|
Zovem se Fjodor Pavlovič Kramazov
Sitni spahija u prošlosti
Sada vođa bluz-benda
Ja sam nezvani gost
Obigravam oko tuđih trpeza
Srkam vrele čorbice
Glođem krupne kosti
Sladim se masnim uštipcima
Lomim kukove tuđih žena
Svaka je žena nevjernica
Pohotni vulkan
Lukava maca
Zmija u njedrima
Ćudljiv sam i sladostarstan
Dovoljno pametan i osvetoljubiv
Ponizan i surov
Opasan i pravo nevinašce
Zečić i lav u isti mah
Ispijam vino i krv
Plačem i smijem se po potrebi
Privlačan sam i odvratan
Sipam liriku i psovke
Istovremeno i bez napora
Jednom riječju
Stvoren sam da budem vođa
Volim da se takmičim
S mladim dripcima
S momcima punim snage
Da praznim njihove tanjire
Otimam njihove žene
Da tupim sječivo njihovih života
Da oštrim britve
Za kojima će posegnuti
U trenucima rastrojstva
Koje je tako često u našoj varoši
U našem malom Skotoprigonjevsku
Najbolje je tako
Raskrstiti sa sobom
I ako ti se trn zabije u petu
I ako te pčela peči u zadnjicu
I ako ti sjemenka zapadne u dušnik
I ako te kurva prevari s kurvarom
I ako ti vrela čorba oprlji jezik
I ako dobiješ stidne vaši
Iako ti je jastuk nepodesan
Iako je inspiracija izmigoljila kao gušterov rep
Iako riba ne grize
Iako te cipela žulja
Iako je iz poderanog džepa ispala kopejka
Iako nemaš sreće na lutriji
Iako u vinu nije istina
Iako te s motkama čekaju oni kojima duguješ
Iako si raspario čarape
Iako si slomio sekutić
Iako ružno sanjaš
Najbolje je završiti sa sobom
Zašto sebi dozvoliti srdobolju i muku
Jedan potez savršeno oštrim brijačem
Dobijaš blaženi osmijeh
Blagosloveni krvavi osmijeh
Od uha do uha
S obale na obalu
Čemu život
Ako nije ispleten od uživancije
Od meda i vina
Kolačića i pečenja
Vreline i hladovine
Mirisa uspaljenih mladica
Šuškanja rubalja
Cerekanja i grohota
Muške snage i strasti
Pokušavao sam drugačije
Vjerujte mi ništa ne vrijedi
Buljio sam u ikonostas
U manastirski svod
Te slikovnice bi mi pokatkad natjerale suzu
Zato sam ih još više mrzio
Spirao njihove boje pićem u prvoj krčmi
Cjelivao nevjernice
Sijao djecu svuda naokolo
Ono što vas veže za ženu
Nije ljubav mili moji
Već ljubomora koja ranom zorom
Kvasi gubicu na izvoru vaše krvi
Koja se napija na vašem pojilištu
I uopšte spahijske mi časti
Ljubav ne postoji
Postoje samo lažovi
Koji stenju i prenemažu se
Koji ubjeđuju sebe
Da su osjetili čaroliju ljubavi
Sve to vam potraje
Koliko mački muž
Koliko život leptira
Ili led na vatri
Do prve ugašene svijeće
Do prve pijane psovke
Ili do prvog snošaja
U nekom mračnom budžaku
U nekom gustom vrbaku
Pored neke ribodarne rijeke
Volite sebe kad osjetite da vas mrze
Mrze me oni koji bi se rado popeli
Na moj presto slasti i strasti
Rade mi o glavi
Oni koje sam stvorio
Razmrskaćemi lobanju
Čeprkaće po mojoj lubini
Tamo će tražiti moje zlatnike
Ili vlasi svojih dragana
Ja sam Fjodor Pavlovič
Majstor uživanja
Onaj koji će vam odgristi
Oba uha
Onaj koji će vam iskopati
Oba oka
Ostaviti vas u gluhoj mrklini
Da se mučite slutnjom
Da zamišljate proplanak na mjesečini
I gole butine svojih žena
Kako se bjelasaju
Oblivene srebrom mjeseca
Podatne i spremne
Za moje maljave šake
I da tražite
Uzalud sljepački
Zlatnike u noći
Kao mala sunca
Da prekopavate krvavim šakama
Svaki žbun i budžak
Nadajući se da je nešto ispalo
Iz moje kese
Doći ćete do crkve
Klečati pred raspećem
Sebi nikada ne oprostivši
Vječitu zavist
Hvala vam dame i gospodo
Što s pažnjom slušate moj bluz
Gitara je muški instrument
Njeni akordi njuškaju
Oko slatkih članaka vaših gospođa i gospođica
I zabijaju se
U mjesto muke i spasenja!
|
