Kucca lutaka
jos imam san, nemam vremena
ja bih da putujem, da se ne oprashtam
a ipak sam zhiv u kucci lutaka
sve sam video, sad sam izbrisan
i prichaj mi, nemoj o hrabrosti
svi heroji su davno otishli
uchinicu sve da me pomerish
poshalji me da se odmorim
sam se zatvaram i dovoljno znam
a ti pochinjesh iza razmishljanja
sad se okreccem, al' nikad ledjima
nisam nesreccan, hoccu da uzhivam
samo kad zaccute krovovi
nemam snage da izgovorim
ostave me svi dobri glasovi
svashta cu sebi da dozvolim
i prichamo
izmedju redova
zato pokushaj
da se zabavljash
da me zabavljash
Sva tvoja cutanja
zamisli da znam kada se odlazi, zashto se ostaje
jer stvari koje ti se chine poznate sad su drugachije
a ja ne znam razloge dok boje prolaze
mislio sam dobro je dok letimo, i sada ponovo
od mene vishe nikad nishta ozbiljno
jer ja sam stajao suvishe dugo, predugo
jer ja sam zaspao
bojim se da vidim, bojim se da ne chujem
zaboravljam na stara pitanja, ochi se sklapaju
i opet prate me
sva tvoja ccutanja
Strah od letenja
Sreshcemo se opet,
ja ne znam kada, ne znam gde
i vishe nece biti vazhno
sve shto sada vazhno je
Sreshcemo se opet
ti i ja i sunchan dan,
cutaccemo,
dodir bicce dovoljan
Sreshcemo se opet,
neko drugo vreme, drugi grad
i vishe nece biti vazhno
sve ono shto je vazhno sad
Sreshcemo se opet
na mestu gde prestaje mrak
i kao nekad
zrachicemo zrake kroz zrak
I saznaces da znam
sve tvoje tajne i sve zamke vremena,
a kad te pogledam
ja izlechicu
tvoj strah od letenja
Daleko iza nas
sve loshe vesti i sva nasha lutanja,
prepoznaces moj glas,
a ja pobedicu
tvoj strah od letenja.
Sasvim obichan dan
Igra krecce, ja vec snalazim se
Vrebam pogled, tvoj pogled vreba me
I brishem znoj sa dlanova
Ludilo osvaja kao pre
Preko stakla gledam, motrim na znak
Samo shapat, nechujan i lak
Jedna rech i tako blizu sam
A blizina razdvaja
Kratak susret, osmeh mesto pozdrava
I ispod stola dodir tvoga kolena
Slika u tami, strah od novog budjenja
I pokret oka, prevara k'o navika
Laki drhtaj, naglo prekinut san
I jedan
Sasvim obichan dan
Sasvim obichan dan
Sasvim obichan dan
Ne brinem i ponavljam
Skok u mraku, padam i vec sam tu
Vichem u sebi, jos samo ovaj put
Trazhim izlaz, beg iz zabluda
A tvoja ruka me poziva
Preko stakla gledam, motrim na znak
Samo shapat, nechujan i lak
Jedna rech i tako blizu sam
A blizina razdvaja
Kratak susret, osmeh mesto pozdrava
I ispod stola dodir tvoga kolena
Slika u tami, strah od novog budjenja
I pokret oka, prevara k'o navika
Laki drhtaj, naglo prekinut san
I jedan
Sasvim obichan dan
Sasvim obichan dan
Sasvim obichan dan
Trazhim sve shto treba da dam
Jedan naglo prekinut san
Ne brinem i ponavljam
Sasvim obichan dan...
(Eva Braun)
Dopuna: 06 Nov 2006 3:32
Kao da znam
ostaju sasvim izvan nas
stepenice, sneg, pitanja
shum crno-belih filmova
suvishe je palih kraljeva
slike odaju uzdahe
propali brakovi zhivotare
olovne kishe za smrtnike
ko placca bivshe pazheve
kao da znam, kao da znam
u tebi je noc, u meni je dan
kao da znam, kao da znam
u tebi je noc, u meni je dan
kao da znam
za neki novi dan
kao da znam
|