne desava . Posto je sin najveca nada u sportu u njega se ulaze gomila novca dok se za cerkin aerobik neda ni para .

Da ne duzim vise sta vi mislite o tome?
Samo rockaj !!!
Idi na vrh
Vracam se iz skole, slusalice u usima , muzika na telefonu pustena , koracam ulicom u ritmu melodije koja te bukvalno tera da stanes i pocnes da '' rockas '' .. eh to je uzivanje , to je zivot .. u mislima daleko od svega , kraljica sveta , ulice ti se cine duze nego inace a ti koracas tom pistom , pistom i ulicom zivota .. idesss ..! Ma nek ide sve , nek muzika odnese sve brige ... Sta da se radi ?! Jel ima smisla brinuti se ... Samo rockaj !!!!






▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬ஜ۩۞۩ஜ▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬
Vera u Boga ...
Idi na vrh
Sat zvoni , otkucava 8h sati ujutru , moja malaksala ruka ga gasi , muceci se pritom da ono malo , za mene pospanu , suvise sitno dugme prebaci sa on na off kako ne bih probudila ostale ukucane . Okrecem se na drugu stranu jastuka , san mi opet dolazi na oci , ali ne , ne dam se ja tako lako , ima da se izborim sa tim malim cudovistem - snom ...Idemo polako , izdizem se u krevetu , zatim jedna noga lagano pada na pod , evo je i druga ... U tom trenutku moj mladji bratic upada u sobu i skace na mene.Oh , ne , koje budjenje ! Vazno da je on veseo i razdragan Very Happy Pospano proveram telefon da li imam novih poruka , a zatim se teturam i vucem do kupatila pritom se trudeci da stvaram sto manju buku . Brrrr , hladne plocice . Ah , sreca moja pa su mi papuce u blizini , toploooo , o daaaa Smile Voda iz tusa tako prija ,lagano me razbudjuje dodir na izgled hladne , a u stvari nenormalno tople vode na mojoj zagrejanoj,goloj kozi . Perem zube , sredjujem se , jedna noga u farmerke, druga , jedna ruka u.... Zrrrrrrrrrrrrrr !!!!!!! Zar taj fixni mora da bude toliko glasan ?!?! Probudice ostatak ukucana :/
- Halo
- Ej Anjci!! Very Happy Sreco si ustala?!
- Aham -.-' Eo spremam se
- Aj u 15 do budi na stanici
- Okej , ljubim te
- i ja tebe
Odlazim do kuhinje. Spremam sendvic , margarin na hrskavom , a iznutra mekom hlebu , paradajiz , sunka .. Treba napuniti baterije , ceka me jakoo dug dan ...
Proveravam torbicu, sve je tu , javljam se mami i odlazim . Vetar ! Ah , taj vetar u kosi i onaj neverovatan osecaj dok hodas, a on te rashladjuje i skoro pa neprimetno te miluje stvarajuci utisak da ti neko nezno i srdacno pipa i dodiruje vrat , bas ono sto mi treba ..
Stanica, autobus odmah nailazi , na sledecoj ulazi i moja drugarica ... Stanice se redjaju i evo nas ..
Ubrzanim korakom se opucujemo ka sumi u kojoj se nalazi crkva , iz daljine vidimo ljude oko nje , a kako se priblizavamo razaznajemo i crte svih tih lica od kojih nam je vecina poznata .
Valja se prekrstiti . Ulazimo . Svestenik ocitava molitve, delove iz Biblije i jevandjelja , mladi pomocnik sa strane peva , iskusno , grubim ali prijatnim glasom .
I najednom se namece pitanje u sta ja to verujem , sta to sledim , cemu se klanjam? Posmatram pospana lica oko mene , traze spas , pogresili su , potrebna im je uteha , ljubav , vera , nada ... To su potrazili ovde, u crkvi . Al dal su dosli na pravo mesto? Nisu sigurni , samo znaju da su dosli na mesto gde im je receno da dolaze, na mesto o kojem su nasi stari pricali , gde Bog dolazi u susret sa nama , obicnim smrtnicima i onima koji su se pokajali oprasta ovozemaljske grehove i nakon smrti ih salje u raj. Al pitanje je dal je sve to istina? Kako to znamo ? Biblija , Isus, Bog , sve too .. Ne, necu o tome da razmisljam ipak se nalazim u svetoj kuci , takve misli su zabranjene , Bog postoji i tacka ! Zatim zvona ,propracena molitvom koju u horu pevaju svi , stari , mladi , deca , muskarci s desne i zene s leve strane ... Sve to me je prekinulo u mom razmisljanju . I tako stojim tamo , ne mislim nista , u glavi , mislima velika praznina . Gledam napred u svestenika koji se priblizava nama , grupici gresnika , i pokretima ruke nas blagosilja. Zatim mi paznju odvlaci svestenikov pomocnik koji mirno stoji sa strane i neverovatno jako peva . Njegov glas odzvanja , a eho se rasprostire u i oko nase nedovrsene crkve . Nemo stojim , pognute glave , cak i ne osecam kako mi noge trnu . Prepustila sam se , sasvim sam odlutala . Neverovatan osecaj , nema briga , nema nicega i onda odjednom eko me vuce za rukav , moja drugarica , lose joj je . I onda osecanja , misli, sve mi se ponovo vraca , sve to mi je poznato . To mi se bas uvek desava kad odem u crkvu . I onda se zapitam ima li necega ? U stvari znam da ima . Bog , onaj eho , svestenik , horda ljudi koja moli za oprostaj , ma ima necega..

Treba mi nesto ... smisao,cilj,energija ....
Idi na vrh
Mrak je vec odavno pao a tek je 20h casova , vracam se kuci , stanica - bus - stanica - mracan put , kola koja zuje i moja skroz prazna glava , nema misli,nema nicega , osecanja ravna nuli , utisci , razgovori sa ortakinjom , secanja , k'o da ih nema ... Sta mi se desava?! Znam umorna sam , bila je ovo veoma naporna nedelja a sledeca je jos napornija , al'kako da me to ne brine , s vremena na vreme ugledam nesto , nemam snage ni da mislim , samo hodam , hodam ulicom zivota , ulicom kojom cu hodati jos dugo,dugoo , zatim ugledam moju kucu , kako ''stoji'' sama , na avalskom putu , oko nje samo mrak a ona jedina svetla tacka u tom mraku , to me na nesto podseca , nestooo i onda ta poznata lica , brat , sestra koji zadihano dotrcavaju do mene tvrdeci da je neko mozda u dvoristu i da brzo udjem u kucu .
Stepenice , cini mi se da su beskonacne.... U kuci se gledaju turske serije , roditelji me pozdravljaju a ja odlazim u sobu i razmisljam sta da radim , aj na racunar da vidim sta ima ... Hocu da slusam muziku al'neznam sta bih , baladuu neee, rock neee, neznam , prosto nemam misljenje.
Ko po ritualu pustam Galiju i pesmu ''Dodirni me'' , muzika zatim prvi stihovi '' Gledam te nekim drugim ocima, upravo ..'' NE,NE , to nije ono sto zelim! Ajmo onda pesmu ''Digni ruku'' , dolazi i refren ''Digni ruku, digni obadve, digni ruke od svega nemas kartu ni do Pristine '' !! Dal je to to , dal treba da dignem ruke od svega? Tesko pitanje! ''Svega'' sta bi to uopste trebalo da znaci ?
Misli mi lete okolo , naviru , ah evo ih , citam komentar jednog korisnika kako voli da cita moje textove , da se oseca kao da je tamo , zatim iscitavam moj text opet i opet , osecanja naviru , hladna su , citam , secam se tih lica , osoba , te veceri i moje beskonacne srece , onih ritmova koje su vokalne sposobnosti starih porodicnih prijatelja stvarale al i dalje nista , prekidam citanje. Sve to je proslost a ja se nalazim u sadasnjosti , moram da zivim ovde gde sam , buducnost je ispred mene , moram da mislim na nju , jer nju treba da zivim za par minuta,sutra , kroz nekoliko godina ! Poruke koje mi stizu na fejsu prekidaju mi tok misli koje se i onako muce da prezive u praznini koja se nalazi u mojoj glavi i srcu , zatim moj veciti neprijatelj , usisivac koji ispusta neverovatno veliku buku , zar pored tolike tehnologije ne mogu da osmisle neki tihi usisivac ?! Nee ! I onda zelja, neverovatna zelja da nesto pisem , kuckam , izrazavam svoja osecanja , nebitno dal ce bilo ko ovo procitati ,vazno da je napisano , vazne su male stvari! Eh sad mi je lakse ,vlim da pisem kad sam nervozna , onaj kamen koji je stajao na mom srcu je kliznuo , ne sasvim , tu je , uvek je tu , al najzad ima svetlosti u mojim mislima . Jeste da sam razdrazljiva i da me piskutavi glasovi koji dolaze iz dnevne sobe nerviraju , nekako mi je lakse... U stvaru samo mi se cini , mozda pustim i koju suzu , neznam , neznam vise nista jer nista nema smisao , place mi se, jako mi se place , zudim za necim , tako jako zelim nesto al nznm sta !! mozda je to samo trenutak mira i tisine koji mi neodoljivo treba , trenutak ukraden od svega , samo za mene i kad najzad pomislim da sam ga ukrala , majstorski , k'o stari , iskusni lopov-lutalica neko mi ga uzme, tako zverski otme ! Treba mi nesto , treba mi smisao , treba mi cilj .. :/ Energije da nastavim dalje , na pocetku sam , zivot je tek poceo ....

Zivot...
Idi na vrh
Za svakog od nas u zivotu postoje momenti,trenuci kada mislimo da sve se rusi,dolazi Apokalipsa a mi sami , daleko od svega , u sredini nicega cekamo da dodje, da nas unisti i tako spreci dalji niz patnje,tuge i bola, tako spreci ovu farsu koju nazivamo zivotom. I onda, u jednom trenutku rasejanosti, placa i usamljenosti sa neba , tamnog i neprivlacnog, padne cvet ! Cvet nade i ljubavi , zracak svetlosti , u nasem zivotu jedino pozitivno i dobro . Zatim se siri, nebo dobija boju , sunce opet sija , a nas pesimizam odlazi da spava. Minuti , dani ponekad i meseci,godine prolaze bezbrizno u najvecem miru i tisini , harmoniji Bozanskoj , a onda nakon nekog vremena on se budi , budi se i tuga, bol , patnja i tako u krug. Haotican niz suza i srece, radosti i bola, lanac koji se nikad ne prekida , nova poglavlja,nove stranice, uvek ista knjiga ... I tako u krug sve dok se nesto ne desi , lanac se ne prekine , knjiga ne zatvori , a smrt nastupi! Al' sta posle? Sta sledi?! To niko nezna...


Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 840 korisnika na forumu :: 37 registrovanih, 6 sakrivenih i 797 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., Atomski čoban, bojank, CikaKURE, cvrle312, Dimitrije Paunovic, Dorcolac, HogarStrashni, Ivica1102, Još malo pa deda, Karla, Krvava Devetka, Lieutenant, loon123, Lord Nem, Metanoja, Mi lao shu, milenko crazy north, Milometer, Misirac, Mitraljeta, Mixelotti, Motocar, naki011, nebidrag, nemkea71, nenad81, Panter, pein, pera bager, Sirius, Srle993, stagezin, Stoilkovic, Vlad000, Yugol33, zbazin