Vojnicka

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Vojnicka

Zaboravljena kaldrma svjetluca sablasno,
ugraviran mrazom,nakit mazi vece,
pahulje se maze ceznjivo i mazno
dok pod mostom Begej ravnodusno tece.


Kroz krosnju se srebro opojno probija
dok se prva krigla prekobrojna sveti:
"Da l' ovako nocas Podgorica sija,
da li me se ona bar na casak sjeti?"

U blizini truba svira povecerje,
na kapiji remci,sanjivi...srditi...
uranjam u snijeg k'o u guscije perje
i zid cu k'o pero lako preskociti.

A kako sam mogao tada naslutiti
sve zidove,kapije,prijetece trube...
da cu samo krigle prekobrojne piti
vitlan kao perce vihorima sudbe.

Znam...i dalje Begej ravnodusno tece,
ne haje za mojom parodijom tuge,
on iznova vraca ono isto vece
uvodec' u zivot neke klince druge.

Sve jasnije cujem trubu...svira povecerje.
Slutim straze,cekaju me ,sanjivi...srditi...
Ma samo cu uroniti k'o u guscije perje
i lagano kao nekad zid cu preskociti.

Neven Milakovic