Efikasnost savremenog lovačkog aviona

Efikasnost savremenog lovačkog aviona

offline
  • Pridružio: 24 Mar 2004
  • Poruke: 3522
  • Gde živiš: Zemun

Efikasnost savremenog lovačkog aviona


Očigledno je da su glavni napori vojnih stručnjaka u pogledu usavršavanja savremenog lovačkog aviona usmereni ka povećanju njegovih sposobnosti za obavljanje osnovne delatnosti - borbe u vazduhu.
Ispitivanja koja su se u svetu sprovodila i koja se sprovode uz angažovanje naučnika, konstruktora, iskusnih pilota i drugih stručnjaka zasnovana su na obimnom korišćenju dostignuća u oblasti kibernetike, iskustava upotrebe lovačkih aviona u lokalnim ratovima, praktičnim eksperimentima u letu i dr.
Rezultat tih napora su mnogo bolje karakteristike lovačkih aviona poslednje generacije u odnosu na prethodnu: znatno su poboljšane manevarske sposobnosti pri visokim dozvučnim brzi¬nama leta (pri brzinama koje odgovaraju Mahovom broju 0,8+0,1) u kojoj se postiže maksimalna ugaona brzina skretanja i minimalno vreme penjanja na određenu visinu; povećan je domet otkrivanja ciljeva u vazduhu avionskim radarima i usavršeni su sistemi za raspoznavanje „svoj - tuđ"; proširene su mogućnosti nišanske opreme i oružja koji obezbeđuju uništenje cilja u vazduhu pri svim rakursima, u donjoj i gornjoj polusferi, na velikim udaljenostima i u bliskoj manevarskoj borbi u vazduhu; poboljšana je upravljivost pri velikim napadnim uglovima i malim brzinama leta, što sprečava pad aviona u kovit pri nekoordiniranim manevrima i povećava oblast vođenja borbe u vazduhu po visini i brzini, itd.
Na sposobnost lovačkog aviona i uspeh vođenja borbe u vazduhu utiču mnogi faktori. U nastojanju da se izdvoje najvažniji od njih i da se poredaju po važnosti, vojni stručnjaci su svojevremeno dali jednostavan obrazac „pilot - avion - oružje - elektronika" koji je odražavao zavisnost u opštem vidu i davao prednost iskustvu i stepenu osposobljenosti pilota.
Kasnije je objavljen obrazac sposobnosti lovačkog aviona za vođenje borbe u vazduhu pomoću kojeg se mogla dati samo kvalitativna ocena stepena uticaja pojedinih faktora na efikasnost lovca u borbi u vazduhu na račun iskorišcenja prednosti tehnike i naoružanja. Pri tome su glavni faktori po svojoj važnosti poredjani ovim redosledom: oružje, blagovremenost otkrivanja protivnika (faktor elektronike), manevarske sposobnosti, individualna zaštita (neranjivost), itd. Obrazac ima empirijski karakter. Pored ovog, pojavili su se i drugi obrasci za proračun sposobnosti lovačkog aviona za vođenje borbe u vazduhu. Prednost ovih empirijskih obrazaca je ta što ipak daju kakvu-takvu kvantifikaciju u ovoj oblasti.
Obrazac izgleda ovako:



gde su: .
L - sposobnost aviona za vođenje borbe u vazduhu,
P - potisak motora
G - masa aviona u letu,
SEP - višak energije ili specifičan višak snage (Specific Excess
Powewr),
T - usporenje (kočenje),
M - efekat mehanizacije krila,
Bd - upravljivost aviona,
Si - stabilnost aviona,
N - individualna zaštita (neranjivost)
Wa - mogućnost aparature za upozorenje,
B - karakteristike oružja,
S - površina krila,
Cr - gabariti aviona,
P/G - odnos potiska motora i težine aviona,
G/S - specifično opterećenje krila.


Ovaj obrazac, međutim, bio je zasnovan na taktičko-tehničkim karakteristikama i pokazateljima postignutim pri ispitivanju lovaca treće generacije u letu. U međuvremenu su sposobnosti nekih od njih (na primer, F-15A i F-16) proverene na taktičkim vežbama i u lokalnim ratovima, čime su se stvorili uslovi za preispitivanje i realniju ocenu važnosti pojedinih faktora koje obrazac sadrži. Kao rezultat toga, prema mišljenju zapadnih vojnih stručnjaka, izmenjen je redosled uticajnih faktora po važnosti: elektronika je izbila na čelo, slede oružje, manevarske sposobnosti, faktor usporavanja (kočenja), individualna zaštita (neranjivost), itd.

Faktor elektronike (Wa) postavljen je na čelo jer praktično predodreduje uspeh prve faze borbe - traženje i otkrivanje protivnika. Analizom rezultata borbi u vazduhu zaključeno je da
pilot može da ima početnu taktičku prednost samo ako blagovremeno otkrije protivnika.
Razvojem lovačkih aviona, povećanjem njihove brzine leta i daljine lansiranja raketa pojavila se potreba za povećanjem prostora za izvođenje borbe u vazduhu. Da bi lovački avion, na primer, uspešno upotrebio rakete srednjeg dometa tipa sperou AIM-7F. on mora da otpočne približavanje na daljini oko 100 km, a podatke o cilju dobije na daljini približno 200 km.
Problem proširivanja zone radarske kontrole i obezbedenja podataka o ciljevima u vazduhu ne samo iznad vlastite nego i iznad teritorije protivnika ( u njegovoj dubljoj pozadini) rešavan je upotrebom aviona za rano radarsko otkrivanje i komandovanje tipa EC-121, E-2A, B i C i E-3A.
Pored toga, za stvaranje neprekidnog radarskog polja iznad rejona borbenih dejstava jednovremeno sa avionima za rano radarsko otkrivanje korišćeni su i lovački avioni opremljeni radarima relativno velikog dometa. Takav postupak primenili su Izraelci 1982. godine u Libanu. Naime, oni su avionima E-2C otkrivali sirijske avione odmah posle poletanja, ali na pojedinim mestima zbog uticaja planinskog reljefa zemljišta nisu mogli neprekidno da ih prate. Zbog toga su napred isturali lovce F-15A koji su svojim radarima AN/APG-63 prekrivali te „slepe" zone.
Raspoznavanje ciljeva u vazduhu vršeno je sistemom za raspoznavanje „svoj - tuđ". Međutim, bez obzira na velike mogućnosti ovih sistema, u uslovima prezasićenosti vazdušnog prostora avonima koji manevrišu u horizontalnoj i vertikalnoj ravni raspoznavanje nije bilo sasvim pouzdano. Te slabosti sistema za raspoznavanje stručnjaci su pokušali da ublaže izradom specijalnih televizijskih vizira (nišana) koji su omogućavali raspoznava¬nje aviona na udaljenosti 16-19 km po spoljnim znacima, ili primenom odgovarajućih postupaka za vizuelno raspoznavanje. Ovakav način raspoznavanja primenljiv je za slučajeve kada lovački avion dejstvuje raketama malog dometa ili vatrenim oružjem. Međutim, upotreba vođenih raketa koje se lansiraju na udaljenosti preko daljine televizijskog ili vizuelnog raspoznavanja praktično je nemoguća.
Faktor elektronike utiče i na drugu fazu borbe u vazduhu -približavanje. Kao stoje poznato, uspeh približavanja obezbeduju dva taktička elementa - prikrivenost i silovitost (brzina izvođenja).
Prikrivenost približavanja postiže se maskiranjem lovačkog aviona od osmatračkih radara protivnika stvaranjem aktivnih smetnji iz zona ometanja avionima za protivelektronska dejstva, sa pokretnih stanica na zemlji, ili pak borbenim avionima koji su opremljeni odgovarajućim uređajima. Stvaranjem aktivnih smetnji (nišanskih, zaprečnih ili imitacionih) otežavaju se otkrivanje i praćenje cilja u vazduhu, što lovačkom avionu može obezbediti
prikriveno približavanje cilju do daljine efikasne upotrebe oružja (vođenih raketa ili topova).
Pored toga, prikrivenost približavanja može se postići i primenom pasivnih smetnji - stvaranjem "maskirnog štita" između vlastitih lovačkih aviona koji se uvode u borbu i protivnika. Izraelci su, navodno, u borbenim dejstvima na Bliskom istoku dipolne odrazivače bacali na velikoj visini sa takvim proračunom da se formirani „oblak" pasivnih smetnji spušta i premešta vazdušnom strujom u rejon borbenih dejstava u vreme kada pristižu njihovi lovački avioni.
Iskustvo iz borbi u vazduhu u lokalnim ratovima pokazuje da je prikrivenost postignuta u približavanju primenom sredstava za protivelektronska dejstva obezbeđivala povoljne usiove za početak naredne faze borbe u vazduhu - napada. I ne samo na početak već i na izbor načina i profila napada, a takođe i na njegovo obezbedenje u toku izvršenja.

Faktor oružja (B) je u obrascu dat u sa „4 puta“, čime je istaknuta njegova važnost za efikasnost lovačkog aviona u borbi u vazduhu.
Ranije se smatralo da će novo oružje, kojim su naoružani lovci treće generacije, omogućiti efikasnu borbu pre svega na srednjim i velikim daljinama, dejstvujući uglavnom u susretnim kursevima. Međutim, borbe u vazduhu iznad teritorije Libana juna 1982. godine pokazale su, kako je već rečeno, da su u najvećem broju slučajeva korišćene rakete malog dometa (preko 65 odsto), topovi skoro u istom obimu kao u borbama između lovaca druge generacije (7 odsto), a rakege srednjeg dometa -nešto manje od 28 odsto, pri čemu najčešće bez rezultata. Očito je da oružje malog dometa nije izgubilo na značaju, dok ono srednjeg i velikog nije ispunilo očekivanja.
Međutim, rat u Persijskom zalivu (1991) pokazao je da i rakete srednjeg dometa mogu biti efikasne ne samo u borbi protiv aviona nego i protiv helikoptera. Prema američkim podacima, 33. i 36. taktički lovački vingovi. naoružani avionima F-15C, raketama sperou AIM-7 oborili su 22 aviona (među njima četiri MiG-29, dva MiG-25 i pet MiG-23) i tri helikoptera iračkih oružanih snaga. Ne sumnjajući u račnost ovih podataka, ipak treba istaći da je većina aviona, prema priznanju samih američkih pilota, oborena u gonjenju odnosno u pokušaju iračkih pilota da izbegnu uništenje preletom na iransku teritoriju.
Smatra se da je primena raketa srednjeg i velikog dometa uslovljena određenim uslovima koji se javljaju pri presretanju izviđača i bombardera na velikim visinama, kao i lovaca koji ne manevrišu.
Oružje treće generacije - sverakursne rakete - iako je relativno malo korišćeno u borbama u vazduhu u lokalnim ratovima pre rata u Persijskom zalivu (1991) u kojem je ono došlo do izražaja, ipak je dalo određena obeležja takozvanoj sverakursnoj borbi.
Sverakursne rakete, za razliku od raketa druge generacije, omogućavaju napad iz prednje polusfere bez izvršenja dopunskih manevara za ulazak ,,u rep" cilju. Približavanje i napad čine jedinstveni proces bez primetnog prelaska iz jedne u drugu fazu borbe. Grubo navođenje (usmeravanje) oružja i nišanjenje vrše se u vreme približavanja po pravolinijskoj ili malo povijenoj putanji leta.
Kako je sverakursna borba između lovačkih aviona najčešće susretna, zbog velikih brzina, pri neuspelom napadu, prelazak u blisku manevarsku borbu praktično je nemoguć, jer piloti obično gube vizuelnu vezu među sobom.
Međutim, sverakursne rakete nisu učinile borbu u vazduhu pojedinačnom. Naprotiv, i sverakursna borba, kao i bliska manevarska, biće i grupna i zasnivaće se na principu sadejstva između lovačkih aviona. Pored toga, bez obzira na to što su savremeni lovci opremljeni radarima velikih mogućnosti, još uvek je neop¬hodno da se pilotu pruža pomoć sa zemlje ili iz vazduha (sa aviona iz sistema AWACS) u pogledu pokazivanja ciljeva u vazduhu.
Iskustva iz borbi u vazduhu na Bliskom istoku pokazala su da je primena vođenih raketa srednjeg dometa veoma otežana u uslovima kada protivnik oštro manevriše. Jedino su iskusni i odlično osposobljeni piloti mogli pravilno da reaguju na manevre protivnikovog aviona i da tačno nišane. Međutim, kada sistem vođenja nije mogao uspešno da prati i proračunava potreban ugao preticanja, tada ni takva umešnost i sposobnost pilota nisu pomogli.
Rešenje ovog problema stručnjaci vide u maksimalnoj auto¬matizaciji svih procesa upravljanja letom lovačkog aviona, uključujući njegovo dovođenje u rejon cilja, njegovo traženje, zahvat, nišanjenje i otvaranje vatre (lansiranje raketa). Predviđa se automatizacija čak i onih procesa koji su ranije bili u isključivoj nadležnosti pilota, kao što su: određivanje stepena opasnosti koja preti od nekog od otkrivenih ciljeva, izbor vrste manevra, oružja i načina njegove primene. Kod aviona najnovije generacije ovi zahtevi su gotovo u potpunosti zadovoljeni. S obzirom na to da su svi ti uređaji i sistemi, koji treba da rešavaju i rešavaju pomenute zadatke, zasnovani pretežno na elektronici, očigledno je zašto je faktoru elektronike dat toliki značaj.

Faktor manevarskih sposobnosti objedinjava tri elementa: odnos potiska motora i težine aviona (P/G), specifično opterećenje krila (G/S) i veličinu koja odražava efekat mehanizacije krila (M). Upravo ove karakteristike lovačkog aviona čine osnovu prvog elementa u sistemu „manevar - vatra" koji karakteriše suštinu bliske borbe u vazduhu.
Još je rat u Vijetnamu pokazao da velike nadzvučne brzine i visine leta nisu najvažnije karakteristike za uspeh lovačkog aviona u borbi. Dalja analiza borbenih letova lovačkih aviona i u ratovima na Bliskom istoku (analizirano je 100.000 letova) poka¬zala je da nije zabeležen nijedan minut leta pri brzinama M>=l,6, da je vrlo malo korišćen opseg brzina M = 1,2-1,6, a da se najveći broj borbenih radnji i manevrisanja u borbi u vazduhu izvodio pri brzini M = 0,6-1,2 i na visinama ispod 6000 metara. Razlog je taj što je pilot u manevarskoj borbi težio prvenstveno da se zaokrene brže od protivnika. A upravo maksimalna ugaona brzina skretanja postiže se pri brzini M = 0,8±0,l. Pri brzini M >1, pilot je mogao samo kratkovremeno da iskoristi momentalnu brzinu zaokreta (koeficijent opterećenja do 6 pri M = 1,5), jer je avion vrlo brzo prelazio u opseg okozvučnih brzina.
Povoljan odnos potiska i težine (P/G) posebno je potreban u prvoj fazi i na završetku borbe u vazduhu, kada treba brzo povećati visinu ili brzinu radi približavanja, odnosno odvajanja od protivnika (izlaska iz borbe). U suštini, povoljniji odnos potiska i težine omogućava pilotu vođenje ofanzivne borbe.
Lovački avioni druge generacije imali su vrlo veliku masu, Što ih je činilo inertnim. Istraživajući borbene mogućnosti lovaca 60-70-ih godina, zapadni vojni stručnjaci su za tipičnog lovačkog aviona razradili grafikone po kojima se mogu odrediti oblasti stabilnog manevrisanja aviona sa različitim koeficijentom optere¬ćenja i broj zaokreta koji može da izvede u borbi zavisno od visine i brzine leta
Vidi se da manevrisanje sa maksimalnim koeficijentom opterećenja (grafikon levo) nije stabilan režim na nadzvučnim i da veliki broj zaokreta (grafikon desno) može da se izvede pri dozvučnim brzinama, bliskim krstarećoj, jer su motori lovačkih aviona optimizirani upravo za takve uslove.
Imajući u vidu činjenicu da će bliska borba u vazduhu i u budućnosti biti znatno zastupljena, kao i ispoljene nedostatke lovačkih aviona druge generacije, napori stručnjaka bili su usmereni na stvaranje lovaca nove generacije. Jedan od takvih je laki lovac F-16 čije su manevarske karakteristike u odnosu na ranije lovačke avione bitno poboljšane i to uglavnom zahvaljujući boljem odnosu potiska motora i težine aviona (iznad jedinice) i povećanju dozvoljenih eksploatacionih koeficijenata opterećenja (do 9 na malim visinama). Pri tome je posebna pažnja poklonjena poboljšanju letnih karakteristika u opsegu okozvučnih brzina, gde se postiže najveća ugaona brzina skretanja, kao i upravljivost aviona pri velikim napadnim uglovima.
Faktor manevarskih sposobnosti u bliskoj manevarskoj borbi usko je povezan sa faktorom oružja, drugog elementa sistema „manevar - vatra". Usavršene samovođene rakete tipa sajdvinder AIM-9L omogućavaju napad čak iz prednje polusfere pod rakur¬som cilja 3/4, međutim iskustva iz rata u Libanu 1982. godine i izvršena praktična ispitivanja u letu pokazala su da stvaranje povoljnih uslova (približavanje cilju na daljinu koja obezbeduje njegov siguran zahvat glavom za samovodenje rakete) nije nimalo lako. Proces „zahvat - lansiranje - izlazak iz napada" traje vrlo kratko, tako da samo odlično osposobljen pilot može uspešno da obavi sve predviđene radnje.
Smatra se da proširivanje oblasti mogućih napada teorijski omogućava uništenje cilja skoro u susretnim kursevima, ali u praksi još nije došlo do sverakursne bliske borbe lovaca, iako se odnos između manevra i vatre izmenio u korist ovog poslednjeg. Tačno je, međutim, da proširivanje zone upotrebe oružja malog dometa daje veću slobodu za manevar pri napadu i napadnutom umnogome otežava izvođenje odbrambenih dejstava. Prema tome, bez obzira na značaj faktora elektronike i oružja, povećanje manevarskih sposobnosti lovačkih aviona izgleda da će biti i dalje aktuelno. Stoga i nije čudno što je u obrascu specifično opterećenje krila (GS) dato na kvadrat.
Specifično opterećenje krila ima veliki značaj u bliskoj manevarskoj borbi. Pri oceni ugaone brzine ustaljenog zaokreta ustanovljeno je da se oko 85 odsto povećanja ugaone brzine skretanja postiže zahvaljujući smanjenju opterećenja krila, a samo 15 odsto - usled poboljšanja odnosa potiska i težine. Dok verovatnoća uništenja cilja u većoj meri zavisi od odnosa potiska i težine, verovatnoća preživljavanja lovačkog aviona u borbi zavisi od opterećenja krila.
Na povećanje manevarskih kvaliteta lovačkih aviona utiče i mehanizacija krila. Aerodinamički uređaji i elementi koji se ugrađuju na avione automatski menjaju opterećenje krila i samim tim povećavaju sposobnost lovca da brzo menja pravac leta. Na primer, ugradnja pretkrilaca na avionima F-4F omogućila je povećanje sile uzgona, smanjenje čeonog otpora pri velikim napadnim uglovima, poboljšanje stabilnosti i upravljivosti aviona u celom opsegu visina i brzina leta. U poređenju sa avionom F-4E, vreme ustaljenog zaokreta na visini 3000 m avionom F-4F smanjilo se sa 19 na 14,2 s, a poluprečnik zaokreta sa 1180 na svega 890 m.
Mehanizacija krila kod lovačkih aviona poslednjih modifikacija, primenom novih rešenja, obezbeđuje im visoke manevarske sposobnosti koje znatno premašuju sposobnosti ranijih lovaca u pogledu smanjenja vremena i poluprečnika ustaljenih zaokreta, poboljšanja upravljivosti pri velikim napadnim uglovima i malim brzinama leta.
Faktor usporavanja (kočenja) (T), koji se takođe može ubrojiti u manevarske sposobnosti lovačkog aviona (karakteristike ubrzanja i usporavanja), veoma je važan u bliskoj borbi u vazduhu. Brzi prelaz u negativno ubrzanje potreban je kako u napadu (za obezbeđenje nišanjenja i otvaranja vatre), tako i u odbrani (za preotimanje inicijative).
Usporavanje kao elemenat borbe uvežbavano je u borbenoj obuci pilota. Poznato je nekoliko odbrambenih manevara (usporeni prostorni valjak koji se izvodi sa velikim koeficijentom opterećenja i klizanjem. ,,brejk“, „makaze“, „odbrambena spirala" i si.), čiji je cilj da prinude protivnika da „iskoči" napred, odnosno da ga izbace iz oblasti mogućih napada.
Manevri usporavanja, koji postepeno pripadaju prošlosti, primenjeni su u borbama iznad Foklandskih ostrva 1982. godine. Uspesi britanskih lovaca si herier (navodno oni su oborili 19 argentinskih lovaca tipa miraz III i dager a sami nisu izgubili nijedan avion) tumače se, pored ostalog, njihovom sposobnošću da se promenom vektora potiska zaokreću oko svoje vertikalne ose i brzo smanjuju progresivnu brzinu (naglo usporavaju).
Ipak, ne treba zaboraviti da manevar usporavanja, da bi bio svrsishodan, mora biti primenjen samo u tačno određenim situacijama i momentima (ni prerano, kada protivnik može da nastavi gonjenje i napad, ni prekasno, kada protivnik već lansira rakete ili otvori vatru iz topova). Praksa je pokazala da ovaj manevar uspešno izvodi samo iskusan pilot koji ume pravilno da proceni situaciju i progrnozira ponašanje protivnika.

Faktor individualne zaštite (neranjivosti) (N) uslovljava neranjivost lovačkog aviona, uslovljenu stepenom njegove oklopljeno-sti, čvrstoćom sklopova i elemenata, dubliranjem sistema i drugim specifičnostima njegove konstrukcije, efikasnošću sredstava za samozaštitu i si., kao i veličinu obrnuto proporcionalnu njegovim gabaritima (Cr).
Razvojem vazduhoplovnog naoružanja, prvenstveno vođenih raketa i elektronske opreme aviona, manevar lovačkog aviona više nije bio dovoljno i pouzdano sredstvo zaštite. Povećanje neranjivosti sve više je povezano sa primenom individualnih sredstava zaštite od strane lovačkih aviona, pre svega sistema za protivelektronska dejstva koji rade zajedno sa uređajem za upozorenje pilota. Prema podacima strane štampe, na osnovu proračuna zaključeno je da bi gubici aviona F-15A na svakih 100 borbenih letova iznosili 12 aviona kada se ne koriste sredstva za protivelektronska dejstva, a kada su ta sredstva individualne zaštite potpuno zadejstvovana - samo 5,5. Pri istim uslovima gubici lovaca F-4 dostigli bi 20. odnosno 12,5 aviona.
Savremeni lovački avioni opremljeni su automatizovanim sistemima koji analiziraju primljene radarske signale, određuju njihov karakter, azimut, daljinu do radarske stanice koja ozračava avion, stepen opasnosti i o tome informišu pilota, a takođe upravljaju sredstvima za ometanje. Pri pojavi opasnosti stvaraju se aktivne smetnje na određenoj učestalosti, izbacivanje odrazivača ili lažnih ciljeva (mamaca). Pored toga, posle dobijanja signala o opasnosti, pilot počinje zaštitni manevar čija vrsta zavisi od situacije (azimuta, daljine, nadvišavanja ili priniženja protivnika i karaktera njegovog dejstva).
Pored toga, pri izgradnji savremenih lovačkih aviona primenjuju se i takozvana pasivna sredstva zaštite, kao što su maskirno bojenje aviona, smanjenje efikasne odrazne površine nanošenjem specijalnih premaza koji apsorbuju ili rasejavaju radarsko zračenje, smanjenje razmera aviona, sprečavanje stvaranja dimnog traga od motora, primena pasivnih sistema za otkrivanje ciljeva u vazduhu i upravljanje oružjem, i slično.


Neki zakljucak:
Bez sumnje, svi navedeni faktori, pored onih koji su uvršteni u obrazac sposobnosti lovačkog aviona za vođenje borbe u vazduhu, u manjoj ili većoj meri utiču na njegovu efikasnost i ishod borbe. Međutim, ne treba izgubiti iz vida da su ovom prilikom istraživanja ograničena samo na činioce tehnike i da nije uzet u obzir uticaj ljudskog faktora koji je izuzetno značajan.
Tacnije ljudski faktor je sigurno na prvom mestu, i vazniji je od bilo cega drugog, ali ako bi hipoteticki gledali da jedan isti pilot vozi dva razlicita tipa aviona i da su u medjusobnoj borbi, onda bi ovaj obrazac ( L ) mogao sa velikom preciznoscu reci ko je pobednik duela.


P.S. Izvinjavam se za mozda neke pravopisne i druge greske (radio sam ovo 3 dana).
Iskreno, sad me mrzi da kacim neke slike sa nekim primerima, ali ako ima zainteresovanih
uradicu to za koji dan....... Nadam se da nema puno gresaka, i da nisam previse razvukao
pricu i da ce pojedine mrzeti sve da procitaju !



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • BSD 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 05 Okt 2009
  • Poruke: 3191
  • Gde živiš: Kraljevo

Jos jedan nastavni film iz osamdesetih godina. Pomerite ako postoji neka prigodnija tema.









Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1378 korisnika na forumu :: 40 registrovanih, 7 sakrivenih i 1331 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., Ageofloneliness, Boris BM, Brana01, CikaKURE, darkangel, draganca, Dukelander, dzoni19, Excalibur13, Georgius, gmlale, hyla, janbo, Kibice, kolle.the.kid, ladro, Lošmi, Luka Blažević, marsovac 2, Mcdado, mercedesamg, Metanoja, milimoj, Milometer, Misirac, Mixelotti, Nemanja.M, raptorsi, Smajser, Srle993, Stanlio, stegonosa, Toper, Vlada1389, vladulns, voja64, yrraf, zbazin, zlaya011