Ovde, u meni...

2

Ovde, u meni...

offline
  • Pridružio: 10 Mar 2012
  • Poruke: 47
  • Gde živiš: Beograd

VECERAS, NEMOJ CUTATI...

Veceras nemoj cutati, biseru moje skoljke...
Ti, koju sam stotinu puta do neba samog dizao,
krao od noci sazvezdja cela
i njima kitio sve sto je tvoje...veceras, nemoj cutati...
Ti, koja si jedina samnom obisla svetove moje,
stvarane pocetkom vremena,
od onoga dana kada se i sam Bog odlucio
za stvaranje ovog zemaljskog...veceras nemoj cutati...
Ti, kraljice moja, vladarko srca mog,
koja si izvor svih mojih ceznji,
zbog koje sam, velicajuci tvoju lepotu,
gnev bogova navlacio na se...veceras, nemoj cutati...
Kazi mi ono sto srce zeli da zna.

Kazi mi, je l`ovaj vitez pera i stiha,
sto ti sve ove reci ponizno govori,
dostojan ruke tvoje i imena tvog...
Kazi mi, da l`moja masta, sto peva o tebi ima pokrice
il`si mi nesveno povoda dala
da za te trazim najlepse reci ne bih li tvoju taknuo dusu...
Kazi mi, da l` seme svih mojih nada,
moze da raste i rodi plod
ili sam uzalud do tvoga Sunca vostanim krilima leteo smelo.
Kazi mi, za me, najlepsa ruzo,
da l`svojim mirisom privuce mene
zelec`da ceznjom i svakim stihom
o tebi sanjam i sebe mucim
il`me to zoves stidljivo, nezno,
da rukom svojom uzmem te za se...

Kazi mi ono sto biti mora,
veceras nemoj cutati reci...
Jesam li onaj izabrani sto s tobom presto zivota deli
il` sam jos jedna dvorska luda koja te stihom razveseli.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 10 Mar 2012
  • Poruke: 47
  • Gde živiš: Beograd

Jedino zaljubljeni cuju zvuk nebesa
sto iz samog Raja do njih tiho dodje...



offline
  • Pridružio: 10 Mar 2012
  • Poruke: 47
  • Gde živiš: Beograd

JEDNO SUMORNO ZIMSKO JUTRO

Budi me jos jedno sumorno zimsko jutro...
Gledam...Tamo negde, iznad celicnosive reke,
kroz niske oblake jedva da se provlaci
slabasan odsjaj sunca.
Nekako, u mislima, nesvesno navijam za sunce,
valjda sto mi ovog jutra deluje slabasno,
tako maleno...a i volim toplotu.
Nadam se da ce pobediti...
Palim prvu cigaretu i zamisljeno posmatram
vrelinu zara.
Dok mi pramenovi dima nejasnih oblika
vec unapred nagovestavaju
mirnu tromost svakodnevnice,
u venama osecam nedostatak kofeina...
Znam, stetan je, ali pomocice da se jos malo saberem,
da se pokrenem, da...sta li vec... ne znam...
Idem do kuhinje da skuvam kafu,
a posle...eh...
Posle onog prvog gutljaja, mislim da bih mogao
da funkcionisem...

offline
  • Pridružio: 10 Mar 2012
  • Poruke: 47
  • Gde živiš: Beograd

LAKO JE MENI...

Lako je meni...zaista, lako je meni.
Lako je meni biti vecito mlad,
kad ljubec` ti usne eliksir mladosti pijem
i onda ko vajar, zasto da krijem
prstima po vazduhu tvoje telo vajam,
a u dusi mislima zlatne vatre palim.
Tad ocima svojim, blagocastivo snenim,
bezbrizno blagim i zanesenim
vidim caroliju tvog skrivenog carstva.
U mudrosti trajanja prepoznajem ti lice...
Moja ljubavi, moja lepotice,
recima, pogledom zaustavljas vreme
i nedas da tece, i nedas da krene
sve dok nasih srca ne cujemo rime...
moje srce sapuce samo tvoje ime,
tvoje srce sapuce samo moje ime.

Lako je meni...zaista, lako je meni...
Prateci tragove tvoje
cesto prelazim granicu izmedju jave i sna...

offline
  • Pridružio: 10 Mar 2012
  • Poruke: 47
  • Gde živiš: Beograd

KOLIKO...

Koliko li si samo godina lagao svet
da ti nije nista...
da si k`o planina postojan i jak,
da si sve samoce davno bolovao
i da vise nema tihog nespokojstva,
jer si svoju tastinu s cednog srca stres`o.
Koliko si puta prevario sebe
da ne cujes vreme kad na vrata kuca
i pod ovim nebom...gle, cadjavim nebom,
govorio kako vidis sunca sjaj.

Imas li budjenja u kojima te nema,
snevas li katkad snove nedosnevane,
imas li zelja sto zelje ostaju?
Da l` si ost`o zedan i zeljan zivota
ili ti se, jadnom, cini da si castan
da bi sve racune mog`o platit dusom.
I onda kad krenes...eto, doslo vreme
da se sa Istinom sretnes negde tamo,
uz put reci svima, gledajuc` u oci...
Ostajte mi zbogom, prijatelji mili,
srescemo se opet, ko zna gde i kada,
ipak, svet je ovaj, cesto, tako mali.

offline
  • Pridružio: 10 Mar 2012
  • Poruke: 47
  • Gde živiš: Beograd

NOCNA POEMA

Hteo bih pisati o necem lepom,
tako velikom i tako mocnom,
toliko silnom i uzvisenom
da sama rec pred tim zadrhti.
Hteo bih pisati o necem...O, ne!

Vetar mi otvara odskrinut prozor,
mog stvaralastva tisinu rusi,
u lice baca, bez da mi nudi,
uboge stihove, meni daleke...
...i tamne...tamnije od svake vidjene noci...
uvijen stih u slutnje najcrnje.
...napolju oluja strasna se sprema...

Strasno je gledati utrnulim ocima, vetrom donesen, naopak svet
i biti prekinut u svome zanosu, onda kad misao, nevina, krhka,
mirisom ruze leteti htede.

Da li sam spreman za ovaj haos od kog se ne mogu
praviti snovi
i da l` ce srce od zebnje hladne drhtati tiho
ko dete u mraku?
Mozda to sumnja pokriva dusu ko magle jesenje
usnule grane il` ova noc, samotna, gluva,
stavlja na probu pouzdanje.
Ne znam i necu o tome vise...hteo bih pisati o necem lepom,
o necem neznom i uzvisenom.

Napolju cujem...Gle, olaksanja!
Kap po kap...pocinje kisa...
To malo jato veselih ptica huk vetra drobi
sapatom svojim u pravom trenu, savrsenom.
I namah odjednom vetar je stao, onako tmuran,
onako zao...tek od njegovog naleta osta
na podu da lezi beleska moja, u dva-tri redka zapoceta.
I sta sad?
Kako cu sludjen zlokobnim vetrom pronaci misli nevine, znane...
mirisom ruze omamljene u mome tihom stvaralastvu?
A onda tracak nade se javi na listu pisanom
u dva-tri redka sto jos mi uvek lezase dole,
na broskom podu, u uglu sobe.

Ugledah stidljivi prvi zrak sunca kako je spokoj nasao svoj
na onom listu belog papira...kao da on bi pisao nesto,
a on se samo igrao vesto
sa onim sto bi, da nisam sprecen, bilo poema
o uzvisenom.
Uzeh u ruku taj zracak prvi sa zeljom da pratim njegov trag
i on mi odvede pogled ka nebu...
O, kakvog prizora...kakve lepote!
O, zar je moguce? Da l` moze biti il` sanjam budan
divotu ovu...svezinom jutra opijen gledam
rajanje duge. Savrseno.
Eto o cemu bih pisati mog`o...
o mome licnom prosvetljenju
i pisem naslov, dok gledam dugu,
Nocna Poema...radjanje Raja.

offline
  • Pridružio: 10 Mar 2012
  • Poruke: 47
  • Gde živiš: Beograd

SREDINOM JESENI...

Nekako, kao da je usud...valjda je to tako,
ko bi ga znao zbog cega, al` dodje bas u to vreme,
onako, sredinom jeseni,
osecaj da nestajes nekako neprimetno
iz vidokruga Zivota.
Znas, vidis, svuda oko tebe jesen uzima danak svoj...
Na granama, listova je sve manje i manje,
trave, nekad zelene, sto bese raj za oci, nema...
sunce...i ono kao da polako gubi dah
u vecitoj borbi izmedju njega
i onih, tmurnih nosioca dosadnih i hladnih kisa.
Eto, cak i ljude, neke, tebi drage prijatelje
sve redje i redje vidjas.
I to, kada se slucajno sretnete, samo klimnete glavom,
kazete nesto poput "zdravo "ili "dobar dan"
i to je sve.
Kako je to tuzno...uh!

offline
  • Pridružio: 10 Mar 2012
  • Poruke: 47
  • Gde živiš: Beograd

TRAZIM RECI...

Trazim reci, one prave reci,
kako bih mogao da opisem
sva ona osecanja koja me preplave
kada se uz tebe pripijem, mila,
kada me svaki titraj tvoje neznosti
pretvara u blistavu paucinu
kojom bih hteo da te prekrijem.
Trazim reci, velike, silne,
gde svaka rec sve tvoje ima,
gde svako slovo od tvog je pogleda,
a svaki zarez tvoj nov je dodir.
Trazim reci....uporno trazim reci
koje bih ti saputao tiho...
oh, ljubavi moja, uporno trazim one prave reci
koje bi bile dostojna tebe.
A i ako ne nadjem te prave reci
na usnama tvojim napisacu osmeh,
bice to najlepsi osmeh koji si ikada imala...
znam da ces voleti taj osmeh,
jer on ce biti po tvojoj meri.

offline
  • Pridružio: 10 Mar 2012
  • Poruke: 47
  • Gde živiš: Beograd

OVDE, U MENI

Veceras, ovde, u meni, noc je protkana
talasavom vatrom nasih usana...
Zagrljeni, vezani tananim koncima neznosti
ne primecujemo kako po nama,
tiho, klize blistave kapi mesecine...
Pustamo poglede da govore umesto nas,
jer jedino oni mogu opisati lepotu
neizgovorenih reci.
Princezo moja,to vise nije ljubav,
to je nesto bolje, jace od ljubavi.

Pogledaj, ovde, u meni, u rascvetalim vrtovima,
uz tebe, mila moja, dosegnuh i nedokucive zvezde.
Znas, kad tvoji dodiri ustalasaju
hiljadu nasih mladosti odjednom,
tad svaka latica ruza okupa se mirisom proleca
sa tvojih dlanova.
I dok beli, probudjeni kipovi pevuse"Odu radosti",
u fontanama moje duse zubori vode
sapucu najlepsi refren moje omiljene pesme,
sapucu tvoje ime...

...Posle mnogo vekova, ovde u meni, stvoren je Raj.

offline
  • Pridružio: 10 Mar 2012
  • Poruke: 47
  • Gde živiš: Beograd

NEMOJTE ME BUDITI

Evo ga, Suton...
pomalo tuzan, usamljen...nestvarno tih
kuca na ovu stranu sveta,
kuca na ovu stranu duse...
Nemojte me buditi sa strahom u prstima
da bih, samo na tren, krajickom snenog oka
video dolazak noci...
Nemojte me buditi, uzalud vam trud,
probudicete samo moje ime,
sve ostalo ce i dalje spavati teskim i dubokim
snom.
Potrazite neke druge, zeljne budjenja...
Odavno ne brojim svoje dane,
ne gledam u sat...sta je za mene vreme,
jer ja sam, ponekad, samo kap jutarnje rose,
malo ostrvce istine koje zapljuskuju
talasi lazi.
I nemojte me buditi...
budjenje moje postace moje tiho umiranje...
A ja zelim da zivim.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1048 korisnika na forumu :: 40 registrovanih, 8 sakrivenih i 1000 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., ajo baba, Apok, arsa, celik, darkangel, deimos25, Dimitrije Paunovic, DPera, Faki-Valjevo, havoc995, ikan, ivan1973, ivica976, janbo, Još malo pa deda, Karla, laurusri, Lieutenant, ljuba, mercedesamg, mikrimaus, milenko crazy north, Milometer, Milos ZA, milutin134, moldway, Romibrat, royst33, sap, slonic_tonic, Stanlio, Stoilkovic, suton, Toper, Trpe Grozni, tubular, VJ, vukovi, zixmix