Meteorologija u vazduhoplovstvu

Meteorologija u vazduhoplovstvu

offline
  • Pridružio: 19 Feb 2006
  • Poruke: 11156
  • Gde živiš: Banja Luka

@.......
Znam da suvoparni tekst nije bas najpopularniji vid izlaganja, ali nemam drugi nacin da prezentujem ono sto nameravam.
Put do novih informacija je cesto trnovit Wink
Posto je tema prilicno obimna, pisacu je u vise navrata.

Da bi se odredilo stanje atmosfere i fizicki procesi u njoj, vrse se redovna osmatranja meteoroloskih elemenata tj. temperature i vlaznosti vazduha, brzine i pravca vetra, oblacnosti, padavina i korizontalne vidljivosti, kao i raznih pojava: grmljavine, magle, vejavice i sl.
Karakteristican rezim vremena koji je svojstven nekoj oblasti naziva se klima, a skup meteoroloskih elemenata koji se osmatraju u nekom vremenskom razdoblju ili trenutku naziva se vreme.

_Temperatura vazduha

Temperatura vazduha je stepen zagrejanost a meri se na 2m iznad povrsine zemlje termometrima koji su ispunjeni zivom ili alkoholom.
Pri merenju temperature vazduha kod nas koristi se Celzijusova skala od 100 stepeni kod koje je za 0 uzeta temperatura topljenja leda, a za +100 kljucanje vode pri normalnom pritisku.
Horizontalna raspodela temperature zavisi od sunceve toplote i sastava zemljine povrsine.Na raspodelu temperature znatno uticu kopno i more tj. more smanjuje periodicna kolebanja, a kopno ih povecava. Karakteristicna mesta sa visokim temperaturama su Jasa Tomic i Krusevac (oko 44 stepena) Narednih godina treba ocekivati povecanje prosecne najvise temperature.
Temperatura vazduha sa visinom opada do troposfere, a zatim se neznatno menja.Ponekad, u nekim slojevima, temperatura sa visinom raste (inverzija) ili se ne menja (izotermija). Velicina koja karakterise promene temperature sa visinom zove se vertikalni grdijent, cija sredbja vrednost iznosi 0,65 stepeni Celzijusa na svakih 100m visine.

_Atmosferski pritisak i gustina vazduha

Atmosferski pritisak je sila koja deluje na jedinicu horizontalne povrsine, a jednaka je tezini stuba vazduha koji se rasprostire od tla do gornje granice atmosfere. Atmosferski pritisak se najcesce meri zivinim barometrom u kome se visina zivinog stuba uravnotezuje sa sa tezinom vazdusnog stuba i izrazava se u milimetrima (mm) ili milibarima (mb).
Standarni (normalni) pritisak, koji se jos zove i fizicka atmosfera, uslovno se uravnotezuje sa tezinom zivinog stuba visine 760mm, preseka 1cm kvadratni pri temperaturi 0 stepeniC na 45 stepeni severne geografske sirine, gde je ubrazanje sile zemljine teze ma nivou mora jednako 980,655cm/s kvadratni i odgovara 1013,27mb. Usled stisljivosti vazduha atmosferski pritisak opada sa visinom i to u prizemnom sloju brze, a na vecim visinama sporije. Vertikalno rastojanje, na kome se pritisak vazduha promeni za 1mb, zove se barometarska stepenica. Njena velicina zavisi od pritiska i temperature. Sa povecanjem pritiska i opadanjem temperature ona se smanjuje, a povecava se porastom temperature i opadanjem pritiska. Do visine od 3000m barometarska stepenica iznosi priblizno 10m.
Atmosferski pritisak se menja i u horizontalnom pravcu. Velicina koja karakterise tu promenu zove se horizontalni barski grdijent i usmeren je normalno na izobaru u pravcu opadanja pritiska. Njegova velicina se meri u milimetrima ili milibarima na rastojanju 100km.
Gustina vazduha je odnos mase vazduha prema zapremini koju zauzima. Gustina vazduha se moze izracunati ako su poznati pritisak i temperatura. Gustina raste ako opada temperatura a raste pritisak i obratno.
*Medjunarodna standardna atmosfera(MSA)- predstavlja uslovnu raspodelu srednjih velicina osnovnih fizickih parametara izmerenih na nivou mora i geografskoj sirini 45stepeni, pri temperaturi 1stepenC, pritisku 760mm, specificnoj tezini 1,125kg/mkubni. U MSA temperatura opada na svakih 100m za 0,65 stepeniC do 11000m visine. Od 11000-25000m temperatura je stalna i iznosi -56,5stepeniC.
Atmosfera utice na potrosnju goriva, potisnu snagu motora, brzinu penjanja i plafon aviona.

*Utcaj atmosferskog pritiska na letenje.
Radi bezbednosti, na vazdusnim putevima (koridorima) i mars-rutama letenje se izvodi po nivoima. Nivo leta je visina sa jednakim pritiskom na izobarskoj povrsini, a izobarska povrsina predstavlja ravan na kojoj je u svakoj njenoj tacki jednak pritisak. Za razdvajanje po visinama uzet je uslovni nivo sa pritiskom 760mm zivinog stuba i tenperature 15stepeniC, koji je ujedno i nulti nivo.Apsolutna visina, odnosno visina leta aviona na nivou iznad mora neprestano se menja, jer se ista izobarska povrsina nad raznim delovima nalazi na razlicitim visinama. Ovo se objasnjava odstupanjem srednje temperature od standardne u sloju vazduha od zemlje do visine leta i neravnomernom raspodelom atmosferskog pritiska na nivou mora.

*Uticaj temperature i gustine vazduha na letenje.
Temperatura i gustina vazduha uticu na letno-takticke osobine aviona i to:na maksimalnu vazdusnu brzinu leta, brzinu penjanja i plafon, visinu merenu barometarskim visinomerom, silu potiska motora, duzinu zaleta u poletanju, protrcavanje pri sletanju.
Vazdusna brzina leta se povecava pri smanjenju gustine vazduha a smanjuje pri povecanju, zbog njenog uticaja na ceoni otpor aviona.
Ako je na PSS pritisak nizi a temperatura visa, zalet je duzi i obratno. Povecanjem ili smanjenjem temperature za 10stepeniC u odnosu na MSA, povecava se ili smanjuje duzina zaleta klipnih aviona za 6-7%, a mlaznih za 10-11%. Pri visoj temperaturi i nizem pritisku duzina protrcavanja pri sletanju je veca i obratno.

*****U pripremi ovoga post-a koriscen je prirucnik Meteorologija u vazduhoplovstvu.
Pri sledecem pisanju bice reci o vlaznosti vazduha, vetru,oblacima,padavinama........

Dopuna: 03 Feb 2007 17:37

@...........

_Vlaznost vazduha.
Postoje apsolutna i relativna vlaznost vazduha.
*Apsolutna vlaga je kolicina vodene pare koja se nalazi u 1m kubnom vazduha izrazena u gramima.
*Relativna vlaga je odnos kolicine vodene pare koja se trenutno nalazi u vazduhu prema maksimalnoj kolicini vodene pare koju bi vazduh mogao da primi i izrazava se u procentima. U suvom vazduhu ona iznosi 0%, a u zasicenom 100%. Relativna vlaznost pokazuje stepen zasicenosti vazduha vodenom parom.
Temperatura vazduha pri kojoj stvarna kolicina vodene pare zasicuje vazduh i prelazi u tecno stanje naziva se temperaturom tacke rose.
Najvaznije svojstvo vodene pare je prelaz iz jednog u drugo agregatno stanje i ono moze da bude: prelaz u tecno stanje ili kondenzacija i prelaz u cvrsto stanje ili sublimacija. Osnovni uzrok tome je hladjenje vazduha koji je zasicen vodenom parom.

_Vetar

Kretanje vazduha u priblizno horizontalnom pravcu naziva se vetar. Vetar kao linearnu velicinu karakterisu pravac i brzina. Pravac vetra se odredjuje prema strani sveta odakle duva i oznacava se stepenima. Npr. pravac vetra iz 360stepeni znaci da vetar duva sa severa. Brzina vetra se izrazava u metrima na sekund (m/s) ili kilometrima na sat (km/h). Prizemni vetar se meri pomocu anemometara i elektricnih vetrokaza, a visina pomocu pilot-balona i radio sondi. Usled dejstva devijacione sile, sile trenja, sile teze i centrifugalne sile prizemni vetar duva pod izvesnim uglom u odnosu na izobare, skrecuci u stranu niskog atmosferskog pritiska. Brzina vetra sa povecanjem visine raste usled smanjenja sile trenja i dostize maksimum na visini 1,5-2km ispod tropopauze. Maksimalna brzina u tom sloju moze da dostigne i preko 150km/h.
Sa povecanjem visine pravac vetra se menja i zavisi od rasporeda prtiska na visini. U trpoposferi, sa povecanjem visine, vetar obicno skrece u desno, a iznad tog sloja vetrovi duvaju skoro duz izobara.
Veoma karakteristicna osobina vetrova je rafalnost. Narocito u sloju trenja vetar duva na udare (rafale), a brzina moze da varira u 1-2 sekunde i do 50% na jednu ili drugu stranu od srednje vrednosti.
Vihorni karakter kretanja vazduha naziva se turbulentnim kretanjem.
*Utcaj vetra na letenje.
Vetar negativno utice na letenje jer prouzrokuje zanosenje i usloznjava upravljanje avionom. Njveci uticaj vetra ispoljava se pri sletanju i poletanju, pri izvodjenju borbenih dejstava, a ako je vetar turbulentan po svojoj strukturi, onda izaziva velika preopterecenja i bacanja aviona.
Da bi se izracunala putna brzina aviona, potrebno je znati pravac i brzinu vetra na datoj visini leta. Ako je brzina vetra veca a vazdusnaq brzina aviona manja, onda je ogao zanosa veci i obratno. Bocni vetar 10-15m/s otezava, a pri vecim brzinama i onemogucava poletanje i sletanje.
Podaci o vetru su neophodni za navigacijski proracun, gadjanje, raketiranje i bombardovanje, proracun putanje leta rakete V-V, V-Z i Z-V.

_Oblaci

Prema medjunarodnoj klasifikaciji oblaci se dele na 10 redova i to: Cirus (Ci), Cirokumulus (Cc) Cirostratus (Cs), Altokumulus (Ac), Altostratus (As), Nimbostratus (Ns), Stratokumulus (Sc), Stratus (St), Kumulus (Cu) i Kumulonimbus (Cb).
Prema visini na kojoj se javljaju oblaci se dele na: visoke, srednje i niske.
Visoki: Cirus, Cirokumulus i Cirostratus
Srednji: Altostratus i Altokumulus
Niski: Stratokumulus, Stratus, Kumulus i Kumulonimbus.
Kolicina oblika ili stepen pokrivenosti neba oblacima odredjuje se u osminama. Npr. 8/8 znaci da je nebo potpuno prekriveno oblacima, 4/8 znaci da je nebo pokriveno za 50% itd.
Visina oblaka za avijaciju predstavlja veoma bitan elemenat. Ona se menja veoma cesto, narocito pri niskim oblacima na visini 300m i manjoj.
Male visine oblaka (50-200m) zapazaju se na atmosferskim frontovima, a u zoni padavina. Prostori izmedju oblaka veoma su razliciti i izlozeni cestim promenama. Debljina oblaka je veoma vazna, jer od nje zavisi izbor profila leta, probijanje oblaka na gore i na dole.
Oblacnost usporava borbena dejstva avijacije, narocito niska oblacnost cesto onemogucava vodjenje borbe u vazduhu i dejstvo po objektima na zemlji ako je potreban vizuelni kontakt sa ciljem.
Najslozeniji uslovi letenja su u olujnim oblacima. Zato treba izbegavati letenje u kumulonimbusima.Takodjer treba izbegavati duze zadrzavanje u oblacima iznad planinskog zemljista.

_Padavine

Cestice vode koje padaju iz oblaka na zemljinu povrsinu su atmosferske padavine.One mogu da budu dugotrajne,( ako padaju iz Nimbostratusa i Altostratusa), sipece (ako padaju iz Stratokumulusa i Stratusa) i pljuskovite (ako padaju iz Kumulonimbusa) i cesto su pracene olujom.
Atmosferske padavine koje padaju iz oblaka koji su povezani atmosferskim frontovima zovu se frontalne, a padavine koje padaju iz oblaka koji nastaju unutar jednorodnih vazdusnih masa su unutarmasovne padavine.
Padavine se dele na cvrste, tecne i mesovite, a najcesce se srecu kao:
*dugotrajna umerena kisa cije su kapi srednje velicine
*pljusak kise u vidu krupnih kapi, velika intezivnost, iznenadni pocetak i prrestanak.
*sipuca kisa u vidu sitnih kapi i veoma male brzine pada.
*dugotrajni sneg u vidu pahuljica umerenog inteziteta.
*pljusak snega u vidu krupnih pahuljica, velika intezivnost, iznenadan pocetak i prestanak.
*mokri sneg u vidu mesavine kise i snega (susnezica)
*ledena kisa u vidu prozirnih kuglica leda, precnika 1-3mm.
*snezna krupa pada u obliku belih zrna precnika 2-5mm.
*grad pada u vidu ledenih kuglica i komada leda nepravilnog oblika i razlicitih velicina.

*Uticaj padavina na letenje
Letenje u zonama padavina predstavlja znatne teskoce, jer moze da praceno naglim smanjenjem vidljivosti i visine oblaka, zaledjivanjem i jakom bacanjem. Intezitet padavina utice na smanjenje vidljivosti koja moze da se smanji i na 2km.
U zoni jakog pljuska vidljivost se smanjuje do nekoliko desetina metara, narocito pri letu na velikim brzinama. U zoni snega vidljivost je znatno slabija nego u zoni kise. Pored smanjenja vidljivosti, letenje u zoni padavina obicno je praceno i naglim smanjenjem visine oblaka, narocito na atmosferskim frontovima.
Primera radi, na a.Zeljava pre bilo kakvog planskog letenja, poletao je izvidjac i izvidjao meteo situaciju na mars-ruti iako je aerodrom imao svoju meteorolosku sluzbu.Posle izvestaja izvidjaca, donosila se odluka o letenju i mars-ruti.
Padavine uitcu i na stanje aerodroma. Dugotrajne kise ili jaki pljuskovi onemogucavaju koriscenje aerodroma sa travnatom PSS dok se ne osusi, a snezni pokrivac, mecava, vejavica i poledica u zimskom periodu godine otezavaju ili onemogucavaju eksploataciju aerodroma.
Na mokrim betonskim PSS koeficijent trenja se smanjuje, povecava se kocni trag aviona sa verovatnocom klizanja sa staze.

******U sledecem tekstu bice reci o magli, vidljivosti, sinoptickim kartama i vazdusnim masama.

Dopuna: 04 Feb 2007 12:38

@..........
Skup najsitnijih kapi vode ili ledenih kristala koji lebde u orizemnom sloju vazduha naziva se magla.Horizontalna vidljivost je manja od 1km. Ako je vidljivost od 1-10km onda se to stanje naziva sumaglica.
Magle nastaju usled hladjenja prizemnog vazduha do temperature tacke rose kada nastaje kondenzacija. Magle mogu biti unutar vazdusne mase i frontalne. Magle unutar mase mogu biti radijacione i advektivne.
*Radijaciona magla se stvara usled hladjenja vazduha pri vedrim nocima, kada brzina vetra ne prelazi 3m/s.Nastaju u nizinama i mocvarnim rejonima. Debljina sloja magle se koleba od nekoliko metara do nekoliko desetina metara. Najcesce se stvara posle ponoci i u ranim jutarnjim casovima, razilazi se u toku prepodneva.
Iznad radijacionih magli let ne predstavlja narocite teskoce, jer se magla rasprostire na manjem prostranstvu i moguca je vizuelna orjentacija, sem u zimskom periodu kada ove magle zauzimaju velike povrsine.
*Advektivne magle nastaju u vazdusnoj masi koja se krece sa toplijih na hladniju podlogu. Njena debljina iznosi nekoliko stotina metara i stvara se pri vetru 3-7m/s. Zauzima veliko prostranstvo te je iznad nje moguce samo instrumentalno letenje.
*Frontalne magle se dele na: predfrontalne i zafrontalne koje nastaju pri prolasku fronta. Najcesce nastaju na toplim frontovima, a njihova sirina moze da bude 100-200km. Let preko fronta na malim visinama je vrlo slozen i zahtevan.
Magle u planinskom delu nastaju usled dizanja i hladjenja vazduha duz zavetrenih padina. Let iznad planinskih grebena sa maglom nije slozen ako ne postoji oblacnost.

_Vidljivost

Daljina vidljivosti je krajnja udaljenost sa koje je objekat vidljiv u atmosferi. Postoji letna vidljivost, vidljivost razlicitih objekata koji se vide iz aviona u letu i horizontalna vidljivost koju ocenjuju meteoroloske stanice.
Usled stvaranja sumaglice, magle, zatim pri niskoj oblacnosti i padavinama, veoma cesto dolazi do smanjenja vidljivosti koja znatno uticu na rad vazduhoplovnih jedinica i odredjuju stepen slozenosti meteoroloskih uslova, jer neposredno utice na organizaciju i izvodjenje borbenih dejstava.
Zbog postojanja jednog ili vise slojeva sumaglice, na nekoj visini,dolazi do smanjenja vertikalne vidljivosti, a to je veoma cesta pojava ispod slojeva inverzije i tropopauze.
Najvece odstojanje po kosoj duzi spustanja pri kojoj pilot moze jasno da vidi PSS naziva se sletna vidljivost. Ona zavisi od prozracnosti atmosfere, vida pilota i osvetljenosti PSS.

_Sinopticke karte

Sinopticke karte su narociti obrasci geografskih karata na kojima se uslovnim simbolima i brojkama unose podaci o osmatranjima vremena u u prizemnim slojevima atmosfere. Ucrtavanje se vrsi prema strogo odredjenoj shemi rasporeda meteoroloskih elemenata koja je usvojena u meteoroloskoj sluzbi i odnosi se na prizemne meteoroloske podatke.
Posto unese podatke, meteorolog-sinopticar vrsi analizu: izvlaci izobare i atmosferske frontove (topli front crvenom bojom, hladni_ plavom, okluzije_ljubicastom bojom); ucrtava zone padavina zelenom bojom, magle i sumaglice zutom bojom, grmljavinu i sevanje crvenom bojom.
Pored prizemnih sinoptickih karata postoje i karte barske topografije (tzv. visinske karte) na koje se unose visina izobarske povrsine, temperatura vazduha, tacka rose,pravac i brzina vetra. Na visinskim kartama se najcesce izvlace crne linije "izohipse"(linije jednakih visina).

_Vazdusne mase

Ogromna kolicina vazduha koja zahvata velika prostranstva u kojoj se meteoroloski elementi u horizontalnom pravcu ravnomerno menjaju naziva se vazdusna masa. Po mestu stvaranja, odnosno po svom poreklu vazdusne mase mogu da budu kontinentalne i morske. Po opstoj klasifikaciji mogu biti hladne, tople i lokalne vazd. mase. Prma geografskoj klasifikaciji vazdusne mase mogu biti:articke, umerene, tropske i ekvatorijalne. Svaka od ovih vazd. masa moze da bude morska ili kontinentalna, u zavisnosti od mesta stvaranja.
*Hladne vazdusne mase su one koje se krecu u topliju sredinu i donose zahladjenje.
*Tople vazdusne mase su one koje se krecu u hladniju sredinu i donose zatopljenje.
*Lokalne vazdusne mase su one koje koje se nalaze u mestu stvaranja, a pri kretanju mogu da postanu tople ili hladne.

_Uslovi za letenje u toploj vazdusnoj masi
*Zimi: Oblacno, sa maglama i sumaglicama(tmurno vreme). Oblaci su Stratus i Stratokumulus u kojima se javlja slabo zaledjivanje pri negativnoj temperaturi i slaba turbulentnost do 1000m visine. Iznad sloja Stratusa i Stratokumulusa mirno je i pretezno vedro.
*Leti: Povoljni meteo uslovi za letenje, sem rejona gde se zapazaju grmljavine.

_Uslovi letenja u hladnoj vazdusnoj masi
*Zimi: Pri kretanju u toplije rejone, hladne vazdusne mase postaju nestabilne sa snaznim vertikalnim kretanjem vazduha sto uslovljava stvaranje Kumulonimbusa iz koga pada sneg i duvaju jaci vetrovi. Krecuci se prema kontinentu ova vazdusna masa postaje hladnija i stabilnija.
*Leti: Cesto se formiraju oblaci vertikalnog razvitka sa pljuskovima i grmljavinama obicno u poslepodnevnim casovima. Vidljivost u ovim masama je, po pravilu, vrlo dobra.

*******U sledecem tekstu bice reci o atmosferskom frontu, cikloni i anticikloni

Dopuna: 05 Feb 2007 14:45

@.......

_Atmosferski front

Atmosferski front je granicna povrsina izmedju dve vazdusne mase razlicitih fizikalnih osobina. Na sinoptickoj karti se ucrtava na mestu gde se seku frontalna povrsina i povrsina zemlje. Ucrtavanje se vrsi linijom odgovarajuce boje i ta linija se naziva linija fronta. Frontovi se dele na dva osnovna tipa: hladni i topli.
*Hladnim frontom se naziva onaj front u kojeg se hladan vazduh krece u pravcu toplog. Topli vazduh odstupa i zanenjuje ga hladni. Ovaj front donosi zahladjenje.
*Toplim frontom naziva se onaj u kojeg se topli vazduh krece u pravcu hladnog. Hladan vazduh odstupa a zamenjuje ga topli. Ovaj front donozi zatopljenje.
Postoje jos tzv. slozeni frontovi ili frontovi okluzije, koji nastaju spajanjem toplog i hladnog fronta. U odnosu na geografsku raspodelu vazdusnih masa, frontovi mogu biti: arkticki, koji deli arkticki i polarni vazduh; polarni, koji dele polarni i tropski vazduh; tropski, koji dele tropski i ekvatorijalni vazduh.

*Topli front
Na 800-1000km ispred linije fronta pojavljuju se Cirusi, zatim Cirostratusi i Altostratusi i na kraju Nimbostratusi.
Debljina Crusa i Cirostratusa iznosi 1-2km, Altostratusa 2-4km, a Nimbostratus ima veliku vertikalnu razvijenost. Umereno do jako zaledjivanje javlja se u Nimbostratusu, a narocito pri velikoj vodnsti oblaka i niskim temperaturama.
Zona padavina rasprostire se ispred linije fronta, leti na 200-300km, a zimi i do 400km. Ispred fronta se ponekad stvara magla cija sirina dostize do 200km.
Pri izboru profila leta treba:
a) presecati front letom vertikalno na liniju fronta i gde su meteo uslovi najpovoljniji.
b) birati profil leta u zoni sa pozitivnom temperaturom, a ako je temperatura negativna na svim visinama, tada visinu leta birati gde su temperature manje od -10stepeni.
c) posle presecanja linije fronta i prelaska iz toplog u hladni vazduh treba leteti ispod nulte izoterme, odrzavajuci sigurnu visinu sve dok se ne izadje iz oblaka.

*Hladni front

Hladnih frontova ima dve vrste:
*Hladni frontovi prve vrste su oni koji se sporo krecu.
*Hladni frontovi druge vrste su oni koji brzo krecu i premestaju.
Kod hladnog fronta prve vrste sistem oblaka je slican toplom frontu. Sirina zone oblacnosti iznosi 200-500km, a zona padavina 100-200km. Na samom frontu postoji slaba do umerena turbulentnost. Let kroz ovakav front ne predstavlja posebne teskoce. Zledjivanje u oblacima je isto kao i u toplom frontu.
Hladni front druge vrste nastaje naglim dizanjem toplog vazduha usled cega dolazi do stvaranja Kumulonimbusa koji se razvijaju do tropopauze i iz njih padaju jaki pljuskovi praceni grmljavinom, jakim vetrom i intezivnim zaledjivanjem aviona. Let kroz ove frontove je jako slozen.
U nestabilnom hladnom vazduhu, iza hladnog fronta, cesto se stvaraju sekundarni hladni frontovi koji mogu da imaju karakteristike frontova druge vrste. Ove frontove trba presecati letenjem iznad oblaka ili izmedju Kumulonimbusa.

*Front okluzije

Front okluzije nastaje spajanjem hladnog i toplog fronta. To je slozeni front, gde se spajaju dve hladne i topla vazdusna masa. Ako je vazduh iza hladnog fronta hladniji, onda je to hladni front okluzije. Ako je hladan vazduh iza hladnog fronta topliji od hladnog vazduha ispred toplog fronta, onda je to topli front okluzije.
Na ovim frontovima meteoroloski uslovi mogu da budu vrlo slozeni u pocetnom periodu stvaranja, dok se pri daljem potiskivanju toplog vazduha na visinu frontovi okluzije rasplinjuju. Veoma cesto, pri povoljnim uslovima, frontovi okluzije mogu da se regenerisu i pretvore u osnovne frontove. Od stepena razvoja fronta okluzije zavisi izrazenost fronta, a samim tim i izbor mars-rute za let.
Pored ovih frontova, postoje i visinski frontovi, u kojih povrsina atmosferskog fronta ne dostize do povrsine zemlje.

_Ciklon i anticiklon

Neravnomerna raspodela atmosferskog pritiska uslovljava postojanje barskih sistema. Mogu da se izdvoje dva osnovna tipa barskih sistema i to: ciklon ili oblast niskkog pritiska i anticiklon ili oblast visokog pritiska.
Pritisak vazduha u ciklonima je najmanji u centru, dok se od centra prema periferiji povecava. U ciklonu je strujanje vazduha ka centru u smeru suprotnom kazaljci na satu. Pritisak vazduha u anticiklonima je najveci u centru a strujanje vazduha je od centra ka periferiji u smeru kretanja kazaljke na satu.
Pored opisanih osnovnih tipova barskih sistema, postoje i sporedni barski sistemi i to:
*dolina; to je izduzeni deo od centra ciklona koji se nalazi izmedju dve oblasti visokog pritiska.
*greben; to je deo izduzen od centra anticiklona koji se nalazi izmedju dve oblasti niskog pritiska.
*sedlo; to je barska oblast izmedju dva unakrsno rasporedjena ciklona i anticiklona.
Pritisak vazduha se neprestano menja po vremenu i prostoru zbog cega se i barski sistemi menjaju, premestaju i menjaju svoj intezitet.
Ciklon i anticiklon krecu se prosecnom brzinom 30-40km/h, a traju 1-2 a najvise 7 dana. Atmosferski frontovi se stvaraju u ciklonu, te je vreme u ciklonu uglavnom uslovljeno frontalnim oblacnim sistemima i padavinama. U ciklonu su vremenski uslovi slozeni, a u anticiklonu povoljni za letenje.

******U sledecem tekstu bice reci o vazdusnim strujanjima i turbulentnosti vazduha.

Dopuna: 05 Feb 2007 21:22

@..........

_Vazdusna strujanja i turbulentnost

Vazdusna strujanja zavise od raspodele pritiska vazduha. Vazdusna strujanja velikih razmera koja zahvataju velkike rejone po prostoru sacinjavaju opstu cirkulaciju atmosfere. Cirkulacija ima veoma slozen karakter, koji je podlozan stalnim promenama.

*Mlazne struje

U gornjim slojevima troposfere i u stratosferi postoje relativno uske horizontalne zone jakih vetrova koje se po duzini prostiru na hiljade kilometara, po sirini 500-1000km i po visini 3-5km, a ponekad 8-10km. Te stuje nazvane su mlazne struje. Duz ose mlazne struje uzima se kao minimalna brzina od 25m/s, vertikalna promena brzine vetra 5-10m/s na 1km, a horizontalna promena brzine vetra 10m/s na 100km. Nivo maksimalnog vetra u struji naziva se osa mlazne stuje.
Mlazna struja moze biti frontalna, koja je u vezi sa atmosferskim frontovima i mlazna struja koja nije vezana sa frontom.
U frontalnoj mlaznoj struji vetrovi, uglavnom, imaju pravac od zapada na istok, a cesto na pojedinim delovima mogu da odstupaju. Osa mlazne struje nalazi se 1-2km ispod tropopauze, visa je na anticiklonskoj, a niza na ciklonskoj strani mlazne struje. U ovoj oblasti karakteristicno je vedro vreme ili visoki oblaci koji se krecu velikom brzinom i veoma brzo menjaju svoje forme.
U vazdusnom saobracaju mlazne struje se koriste za povecanje putne brzine. Medjutim, da bi se izbegao suprotni uticaj vetrova, neophodna je promena pravca leta i to odlaskom u topli deo struje ili promena visine leta za 2km. Mlazna struja izaziva turbulentnost i bacanje aviona na velikim visinama i u vedrom vremenu.

*Lokalni vetrovi

Vazdusna strujanja koja su karakteristicna za odredjene rejone zovu se lokalni vetrovi. Poznati su kod nas kosava, bura i jugo. Kosava se javlja pri postojanju anticiklona iznad istocne Evrope i ciklona u zapadnom Sredozemlju, sto uslovljava jugoistocni vetar u Podunavlju. Kosava duva brzinom 18-28m/s, a dostize i 33m/s.Najcesce traje 2-3 dana i oseca se do visine 1000-1500m.
Bura nastaje kada se iznad srednje Evrope nalazi anticiklon, a ciklon u Sredozemlju ili nad juznim Jadranom, sto uslovljava vetar severnog kvadranta. Bura duva brzinom 16-33m/s, a udari dostizu 50-60m/s.
Jugo je topao juzni vetar sa gustom oblacnoscu i padavinama. Prosecna brzina iznosi 5-6m/s, a moze da dostigne jacinu bure.

*Atmosferska turbulentnost koja izaziva bacanje aviona

Nesredjeno kretanje cestica vazduha u atmosferi naziva se turbulentno kretanje i ono je uzrok bacanju aviona u letu. Bacanje aviona izazivaju ulazne i izlazne struje vazduha.
Zbog nagle promene pravca i brzine struje vazduha pri letenju u turbulentnoj zoni, spoljna opterecenja na konstrukciju aviona mogu da budu velika i da stvaraju teskoce pri upravljanju, zamaraju posadu i uzrokuju netacnost pokazivanja pojedinih avionskih instrumenata.
Pri jakom bacanju preopterecenje aviona moze da bude preko 0,5g.
Uzroci turbulentnosti su:
*trenje vazduha o neravnu povrsinu aviona, jer izaziva mehanicku ili dinamicku turbulentnost.
*nejednako zagrvanje podloge (termicka turbulentnost)
*atmosferski frontovi i inverzije
*mlazne struje

*Mehanicka ili dinamicka turbulentnost siri se do visine i do 1500m. Intezitet bacanja zavisi od ispresecanosti zemljista, stabilnosti vazduha i brzine vetra. Najjaci vrtlozi zapazaju se u zavetrini planinskog grebena, gde su jaka silazna strujanja. Ako su planinski grebeni u oblacima, onda let postaje slozeniji, narocito ako preko grebena prelazi nestabilna vazdusna masa koja uslovljava stvaranje Komulonimbusa.
Kadavazdusna struja prelazi planinski greben, stvaraju se zavetreni talasi. Ovi talasi se stvaraju kada je vazdusna struja okomita na planinski greben, kada se brzina vetra sa visinom povecava i kada iznad grebena postoji inverzija ili izotermija.
*Termicka turbulentnost ili konvekcija nastaje usled zagrevanja i dizanja vazduha. Ona se prostire do velikih visina, cak i do gornje granice oblaka, a narocito pri stvaranju Kumulusa.
Ako je brzina vetra slabija, onda su ulazne struje jace izrazene, pa je i bacanje jace i obratno.
Turbulentnost koja nastaje na granici izmedju dve vazdusne mase, u stvari nastaje zbog neravnomerne raspodele temperature u slobodnoj atmosferi, a narocito iznad sloja trenja, gde temperatura sa visinom raste (inverzija) ili se ne menja (izotermija). Inverzioni sloj se nalazi u talasastom kretanju, pa se ispod njega ilineposredno u njemu javljaju talasasto oblaci u kojima je letenje praceno bacanjem aviona. Na atmosferskim frontovima javlja se turbulentnost kao i u inverzionom sloju, ali do najintezivnijeg bacanja dolazi u Kumulonimbusima.
*Turbulentnost izazvana mlaznom strujom javlja se najcesce na visini 500-1000m ispod sloja tropopauze, pri presecanju tropopauze, zatim na ciklonskoj strani struje. Debljina sloja najcesce je 300-500m i duzine 100km. Da bi se izbeglo bacanje u mlaznoj struji, treba leteti na toploj anticiklonskoj strani struje.

*****U sledecem tekstu bice reci o grmljavinama i udarima vetra

Dopuna: 06 Feb 2007 16:39

@.........

_Grmljavine i snazni udari vetra

Grmljavina je atmosferska pojava koja je povezana sa Kumulonimbusima, elektricnim praznjenjem u obliku munje uz snazan efekat pucnja groma i pljuskovitim padavinama.
U zoni grmljavinske akyivnosti letovi su veoma slozeni i opasni, jer se istovremeno javlja jaka turbulentnost, praznjenja munja, intezivno zaledjivanje i grad.
Grmljavine se stvaraju:
*pri nejednakom zagrevanju donjeg sloja vazduha.
*pri brzom dizanju toplog vazduha, a pri nastupanju hladnog u atmosferskom frontu.
*pri dizanju vazduha duz planinskog grebena.

*Munja i grom
Munja je elektricno praznjenje izmedju nabijenih polja razlicitog elektriciteta, a nastaje kada u Kumulonimbusu napon elektricnog polja dostigne 10000V na 1cm. Praznjenje se vrsi izmedju razlicitih oblaka i njihovih delova, kao i izmedju oblaka i zemlje. Elektricna praznjenja mogu da budu u vidu linijskih i loptastih munja.
Linijska munja je duzine 2-3km, a moze da dostigne i do 30km, precnika oko 15cm u cik-cak liniji.
Loptasta munja je sfernog ili kruskastog oblika crvenkaste boje. U atmosferi su zapazene loptaste munje precnika do 27cm, a u blizini zemlje 10-20cm.
Grom (prasak) nastaje zbog toga sto se vazduh u kanalu praznjenja brzo siri, jer se naglo zagreva. Prasak groma se cuje na daljinu do 35km, a ponekad i do 50km.
Grmljavine mogu da budu unutarmasovne (toplotne ili lokalne) i frontalne.
Toplotne grmljavine nastaju usled zagrevanja vazduha i one ne predstavljaju opasnost jer su izolovane i mogu se zaobici. Let u oblacima sa grmljavinama je najopasniji i najslozeniji, a ispod oblaka se oseca jako bacanje.
Grmljavine u nestabilnim hladnim vazdusnim masama nastaje prilikom dolaska hladnije vazd. mase na toplije tlo gde se zagrevaju i postaju nestabilne, pa se u njima razvijaju Kumulusi i Kumulonimbusi. Uticu na letenje kao i toplotne grmljavine.
Ornografske grmljavine nastaju usled dizanja nestabilnog vazduha duz planinskih padina.
Frontalne grmljavine mogu da se jave na hladnom i toplom frontu. Na hladnom fronto grmljavine nastaju usled naglog istiskivanja toplog vazduha od strane hladnog koji postaje nestabilan i zato se u prednjem delu fronta stvaraju snazni Kumulonimbusi.
Na toplom frontu grmljavine su retka pojava.
U neposrednoj blizini hladnog fronta nastaju predfrontalne grmljavine.
Frontalne grmljavine su veoma cesto pracene jakim vetrom, el. praznjenjem, pljuskovitim padavinama,, intezivnim zaledjivanjem i jakim bacanjem. Uopste uzevsi, zapazaju se veoma slozeni meteoroloski uslovi.

*Uslovi letenja u grmljavini
Letenje u zoni grmljavinske aktivnosti predstavlja opasnost i to:
*Turbulentnost koja izaziva bacanje aviona i pri kome preopterecenja mogu da dostignu razorne velicine. Avioni opremljeni radarom mogu da otkriju Kumulonimbue i lete iznad oblaka ili sa njegove strane i time u izvesnom smislu izbegavaju direktan uticaj el. praznjenja na elektroniku aviona.
*Udar munje najcesce ostecuje antene, repne povrsine i radio uredjaje.
*Grad moze ozbiljno da osteti avion.
Da bi se uspesno savladala zona grmljavinske aktivnosti, potrebno je:
*Detaljno prouciti meteorolosku situaciju, odrediti gde se ocekuje grmljavina, a , takodje, odrediti vrstu i intezitet grmljavine.
*Za vreme letenja vrsiti detaljno osmatranje vremena.
*Izbegavati letenje kroz grmljavinu, a ako se ne moze izbeci leteti na visini 5-7km.
*Izbegavati presecanje zone grmljavine ispod oblaka.
*Presecanje atmosferskih frontova vrsiti pod uglom 90stepeni.
Avioni koji imaju svoj radar mogu blagovremeno da uoce grmljavine i radar treba ukljuciti:
*Kada se ouce pojave koje ukazuju na postojanje grmljavine,
*Kada se vizuelnim osmatranjem uoce Kumulonimbusi
*Kada se po proracunu leta avion priblizava zoni grmljavine.

*****U sledecem tekstu bice reci o zaledjivanju aviona.

Dopuna: 07 Feb 2007 18:25

@..........

_Zaledjivanje vazduhoplova

Talozenje leda na napadnim ivicama aviona, pogondkim brupama i na spoljnim delovima opreme aviona pri letenju u oblacima, kosi, magli ili mokrom snegu naziva se zaledjivane. Pored toga sto se primenjuju razna sredstva protiv zaledjivana, opasnost od zaledjivanja i dalje postoji.
*Uticaj zaledjivanja na letenje. Najveca opasnost od zaledjivanja sastoji se u tome sto pogorsava aerodinamicke osobine aviona. Najvise se led talozi na napadnoj ivici nosecih povrsina usled cega se povecava orpor aviona, a brzina se smanjuje sto zahteva povecanje snage motora. Zbog promene tezista aviona, pogorsava se njegova stabilnost i upravljivost.
Podvesno naoruzanje je takodje izlozeno zaledjivanju.

*Fizicke osobine zaledjivanja
Zaledjivanje se javlja u dva skucaja:
a) Kada se let vrsi izvan oblaka i zone padavina, ali u vazduhu koji je zasicen vodenom parom (slabo zaledjivanje).
b) Kada se let vrsi u oblacima cije su kapi sa prehladjenim vodenim kapljicama i u oblacima mesovite strukture, u prehladjenoj kisi, susnezici i mokrom snegu.
Brzina narastanja leda, odnosno intezitet zaledjivanja izrazava se u milimetrima na minut, a moze da dostigne 5-6mm/min, a pri jakom zaledjivanju do 25mm/min.
Intezitet zavisi od:
Kolicine prehladjenih kapljica, g/m kubnom, i temperature vazdusne mase te od vazdusne brzine aviona izrazene u km/h. Najintezivnije zaledjivanje se javlja u oblacima i padavinama pri temperaturi 0-10 stepeniC. Veoma retko se zapaza zaledjivanje pri temperaturi nizoj od -20 stepeniC.

*Zaledjivanje aviona
Pri organizaciji letenja, neophodno je da se u meteoroloskoj prognozi proceni da li ce se letenje izvoditi u jednorodnoj vazdusnoj masi ili u zoni atmosferskog fronta, kako bi se letackom osoblju dala potrebna uputstva u vezi sa zaledjivanjem.
Stratusi i Stratokumulusi su oblaci stabilne vazdusne mase kod kojih se zapaza slabo zaledjivanje u donjem delu. Neposaredno blizu sloja inverzije pojavljuje se umereno zaledjivanje. U 75% slucajeva zaledjivanje se javlja u ovim oblacima i zbog toga je najbolje da se letenje obavlja iznad ovih oblaka. U Kumulonimbusima zaledjivanje je veoma jako i zapaza se do 12km visine, a posto su ovi oblaci male razmere najbolje ih je zaobici.
U frontalnim oblacima zaledjivanje je intezivnije nego sto je slucaj u oblacima unutarvazdusne mase. Posto oblacni sloj zauzima velika prostranstva, to ce zbog duzine leta u oblacima kolicina leda dstici velike razmere i pri slabom intezitetu zaledjivanja.

*Borba protiv zaledjivanja
Postoje dva nazina borbe protiv zaledjivanja: aktivni i pasivni
U aktivne mere spadaju manevar brzinom i koriscenje razledjivaca kojim je snabdeven avion. Razledjivac se primenjuje na mehanicki, toplotni ili hemijski nacin.
Mehanicki nacin podrazumeva ugradjivanje fleksibilnih uredjaja na napadnim ivicama krila koji svojim skupljanjem i sirenjem lome led.
Toplotni nacin podrazumeva ugradjivanje el. grejaca ili dovodjenje toplog vazduha u napadne ivice krila aviona.
Hemijski nacin podrazumeva ugradjivanje sistema za rasprskivanje tecnosti cime se sprecava talozenje leda na napadnim ivicama nosecih povrsina.
Pasivni nacin podrazumeva preduzimanje mera za zaobilazenje zone zaledjivanja, prekidanje leta ili zabrana letenja.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 28 Maj 2007
  • Poruke: 208
  • Gde živiš: Ravno, ravno, i odmah lijevo

http://www.airforcehelper2000.netfirms.com/Mod_S_i_SNOWTAM.htm

...još malo meteorologije odnosno SNOWTAM



offline
  • Zidam zgrade i fasade ......... I armiram, betoniram. Utovaram, istovaram i nikad se ne odmaram.
  • Pridružio: 14 Dec 2005
  • Poruke: 25082
  • Gde živiš: Na istoj adresi ali promenih četiri države

Tekst objavljen u Vazduhoplovnom glasniku, februar 1941. godine













Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1417 korisnika na forumu :: 36 registrovanih, 6 sakrivenih i 1375 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., Ageofloneliness, Arahne, bagor10, bladesu, celik, cifra, CikaKURE, Dannyboy, debeli, Fabius, GandorCC, Georgius, hatman, ILGromovnik, JOntra, kinez88, loon123, Luka Blažević, Lutvo_Redzepagic, Magistar78, mkukoleca, raptorsi, RiV, ruma, Shinobi, Skywhaler, SlaKoj, StefanopuloZ, stegonosa, Trpe Grozni, vathra, Vlada78, vladulns, zixmix, zziko