"...jer postoje u nama neke stvari neprevodive u reči…&

1

"...jer postoje u nama neke stvari neprevodive u reči…&

offline
  • Pridružio: 02 Mar 2005
  • Poruke: 901

"Samo maločas sam rekla, Maluf me je naučio da je moj identitet ono što čini da nisam identična ni sa jednom drugom osobom, to je jedna stvar,a drugo,mene skoro nikad nije zanimala ta, u svakom trenutku dostupna, lakoća rešenja,a ponajmanje bih se time zadovoljila u ovom slučaju,jer sam svesna da bih time iz temelja iščašila ovu duboku unutrašnju motivaciju za samokontrolu. Pa ma koliko da mi je bolno ovo rovarenje po sopstvenoj utrobi, najviše mi je stalo da budem sama sa sobom.Svaki drugi način bi mi bio teži.Mislim da ću jedino tako uspeti da jednom nekako izađem iz ove neverovatno zamršene....

Ne, ne bih da izađem.Nisam to htela da kažem, ne da izađem, nego da na miru dovedem svoje razmišljanje do nekakvog kraja.Ne želim nikakav izlazak, to je ono najvažnije.Nipošto.Ne smem na to ni da pomislim.Nemam ja kud da izađem.(...)

Ovako da ćutim i da u mislima slobodno šetam kroz vreme i prošle događaje, da gledam slike i ponavljam rečenice koje su mi nkead zaparale mozak i tu se duboko urezale.(...)

Verujem da sam, u stvari, doživela nešto kao neki emocionalni infarkt, neku opaku mešavinu kratkih iskliznuća, naizmeničnih saznanja i gubitaka od kojih se moje osećajno biće zdruzgalo u paramparčad.Jedno vreme sam uporno i strpljivo pokušavala sve te komadiće skupim i ponovo nekako zalepim jedan za drugi, da se sve sklopi i poravna tako da niko ništa ne primeti, ali sam se umorila od toga.Sad tek shvatam koliko je to bio, i još uvek jeste, beznadežan napor. Zato što kod mene ne postoji više trezvena svest o tome gde koji deo pripada, koji kome odgovara, šta se sa čim podudara, gde je žljeb a gde izbočina, sve je sad u mojoj glavi nepovratno izmešano..Prosto sam se urušila kao kakva trošna građevina pod težinom snežne usovi.Ne znam da li se išta može popraviti da bude bar donekle kako je bilo.Postalo mi je jasno da ću morati da naučim da živim ovako u tim krhotinama i to sad uvežbavam. Zato i kažem da je meni dobro."

Vida Ognjenović, "PreLJUBnici"

*


"- Ne razmišljaš li možda ikad da mi ljudi imamo iskrivljenu percepciju života? Da kad smo sretni vidimo nerealno svijet u nekoj dimenziji kakva ona zapravo nije? Možda je svijet samo zapravo jedna velika bolna kugla i to shvatiš kad se probudiš iz nekih svojih iluzija?

- Mene danas svaki dio tijela boli, ne postoji pedalj duše koji me ne probada. Ali to ne može odagnati činjenicu da je vjetar naglo zapuhao i nosio list pored mojih nogu, da je kap sa stabla pala na moj dlan dok sam se spuštala stepenicama i da je nebo bilo boje vanilije. I da je djevojka u rozom zaplesala nasred pločnika uz najprometniju ulicu u gradu…"
*
Traži se... Postoji li netko tko skuplja kamenje sa srca?

"Katkad, onako samo katkad, voljela bih da sunčani dan razbije jedan strašni pljusak, onako najjači orkan, da se nebo izlije na ovaj mali moj grad i da rastjera sve ljude sa ulice…
Tada bih, onako kao nekad u snovima, izašla van, skinula cipele i hodala bosa cestama bez kraja…
I katkad, onako samo katkad, htjela bih da ta kiša ispere sve… Ulice, prljave kuteve, išarane klupe, iscrtane kredom dječje snove…

I katkad, htjela bih da ta kiša i sa mene ispere sve; svu prljavštinu tuđih prstiju, svu spretno sročenu ljutnju, svu bol i kamenje koje se nakupilo na srcu.. Da se lije niz mene i moje tijelo i sa sobom odnese u nepovrat sve što me boli tamo u predjelu između srca i stomaka, kako li god to mjesto zovu…

Katkad… čvrsto stisnem oči i poželim to svom snagom, baš kao malo glupavo dijete..

I katkad… kiša zaista padne..

Ali danas.. danas ne… danas je sunce odlučilo nekog drugog usrećiti…"


Budna sanjam

*

"... Ušla sam u treću godinu zatrovana njime. Je li on moja kob ili moj krvnik neljubavi? Neko ko će me dokrajčiti? Ponovo provaljuje bol, ne mogu da ga zaustavim, ne mogu da ga zauzdam, ima ga isuviše, izbija u talasima. Srođeni smo ja i moj bol, jedno telo, ista krv. Ahmed Nurudin kaže na jednom mestu “krv me boli od čekanja”. Zluradi demonski glas dobacuje odnekud iz dubine lobanje “načekala si se, ali ne možeš da dobiješ, ne možeš da pobediš”, ne znaš ti kako se dobija ni kako se pobeđuje, jer nije dovoljno, o, ne, ovde to ne vredi, da želiš, da se trudiš i da iznova pokušavaš. Nešto drugo je potrebno, a šta - ne znam.

Eh, kad bih mogla da vratim film, da se vratim u ono stanje neizdrža, da prekrojim prošlost a samim tim i budućnost, da se uzdržim, makar crkla od neizdrža, makar se ubila, samo da ne otkrijem karte, samo da otrpim i oćutim. Da nikom nisam pričala, da sam pisma koja sam pisala čuvala za sebe, mogla sam da ih čitam u samoći i gluvoj tišini noći, da ih čuvam u računaru, da ih uništavam ili dopisujem, igrajući se kao u ličnoj literaturi. Sada bih bila podjednako sama, ali bar bih osećala da sam ok, na mestu, nikome se nisam nametala, nikome izlivala dušu, nikome se nisam nudila kao na tanjiru i imala bih tu satisfakciju da sam sama prošla kroz sve to, nema svedoka, nema suđenja, nema kritike, nema lažnih uteha, nema traženja opravdanja, nema lažne nade, zavaravanja, maštanja (njih ionako nema), nema kula u pesku i čardaka u vazduhu.
(...)

Pa nije ti prvi put, kažem sebi. Šta si uopšte mislila, šta si umišljala, pa znas kako se završavaju sve tvoje ljubavi i pre nego sto počnu.

(...)

Ja znam, i to, i mnogo više, pročitala sam masu knjiga o ljubavi, to me je i pokvarilo,(...) Mir, nekretanje, neosećanje, a zatim nema ničeg.
(...)
... evo ga i Neil Young sa “srcem od zlata”; valjda se ovako u stvarnom životu završava svaka potraga za srcem od zlata - još jednim rezom na krvavom srcu onog koji traga. Nema susreta između srodnih duša. To su izmislili romanopisci i pesnici. Postoji samo činjenica usamljenosti. (...) "
http://www.mycity.rs/Blog/O-bolu-i-drugim-demonima.html
http://www.mycity.rs/Blog/Modrice.html
http://www.mycity.rs/Blog/spletkarenje-sa-sopstvenom-dushom.html


sve to treba ocutati...

"Ta burna pijana noc kad sam rođen
Baš ko za poklon nekom svom
Ta burna pijana noć otkad umirem
Baš ko za pokaj nekom svom.

Bilo bi vishe srećnih, a možda i više dobrih
Kad bih živeo tiše, kad bih plakao tiše svoj vek.


Ta burna pijana noć otkad lutam
Svetom uticajnih ljudi
Ta burna pijana noć otkad umirem
Sve je to pokusaj sulud i glup. "

galija



a ja gradila sam...neccu da.... Neutral





zhao mi je....gde je puklo to i ne pamtim

"Nikada tu nicega nije bilo osim jedno te isto i to vise puta i svuda i to uvek drugacije."

Zh.P.

"Ne tako dobar oktobar...
U meni miholjsko leto
To prkosno sunce pred zimu..."

"Ja sam iz zemlje gde niko ne stanuje, iz zemlje gde kamen i stena plamte i bukte i gde se razleću varnice što u dragom kamenju gore i što se ni vodom ni krvlju ne gase.Ja sam iz zemlje čežnje, gde je večnost vatre i žeđi, iz zemlje tihe tuge, gde je najveću radost život uzeo.I zemlje gde je sve ispunjeno zvukom i znakom jednog imena...

(...)

I kao da me tvoja čvrsta ruka za srce uhvatila i stegla, ja se sećam odakle sam došla...

A u mojoj duši plače tuga što se rodio dan i probudila šuma i more bez sećanja na tebe.I lutam po šiprag i tražim neznanu i neobeleženu biljku, da je zagrlim i u njenom malom srcu čujem kako bije tvoje srce, i da se razbolim kad njeno lišće zažuti i ne prebolim kad njena kruna svene.

(...)

I u očajanju podižem ruke da se zaklonim od tuposti i praznine sveta i gle,pred očima mi je tanka bleda koža mojih mišica i vidim kako nemirnim crvenim potezima krv u meni piše tvoje ime.

(...)

Ali more je danas tuđe čoveku i daleko od mene. Ćuti i gine od sopstvene čežnje.

(...)

Ali ja mrzim i maštu ljubavi i maštu stvaranja kad u njima tebe nema!

(...)

Jednog dana je iz moje sobe izašao Bog,a ušao u nju Satana i beše mi čudnovato lepo i dobro tog dana.
(...)

A u srcu mi je ležala osvećena čežnja bez nadanja i verovanja, čežnja dragog kamena koja je suza i vatra u isti mah.
(...)

Zašto Čovek ne može da utroši zadnje zrnce svog mozga i da misao razvije preko apsurda?(...)

U sutonu mi je najteže jer je tada i tebi najteže.U suton, kad se u čoveku umori Čovek,svaki čovek hoće da je nečiji i hoće da je dete. To je trenutak kad zemlja mazi i kad zemlja zove.

(...)

Rastajem se od Tebe kad dođe pozna jesen i donese one duge časove razmišljanja i sećanja i one strašne dvosmislene trenutke ljubavi i cinizma.

(...)

Ima nešto setno i snuždeno u slaganju žutih i plavih boja.

(...)

U suton se dešava ono od čega čovek stari.U suton se lome i krhaju mladosti.U suton se dešavaju oni čudni unutrašnji doživljaji kad se u jednom trenutku i zbog jedne reči ulazi u starost.

(...)


Zašto ja ne živim na severu gde sunce noću počinje da sija?
Šta leži i šta biva u mrklom mraku naših noći?

(...)

Da se preobrazi, i da iz bezazlenih očiju i daleko od laži, prostim detinjim rečima govori strahote i zablude života, i da ne prestane dok mu se ne zagrcne reč u grlu i ne briznu iz njega suze i jecaj zbog uzaludnosti, uzaludnosti svega što je bilo.
(...)

I nešto me probada u srcu, i u rupici između rebara kupe se suze i boli me poniženje zemaljskog života i uplakana pokornost nesrećnih i sitnih ljudi.Sama sam i siromašna sam jer mi ne treba ni ono što imam.Ravnodušna sam za sve, osim velikog straha da će, odjedared, iz svih tamnih simbola provikati reči proročanstva.
(...)

Znam da imaš religiju u srcu i poeziju u duši,i mač u ruci, i krunu na glavi.Znam da si sveštenik i pesnik i junak i kralj.
Ipak, ja te pitam ko si, kuda ideš i šta radiš?
Ne znam gde je rešenje, gde je umiranje, ne razumem te, ne shvatam te, ne stižem te, i ne volim te.Bojim te se i bežim od tebe.A kao luda i omađijana idem kuda ti ideš i činim ono što ti hoćeš.
Gde je početak tvoje misli i reči i krvi?
Led i ponos, je li to poslednje očajanje čovečanstva?

(...)

U uglovima tvojih usana zakopala se neka prežaljena žalost, kakva se vidi na licima vojnika kad u paradnom maršu i po taktu gluvog doboša ulaze u groblje.
Au tamnim, strogim očima ti stoji jednostavna ugasita svetlost kakvom se nikad ni jedna planeta nije zegrejala.Svetlost koja u sebi nema bolesnih i grešnih nijansi narandzaste i zelene boje, nego je sva od crnog i belog, od dva prva elementa, od dve apsolutnosti, od biti ili ne biti.I ta svetlost ne žeže i ne peče.To je svetlost koja sve vidi.Sve vidi.

(...)

Begaš li ti od sreće da ne budeš nesreća?Pobeđuješ li ti dostojanstvom sebe ili ljude?
(...)

I preda mnom su tada pali milioni zvezda i svaka zvezda je bila deo sebe i svaka zvezda je razlog divljenju i sav sjaj tih zvezda je u mojim ochima.

(...)

Nikom ne daš da te voli i da u tebi i kroz tebe živi!Ne daš da te raznesu!"


Čežnja, Mučenje, Nostalgija
Isidore Sekulić.



"I molit cemo trave da nam oproste za mnoge rijeci,
za mnoge gorke rijeci koje necemo znati presutjeti. "
Izet Sarajlic




"Your heart is not open, so I must go
The spell has been broken...I loved you so
Freedom comes when you learn to let go
Creation comes when you learn to say no

You were my lesson I had to learn
I was your fortress you had to burn
Pain is a warning that something's wrong
I pray to God that it won't be long
Do ya wanna go higher?


There's nothing left to try
There's no place left to hide
There's no greater power than the power of good-bye


Your heart is not open, so I must go
The spell has been broken...I loved you so
You were my lesson I had to learn
I was your fortress


There's nothing left to lose
There's no more heart to bruise
There's no greater power than the power of good-bye


Learn to say good-bye
I learn to say good-bye


There's nothing left to try
There's no more places to hide
There's no greater power than the power of good-bye
There's nothing left to lose
There's no more heart to bruise
There's no greater power than the power of good-bye "


*


the hardest part...


*

"Izbrusila sam
sve prijetnje samoća.
Izglancala do sjaja.

Praznu polovinu stola
popunjava posušeni buket
sa davnog rođendana.

Dišem sa zidovima,
što pamte iste dodire
i odriču se pjesmama,
koje dave milim notama.

Čak sam navikla oči
da ne gledaju u sat
sa poklopljenim kazaljkama
i kažem - u redu je, uhvatila sam ritam;

koji, ipak, nema nikakve veze s plesom
."
Senada Smajicc

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1085 korisnika na forumu :: 37 registrovanih, 8 sakrivenih i 1040 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 357magnum, babaroga, BlekMen, celik, darkangel, draganca, dragoljub11987, Fabius, Frunze, hologram, HrcAk47, jackreacher011011, JOntra, Karla, krkalon, ladro, Leonov, Luka Blažević, milanovic, milenko crazy north, milos.cbr, milutin134, MiroslavD, nemkea71, novator, pein, Singidunumac, Sir Budimir, slonic_tonic, Srle993, tmanda323, vladulns, yufighter, Yugol33, zillbg, zziko, Čivi