Lockheed Martin/Boeing F-22 Raptor

1

Lockheed Martin/Boeing F-22 Raptor

offline
  • RJ 
  • SuperModerator
  • Gavrilo Milentijević
  • Komandir stanice milicije Gornje Polje
  • Pridružio: 12 Feb 2005
  • Poruke: 35510
  • Gde živiš: ovalni kabinet

Sjajan fotos F-22 Raptora snimljen iznad atlantika nedaleko od obale američke savezne države Virdžinija.
Za komandama Raptora nalazi se Capt. Chris Batterton iz 27 lovačkog skvadrona (27th Fighter Squadron) prve američke jedinice naoružane ovim tipom aviona - Peta generacija borbenih letelica spremna je za borbu.....



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • DJ i voditelj
  • Pridružio: 16 Jun 2005
  • Poruke: 609
  • Gde živiš: SRBIJA, Beograd

Diskutbilno je sada koliko ce stvarno F-22 moci adekvatno da zameni i ponovi uspeh F-15 (prvenstveno mislim tehnicki a i u borbenim dejstvima)...ali dizajnerski stavrno dobro i moderno izgleda nema sta !!!

Dopuna: 22 Jan 2006 23:57

A koga zanima jos po nesto o ovom odlicnom avionu buducnosti....evo malo linkova i od mene...pa uzivajte...

http://www.f22fighter.com/Specs.htm

http://www.jetplanes.co.uk/f22.html

http://www.f22-raptor.com/

http://www.militaryfactory.com/aircraft/detail.asp?aircraft_id=20



offline
  • Pridružio: 22 Dec 2006
  • Poruke: 398
  • Gde živiš: Zemun

AMERIČKI LOVAC ZA 21. VEK

Ideja za realizaciju projekta aviana F-22 (prvobitno označenog kao ATF - Advanced Tactical Fighter) je nastala još daleke 1981. godine, kada je geopolitička situacija u svetu imala sasvim drugačiji izgled. Bilo je to vreme velike zategnutosti među supersilama, veoma izražene trke u naoružanju i vreme kada su sve usavršeniji sistemi PVO, kao i novi projekti sovjetskih lovaca MiG-29 i Su-27 i njihovih modernizovanih verzija ozbiljno pretili da ugroze superiornost američkih i zapadnoevropskih lovačkih aviona. Ratna vazduhoplovstva zapadnoevropskih zemalja su u tom periodu, osim francuskih aviona Mirage, posedovala uglavnom avione američkog porekla: F-104, F-4 i F-5, koji nisu bili u stanju da se efikasno suprotstave novim sovjetskim avionima-lovcima. Takav razvoj događaja je prinudio evropske avioproizvođače da brzo reaguju i da pristupe izgradnji lovaca nove, četvrte generacije: Rafale i EF 2000, čiji su tehnološki demonstratori prikazani več na izložbi u Farnborou 1986. godine. Američko ratno vazduhoplovstvo (USAF) je u odnosu na Evropljane bilo u povoljnijoj situaciji, jer je u to vreme tek uvelo u naoružanje savremene lovačke avione F-15, tako da nije imalo potrebu da odmah "odgovori" na izazov Sovjeta. No, američki vojni analitičari su bili svesni činjenice, da se u bliskoj budućnosti takav korak mora preduzeti. U skladu sa takvim razmatranjima trebalo je definisati zahteve za izgradnju borbenog aviona koji će odgovoriti izazovima i pretnjama sa kraja devedesetih godina i početka novog veka. Taj posao nije bio nimalo lagan za analitičare i projektante, jer je bilo neophodno sagledati borbenu situaciju petnaest do dvadeset godina unapred.
Na bazi analitičko-stručnih razmatranja američko vazduhoplovstvo je pristupilo izradi taktičko-tehničkih zahteva za izradu novog taktičkog lovca ATF, koji bi trebalo da početkom narednog veka u naoružanju zameni postoječe lovce F-I5. Utvrđeno je, da avion ATF mora posedovati: vrlo visok nivo "stelt" karakteristika (smanjeni radarski, vizuelni, toplotni i akustički odraz), zatim sposobnost "superkrstarenja" (let nadzvučnom brzinom bez uključenja dodatnog sagorevanja), dobre manevarske sposobnosti (u subsoničnom i supersoničnom režimu), veliki dolet i nosivost ubojnih sredstava makar na nivou lovca F-15.
U konkurenciji za realizaciju programa ATF su bila uključena dva tima: "Lokid/Boing/Dženeral Dajnamiks" (čiji je projekat dobio naziv F-22) i tim koji su sačinjavali predstavnici firmi "Nortrop" i "Mekdonel Daglas" (projekat F-23). Oba tima su u toku 1985. godine dobila finansijska sredstva za izgradnju po dva tehnološka demonstraciona aviona: YF-22 i YF-23. Paralelna letna ispitivanja su obavljena krajem 1990. godine, a početkom 1991. je doneta odluka, da se kao pobednički tim odabere projekat F-22 konzorcijuma "Lokid/Boing/Dženeral Dajnamiks".

Aerodinamičke i "stelt" karakteristike

Aerodinamički koncept aviona F-22 je klasičan i zasniva se na uobičajenoj kombinaciji krila i repnih površina. Zahtevane visoke manevarske sposobnosti aviona su postignute zahvaljujući uspešnoj integraciji efikasne aerodinamičke konfiguracije i snažne pogonske grupe.
Aerodinamičku konfiguraciju aviona F-22 sačinjava trapezno krilo (oblika "dijamant") velike strele napadne ivice i sa malim specifičnim opterečenjem krila (G/S). Krilo je projektovano za let na nadzvučnim brzinama, a u kombinaciji sa pogonskom grupom se dobijaju izvanredne vrednosti odnosa potisak/masa (T/m). Visok odnos potiska i mase aviona F-22 u nadzvučnom režimu leta je znatno bolji u odnosu na većinu savremenih borbenih aviona (25-30% veći u odnosu na evropski lovac EF 2000) i omogučuje avionu postizanje brzine M=1,5 bez upotrebe dopunskog sagorevanja. Zahvaljujući takvim mogućnostima avion ima sposobnost postizanja velikog doleta uz manju potrošnju goriva. Avion F-22 je prvi supersonični borbeni avion sa "superkrstarećim" karakteristikama.
Visokoj agilnosti aviona doprinose efikasne upravljačke površine i mogučnost vektorisanja sile potiska. Klasičan pokretni horizontalni rep i vertikalne repne površine u konfiguraciji lastin rep ("V") obezbeduju potrebne upravljačke sile i proširuju granice visoke manevribilnosti. Upravljivi dvodimenzionalni mlaznici formiraju vektor sile potiska, koji dopunjava funkciju horizontalnog repa (na visokim napadnim uglovima vektor potiska se koristi za stabilizaciju u propinjanju, dok se repne površine diferencijalno otklanjaju zbog stabilizacije u valjanju). Vektorisanje sile potiska se osim u manevru koristi i za skraćivanje potrebne staze za sletanje i poletanje.
Nosni deo trupa aviona F-22 je konusnog oblika, a od zone uvodnika vazduha prelazi (po preseku) u izduženu elipsu. Prilično pljosnata forma trupa se objašnjava potrebom za ostvarivanjem dopunskog uzgona. Gornjaka uvodnika vazduha je postavljena pod uglom i takode ima funckiju dopunske uzgonske površine za upravljanje u propinjanju. Ivica uvodnika nije pokretna, tako da lovac F-22 dostiže maksimalnu brzinu reda M=2. Trup aviona se završava posebno profilisanim dvodimenzionalnim mlaznicima, pravougaonog poprečnog preseka.
Ovakva aerodinamička konfiguracija aviona F-22 je realizovana i iz zahteva za visokim "stelt" karakteristikama, koje su inače u suprotnosti sa zahtevima za visokom manevribilnošću aviona. Zbog toga su projektanti aviona F-22 imali veoma težak zadatak, da postignu neophodnu "ravnotežu" izmedu međusobno oprečnih zahteva. Dobre "stelt" karakteristike su postignute izborom pogodnih spoljašnjih uglova uzgonskih površina (napadne i izlazne ivice krila i repnih površina, blagim prelascima krilo-trup i trup-repne površine, zatim posebno profilisanim kanalom uvodnika vazduha, optimiziranim oblikom kabine i dr.). Ova i druga konstrukciona rešenja su učinila, da avion F-22 ima znatno manji radarski odraz u poređenju sa drugim avionima iste namene. Smeštaj naoružanja i goriva u unutrašnjosti aviona F-22, ne samo što smanjuje supersonični otpor i poboljšava karakteristike u krstarenju, već takođe doprinosi smanjenju radarske refleksne površine (RRP). Veliki doprinos "stelt" karakteristikama pruža sposobnost aviona da leti nadzučnim brzinama bez upotrebe dopunskog sagorevanja. Dopunsko sagorevanje predstavlja največi toplotni izvor na svim avionima, pa tako i na avionu F-22. Usne uvodnika su profilisane pod uglom i oblikovane tako, da potpuno zaklanjaju radarsku liniju do čela kompresora, koji je, inače, velika radarska refleksna površina. U cilju smanjenja uočljivosti aviona F-22 primenjena je i posebna tehnologija bojenja sa novim apsorpcionim bojama.
Nakon završenih ispitivanja demonstracionih aviona u letu, na spoljašnjoj geometriji aviona F-22 su izvršene određene izmene. U cilju poboljšanja manevarskih sposobnosti aviona F-22 i smanjenja indukovanog otpora razmah krila je povećan za 45 cm, a smanjena je strela napadne ivice i debljina krila u korenom delu. Uvodnici vazduha su skraćeni i pomereni unazad. Površina vertikalnog repa je smanjena za 1.84 m2 i avion je postao nešto niži.

Avionika F-22

Postizanje visokog nivoa integracije pilot-letelica je suština organizacije sistema na avionu F-22. Pilotska kabina na F-22 je zamišljena kao radno mesto, na kojem visokointegrisani sistem avionike umnogome rasterećuje pilota tokom leta i omogućuje daleko veći učinak sprege čovek-letelica. Pri tome je posebna pažnja posvećena postizanju niske uočljivosti sistema, kao i postizanju prevlasti u vazduhu. Integrisana avionika na F-22 funkcioniše preko senzora, čija su ograničenja definisana fizičkim ograničenjima samog pilota. Naime, pilot iskazuje potrebu za određenim informacijama, za njihovom vrstom i količinom, a sistem ima zadatak da obezbedi njihov optimalan broj. Pomenuti .sistem ima mogućnost, da i bez intervencije pilota samostalno procenjuje taktičku situaciju i predlaže donošenje odluke o upotrebi oružja. Sistem je zasnovan na konceptu globalnog ekspertskog odlučivanja. Da bi ovaj koncept zaživeo bilo je potrebno da se integriše:
• ono šta pilot oseča i vidi tokom leta;
• različiti sistemi avionike;
• čovek (pilot) i sistemi na letelici.
Sistem avionike na avionu F-22 je dizajniran tako, da pilotu omogučuje detekciju, identifikaciju i dejstvo po ciljevima izvan zone vizuelnog domena. To je postignuto zahvaljujući ne samo visokom nivou integracije avionskih sistema, već i mogućnošću obrade velikog broja informacija u jedinici vremena. U tom smislu je razvijen digitalni sistem upravljanja sa brzim procesorima, gde se prenos signala ostvaruje optičkim kablovima. Prostor oko aviona F-22 je sa stanovišta akvizicije podataka podeljen na uticajne zone. Zone su praktično deklarisane prema nivou pretnje i hijerarhijski se prikazuju pilotu odgovarajučom simbologijom. Svakom cilju u zoni oko F-22 navigacijsko-nišanski sistem (NNS) dodeljuje odredenu simbologiju i prioritete. Ciljevi najvišeg prioriteta se pilotu prikazuju na listi ciljeva i on ima opciju da prihvati ili izmeni postoječu listu. U slučaju saglasnosti pilota, sistem sam odreduje početne uslove i vreme kada treba lansirati odredeno sredstvo. Ovakav sistem može dejstvovati i izvan zone vizuelnog domena. Sistem avionike je takocte integrisan u sistem JIAWG (Joint Integrated Avionics Working Group), koji je potpuno kompatibilan sa sistemima integrisanim na drugim tipovima letelica (npr. helikopteru RAH-66 Komanči i dr.).
Integrisani NNS takođe omogućuje obradu podataka u realnom vremenu, vrši prepoznavanje i identifikaciju letelica, kao i prikazivanje kompletne situacije za vreme trajanja borbe u vazduhu. Tokom rada u ovom modu pomenuti sistem bitno redukuje emisiju sopstvenog zračenja (aktivan rad radara) i time smanjuje mogućnost otkrivanja i praćenja od strane protivničkih letelica. Sistem integrisanog NNS sačinjavaju tri podsistema:
• višemodni radar APG-77, koji raspolaže sa oko 2.000 primopredajnih elemenata;
• sistem za vodenje elektronskog rata (EW - Electronic Warfare), koji uključuje prijemnik radarskog ozračavanja i detektor lansiranih projektila;
• komunikacijsko/navigacijski/identifikacioni sistem (CNI-Communication Navigation and Identification), koji uključuje magistralu podatak leta (IFDL-lntra Flight Data Link), sistem prenosa podataka o taktičkoj situaciji (JTIDS - Joint Tactical Information Distribution System) i MkXII detektor svoj-tuđ.
Kontrolu emisije svih signala dobijenih od aktivnih i pasivnih senzora na avionu F-22 vrši sistem EMCON (EMCON - EMission CONtrol). Pilot može samostalno da selektuje mod rada sistema EMCON i da odabire vrstu signala koji će biti transportovani kroz tri glavna podsistema. Svi podaci dobijeni od aktivnih i pasivnih senzora se sakupljaju u računaru i formiraju bazu podataka o potencijalnom cilju. Pri tome je posebna pažnja posvećena razvoju pasivnog senzorskog sistema, koji može da deluje neprekidno i u uslovima jakih elektronskih ometanja. Poseban integrisani centralni procesor (CIP - Central Integrated Processor) u okviru računara obrađuje podatke o poziciji ciljeva i vrši njihovo ažuriranje u realnom vremenu. Tako ažurirani podaci o potencijalnom cilju su važni, kako u fazi pripreme za napad, tako i tokom borbe u vazduhu jer se sistem za navođenje sopstvenih projektila može aktivirati pre nego što je potencijalni protivnik u dometu sistema oružja aviona F-22. Ovakav nivo integracije sistema omogućuje pilotu, da još u pripremnom periodu za napad selektuje željeni mod sistema (EMCON), bez potrebe za dopunskim aktivnostima koje se odnose na radarsko praćenje i kontrolu stanja sistema oružja.
Navigacijsko-nišanski sistem ima sposobnost posebnog prenosa (linka) podataka iz leta, koji omogućuje povezivanje više aviona F-22 tokom izvođenja misije i praktično umrežavanje i aktivnu razmenu podataka između letelica u formaciji. Sistem se takođe može koristiti i prilikom obuke, tako što jedna letelica može simulirati neprijateljski avion. Podaci iz leta se prenose od senzora do centralnog računara preko magistrale podataka. Avion F-22 na nosnom delu trupa poseduje dva davača za detekciju napadnog ugla, kao i četiri davača ugla klizanja. Ovako složen sistem senzora uglova bio je neophodan, s obzirom da se od aviona očekuje da se stabilno ponaša i na ežimima napadnog ugla preko 30 stepeni. U slučaju otkaza, procenu napadnog ugla i ugla klizanja preuzimaju dva laserska žiroinercijalna referentna sistema. Za obezbeđivanje optimalnih uslova rada za elektroniku na avionu F-22 projektanti su razvili poseban sistem klimatizacije i hlađenja.
Posebno poglavlje u razvoju F-22 predstavlja sistem za upravljanje letelicom VMS (Vehicle Management System). Lovac F-22 ima trostruki sistem električnih komandi leta (fly-by-wire), bez električnog ili mehaničkog rezervnog sistema (backup). Sistem VMS upravlja sa 14 površina: horizontalne repne površine, krmila pravca na oba vertikalna repa, krilca, zakrilca, pretkrilca, i vrata na uvodniku vazduha za regulaciju protoka hladne struje. Sistem VMS nema ograničenja napadnog ugla, ali su faktor opterećenja i brzina valjanja ograničeni u funkciji uslova leta, količine goriva, vrste i broja podvešenih sredstava. Na taj način F-22 je potpuno zaštićen od preopterećenja u čitavoj anvelopi leta. (Primera radi, taktički lovac F-16 ima simetrična strukturna ograničenja, ali, ipak može da se preoptereti u valjanju.)

Pogonska grupa aviona F-22

Iako istovremeni razvoj strukture nove letelice i nove pogonske grupe principijelno nije najbolje rešenje u projektovanju, ipak zahtevane letne karakteristike avion F-22 postiže upravo zahvaljujuči novorazvijenoj pogonskoj grupi. Za ispitivanje pogonske grupe je utrošeno oko 5.500 radnih sati u toku ispitivanja na zemlji.
Pogonsku grupu aviona F-22 sačinjava motor PW F119-100 firme "Prat&Vitni" ("Pratt&Whitney"), sistem uvodnika vazduha i sistem dvodimenzionalnog mlaznika sa mogućnošću otklanjanja u vertikalnoj ravni ± 20 stepeni. Upravljanje vektorom sile potiska se izvodi simetrično na oba motora, što doprinosi efikasnosti horizontalnih repnih površina na malim brzinama i na velikim napadnim uglovima.
Turboventilatorski motor PW F119-100 je motor sa dopunskim sagorevanjem i sa malim odnosom hladne i tople struje. Potisak motora PW F119-100 iznosi 156 kN. U poređenju sa motorom PW F100-200, koji se nalazi na avionu F-15, motor PW F119-100 obezbeđuje 100% veči potisak bez dopunskog sagorevanja, 50% više potiska sa dopunskim sagorevanjem i ima za 10-15% manju specifičnu potrošnju goriva. Motor PW F119-100 ima 40% manje delova nego motor PW F100-200, dok nivo pouzdanosti i kvaliteta u održavanju i eksploataciji za 80% prevazilazi iste elemente na motoru PW F100-200. Predviđeno je, da se motor PW F119-100 sa nosača može skinuti za 20 minuta. Tehnički zahtev za postizanje visokog odnosa potisak/masa je realizovan sa manjim brojem stepeni kompresora i turbine. "Superkrstareće" performanse su postignute na račun povećanja radne temperature na turbini, pri čemu nije smanjen radni vek motora PW F119-100. U ranoj fazi projekta je izvršen reprojekat turbine u cilju eliminisanja neželjenih vibracija i povećavanja efikasnosti. Takođe je i sklop ventilatora pretrpeo promene u cilju izbegavanja pojave flatera. Tri stepena ventilatora i šest stepeni kompresora imaju zajedničko vratilo, čime je smanjena ukupna masa motora i unapređene performanse. Diskovi svakog stepena ventilatora i kompresora su izrađeni iz jednog dela, čime je eliminisano "curenje" (odvođenje vazdušne struje) izmedu samog diska i vratila. Na taj način je povećan stepen korisnosti ventilatorskog i kompresorskog sklopa. Inače, taj sklop je razdvojen zbog lakšeg pristupa za održavanje. Kompresorske lopatice su male vitkosti s izraženim vitoperenjem duž razmaha. Turbine na motoru PW F119-100 imaju vazdušno hlađene monokristalne lopatice, sa tom razlikom, što je radna temperatura na tom delu pogonske grupe veća u odnosu na motor PW F100-200. To je omogućeno zahvaljujuči posebnoj dvostrukoj termičkoj obradi lopatica turbina, koje nakon završene obrade imaju izrazitu sitnozrnastu strukturu, što doprinosi njihovoj čvrstoći i žilavosti.

Taktika upotrebe i naoružanje

U nastojanju da obezbedi vazdušnu premoć u početnoj fazi sukoba u vazduhu avion F-22 je zahvaljujući dobrim "stelt" karakterikama, sposoban da prvi "vidi" protivnika i da ga prvi napadne.
F-22 će se oslanjati na već dobro razrađenu i isprobanu taktiku borbe u vazduhu, koju koriste i lovački avioni F-15. Akcije će se izvoditi u standardnoj formaciji od četiri aviona, s tim što će napadi na protivničke avione započinjati izvan vizuelnog dometa (BVR). Jedan od rukovodilaca u američkoj komandi za pitanja borbe u vazduhu je izjavio, da je utrošeno 5 - 7 godina u analizu svih aspekata upotrebe "luk daun - šut daun" na avionima F-I5, što će veoma olakšati posao pilotima lovca F-22, koji će uz takva iskustva imati još i dodatnu prednost u odnosu na protivnika: malu uočljivost sopstvenog aviona. Postavljeni zahtev, da avion može dejstvovati potpuno nezavisno i duboko unutar protivnikove teritorije, nametnuo je potrebu i za visokosoficistiranom opremom, koja će pilotu omogućiti odličan pregled taktičke situacije. Ciljevi će se identifikovati pasivnim putem (emisijom od samog cilja) ili preko informacija dobijenih sa drugih aviona F-22 ili sa drugih letelica. Radar na avionu će se koristiti prikriveno i samo u retkim slučajevima. Podaci dobijeni iz različitih izvora će biti ažurirani i formiraće se prioritetna lista ciljeva, koju će pilot imati na ekranu u kabini. "Zadatak pilota", kako tvrdi generalni menadžer projekta F-22 Tom Berbedž, "biće vrlo jednostavan i sastojaće se u tome, da on treba samo da pomeri kursor na ekranu do pozicije cilja koji se želi napasti i projektil vazduk-vazduh srednjeg dometa će biti lansiran".
No, bez obzira na glavni zahtev, da već u početnoj fazi borbe izvan vizuelnog dometa F-22 "mora" iskoristiti svoje prednosti i uspešno rešiti borbu u vazduhu, ipak se ne isključuje mogućnost da avion bude prinuđen i da vodi blisku, vizuelnu borbu u vazduhu. Doduše, o tom aspektu borbe se ne govori sa velikim zadovoljstvom, jer bi to značilo, kako projektanti izjavljuju "da nije sve urađeno kako se zahtevalo u prvom delu borbe (BVR)". Mogućnost vođenja bliske manevarske borbe je uticala, da se, uprkos zahtevima za visokim "stelt" karakteristikama, nije išlo na rešenja koja bi reducirala dobre manevarske sposobnosti aviona F-22 (odnos potisak/masa u borbenoj konfiguraciji je medu najvećim u poređenju sa drugim savremenim borbenim avionima, dok opterećenje krila ima izuzetno malu vrednost). Mogućnost vektorisanja sile potiska takođe pomaže avionu F-22 da održi agilnost bilo na maksimalnim bilo na minimalnim brzinama. Ukoliko bi se dogodilo, da tokom leta aerodinamičke upravljačke površine izgube efikasnost, čime avion postaje dosta inertan, posebno na kritičnim napadnim uglovima, zahvaljujući vektorisanju sile potiska je moguće održavati upravljanje po nagibu ostavljajuči celokupnu snagu diferencijalno otklonjenim horizontalnim repnim površinama za izvođenje manevara. Mogućnost manevrisanja pri malim brzinama i pri velikim napadnim uglovima oko vektora brzine aviona se danas smatra ključnim faktorom pri vođenju bliske borbe u vazduhu.
Avion F-22 je lovac velikog doleta s unutrašnjim smeštajem goriva, mada postoji mogućnost da se pri izvođenju akcija, pri kojima nije neophodna "stroga stelt konfiguracija", gorivo smesti i u rezvoare na potkrilnim nosačima. Zahtevi za visokim "stelt" karakteristikama i sposobnost "superkrstarenja" su primorali projektante da pronađu rešenje, da se celokupno naoružanje aviona F-22 smesti u unutrašnjost letelice.
Osnovna konfiguracija predviđa nošenje dva projektila vazduh-vazduh kratkog dometa AIM-9 i četiri projektila vazduh-vazduh srednjeg dometa AIM-120A (tipa "lansiraj i zaboravi"). No, moguće su i druge kombinacije naoružanja. Tako je umesto četiri projektila AIM-120A u "komprimovanom" stanju moguče smestiti šest projektila AIM-120C, koji su po dimenzijama nešto manji od standardnih AIM-120A, ili umesto jednog AIM-120A smestiti dva AIM-9 kratkog dometa. Za vođenje ekstremno bliske manevarske borbe avion F-22 poseduje top M61A2, kalibra 20 mm sa 480 granata, koji se nalazi na desnoj strani aviona, iznad desnog uvodnika.
Slično kao s avionom F-15 (od čisto lovačkog aviona napravljena je i verzija višenamenskog aviona F-15E), tako se i u slučaju aviona F-22 odustalo od devize "ni cent za misije vazduh-zemlja". Naime, misije dubokog ulaska u protivnikovu teritoriju nameću potrebu da se neutrališu i pojedini ciljevi na zemlji, koji bi mogli da se nađu na putu do zone dejstva i da ugroze izvršavanje glavnog zadatka. Iz tih razloga avion F-22 može da ponese i kombinaciju naoružanja koju sačinjava jedan projektil AIM-120C i jedna vođena avio-bomba mase 450 kg za napade na ciljeve na zemlji.
Dva izgrađena demonstraciona aviona YF-22A su obavila nešto više od 90 sati naleta. Tokom ispitivanja u letu avion je postigao brzinu od 1.8 Maha (s upotrebom komore za dopunsko sagorevanje) i brzinu od 1.4 Maha pri "superkrstarenju", a vrednost postignutog maksimalnog napadnog ugla iznosi 62 stepena. Takođe je izvršeno i uspešno lansiranje projektila srednjeg dometa AIM-120 i kratkog dometa AIM-9. Medutim, nijedan od demonstracionih aviona više ne leti: iz prvog su uklonjeni motori i koristi se za provere strukturnih modifikacija, dok je drugi oštećen u udesu aprila 1992. godine. Naime, usled problema sa softverom za upravljanje električnim komandama leta, prilikom sletanja avion je udario o tle i oštetio se. Do ulaska u operativnu upotrebu je predvideno, da se izgradi sedam prototipova F-22A jednoseda (prvobitno je bilo planirano 11 aviona, uključujuči i dva dvoseda F-22B). Ovi avioni bi trebalo da do 2003. godine obave ispitivanja u letu vezana za strukturu letelice i za integraciju svih tehnologija, koje su zasebno razvijane z a potrebe F-22. Izvlačenje iz hangara prvog prototipa je obavljeno u aprilu 1997. godine, a prvo javno prikazivanje aviona, koje je trebalo da se obavi na Pariskom salonu u junu iste godine, odloženo je zbog manjih tehničkih problema. Zbog toga je prvi let obavljen tek početkom septembra 1997. godine u američkoj vazduhoplovnoj bazi Dobins.
Prvobitno je bilo planirano, da se izgradi 648 aviona za potrebe USAF, a u početnoj fazi je i RM SAD bila zainteresovana za 550 aviona tog tipa. Medutim, američka mornarica je vrlo brzo odustala (pokušavajući da realizuje sopstveni projekt A-12), dok je američko vazduhoplovstvo zbog redukcije vojnih izdataka moralo da smanji prvobitnu porudžbinu najpre na 438, a u toku 1997. godine na 339 aviona F-22. Predstavnici firme "Lokid" se nadaju, da će se smanjenje porudžbina od strane USAF nadomestiti prodajom inostranim kupcima (interesovanje su pokazali Izrael I Južna Koreja). Međutim, prema proračunu iz 1996. godine cena jednog aviona F-22 iznosi oko 72 miliona dolara, pa se čini da su takva očekivanja malo verovatna. Naime, u većini zemalja sveta se smanjuju izdvajanja za vojne potrebe, tako da nabavka skupog oružja, bez obzira na njegovu efikasnost, teško dobija zeleno svetlo. Zbog toga je ceremonija prvog javnog prikazivanja aviona F-22 protekla uz dosta kritičkih stavova vezanih za troškove realizacije čitavog projekta. Prema proceni odeljenja za analizu troškova pri američkom ministarstvu za odbranu ukupni izdaci programa F-22 će iznositi 64,4 milijarde dolara, što je za 16 milijardi više od procene koju je dao USAF. Sa druge strane predstavnici američkog Kongresa I RV smatraju, da veoma složeni zahtevi postavljeni za avion F-22 (postizanje vazdušne premoći nad protivničkom teritorijom) moraju da se odraze kroz visoku cenu čitavog projekta. Načelnik štaba USAF general Ronald Foglmen je prilikom prve javne promocije aviona F-22 izjavio: "Postizanje vazdušne premoći nije Americi bogomdano, ona se mora obezbediti superiornom borbenom letelicom, a to košta".

Pregled glavnih karakteristika aviona F-22

Avion F-22 Raptor
Namena Lovac; lovac-presretač
Projektant Lokid (Lockheed) - SAD
Proizvođač Lokid/Boing/Dženeral Dajnamiks
(Lockheed/Boeing/General Dynamics)
Prvi let demonstracionog aviona 29.09.1990. i 30.10.1990. godine
Prvi let prvog prototipa 07.09.1997. godine
Uvođenje u operativnu upotrebu 2004. godine
Broj ilanova posade jedan
Pogonska grupa 2 x PW F119-P-100
Potisak sa dopunskim sagorevanjem (kN) 155,69
Dimenzije:
Razmah krila (m) 13,50
Dužina (m) 18,90
Visina (m) 4,90
Mase:
Prazan opremljen (kg) 13.608
Maksimalna poletna masa (kg) 26.308
Performanse:
Maksimalna brzina krstarenja (M) 1,58
(na visini od H = 15.240 m)

ZAŠTO SJEDINJENIM AMERIČKIM DRŽAVAMA TREBA AVION F-22
Uvodenjem u naoružanje tri nova aviona-lovca osamdesetih godina, Sovjeti su napravili neviđen presedan nadmoći u taktičkoj avijaciji. Takođe, početkom 21. veka sadašnji lovci MiG-29, MiG-31 i Su-27 će biti pojačani sa dva nova moćna lovca. Ti novi lovci će se teško otkrivati, imaće usavršenu avioniku i izuzetan napredak u manevribilnosti. Slično svojim prethodnicima, ti lovci će se moći boriti veoma efikasno noču i u lošim vremenskim uslovima. Sa naprednim senzorima, oni će posedovati dominantnu ofazivnu nadmoć nad sadašnjim lovcima. Zbog toga Amerika treba novi Iovački avion - da bi ponovno stekla i zadržala svoju kvalitativnu prednost.
Albert L. Pruden Jr.
direktor programa ATF u kompaniji "Lockheed Aeronautical System" (1990.)

Izvor: "AEROMAGAZIN" br.4
Autori: mr.Dušan Maoduš i dipl.ing.Goran Memon

Sajtovi gde se mogu pronaći podaci, galerije slika, video-klipovi i zanimljivosti:
http://www.f22fighter.com/
http://www.f22-raptor.com/
http://www.f-22raptor.com/

offline
  • Pridružio: 17 Maj 2007
  • Poruke: 13939

https://www.mycity.rs/must-login.png
https://www.mycity.rs/must-login.png
https://www.mycity.rs/must-login.png
https://www.mycity.rs/must-login.png

offline
  • Pridružio: 17 Maj 2007
  • Poruke: 13939

Da li je Raptor greska?

http://www.aviapedia.com/news/f-22-is-a-big-mistake-20060522

Prevedeno sa
http://www.lenta.ru/articles/2006/04/20/f22/

offline
  • Pridružio: 22 Dec 2006
  • Poruke: 398
  • Gde živiš: Zemun

Postoje razna mišljenja, raznih eksperata, razne analize, razni zaključci, razni argumenti, razni... Bebee Dol

Ne bih se baš upuštao u raznu raspravu Confused

Međutim, činjenica je da je u F-22 uloženo mnogo novca, znanja, truda itd. Tako da mislim da je mogućnost greške svedena na minimum. Da budem precizniji: ne verujem da su timovi stručnjaka koji su učestvovali u projektovanju aviona sebi dopustili luksuz da ne ispitaju sve okolnosti i situacije vezane za sam aparat, njegovu namenu i opravdanost.

offline
  • Pridružio: 12 Feb 2007
  • Poruke: 8633

Preskup avion da bi se opremila cela USA avijacija u dogledno vreme, posebno sa novim JSF F-35 avionom koji je od samog starta pravljen kao višenamenski avion. Već su u planu povećanje površine krila na F-22 kako bi mogao da nosi više avio bombi FB-22. Što kaže da mu se menja uloga od čistog lovca ka lovcu-bombarderu. Slično je bilo i sa Eurofighter-om Francuzi su se svojevremeno povukli iz projekta jer su hteli da se od samog starta pravi višenameski avion dok su drugi hteli čistog lovca. Na kraju je i Eurofighter "prepravljen" u lovca-bombardera.

Drugi aspekt je razmišljanje da se sadašnji avioni zamene bespilotnim letelicama. Naravno ovo neće biti u skorije vreme. Samim razvojem bespilotnih letelica koje mogu da izdrže veća G-force opterećenja u odnosu na avione sa pilotom u sebi, dovodi se u pitanje projekat aviona kao što je F-22. Cena po letelici je daleko manja, težina je manja itd....

offline
  • Pridružio: 17 Maj 2007
  • Poruke: 13939

Stvarno nisam ocekivao da ce naleteti na tolikve probleme. Govorim o ceni. Tek sad pocinjem da verujem da ih Rusi mogu sustici. Cak i da im stealth tehnologija ne bude na istom nivou kao Amerima i dalje vode u manevarskim sposobnostima i imaju nove tehnologije za otkrivanje stealth aviona bez koriscenja radara. Bespilotne letelice ce imati primat za nekih 15 do 20 godina u odnosu na ljudske pilote ali ih nece potisnuti u potpunosti. E sad te bespilotne letelice ce raditi u roju kao insekti i verovatno ce biti autonomne. Takva tehnologija jos uvek ne postoji. Odnosno ako bi njima kojim slucajem upravljali preko satelita Rusi i Kinezi bi to lako otkrili. Sto bi znacilo samoubistvo za te letelice.

offline
  • Pridružio: 29 Okt 2006
  • Poruke: 1991
  • Gde živiš: nedaleko odavde

offline
  • Pridružio: 01 Jun 2006
  • Poruke: 2065
  • Gde živiš: Malo tamo malo vamo

leonard ::Stvarno nisam ocekivao da ce naleteti na tolikve probleme. Govorim o ceni. Tek sad pocinjem da verujem da ih Rusi mogu sustici. Cak i da im stealth tehnologija ne bude na istom nivou kao Amerima i dalje vode u manevarskim sposobnostima i imaju nove tehnologije za otkrivanje stealth aviona bez koriscenja radara. Bespilotne letelice ce imati primat za nekih 15 do 20 godina u odnosu na ljudske pilote ali ih nece potisnuti u potpunosti. E sad te bespilotne letelice ce raditi u roju kao insekti i verovatno ce biti autonomne. Takva tehnologija jos uvek ne postoji. Odnosno ako bi njima kojim slucajem upravljali preko satelita Rusi i Kinezi bi to lako otkrili. Sto bi znacilo samoubistvo za te letelice.

Rusi kao prvo trebaju da naprave nesto da bi mogli poceti stizati, a raptor je u pubertetu i normalno je za svaku novu letjelicu ( pa i auto, ne mora biti avion) da na pocetku ima problema. Za sada vidimo da ruje imaju dosta lijepih zelja ali jos nista konkretno za dostojan avion pete generacije...skoro sve se svodi na dogradjivanje postojece platforme su27-mig 29. A sto se tice borbenih bespilotnih letjelica one se koriste vec ( borbena varijanta predatora) a i imas npr.X45 koji je napravio poprilicno naleta i zavrsio sve faze testiranja pa se od verzije A krenulo na block 2 verziju (cisto da kazem da nije bas daleka buducnost kada ces vidjeti ovakve nakarade u rojevima)

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1062 korisnika na forumu :: 37 registrovanih, 5 sakrivenih i 1020 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 357magnum, 9k38, A.R.Chafee.Jr., antonije64, Apok, Asparagus, Brana01, Bubili, darkangel, dijica, dragoljub11987, dushan, ILGromovnik, jaeger, Karla, Krvava Devetka, kybonacci, Leonov, ljuba, marsovac 2, mercedesamg, mikrimaus, milimoj, milos.cbr, Nemanja.M, opt1, ruma, sap, Sir Budimir, Srle993, Trpe Grozni, vathra, Vlada78, VP6919, W123, zixmix, zxstole