Poslao: 15 Apr 2008 22:05
|
offline
- life
- Super građanin
- Pridružio: 13 Feb 2006
- Poruke: 1307
|
Kažu ljudi, bila je to obostrana ljubav na prvi pogled, svi su to videli osim njih samih. Voljela ga je i volio ju je, ali su oboje bili toliko tvrda srca da su jedno drugom terali inat i zbog najmanjih sitnica....
Patio je, plakao, ubijala ga je pomisao na to da mora dalje bez nje, da više nema povratka i da nisu jedno za drugo. Prošla je još jedna godina - volela ga je, preklinjala da joj pruži priliku, još samo jednu priliku. Odbijao ju je, grubo ju je odbijao - govorio joj da je nikada nije volio, da je bila samo prolazna avantura. Vlastite riječi koje je izgovorio boljele su ga kao da mu netko gura oštar nož kroz prsa, ali tešilo ga je to što je gledao njeno tužno lice i suze kako cure niz njeno lice. Suze u kojima je pisalo njegovo ime. Zašto je tako postupio, pitali su se svi, dobro su znali da te reči nisu istina - ali to je bila njegova istina. Samo je htio da ona oseti koliko mu je boli nanela, ona za koju je bio spreman učiniti baš sve, ali ona to nije znala (oboje su patili u tišini jer su bili previše ponosni priznati jedno drugom koliko su si potrebni). Kažu - šutnja je zlato - ali za njih dvoje nije bilo tako, njih je šutnja uništila...
i sta sad ?
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
Poslao: 16 Apr 2008 00:41
|
offline
- kezman
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 03 Mar 2008
- Poruke: 9
|
Ljudi ovo je stvarno zanimljivo, nesto veoma slicno mi se dogodilo..... lako je napisati sta o kako bi trebalo a nesto sasvim drugo je to doziveti. da li pustiti sudbini da resi stvari ili gledati na to tako da je svako krojac svoje sudbine...
|
|
|
|
|
|
Poslao: 16 Apr 2008 19:43
|
offline
- Fragile
- Građanin
- Pridružio: 02 Dec 2007
- Poruke: 68
|
Tako je jer postoji strah. Strah od neizvesnosti, strah od patnje i boli a nismo ni svesni da se to desava, da patimo jer ne zelimo da patimo. I prva ja, ja se plasim i nesigurna sam a mislim da cu puci i unistiti sve, pa i sebe. To ce biti onda kada mu se predam i krenem sa njim, a sada ga guram od sebe a u sebi dozivam. I mogu vam reci da je ubitacno, bolno.
|
|
|
|
Poslao: 16 Apr 2008 19:55
|
offline
- saten
- Legendarni građanin
- Pridružio: 05 Jan 2008
- Poruke: 3361
- Gde živiš: Montmartre Quarter :)
|
kežmane, nikako ne prepuštati sudbini, od toga nema baš ništa. ta sudbina prosto zaboravlja. jednostavno sve teče dalje.....dalje.... i daljeee....i nikad se nije vratila na ono sto je trebalo!!!
natrix, nema odgovora, taj strah koji oseća neko, je prosto nesavladiv. radije bi taj neko bio srećan da vidi voljenu osobu srećnu sa drugim, nego da i sam bude srećan, ali sa nekom drugom osobom....to je problem. ja sam najsrećnija kada je neko ko se meni svidja, srećan sa nekom drugom devojkom, s obzirom da ne može da bude sa mnom, nebitno sto to nisam ja. prosto ne mogu da budem sa nekim drugim, jer sebi kazem da ne znam kako bih ga pogledala u oči.
|
|
|
|
Poslao: 16 Apr 2008 22:52
|
offline
- Leonardo
- Legendarni građanin
- Pridružio: 17 Maj 2007
- Poruke: 2766
- Gde živiš: Apsurdistan
|
Imao sam upravo takvu pricu sa mojom prvom velikom ljubavi.
Bio me je strah, ali najmanje od ljubavi. Jer kad je pocela izmisljati da je proganjam, a sve sto sam radio buljio sam u nju. Htela se osvetiti za propaceno.
Onovno, srednju i faks smo isli zajedno. A proveli smo u istim ucionicama 8 godina.
Na kraju sam ja zavrsio sa time i zaboravio. Kad je stetno onda to sutnes negde u stranu i poneses ljubav sa sobom sebicno i podelis sa ljudima koji su spremni da vole istom merom ili bar da uzvrate.
Zalosno je kad sam primetio na nekoliko retkih okupljanja da ona jos misli o meni te da ne vidi ljubav kao ja.
No sta da se radi njen problem ja sam svoje odrobijao i sad zivim zivot...
Zamrznuta u prostoru... eeeee sta da se radi....
|
|
|
|
Poslao: 16 Apr 2008 22:57
|
offline
- saten
- Legendarni građanin
- Pridružio: 05 Jan 2008
- Poruke: 3361
- Gde živiš: Montmartre Quarter :)
|
svaka čast.....treba zaboraviti... tj....treba znati i umeti zaboraviti
|
|
|
|
Poslao: 16 Apr 2008 22:59
|
offline
- Leonardo
- Legendarni građanin
- Pridružio: 17 Maj 2007
- Poruke: 2766
- Gde živiš: Apsurdistan
|
saten ::svaka čast.....treba zaboraviti... tj....treba znati i umeti zaboraviti
Nisam zaboravio. Ja ne mrzim cak se osecam i prijatno u drustvu - opusteno. Nasao sam odgovore u sebi koji su me zadovoljili i pre bi rekao da sam se izbavio .
|
|
|
|
Poslao: 16 Apr 2008 23:03
|
offline
- saten
- Legendarni građanin
- Pridružio: 05 Jan 2008
- Poruke: 3361
- Gde živiš: Montmartre Quarter :)
|
nisam rekla da mrziš....? ok, onda svaka čast za to što si pronašao odgovore....recimo da ja to smatram velikim uspehom....jer ja ne mogu ni to.
|
|
|
|