Kuba (iz nekog drugog ugla)

Kuba (iz nekog drugog ugla)

offline
  • Pridružio: 23 Jun 2004
  • Poruke: 3996

Nemojte se uplasiti duzinom price, zaista je zanimljiva, i mozda, posle ovoga, kada neko spomene Kubu, necete pomisliti na uzivanje pored mora, jer zemlju ne cine samo turisti..
Tekst prenet sa
http://pinkdress.blog.hr/arhiva-2007-03.html#1622294966
Tamo mozete pronaci i zaista zanimljive fotografije

"Hm...odakle poceti. O tome da ce ovo biti jako dug i edukativan post, dva..mozda tri... Da se razumijemo odmah na pocetku, nije da ja ne volim Cubu, ali je ne volim...toliko da bih rekla da je volim. A sto ne volim, ne volim vidjeti ono sto sam vidjela i dozivjela, i hebo ti sve te prelijepe plaze i muziku, kad nesto ne stima.
Jesam se sad malo smijesala. Ovako pocet cu od pocetka...Cuba je nakon Morocca i Perua bila moja top destinacija...uvijek me je privlacio taj karipski otok prepun salse i bacardija, cohibe i pobune...Ovaj post pisem iz backpack atmosfere i govori o ljudima i njihovim cudima, o dobrim i losim stranama Kube. Vecinom o prvom dojmu koji se protezao do zadnjeg dana. I jadnom sustavu koji funkcionira za sve osim za Kubance same!
Opisat cu ja i Havanu i tamno ljubicasto nebo, plaze Varadera i Santu Claru,ali i dati neke crtice koje su meni ostale u ruznom sjecanju...Inace svi vi koji volite ljeno ljeskariti na plazi i sipkati koktelcice i ne upoznati zemlju u pravom smislu rijeci, slobodno prestanite citati, jer vas ovo nece ni zanimati, nit cete skontati bit i srz svakog putovanja, a to je upoznavanje zemlje i kulture, a pri tom ih postovati!

Davnih dana sam se prestala svadati s ljudima koji su bili na Kubi... za 2 tjedna godisnjeg u allinclusive hotelima i nisu prstom makli dalje od svoje plaze, niti su vidjeli kako zemlje funkcionira i onda mi kazu da oni vole Kubu i da sam ja luda!!!

Na Cubu smo isli u slobodnom aranzmanu, let je bio iz Gvatemale, preko Costarike. Amo reci da je tu sve pocelo...let se trebao popuniti sa masom Amera, (kojima je a to svi znamo zabranjeno ici na Kubu,bar iz njihove maticne zemlje) Ovo je sad lose za Costu, sat vremena smo cekali na ukrcaj, u kojemu sam ja morala ostati u avionu sa hrpom Kubanaca, jer sam ja iz Hr. pa mi cak nisu dali da se iskrcam na pola sata bar maznuti neki Mcdonalds.
Toliko o Kostarikancima, tad sam prekrizila njihovu zemlju sa svoje liste i nasilnicki pokazala svoje nezadovoljstvo otfkujuci slucajnom sluzbeniku na izlazu aviona(koji me nije pustao!!!): " Da ima drugih zemalja gdje cu svoje $$$ vrlo rado potrositi!"

Tocno prije godinu i 3 mjeseca, znaci 2 dana prije nove godine. Nova godina 2005/2006. Vec na aeroodromu na imigraciji su poceli svoju spiku:" Odakle si? Zasto dolazis na Cubu? Sto radis ovdje? Zasto? Kako?Gdje ces odsjesti? Jesi li clan tog i tog drustva/fotograf/reporter? Kako ti se mama zove?"

Nakon sto su nas napokon pustili, trebalo je proci carinu i cekati jos jedno 2 ure da bi na red dosao novac!S obzirom da smo dolazili iz Gvatemale, ponijeli smo samo dolare, jer smo njih samo i imali. Koji zajeb. Naime na dolare se (kako su Americki) naplacuje 10% provizije, a na funte il eure(jedine druge sto primaju) 1-2%...puno ciki, jer dosta turista to ne zna, a mi backpakiramo, pa nam je svaki cenat bitan. Omjer je 1/1, znaci dobili smo 90 $.

Vec je bilo kasno predvece i topli zrak nas je oplahnu na izlazu van, palme i zgrade ala Majami ...oko nas se sjatila masa taksista. Svaki sa svojom cijenom, na kraju smo izabrali zuti, jer sam citala da su ti najjeftiniji. Inace znala sam neke Kubance otprije,(tocnije par muzicara koji su emigrirali u Antiguu,Gvatemala, da se pohvalim Buena Vista Del Corazon, 2. postava orginalne Buena Viste Social Club)

Nisam ga razumjela ni rijeci, mozda svaku prestupnu. Inace da se razumijemo, tecna sam u spanjolskom, al njihov naglasak je podmukli tromi, kao da imaju knedlu u grlu i jako gutaju slova! Vozio nas je 10 -15 minuta do Ciudad Vijeha, nadzirala sam panoe tipa" 46 godina revolucije" il tipa" Svi za jednoga, jedan za sve:Castro!" zanimljivo pomislih, u nas stoji Vip ili Topshop il sta ja vec znam!!..dovezao nas je odmah do vrata privatnog smjestaja koji sam rezervirala telefonom, tjedan dana ranije.Inace preporuka jednog tipa iz Buene V.
Starija onak malo prosijeda zena mi je otvorila vrata, kad smo se predstavili primila nas je u kucu. Kuca se sastojala od dugackih skala sto vode u stan povise s minimalno namjestaja i par stolica za ljuljanje. Posjela nas je u ljuljajuce stolice i pocela se ispricavati da nas ona ocekuje tek 29, a ne 28 i da za veceras nema mjesta kod nje, a moguce ni za sljedecih par dana! Da je sve vec rezervirano za Novu Godinu
...pa znam, rekoh, ja sam rezervirala 5 dana! Rekoh joj !- tu se snuzdila i pocela zvati susjede da ce nam pronaci neki drugi smjestaj.
Na kraju smo zavrsili u kuci preko puta, u jedne "crnke" u sobi na katu, za istu cijenu 25$ noc.
Vec je bilo 9 navecer, a mi umorni i gladni, odlucismo napraviti stroll po Havani nocu i naci nesto za pojesti.

Ne znam jel zato sto je bila noc, al sumorne ulice i zgrade zadnji put opiturane 1959 su odavale trosan i jadan izgled, pogled u otvorene dnevne boravke u kojima je jedna, eventualno dvije stolice za ljuljanje, stara telka i "kobasa" kucak ispred. Masu ljudi koji jednostavno samo cilin na ulici. Atmosfera koja je bas za Kubu opisati. Romanticno, al jadno, iznenadujuce, al tuzno. Svi su prijateljski nastrojeni, svi pitaju odakle si, svi pricaju s tobom i svakog zanima svijet izvan Kube!
Netko me je prije puta na Kubu upozorio na Jiniterose- ljudi sto prezivljavaju od turista na nimalo ugodan nacin, prevaranti, al ne jer hoce da budu, nego jer moraju.
Uglavnom za naci neki shop butigu na Kubi je nemoguce, ista stvar sa restoranima. Oni postoje samo u de lux hotelima, i vec smo pomalo bili izivcirani od te cijele naporne atmosfere, no najvise umorni i krenkavi od puta, odlucimo da ak nademo nademo, ak ne bice hrane i sutra ujutro.

S obzirom da cigar nisam zapalila vec od jutra, a bez hrane mogu,bacih se u potragu cigara. Na po puta do neke trafike, uljece tip, da on ima taj i taj klub, da je on nas najbolji prijatelj, da sto hocemo i onaj njihov tipican sto cujete u filmovima "Mami i Papi", meni i Joksu. Kazem umorna sam, samo ocu cigar zapaliti, i nesto pojesti i nisam raspolozena za pricu, jer ti si vec 101 koji me pegla za istu stvar.

Tip se ne odljepljuje, pa ga saltam Joksu, koji me nervozno poglediva preko oka. Aha evo i trafike, koliko imam, 10$, koliko su cigari? 2$ lucky strike...moze daj jednu kutiju.
Tip daje kutiju i vraca ostatak 2$, gledam ga u cudu i kontam jebalo ih to njihovo free skolstvo kad ne znaju oduzimati. Kazem :" ej ti trebas mi vratiti 8$ nazad , a ne 2$!!! "
Njegov odgovor me je sjebao :" Ne MAMI, tvoj prijatelj je kupio mlijeko u prahu od 6$ i ovo ti je ostatak"

Ama koji prijatelj, jesi li ti lud? Pocela sam ljutito i nerazgovijetno....al ovaj ne vraca pare i ostaje pri svom.
Tvoj prijatelj je kupio mlijeko!

...naravno da ce MOJ prijatelj vratiti to mlijeko u prahu u roku pola sata i dobiti lovu nazad.Svak svakoga pomaze, svi su jedni na Kubi, svi osim Turista, njih treba izmust koliko mozes!
Lekcija prva naucena!

Joks vec ispaljuje, i jebe im nanu i sve, pa to je jedino s cime smo izasli vani, djes sad nac sto pojesti za 2$ ???
Vratili smo se u nasu sobicu gladni, zedni i jos umorniji nego sto smo izasli. Kreveti su bili razdvojeni, a kako je ovaj moj metar i 94, uvijek ih spajamo, tako da se on moze ukoso ispruziti, a meni sto ostane, jadan kantuncic!
Nakon sto smo pomakli krevet ni za milimetar, uljece crnka:
Da jesmo li mi normalni? Da sto micemo krevete? Da su joj estranherosi vec polomili dva kreveta...da kreveti kostaju bogastvo...da nas ona hoce van iz njene kuce odma, isti cas!
Joj majko moja mila, vadi me iz ovog pakla!
Najrade bi je sakom pukla, al de cemo ondar spati?
Smireno sto sam mogla smirenije sam joj objasnila, da nismo znali da se kreveti ne smiju micati i da je nismo htjeli uvrijediti na niti jedan nacin, i da se strasno ispricavamo i da nam dopusti da ostanemo bar ovu noc i da cemo sutra odmah potraziti novi smjestaj!

Pustila nas je, mrzovoljno, al kupili smo joj jednu bocu vode od 2 $, pa ju je to nekako kao smirilo.Kucka!!!

Legli smo spat, svaki u svoj krevet i s hrpom pitanja u glavi. Ja sam se pitala, jesmo li pogrijesili sto smo bukirali let za 2 tjedna, jer ovo je pocelo opako.
Inace nakon zivota u Centralnoj Americi, malo sto me moze razocarati, no sad sam se stvarno pocela pitati.

Kubanci vole Castra, jer ga NE SMIJU mrziti!
Kubanci ne smiju uci u isti nocni klub ko i ja, svi smo mi odvojeni! Jedan za turiste, drugi za domace. Mi naravno mozemo u domace.
Kubanci zaraduju svoj novac u kubanskim pesosima, turisti koriste Konvertibilni peso. Svi shopovi, a nema ih puno prodaju svoju robu u Konvertibilnim pesosima.
Kubancima nije dozvoljeno koristiti konvertibilni peso, kako kupuju robu i hranu, nemam pojma, varaju strance ko mene
Kubanac me nije mogao dovesti do ulaza aerodroma, kad smo se vracali, u strahu od policije, jer je Kubancima zabranjeno druziti se s turistima

Ujutro nas je crnka probudila, vriskom i stiskom da kako to da jos nismo iselili? Da sto se mi mislimo tko smo mi? Glupavi estranherosi sto nju ne postuju!!! Sva sreca da se pozalila onoj kod koje sam REZERVIRALA sobe u prvom slucaju, pa se ova jadna zenica sazalila nad nama i stjerala neku glupavu njemicu iz njene sobe!!!Heh ipak su ljudi zakon! Livio i ne sijecam se njenog imena,doce mi...
Havana prvi dan, ne znamo gdje lupamo...Prvo smo pojeli dorucak u zenice, nije puno al je kajgana s nesto kruha i namaza, i ananasom. Nikad nisam tak lizala prste od ananasa.kOji dobar ananas!Ne ovaj nas uvezeni iz tko zna gdje!

Joks je vec pospremio svoju camera bag i prvi stroll po ulicama Havane nas zapanjuje. 2 ulice smo od Prado ulice koja je kao glavna ulica, nesto slicno ka ona u Barci, zapravo na isti princip, prekopirana. Duga ko nas Stradun, ma jos duza...preko puta Havana Vijeha. Havana Vijeha, Havana Vijeha idemo! No Joks hoce da provjeri Malekon, mislim da se tako pise. Pa smo niz Prado dosli do mora, a od mora nesto predivno...riva koja se zavija u zaljev, sa setalistem i starim oronulim palacama, dugom cestom sto se zavija i da old tajmerima na njoj. Ovo je Cuba rekoh Jordu - ne obaziruci se na jos jednog koji mi zeli biti prijatelj.

Da se razumijemo na Kubi ti svak zeli biti prijatelj, jer cinjenica: iz/sa Cube ne mozes nigdje bez pozivnice!
Znaci ako imam frenda na Cubi, kojeg zelim dovesti u Hr. moram pisati sluzbeno pismo vladi koja mora odobriti moje namjere! ...u kurcu...znam

Dok se provlacimo oronulim ulicicama Havane,zamjecujem ljude oko sebe. I ono sto vidim u njihovim ocima je neopisiv osjecaj dosade prozet depresijom. Par klinaca igra na frnje po blatnjavoj tek mahom opranoj cesti, zaustavljaju me i povlace, svaki natuca nesto engleskoga. missy...mami...jel imate frnje ili cokoladicu? A mozda olovku il kemijsku? Vadim jednu kemisku i dajem svoj prilog.
Natuknica, ako ikad idete na Cubu, ponesite sto vise sapuna, carapa (hulahopke, steznike, gacice) cokoladica ili olovki, nakon sto sretnete neke drage i prijazne ljude bit ce vam zao sto im niste poklonili nista.
Jer tako to funkcionira na Cubi.
Havana Vijeha here I come! Ocarana sam Havananom, na ulici ljudi improviziraju stol na koljenima dok igraju domino-inace igra Kubanaca, u drugoj brico sisa nekog tipa, ono na sred ulice.

Zivot ide dalje sa nama il bez nas, hodamo satima.Klinci igraju bejzbool sa obicnom motikom il stapom, jer se nema. Sve su zgrade u losem i rusevnom stanju, nema piture il materijala za popravak fasada, nema nicega, nema ama bas nicega osim ljudi, ruma i cigara.

Cinjenica:Amerika je stavila embargo na Kubu davnih godina. Bilo koja strana kompanija koja prodaje svoj proizvod na Cubi, gubi Americko trziste, a vecina velikih i stranih kompanija ne zeli izgubiti to trziste, pa je Kuba zakinuta!

I ta zakinutost se osjeca debelo. Svaki korak je 1$, Jord slikava Katedralu 1$, prodi tom ulicom 1$. Nemam za kruh, nemam za mijeko, nemam hrane! Daj mi $$$, daj daj daj...ulaz u stepenice na vidikovac 1$,
Mirisem dim na sve strane. Habanerosi mi se naklanjaju dok govore 1$, samo 1$ za sliku-valjda misle na Jorda,kad vide kameru.

Al to vise ni nije ono ponizno i posteno, to je napasnicki i iznudivacki nastrojeno, u stilu:
Ti si ovdje, ti si bogati turist i ZATO mi moras dati taj $!
...nisam skrta, al ne mozes svakome dati dolar, a tko ce meni dati dolar sto sam uopce dosla posjetiti vasu zemlju, pitam tipa dok se svadamo jer on hoce dolar zato sto je Jord slikao Katedralu sa mnom ispred!- ocu i ja neki suvenir!

Butiga gotovo da i nema, shopova isto, jeftina kineska roba(Kinezi ne jebu Amere) al nema hrane. Doslovno nema hrane! Nismo naisli ni na jedan restoran il fast food il bilo sto da gricnemo za rucak...ja vec neurozna umirem od gladi, umirem. Da mene treba nahraniti, svakodnevno i zalijevati znakovima paznje, taka sam, ko sto bi prija rekla -po cijelome tijelu!

Neki su trgovi obnovljeni, kao i zgrade, Talijanska Alijansa il ova il ona, al pomazu koliko mogu? Ljuta sam jer vidim kako se pati i kako su ljudi zatupljeni. Pricam sa domacinima, s Livijom(musko) cerka mu je pobjegla u Ameriku i zato imaju koliko imaju, a nemaju puno...Prica mi o Cubi, ne previse, jer ga moja pitanja zbunjuju. Mislim da je uvjeren da sam novinarka il nesto. No jos jedna casica ruma... i da donijela sam mu cigare, ljuljamo se na stolicama u zadimljenoj dnevnoj sobi izludeni od nocne vrucine.
Pitam ga pa gdje je tu ravnopravnost? Sto mislis da Castro umire od gladi? Sigurna sam da on jede hamburgere svaki dan.
Cinjenica: na Cubi je zabranjeno ubijati krave,al ne ko u Indiji zbog vjerskih razloga, nego zato sto ih nemaju!

On ce meni: "ravnopravnost je to, sto svi mi mozemo ici u skolu, svi mi mozemo birati hocemo li biti doktori, inzenjeri il ucitelji! A ne ko prije, (govori za vriejme vladavine USA) kad su samo bogati imali privilegije!
Sad kad se moje dijete razboli, dobija istu njegu ko dijete, ucitelja il dijete siromaha! Svi smo isti, nema pravila!"
Istina, na Kubi su svi isti, i nema tog loseg racizma, ja sam bijelac, a ti crnac. Tog nema! To ne postoji! Amen! I to je mislim jedina dobra stvar sto je Castro napravio! Druga je kriminal! Nema ga bar ne u tome smislu rijeci, jer prevaranata ima svugdje.
A dosta ljudi se brine u Havani, kao i u Londonu il New Yorku, nema ljudi nema, pljacki, umorstava...i mozes mirno setati po ulicama Havane u 4 po ponoca mrtav pjan, nece te nitko zaskociti.Cinjenica na Cubi postoji preko 100 smrtnih kazni!

Jest kazem, al kakve ti koristi, kad ucitelji nemaju olovke i zadace, a doktori ljekove da te izljece?

Eh Cuba, mislim da su toliko godina zivjeli u agoniji da sad i sami vjeruju u revoluciju. Jer svi su jako ponosni na revoluciju! I gotovo nitko ne zeli da USA ponovo preuzme vlast i boje se toga, a jos jedna
cinjenica jest da: USA godisnje trosi preko bilijardu $$$ da omoguci Kubancima hvatanje radio i tv signala!

...posla sam se spremat za docek nove i ostavila sam Livija u svojim mislima, ionako cu ga sutra upeglati vise nego veceras...

Novu godinu smo odlucili provesti na jednom od obliznjih trgova, gdje smo to jutro ispijali mojitose...Ignacio nam se pridruzio, (inace student trube koji zivi na Cubi vec mjesec dana.Preko neta je upoznao jednog od najboljih ucitelja trube, dogovorio se s njime i dosao i eto. Ignacijo je rodom iz Chile-a, no njegovi su zbog politicke situacije morali prebjeci prvo u Mehiko, pa onda u Canadu kad je on imao 6,7 )
Da nije muzike ne bih bio ovdje!- kaze mi! Jer iako sam Latino, za njih sam gringo! Iseljenik...

Muzika me je odusevila na Cubi, iako sam vec otprije cupkala na Salsu, tek sam tad skontala da zapravo pojma nemam i da klinka od 7 godina bolje vrti guzom od mene! Muzika je na svakom koraku, tresti iz radija, starih kazetofona, svira se na ulici i esens je Cube.

No svi trgovi su bili ogradeni zicom, pa tako i ovaj nas i ulaz se trebao unaprijed rezervirati, a naplacivao se debelo! To nisam ocekivala, no ocito da na Kubi ima ljudi/turista dubljeg depa, sto naravno vlast prepoznaje, pa sto im onda ne naplatiti?

Novu godinu smo docekali iza zice sa ostatkom manje sretne i bogate ekipe...
...nakon sto nam to bas i nije bilo napeto odlucismo poci u jedan od obliznjih kafica u kojem se Ignacijo opijao.

Dok smo setali ulicama, odjednom su nas pocele zalijevati broke vode. Bila sam mokra do kosti, svi mi! Crvena majica je pocela pustati boju, a ja sam se nasla opiturana po cijelom tijelu! Trcakarali smo kris-kros ulicama dok su ljudi umirali od smijeha sto su ispraznili jos jednu broku vode na mene.
Na Kubi se inace vjeruje da prolijevanjem vode iz broke tik iza nove godine cistis sve negativne stvari koje su ti se dogodile u prosloj i otvaras vrata novim boljim danima.

Cetvrti dan smo odlucili poc do Vinjalesa. Susjed od susjeda nam je odlucio pomoci i preporuciti nekog "ilegalnog taksista kojemu treba svaki posao" Za dobru cijenu nas 3 mozemo jeftino doci do Vinjalesa i usput stati gdje nam se prohtje. Cijena je bila kao i autobusna, pa smo odlucili prihvatiti i dati radije nekome komu treba nego onome tko ima!
Dogovor je pao u 5 ujutro ispred nase kuce, cekali smo do 6, u 7 jos uvijek nikoga nije bilo, pa smo odlucili poci na autobusni kolodvor, koji je naravno bio pun puncat sve do navecer. Taman kad smo se okrenuli i odlucili poc kuci pjevajuci, tip nas zaustavi i pocne se cijenkati. U biti on cak ni nije bio taksista nego je zivio u Vinjalesu. Pogodili smo neku bakpak cijenu i unisli u raspadnutu ladu koja se jedva drzala i imala rupe po podovima.
Naravno da je Jord svakih 5 minuta htjeo nesto slikavati, a Marina je svako 5 minuta htjela pisati. Marina-njemica koja radi u jednom njemackom sindikatu u Berlinu. Al htjela je podijeliti taxi sa nama, pa hajd, sto vise to bolje!

U Vinjales smo stigli oko podne, dok smo nasli smjestaj podne ipo.Ostali smo u jednoj casi p. po preporuci Livija. Obitelj od troje, majka sin i kcer, oca nije bilo. Za docek su nam napravili mojitose i to je bio naj mojito sto sam ikad probala.S obzirom da sam u to vrijeme glancala bar u Gvati, zanimao me je tajni sastojak.
Sve osim spavanja je bilo extra, pa ipak kad su nam ponudili veceru, odlucili smo dati im priliku. S tim da su nas zamolila da ne visemo na velika zvona da cemo papati jastoga. (S obzirom da je taman bila niska sezona u kojoj ih ne smijes hvatati) NO eto kod njih se bas to vece naslo par...dosetali sami... to je bila najbolja vecera koju sam jela na Cubi i naj susretljiviji i ljubazniji ljudi ikad.

Vecer smo izasli vani u Case De la Musica i jos jedan obliznji disko,klub. Odusevila sam se sa mjuzom, kupila jedan cd od lokalnih izvodaca i upoznala zanimljiv par iz Zeneve, francuzicu i albanca na medenom mjesecu. Pricali su mi kako su ih u all inclusive hotelu u Varaderu docekali zohari i kvravi ulosci u sobi nepromijenjene posteljine, a hrana je bila neprobavljiva i neskuhana svinjetina. A ja jela najbolju veceru ikad dotad!Napila sam se ko mila majka od ruma, cigara i muzike...plesala ko luda i upoznala jako finog decka koji se ponudio da nam pokaze okolicu Vinjalesa. (za nesto $$$ )Vinjales je predivan i ima taj slican izgled kao i Kina, s misticnom maglom sto se dize lagano s jutrom ,dok sunce obasjava brezuljkaste naslage crvene zemlje koja se staplja sa zelenim poljima i oranicama...nesto predivo i za svakome preporuciti.

2 dana i vratili smo se u Havanu gdje jednostavno nisam mogla vjerovati cijenama koje traze za oldtajmere, od 150$ dnevno pa navise...a meni je bas ono bila fora da se provozam u jednome od njih. Zadovoljila sam se pozirajuci kraj jednoga za 1$

Posli smo po ren-a-car-ovima za naci nesto pristupacnije i prizemnije. Nas dvoje, Marina i Ignacijo skupa da bude jeftinije i zabavnije. Plan je bio poc u Trinidad i Santu Claru i Cjenfuegos i okolicu...malo tu...malo tamo.

Domacini su nam opet dali preporuku za gdje odsjesti, kod njihovih rodaka. Voziti auto po Cubi od tocke a do tocke b je gotovo pa neizvedivo. Cestovne oznake ne postoje, znakovi ne postoje, smjerova nema, imas mapu i pici, al tu i tamo treba i stati i odluciti kamo, kojim putem, ili lijevo il desno. Jako neugodno, jer ni mape ne pokazuju najbolju rutu, pa zavrsis negdje bogu iza nogu.
A ako nekome stanes i priupitas kuda za Trinidad recimo, slobodno ce se ponuditi da ti pokazu. Sto ce se nakraju ispostaviti u njihovu korist i u njihovu smjeru, a u suprotnom od kojeg ti ides.
I tako opet ispocetka, zanm samo da se voznja od 3 sata pretvorila u pakao od 6.

Putevi su ok, ono ni nasi doma nisu puno bolji, pa ne mogu pretjerano kritizirani. Pa jebena Gvatemala ima bolje ceste od Hrvatske!
Po putu mali milijon Kubanaca, svi stopiraju, i svi cekaju il pokusavaju naci neki prijevoz za na posao! Ima buseva, al oni nemaju para! Jer busevi se trebaju platiti, nisu besplatni ko skolstvo i zdravstvo, a raditi moras, da prezivis. Cudna ta Kuba, pola toga je besplatno, a pola nije.

Pratim velike bilborde sa komi porukama "jos smo skupa" i "izdrzat cemo mi jos 46 godina" il "anti-USA propaganda" -koja me nasmijava do smrti, a dobra je moram priznati i pametno sastavljena, sad mi bas ne pada na pamet kako su ono nesto bili spjegali...i mrsave krave sto pasu po poljima...

Inace s pocetkom svake nove godine 1.1 Castro drzi govor na Trgu Republike,ove godine ga nije bilo, prvi put u 46 godina...imao je zdravstvenih problema...znam jerbo sam se pojavila na trgu ja i milijon drugih koji su iscekivali isto...bilo je eci-peci-pec-ocu-necu-doci!!!

Stigli smo kasno predvecer i pronasli parking kod jedne stare bakice..."

To je sve postovano do danas. Narednih dana ostatak..



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 591 korisnika na forumu :: 35 registrovanih, 2 sakrivenih i 554 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: _Sale, A.R.Chafee.Jr., babaroga, BlackPhantom, Botovac, cenejac111, croato, darcaud, Dimitrise93, djboj, DJORDJE-NO-1, dr_grof, dragon986, HrcAk47, indja, Jethro, KUZMAR, LeGrandCharles, Lord Nem, MajaMaka, Marko Marković, mercedesamg, Milan A. Nikolic, MilosKop, NoOneEver Dreams, RJ, robertino, ruma, segax1, Sirius, Smiljke, Snorks, stalker, Toni, Vlada78