|
Evo što kaže član uprave ĐĐ i dir.proizvodnje gđa. Zdenka Kos o proizvodnji tenkova u Hrvatskoj, izjava je u vrijeme realizacije zadnjeg ugovora sa HV za već spomenutih 20 novih tenkova (ožujak 2001.).
Nakon više od 650 tenkova M-84, koliko ih je već sišlo s proizvodnih traka »Ðure Ðakovića« od 1984. pa do danas, u toj tvornici s ponosom ističu da je Hrvatska, za razliku od prijašnjih vremena, potpuno ovladala proizvodnjom tenka M-84 i danas je potpuno neovisna od bivših partnera iz republika nekadašnje Jugoslavije. »'Ðuro Ðaković' ima kompletnu dokumentaciju i infrastrukturu za proizvodnju tenka M-84, a ono što je najvažnije, jest posjedovanje know how proizvodnje tenka«. A tenk je, tvrde vojni eksperti, najsloženije vojnokopneno sredstvo, odnosno oruðe kopnene vojske. Ilustracije radi, cjelokupna projektna,
nacrtna i tehnološka dokumentacija tenka M-84 mjeri se tisućama crteža i knjiga.
Kad bi je se htjelo premjestiti, bilo bi potrebno najmanje deset velikih kamiona. I još jedan podatak: proizvodni ciklus tenka M-84 - od rezanja lima do montaže sklopova i sustava, potom i ispitivanja - traje 18 mjeseci,čime se slavonskobrodska tvornica svrstava meðu najbrže proizvoðače tenka u svijetu. »Za razliku od automobila, linije tenka ne mijenjaju se svakih nekoliko godina«, tvrde oni. »Godinama se koristi ista konfiguracija, a poboljšanja se rade samo na nekim, uglavnom elektroničkim sustavima«. M-84 je spreman prihvatiti sve najmodernije sustave sa svjetskog tžišta, pitanje je samo ima li kupac novca za to.
Cijena automobila raste sukladno opremi, a tako je, tvrde, i s tenkom.
Tenk vrijedan 2,5 milijuna dolara
Kad je krajem osamdesetih godina tvornica »Ðuro Ðaković« uz posredovanje tadašnjeg SSNO-a pobijedila na meðunarodnom natječaju u Kuvajtu i ugovorila isporuku 200 tenkova, opremljenih snašnijom verzijom motora, onog od 1000 KS, cijena po primjerku bila je oko 1,2 milijuna dolara. Sadašnja cijena tenka M-84, ovisno o ugraðenoj opremi i sustavima, kreće se do 2,5 milijuna dolara.
Najnovije je poboljšanje na tenku M-84 došlo s razvojnog projekta Degman. To je digitalizirana kontrolna ploča koja vozača povezuje s cjelokupnom posadom,a onda i sa zapovjednim centrom. Na taj se način mogu uvezati cijele tenkovske postrojbe, a njihovo se kretanje na terenu
može pratiti iz zapovjednih centara.»
Ipak glavni strateški partner ĐĐ je slovenska Fotona (Iskra) na sustavu upravljanja paljbom koji su razvijali sukladno potrebama ĐĐ.Hrvatska je zato krenula u usvajanje nekih drugih optoelektronickih uređaja s naglaskom na termovizijske uređaje.
Sve drugo Hrvatska samostalno proizvodi. Sigurno da koristi neke firme iz BiH i Makedonije ne zato što je to nemoguće proizvesti nego je do sada bilo jeftinije naruciti od njih, da se ne troše novci na opremu za proizovdnju.
Pojavile su se brojne privatne firme koje kompenziraju bivse dobavljače. Sam tvornica ĐĐ proizovodi samostalno gotovo cijelo tijelo tenka osim gusjenica ( proizvode se u ZGB) uključujući i nekoliko vlastito razvijenih podsustva.
Za Degman oko 90 % proizvodi samosatalno. Za M-84 A4 oko 60% ali tu je pitanje motora i kupole ( 1994 naruculi i proizveli motor od 1000 KS, a tako je i s novom kupolom za Degmana koja se takoder proizovodi u Hrvatskoj) pa bi taj postotak bio veći od 80 % ali to ovisi samo o naručitelju sto želi platiti.
|
koje nema na spisku,a radila je čini mi se sistem upravljanja paljbom.
... znas, kao i stare oznake aviona u vojsci ... J-22 je u stvari bio Orao, L-5 valjda MIG-21 itd...
