|
Poslao: 15 Jul 2010 23:54
|
offline
- nancy09
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 23 Dec 2008
- Poruke: 6
- Gde živiš: somewhere over the rainbow
|
Prije 20-ak dana desila se veoma čudna stvar. Ni u nekom SF snu ne bih tako mogla posložiti stvari. Moj bivši, se pojavio skoro niotkuda. dobro ne baš niotkuda, na četu, prije par mjeseci smo se redovno čuli(čitaj:visili na chatu svaki dan po nekoliko sati)...Da, moram da napomenem i to da živimo na dva različita kontinenta, otud ovo dopisivanje na chatu. Nakon nekog vremena meni je dop...to dopisivanje koje nije imlo nikakvog smisla, pa sam zahvaljujući raznim , divnim opcijama koje nam tehnologija nudi stalno bila invisible,ali je on svejedno ostavljao off line poruke, tako da smo opet na neki način bili u kontaktu. Znači ja sam bila ta koja je izbjegaval kontakt, jer sam znala da on ima djevojku, doduše nije on to ni krio od mene, i jednostavno zbog svog duševnog mira nisam htijela dovoditi sebe u situaciju koja bi za mene bila nepovoljna.
Elem, prije 20-ak dana, kao što već rekoh uključim se ja na chat, vidim poruka od njega i još je on line. Poče neki crv u meni da rovi i da kopka i nakon nekog vremena uključim se i ja. I tu mi ponovo započnemo priču. Uobičajena priča između dvoje ljudi koji se veoma dobro poznaju, uvijek iste fore i fazoni i odjednom iznenada razgovor skliznu u sasvim novom pravcu. Dobih poziv da dođem kod njega. Prvo sam pomislila zaj....pa prihvatih, mislim prihvatih fazon pa počeh da objašnjavam kakve sve obaveze imam i da je trebalo ranije da me obavijesti bla,bla,bla...međutim tu razgovor dobi potuno novu dimneziju gdje on poče da spominje kartu, prsten i sve ostalo. Obavijesti me da je raskinuo sa djevojkom, iselio iz njihovog stana i reče da sam ja jedina sa kojom može da funkcioniše. I ja tu skontah kako on misli ozbiljno, kako nije neka belsava fora s kojom se glupiramo. Potraja dopisivanje neka dva sata, a zatim još toliko i telefonski razgovor.
I tako se ja nađoh u situaciji da odlučim da li da se pomirim sa njim spakujem se i odem tamo i da živimo happily ever after ili da ga pošaljem ......biiip...
Moram da napomenem zbog jasnije situacije, da nismo zajedno već četiri godine. Da smo u vezi bili tri godine, i da smo raskinuli najviše zbog razdvojenosti. Naime on se odselio, trebalo je da i ja odem za njim tada ali to se nije desilo.
I evo sad ja se ponovo nalazim u sitiaciji sličnoj onoj od prije četiri godine. i pred Hamletovskim pitanjem biti ili ne biti, ili u mom slučaju ići ili ostati.
Neke odluke u životu zaista nisu lake. I zaista je čudno u kakve nas sve sitacije život stavlja. Kako se nekad nađemo tamo gdje nismo ni sanjali da ćemo se naći.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 21 Avg 2010 09:20
|
|
Nisam baš dugo dolazila pa je ostalo nedorečeno... Znam sve o krilaticama ljubav pobjeđuje sve etc,etc...međutim ponekad nije dovoljno samo to. Koliko god nešto željeli teško je sve posložiti da bi de te želje ostvarile. Bilo bi mi vjerovatno mnogo lakše, kada bih ovdje gdje sam sad bila bez ikakve perspektive. Tada bi najjednostavnije bilo spakovati kofere i otići. Međutim, moj život je prilično sređen. Imam većinu stvari koje se nazivaju bitnima za život i egzistenciju, imam dobar posao, solidno plaćen, imam svoj stan( nisam u kreditu, ostalo mi u nasljedstvo), porodica, prijatelji...sve je ovdje. E sad postoji to jedno, koje nije ovdje i za koje bih ja vrlo rado mjenjala sve ovo, ali...Uvijek ima i to neko ali. Teško je odlučiti se za tako nešto. Kao da smo se oboje našli u procjepu, pa en možemo nikud. ni ja tamo, ni on ovamo. Da živimo u dve normalne zemlje, gdje preseljenje ne bi bilo takav problem sve bi bilo jednostavnije. I onda vjerovatno ne bih nikoga gnjavila sa ovom pričom.
P.S. Bio je ovdje neko vrijeme, došao malo kući. Proveli smo nekoliko predivnih dana zajedno. i moram reći da se skoro ništa nije promjenilo. Mislim, nije ni potpuno isto, nekako smo ipak zreliji, smireniji....Rješenje za naš problem nismo pronašli, na žalost. Uprkos silnoj želji koja postoji i kod mene i kod njega. Kao da vrijeme koje je prošlo od raskida i sve ove godine nisu uspjele ništa da izbrišu u nama. Osjećanja i dalje postoje, ne znam u kolikoj mjeri, nismo smjeli to da provjeravamo da nam ne bude još teže. Ko zna možda zaista ima istine u onoj Balaševićevoj " sve prave su ljubavi tužne", ili onoj koju ja više volim "But love without pain isn't really romance"....
|
|
|
Poslao: 08 Sep 2010 12:05
|
|
vecina pravih ljubavi je tuzna zato sto ljudi kojima ta ljubav biva data nemaju onu poslednju dozu hrabrosti da naprave veliki korak da toj ljubavi dozvoli da im upravlja zivotom...a taj korak obicno biva nesto sto podrazumeva ostavljanje razumnih razloga sasvim po strani i zahteva nevidjenu hrabrost. na tom koraku vecina nas 'padne'....
|
|
|
Poslao: 09 Sep 2010 00:04
|
|
Ako odes, kajaces se, ako ostanes kajaces se. 
Ako odes, uvek se mozes vratiti, ako ostanes, tesko da ces dobiti jos koju ovakvu priliku.
|
|
pa da te malo oraspolozim 
