TECH deo OPŠTI deo VOJNI forumi

Blog korisnika dva lica

Najbolji prijatelj...
Idi na vrh
Nešto razmišljam, malo iz sopstvenog iskustva, malo čitajući po neki blogić u kome ljudi iznose svoje probleme, eksplicitno ili kroz lirske teme,
The Lady in Red
Idi na vrh
I've never seen you looking so lovely as you did tonight,
I've never seen you shine so bright,
I've never seen so many men ask you if you wanted to dance,
They're looking for a little romance, given half a chance,
And I have never seen that dress you're wearing,
Or the highlights in your hair that catch your eyes,
I have been blind;

The lady in red is dancing with me, cheek to cheek,
There's nobody here, it's just you and me,
It's where I want to be,
But I hardly know this beauty by my side,
I'll never forget the way you look tonight;

I've never seen you looking so gorgeous as you did tonight,
I've never seen you shine so bright, you were amazing,
I've never seen so many people want to be there by your side,
And when you turned to me and smiled, it took my breath away,
And I have never had such a feeling,
Such a feeling of complete and utter love, as I do tonight;

The lady in red is dancing with me, cheek to cheek,
There's nobody here, it's just you and me,
It's where I want to be,
But I hardly know this beauty by my side,
I'll never forget the way you look tonight;

I never will forget the way you look tonight...
The lady in red, the lady in red,
The lady in red, my lady in red,
Ni jednu više...
Idi na vrh
hm ni jednu više
Manic Monday
Idi na vrh
Alarm...još uvijek ne znam da li je san koji sam sanjala cijelu noć,
Mentalna gimnastika za jednokratnu upotrebu
Idi na vrh
Izlazih sinoc i popih votke i evo me glava podmuklo boli. Hladno al kad se uvece izadje dobro je, samo nema pusenja skoro nigdje unutra, a izlazit napolje da se pusi u vecernjoj haljinici i nije neki provod.
Al, eto, da sam pusila jos bi me grdje stegla danas migrena...Da sam pusila, ne bih bila TAKO DOBRO raspolozena sinoc pred odlazak kuci; ne bih bila srecna i inspirisana da vicem ispred ... "Obama for President!", kao da sam u Oktobru izasla napolje i zaboravila kuci da se vratim. Podsjetih sebe na Zekana koji, kad se napio sam kuci, odvrati medjedu "Ja sam to reka', e, sto je bilo sad?"
Evo ga sin mi se sunja sa tuznom facom i trazi od mene nemoguce stvari koje mu necu ispuniti i onda ce da prica unjkavim glasom dok ne startuje serija,verzija Pop-Idola ili tako nesto, koju pomno pratimo.

Zašto ovo napisah, samo kao skromni doprinos jelkicinoj hipotezi da niko ko piše blogove ovih dana nije baš normalan.

I kao moj odgovor na pitanje zasto to radim.
Pa jednostavno, mentalna dischargeabilna gimnastika, nekad i mentalna defloracija.

Ključne riječi su discharge i delete. Sve mozeš da napišeš i obrišeš, pod uslovom da se neko ne nađe uvrijeđenim, ako se po neko prepozna u ovom dnevniku jednog ludaka, još bolje...

Ja tako dozivljavam blogove, a vi?
Navika ili potreba?
Idi na vrh
Znači, donesem (klimavu) odluku, skoro svakog jutra, moram da prestanem da pušim. MORAM. Međutim, odluka i volja da se to uradi ne idu ruku pod ruku, kao što je slučaj sa većinom mojih odluka oko stvari koje radim na svoju štetu.

Da li neko od vas ima problem da prestane sa pušenjem?

Počela sam kao neobavezni (ne)uživalac duvanskog dima, a evo me sad nakon par godina, najstrastveniji pušač na svijetu. Najčešće mi ne prijaju cigarete, mrzim miris duvana na mojoj odjeći, ali taj ritual držanja cigarete u ruci mi daje takav osjećaj spokoja, kao da sa vrha Tibeta gledam planine u izmaglici. Ljudi su mi ljepši, kafa ima specifičan ukus, druženje je "obogaćeno" kad malo dima zavijori iznad stolova...

Od kako je uveden zakon protiv pušenja, blago ograničen prostor za pušače, moja želja je sve jača.

U inostranstvu, gdje na pušače gledaju kao na građane drugog reda, neopisivo uživam da "čučim" ispred Starbaksa recimo, dok me sa prezrenjem gledaju ozbiljni i savjesni građani. Zašto to sebi radim?

Sjećam se jedne poruke sa neke paklice cigareta, nekad davno, možda je bio Ronhil "s cigaretom nisi sam". Ali nisam ni usamljena osoba, naprotiv, samo ću pogubiti i ovo malo prijatelja, jer u izmaglici duvanskog dima oko mene niko više ne može da opstane Laughing .

I takođe, sjetim se negdje pročitanog, najčešće nas ubija ono što najviše volimo. Zar je moguće da najviše volim upravo cigarete? GUZ - Glavom U Zid

Pokušavala sam ljetos sa lijekom Zyban, koji je u suštini antidepresiv, koji je primjenom kod psihijatrijskih pacijenata pokazao spontani prestanak želje za pušenjem, pa ga je proizvođač razvio u smjeru za odvikavanje.
Mogu vam reći da funkcioniše, ali ne i u mom slučaju, jer sam prestala da ga pijem kad sam shvatila da je efikasan.
Dodatno, potpuno se izgubi apetit, što samo po sebi nije loše, ali ja, takođe, obožavam i hranu.
Znači, zarad svog fizičkog zdravlja moram da se lišim nečega, što godi mom mentalnom zdravlju. Koje je važnije?

Ali ne može se imati sve u životu, zar ne?

Pušenje ili zdravlje, kako svjestan čovjek da donese nesumnjivo ispravnu odluku, da se odrekne tako slatkog hazarda u životu?
Da li je moj karakter toliko slab i da li je to pitanje karaktera, zanima me vaše mišljenje i iskustva?
Malo mobidnosti, dokazano je da pušenje nema jedino veze sa karcinomom dojke, pa će mi bar taj dio tijela ostati kad mi "odu" pluća i drugi organi.

Nisam temu stavila u Zdravlje, jer moja poruka nije poučna onima koji imaju sličan problem.
dnjepar...
Idi na vrh
roman rijeka ili roman toka svijesti, tako smo to nekad učili da se zove kad neko piše onako kako mu padne na pamet. Ne zamjerite ako sam pogrešno memorisala definiciju. A Dnjepar je najduža i najljenija rijeka kojom sam plovila i baš mi sad nešto liči na ovo u šta se pretvorio moj život...

Umorna sam, kao prvo, od svega.
Imam osobinu da preuzimam na sebe više obaveza nego što mogu da podnesem, to mi piše i u horoskopu (u koji ne vjerujem i koji prezirem, ali ga čitam).

Danas sam se borila sa piranama na poslu (više liče na ajkule, ali smo na rijeci), sa svih strana plivaju i trude se da ugrabe koji komad mog starog neukusnog mesa.
Zašto???

Poslije posla, pirane u samoposluzi, pirane u koje su se pretvorili moji roditelji, prijatelji i možda i ja sama.

Da li vam se ikada dogodilo da svi hoće nešto od vas? Najčešće nešto što im teško možete pružiti, što ni sami nemate ili ne biste nikad tražili?

A da li vam se dešava da, ipak, kao na igrama bez granica to nešto ipak pokušavate da im pružite?

Psihopatolozi bi pitali, koji je to poriv? Pa vi mi recite.

A što rade pirane u mutnoj rijeci moga života, da li su to mutirani oblici slatkovodnih ribica, koje nekad lijeno plivahu u mulju? Da li je radijacija uzrok ili sam ja prosto mamac, ne znam.

Gjde god se okrenem ikežena mala zlobna lica sa petnaest redova zuba, kreću se brzo i nikad nisu sama, ta lica...

"prvo moraš puzati, da bi znao hodati" stari Parni Valjak, a kakav je savjet za plivanje u mutnoj rijeci života?

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 595 korisnika na forumu :: 17 registrovanih, 1 sakriven i 577 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: amstel, cikadeda, Ctrl x, Filip Marinković, GreenMan, havoc995, Krusarac, Marko Marković, Mixelotti, Nekicoveculjak, NoOneEver Dreams, Radiša, Recce, ruger357, Simon simonović, Srki94, Vzor50