Fiat G. 50

1

Fiat G. 50

offline
  • Pilot 
  • Novi MyCity građanin
  • Pridružio: 24 Jul 2004
  • Poruke: 10

FIAT G.50

NASTANAK

Zasluga za nastanak ovog lovca pripada tada mladom inzinjeru Djuzepe Gabrijeliju ( Giuseppr Gabrielli). U samom pocetku svoje karijere je bio zaposljen u firmi “Pjadjo” ( Piaggio) a 1931. godine prelazi u F.I.A.T. ( Fabrika Italiana di Automobili Torino). Tamo je dobio svoju sopstvenu crtacku kancelariju tako da je dobio mogucnost da se posveti svojim radovima. Njegov rani opus sadrzao je nevojne tipove aviona dok projekat aviona G.50 predstavlja njegov prvi projekat borbene letelice.
Aprila 1935. zapoceo je inz. Gabrijeli sa izradom projekta lovackog aviona, niskokrilca metalne konstrukcije sa uvlacivim stajnim trapom.
Za pogon je uzeo zvezdasti motor snage 800 ks, precnika ne veceg od jednog metra. Takav motor tada jos nije postojao ali je bio u razvoju motor A74 po ugledu na americki Pret end Vitni ( Pratt& Whitney) R- 1830. Jula meseca iste godine, Ministarstvo vazduhoplovstva Italije ( Ministero dell’ Aeronautica) je zatrazilo od italijanskih proizvodjaca vazduhoplova da pristupe izradi prototipa lovackog aviona. Preporucena je upotreba zvezdastog motora, naoruzanje se trebalo sastojati od dva mitraljeza 12,7mm I topa od 20 ili 37mm a letelica je trebala imati I jurisne sposobnosti.
U skladu sa tim zahtevom inz. Gabrijeli je doradio projekat i G.50 je predvideo da nosi jedan mitraljez 12,7mm u trupu, jedan isti takav u levom krilu a u desnom krilu top Erlikon ( Oerikon) od 20mm. Najveca brzina je trebala biti 460 km/h na 3500 metara visine. Projekat takvog aviona, koji je u donjem delu trupa mogao nositi bombe, predstavljen je u septembru a nakon nekih izmena zapoceta je izrada radionickih crteza u zimu 1935/36. Pocetkom 1936. Ministarstvo je izmenilo svoj zahtev, tako da je odbacena mogucnost jurisnih dejstava i preporuceno koristenje lakseg naoruzanja. Kako je projekat G.50 bio u naprednoj fazi, temeljne izmene bi oduzile izradu za sest meseci tako da je odbacena mogucnost nosenja bombi unutra. Na to mesto je stavljen spremnik za gorivo a otvor sa donje strane jednostavno zatvoren limom.
Izrada prototipa je pocela u leto 1936. u fabrici CMASA u Marini di Piza ( Marina de Pisa) i zavrsena je pocetkom 1937. U februaru 1937. G.50 NCI je prebacen u Turin a za ispitivanje u letu je odredjen CMASA- in probni pilot De Briganti ( Giovanniego De Briganti). Prototip je dobio vojnu registraciju MM 334 i prvi let je izveden 26. februara i trajao petnaest minuta. Kasnije se ispitivanjima prikljucio i drugi prototip. Na njima su vrsena razna ispitivanja i doterivanja a posebne teskoce su predstavljale vibracije repa koje su se javljale pri velikom broju obrtaja motora i velikim brzinama leta. Iz tih razloga se srusio drugi prototip MM 335 8. novembra 1937 u 15.30 na aerodromu San Gusto ( San Giusto) kojom prilikom je poginuo De Briganti. Njega je zamenio novi pilot Enco Guera ( Enzio Guerra).
Od CMASA- e je narucena predserija od 45 aviona G.50 ali se oklevalo od vecih narudzbina dok se ne obavi ispitivanje prototipova lovaca drugih proizvodjaca. U tim ispitivanjima je najbolji bio Makijev ( Macci) lovac C.200 a presudan uticaj na losije performance G.50 imao je trup prvobitno projektovan da nosi bombe. Ipak je G.50 imao bolje opsluzivanje kao i bolju mogucnost za spasavanje pilota. Oba tipa su izabrana za proizvodnju ali je postavljen zahtev za otvorenom kabinom, uredjajem za samostalno pokretanje motora, kiseonickom opremom za let na vecim visinama i zabravljivanjem stajnog trapa.
Kapljasta kabina G.50 je predstavljala veliku teskocu jer se pri vecim brzinama izoblicavala od pritiska vazduha i bila veoma teska za otvaranje. Osim toga javljala se i nova teskoca, pleksiglas je vremenom zuteo, sto je primoralokasnije finske korisnike G.50 da poklopac kabine skinu a zadnji deo preboje. Iz tih razloga je postavljen zahtev za ugradnju otvorene kabine ( isti zahtev je postavljen i Makiju za C.200). Zbog toga je preuzet jedan proizvodni primerak G.50 MM 3571 radi prerade i ispitivanja otvorene kabine. Samo „otvaranje“ kabine je predstavljalo lak zadatak u konstruktivnom smislu dok je poremecen aerodinamicki oblik bio tezi za resavanje. Najveca brzina je tim bila nesto umanjena a ispitivani su i razliciti oblici vetrobrana kako bi se umanjili udari poremecenog vazduha na rep. Otvorena kabina je postala krajnje neudobna za pilota a i vidno polje je bitno smanjeno. Primenjene izmene su primenjene na sledecu proizvodnu seriju G.50.
Ugovorom broj 150 od 18.01.1938. narucena je od CMASA-e predserija od 45 G.50 prvog modela sa kapljastom kabinom. Prvobitna zamosao je bila da se pobednicki Maki C.200 proizvodi i u FIAT- ovim pogonima. Medjutim, kako je Makijev lovac bio slozenije konstrukcije i zahtevao je 20000 radnih sati za proizvodnju a i prelazak na njegovu licencu bi FIAT-u odlozili proizvodnju za sest meseci, predstavnici FIAT-a su uspeli da ubede italijanske zvanicnike da i G.50 udje u proizvodnju. To je i prihvaceno sto je davalo i vecu sigurnost u slucaju pojave teskoca kod Makija.
Pocetkom jeseni 1938. izvesna kolicina G.50 je bila isporucena i spremala se za borbeno ispitivanje u Spaniji.

Ulazak u sluzbu

Pocetkom jeseni 1938. izvestan broj novoproizvedenih G.50 bio je ispitan I predate prvoj jedinici za operativno koristenje. Jedinica je stacionirana na aerodromu Kampino ( ciampino) pored Rima I imala je naziv Grupo Sperimentale d Kacija ( Gruppo Sperimentale da Caccija- lovacka opitna grupa) a za komandanta je postavljen major Mario Bonzano, as na Cr.32 u spanskom ratu. Zanimanje za slanje ovog tipa aviona u rat u Spaniji poticao je jos iz 1937 kada je frankisticki vazdusni as Hoakim Garsija Morato ( Joaquin Garcia Morato) ispitao prototip G.50 na aerodromu Gvidonja ( guidonia).
Dvanaest G.50 su stigli u januaru 1939 u Spaniju morskimputem. Jedinica je bila bazirana u Eskaloni ( Escalona), gradu 70 km udaljenom od Madrida. Dejstva su se uglavnom sastojala od patrola i pratnji na vecim visinama. Komunisticke vazdusne snage su bile znatno oslabljene tako da sukoba gotovo nije ni bilo. Jedini sukob je bio sa jednim lovcem Polikarpov I-16, kojim je najverovatnije pilotirao kanadski pilot Dikinson. Nakon tog sukoba G.50 je sleteo prinudno kraj reke a kasnije prebacen za Eskalonu. Jedan od uzroka udesa G.50 na spanskom ratistu lezi i u slabosti stajnog trapa. U maju mesecu 1939. svi G.50 na spanskom ratistu iz sastava GSC su predati spanskom vazduhoplovstvu i sluzili su u 27 Grupo Kaca ( gruppo Caza- lovacka grupa) u Sevilji. Od 1943. sele se sa sluzbom u Spanski Maroko gde su pripadali 2. Regimento Miksto ( Regimento Mixto- mesoviti puk) i leteli zajedno sa nemackim lovcem He112B. Zanimljivo je da su G.50 u spanskom vazduhoplovstvu obisle razne strane komisije sa zanimanjem za kupovinu ( npr. Bolivija, Svedska, Finska, Persija i Sijam).
Prema programu R ( Programma R) za jacanje italijanskog vazduhoplovstva, G.50 je imao opremiti jedan stormo ( stormo- puk) i jednu grupu. Prva jedinica koja primila novi avion bila je 51. Stormo CT na aerodromu Campino Sud ( Ciampino Sud) kraj Rima. Stormo se sastojao od 2o. Grupo ( 351., 352. i 353. Skvadrilja CT) koja je bila na Campinu i 21.Grupo T (354., 355. i 356. skvadrilja CT) na aerodromu Kapodicino ( Capodichino). Jedinica je postala operativna u zimu 1939/40. Uskoro je doslo i do prvog uspeha storma, kada su na manervima uspeli da stignu do tada neuhvatljive bombardere S.M.79 iz 12.stormo BT. Grb 12. Stormo BT su predstavljala tri zelena misa a uskoro je 51. stormo CT dobio svoj grb- crnu macku koja hvata tri misa.
Kasnijom izmenom osnovnog nacrta povecan je broj G.50 za jos jedan stormo. To je bio 52. stormo CT koji je u svom sastavu imao 22. grupo CT ( 357., 358. i 359. skvadrilja CT) i 24.grupo CT ( 360., 361. i 362 skvadrilja CT) a bazirali se na aerodromima Pontandera i Sarzana. Medjutim 24. grupo je u svom sastavu jos uvek imala avione FIAT Cr.32 koji su uskoro bili zamenjeni.
Krajem 1938. grupa finskih pilota je posetila Turin radi ispitivanja G.50. Nakon uspesnog ispitivanja, Finska je narucila 35 aviona tog tipa. Za vreme jednog od tih ispitivanja, u novembru mesecu, finski pilot porucnik Traouni Harmaja je obrusavajuci se sa visine od 35000 metara postigao brzinu od 830 km/h, sto je predstavljalo najvecu brzinu postignutu do tada u Italiji. Prva grupa od 14 aviona je isporucena Finskoj vec u januaru 1940. Novopristigli avioni su dodeljeni LeLv26 u Utiju koja je pocetkom februara pocela sa obukom na novom tipu aviona. Do juna meseca isporuceno je 33 aviona dok su dva aviona izgubljena u toku preleta.
Kod Finaca su ovi avioni doziveli niz prerada. Surova arkticka klima je zbog niskih temperature izazivala zamrzavanje ulja u glavcini elise pa je zato tu ugradjen poklopac elise koje su Svedjani, zbog istih teskoca, proizvodili za svoje avione FIAT Cr.42. Osim toga je izvrsena ugradnja novih stap antena a sa letelica su cesto skidali uvodnici vazduha za karburator I poklopci stajnog trapa.
Iako u celini gledano slabijih lovackih osobina, “Fiju” ( kako su ga krstili finski piloti) je u rukama uvezbanih I agresivnih finskih pilota doziveo uspeh. Prva pobeda je vec postignuta u januaru kada je kapetan Enrot ( Ehrnrooth) oborio bombarder SB-2 sovjetskog vazduhoplovstva. Za sigurno najbolji finski as na G.50 bio je Oiva Tuominen, koji jena tom tipu aviona postigao 23 pobede a za svoje zasluge bio odlikovan Manerhajmovim krstom u avgustu 1941. Fiju je uzeo ucesce u velikom broju operacija boreci se cesto I protiv desetostruko brojnijih sovjetskih snaga. Ali u rukama vestih finskih pilota, Fiju je bio smrtna zamka za mnoge letelice sa crvenom petokrakom. U trenutku kapitulacije Italije, Finska je imala 22 operativna aviona G.50 dok je manji broj bio na opravci. Operativno su koristeni do 1947. a zadnji G.50 je unisten u Finskoj 1956.
Kraljevina Jugoslavija je pre svoje propasti u aprilu 1941. kupila od Italije avione Maki C.200. Novostvorena Hrvatska drzava je za potrebe svojih vazdusnih snaga potrazivala te lovce ali je to promenjeno u deset G.50. Italijanska strana je negativno gledala na Hrvatsku, na sta su uticali masovni zlocini prema srpskom stanovnistvu i stalno dezerterstvo u njenim redovima. Mogucnost da se Italija snabde nekom strateskim sirovinama je pomogla u isporuci lovaca Hrvatskoj ali se ona morala zadovoljiti losijim G.50. Juna meseca 1942., Italija je isporucila Hrvatskoj devet lovaca G.50bis i jedan dvosed G.50B. U ratnoj sluzbi u Hrvatskoj nisu imali nikakav ucinak. U toku jednog patrolnog leta, 2. septembra 1944., pilot Andrija Arapovic je prebegao na ostrvo Vis, koje su drzale Titove snage. To je bio G.50bis broj 3505 i odmah je uvrsten u sastav eskadrile za vezu. Sluzbeno je koristen do 1946 kada je povucen iz sluzbe i konzerviran. Jedinice NOVJ su uspele da zaplene do kraja rata gotovo sve G.50 iz sastava Hrvatskog vazduhoplovstva ali ih nisu sluzbeno uvrstili u svoj sastav.

Ratna dejstva

Italija je u drugi svetski rat usla 10. juna 1940. napadom na Francusku i u tom trenutku je na raspolaganju imala dva storma sa ukupno 118 G.50 dok je jos trideset primeraka bilo na putu za isporuku. Prva jedinica koja je sa G.50 krenula na ratni zadatak bila je 22. grupo iz Pontendere a sa dejstvima je pocela 15. juna. U toku pratnje bombardera S.M.79 na cilj na Korzici, 16. juna nad Tirenskim morem gine narednik Lui Malagoli iz sastava 355. skvadrilje CT. To je prva ratna zrtva G.50. Slicna napade na Korziku su preduzeli i 17. i 19. juna. Zbog operacija iznad Alpa 22. grupa je prebazirana iz Rima u Djenoi 21. juna. Rat protiv Francuske je zavrsen 24. juna.
Nakon zavrsetka operacija u Francuskoj, stab italijanskog vazduhoplovstva je zapoceo sa osnivanjem Korpo Aereo Italijano ( Corpo Aereo Italiano- italijanski vazdusni korpus), sa zadatkom da iz baze u Belgiji dejstvuje protiv Britanije. Za potrebe te jedinice odabrana je 20. grupo sa G.50 pod komandom Maria Bonzana. Po dolasku u bazu Ursel u Belgiji, tehnicari su poceli sa postavljanjem oklopa na G.50. Sa dejstvima krecu 29. oktobra 1940. prateci bombardere na Ramsgejt ( Ramsgate). Za G.50 koji je naoravljen za Mediteran, britansko ratiste je bio veliki stres. Posebno su pogubne bile temperature koje su silazile i do -50 stepeni Celzijusovih sto je izazivalozamrzavanje instrumenata, goriva I ostecivalo akumulatore radio stanica. Osim toga ARC 1 radio stanica je imala svoj poseban opseg kojim se nije moglo doci u sadejstvo sa nemackim jedinicama. U januaru 1941. 352. skvadrilja se vratila u Italiju da bi se preoruzala na G.50bis I otisla u Afriku. Druge dve skvadrilje, 352. i 353., ostale su u Belgiji ali u okviru nemacke jedinice JG. 56 i sadejstvovali su sa novim Bf109F iz JG.51. Jedinica je ostala u Belgiji do sredine aprila nakon cega su vraceni u Italiju. Ukupno su izgubili cetiri G.50 a dva su pilota poginula. Dva G.50 su unistena greskom od nemackih snaga. G.50 iz CAI nisu postigli ni jednu pobedu.
Od oktobra 1940 zapoceta su dejstva protiv Grcke i za te potrebe je izdvojeno oko 80 G.50 baziranih u Beratu ( Albanija) i Grotalji ( Grotaglie) ( Italija). Dejstva su izvodjena protiv zemaljskih ali je dolaskom jacih britanskih snaga u novembru, pocele i borbe u vazduhu. Glavni protivnici FIAT-ovom lovcu su bili britanski lovci Gladijator i Hariken. U dokumentima ima dosta neslaganja u vezi medjusobnih gubitaka. Za potrebe balkanske kampanje Italija je imala gotovo netaknute snage posto su gubici u operacijama protiv francuske i Britanije bili zanemarljivi. Grcka je bila prva strateski znacajnija kampanja i nju je italijanski stab suvise olako shvatio a pripreme za napad su vresene samo dve nedelje.
Napad je poceo 28. oktobra 1940 ali su ih Grci vec posle cetiri dana zaustavili I odgovorili uspesnim protivnapadom. Italijanski lovci su bili prinudjeni da stite svoje kopnene trupe. Letenje na malim visinama i brzinama nije bio lak zadatak za G.50 koji je bio sklon prevlacenju u tim uslovima. Ni vreme nije bilo naklonjeno- od 176 dana koliko je kampanja trajala, 86 je bilo povoljno za letenje. To su iskoristile britanske snage, cije su letacke jedinice bile na neuporedivo visem stepenu obucenosti od Italijana, pa su dejstva izvodili nocu i po losem vremenu.
Ipak G.50 su dali svoj udeo u operacijama a posebno su se istakli napadom na aerodromu u Paramitiji 22. marta 1941. U vazdusnim borbama se nije bas najbolje nosio sa Harikenom ali je bolje prolazio protiv Gladijatora mada ni to nije bilo preporucljivo jer je G.50 imao teze komande. Za vreme jednog vazdusnog okrsaja desilo se da su se sudarili Gladijator i G.50 pri cemu je Gladijatorova elisa ostetila trup na vise mesta i otkinula deo repnih povrsina. Gladijator se srusio dok je pilot G.50, porucnik Meniheli ( tenete Menichelli) nakon pada u spirali, ispravio letelicu i tesko ostecenu vratio u bazu, preletevsi tom prilikom 200 kilometara iznad neprijateljskog prostora.
Sesto aprila 1941 zapoeo je kratkotrajni rat protiv Jugoslavije gde su italijanski lovci uglavnom pratili bombardere. Balkanska kampanja je zavrsena kapitulacijom Grcke 22. aprila.
Jos u toku operacija u Grckoj, otvoreno je novo ratiste- Afrika. U decembru 1940 tu su se nasle 358. skvadrilja, 2. grupa i 155. grupa sa ukupno 76 G.50. Teskoca koju niko nije predvideo na vreme je bio pesak i potreba da se avioni opreme posebnim filterima. Zbog toga je u kratkom vremenu dosta letelica izbaceno iz upotrebe zbog kvara na motorima. To je ubrzo bilo reseno koriscenjem odgovarajuceg filtera ali je ipak na dan 6. februara 1941. ( za vreme britanske ofanzive) samo nekoliko bilo u letnom stanju. Ali glavni protivnik su ipak bili dolazeci saveznicki lovci kojima je bilo sve teze suprotstaviti a glavninu su cinili Harikeni i P-40.
Osim pratnji konvoja, G.50 je ucestvovao u mnogim ofanzivama i protivofanzivama koje su se odvijale u Africi dejstvujuci kao lovac ili jurisnik. Za te potrebe su 1942 godine bili ugradjeni nosaci bombi ispod krila. Krajem 1941 godine je pristigla i prekaljena 20. grupa ali je cela grupa pretrpela teske gubitke u Martubi 19. novembra kada je njihovo leteliste napala britanska oklopna jedinica „Kvins Ovn Husards“ ( Quins Own Hussards). Tom prilikom je na zemlji unisteno 18 G.50bis. Krajem 1941 jedina jedinica opremljena sa G.50 bila je 12. grupa sa 43 aviona ali je nepunu godinu dana kasnije taj broj prepolovljen. Nakon ofanzive kod El Alameina kada je pocelo konacno proterivanje vojski sila osovine sa africkog tla, jedina jedinica opremljena sa G.50 bila je 386. skvadrilja asalto koja je dejstvovala u oblasti Sfaksa u Tunisu a pod komandom kapetana Ferere ( ferrero). Gubitkom Tunisa je okoncano prisustvo Italije na africkom tlu.
Sledeca faza u ratnim dejstvima je bilo americko iskrcavanje na Siciliji. Preostali G.50 su uvrsteni u 158. i 159. grupo asalto i uzeli ucesce u borbama. Zahvaljujuci vazduhoplovnoj premoci saveznika, snaznoj brodskoj PVO i snaznim bombardovanjima, samo za nekoliko dana ove dve jurisne grupe su zbrisane.
U trenutku kapitulacije Italije 8. septembra 1943 u Italiji i u podrucju Egeja je ostalo prezivelih 47 G.50 a od tog broja 17 je bilo borbeno sposobno. U novonastaloj severnoj italijanskoj republici je ostao manji broj G.50 i sluzili su kao avioni druge linije.

Na kraju

Bez obzira na to sto je G.50 bio prvi italijanski lovac celometalne konstrukcije, sa uvlacecim stajnim trapom i elisom promenljivog koraka, nije bio tako napredan kao njegovi vrsnjaci Spitfajer ili Me109. Iako veoma savremen lovac u Italiji u to vreme, osnovna prvobitna zamisao visenamenskog lovca je imala sudbonosni uticaj na njegovu karijeru. Ipak, da je G.50 dobro zamisljena letelica pokazuju i njegovi uspesni prototipovi a pogotovu G.50V a sam tip je imao uticaj u stvaranju jednog od najboljeg lovca drugog svetskog rata G.55. Sam G.55, koga su nemci rado koristili jer je bio bolji od najboljih verzija Me109 i Fw190, imao je u pocetku proizvodnje 60% delova od G.50. Nikad dovoljno brz, slabe vatrene moci, G.50 je bio veoma cvrst i pokretan avion a G.50B za obuku pilota lovaca bez premca.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 16 Dec 2008
  • Poruke: 135
  • Gde živiš: srbija brale

Pročitao sam negde a nemogu da se setim gde da je kraljevina jugoslavija pred drugi svetki rat kupila od italije ove avione ali kako je kasnila isporuka počeo je rat i oni su isporučeni pavelićevoj hrvatskoj.Pa ako ima kakvih informacija o tome pišite.Evo ja sam iskopao neke slike sa nekog italijanskog sajta.




offline
  • Pridružio: 07 Nov 2007
  • Poruke: 8384
  • Gde živiš: Ravni Banat

Има једна "Фреча" у депоу Музеја ваздухопловства и наводно си Италијани спремни да дају неке новце за њену рестаурацију јер је то једини преостали ФИАТ Г-50.

offline
  • Pridružio: 13 Dec 2006
  • Poruke: 166
  • Gde živiš: Beograd, SRBIJA

Negde pročitah da je to prvi Italijanski avion koji je imao stajni trap na spuštanje/dizanje. Taj detalj njima predstavlja bitnu prekretnicu u avioindustriji a i što je jedini na svetu pa ga toliko žele. Osnovali su čak i Odbor za povratak tog aviona.

Mene zanimaju TT podaci ovog aviona.

offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 25611
  • Gde živiš: I ja se pitam...

http://en.wikipedia.org/wiki/Fiat_G.50

offline
  • zixo  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 27 Sep 2006
  • Poruke: 23450
  • Gde živiš: Beograd

Mislim da je u MJV G.50bis a ne obicni G.50.

offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 25611
  • Gde živiš: I ja se pitam...

Evo malo galerije lepih crteža, a slike čekaju sledeću turu:


























offline
  • član biblioteke
  • Pridružio: 18 Jul 2007
  • Poruke: 28496
  • Gde živiš: iznad smoga Beograda

Evo dosta texta na Ruskom
http://www.airwar.ru/enc/fww2/g50.html
Ako nekom predstavlja problem, neka proba sa nekim translatorom

offline
  • Pridružio: 26 Dec 2005
  • Poruke: 4710

Navodno je 10 aviona G.50bis dostavljeno zrakoplovstvu NDH.

offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 25611
  • Gde živiš: I ja se pitam...

Evo jednog dela iz Ilustrovane enciklopedije vazduhoplovstva. G-55 je izazvao mnogo veću pažnju. S pravom. U prilogu su i lepi crteži za maketare...













Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 651 korisnika na forumu :: 12 registrovanih, 1 sakriven i 638 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: -[CoA]-, _Rade, Battlehammer, bojank, cikadeda, dragoljub11987, gorantrojka, hyla, Krvava Devetka, Lord Nem, opt1, sovanova95