TECH deo OPŠTI deo VOJNI forumi

Blog korisnika nevena nevene

svadba,svadba, svadba je!
Idi na vrh
Oće me svadbe! Ove mi se godine baš posrećilo! Toliko, da već nervozno prebiram po svojim kontima prihoda, ne bih li videla gde da ukalkulišem nov poziv na svadbu.
Elem, na ovo “vjenčanje u Varaždinu na dan 19.rujna 2009.god.”mi se baš, baš ide i baš, baš mi je stalo do toga da budem prisutna tom venčanju, aproprijacija- konto prihoda je rezervisan za ovaj trošak još pre par meseci, ali odavno već znam da će to biti samo još jedna moja neispunjena želja! Postoji vis maior ili ti viša sila zbog koje ne mogu da mrdnem odavde!
Na prethodnoj svadbi videh ono čime je svekrva (koja živi u inostranstvu) usput darivala nevestu, a što ovde kod nas ne videh nikada! Taj me je dar toliko ganuo, raznežio, jer je takav da nema pripadnice ženskog pola koja ne bi poželela da ga ima, koji bi čuvala do kraja života ili pak do razvoda, a možda bi preživeo i razvod!
Ubih se od kopanja i iznalaženja načina da takvim poklonom darujem nevestu, jer se isti izrađuje po narudžbini, odabranim motivima i datim podatcima, dobacih sve to preko grane, izorganizovah dovoz istog od preko, oganizovah odvoz istog na svadbu u Varaždin na sam dan venčanja i sedoh za komp s uzdahom tegobe što ne mogu biti s njima tog dana! Takva mi karma: ne može ono što želiš, može ono što ne voliš!
I tako, sedim pred kompom, čukam po Varaždinu, pitam se kog vraga je baš tamo svadba, šta ima veze što je mlada odande! Nikad nisam bila u tom gradu, a volela bih da vidim grad u kojem je živela moja prva, dečja, simpatija o kojoj tolike godine ama baš ništa ne znam.
Bili smo klinci, oboje dobitnici prve nagrade na takmičenju iz srpskohrvatskog jezika na nivou ondašnje SFRJ. Iz svake ondašnje republike je nagrađeno po nekoliko dece tom prvom nagradom, petnaestodnevnim letovanjem u Splitu. Skupiše nas da širimo bratstvo i jedinstvo, ravnopravnost naroda i narodnosti te, sada pokojne, države.
Tih 15 dana u dečjoj koloniji Modre lastavice iz Sarajeva, provedenih u Splitu sa decom iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Makedonije, čuvam među najlepšim uspomenama svog detinjstva! Nevini, neiskvareni, čistih srca i duša izgradili smo veze od kojih neke i danas traju, a neke je pokidao rat.
Tih davnih klinačkih godina smo se nas dvoje toliko gledali, da smo zaboravili da izmenimo adrese! Oboje smo bili smotani, stidljivi, povučeni, nesigurni u sebe. Samo smo se gledali, ćutali, crveneli, dok su, bar meni, leptirići titrali ispred očiju. Sve je ostalo samo na pogledima i onom što se osećalo u vazduhu, a da nikad nije bilo izrečeno!
U toku rata sam se pitala: šta li je s njim, nisam znala da li spada u kategoriju domaćeg, izgnanog ili prognanog lica, kakva ga je sudba zadesila, da li je živ?
Pokušala sam preko neta nešto da saznam o njemu, bezuspešno..
Razmišljajući o svadbi, gledajući Varaždin, setih ga se onako, bez veze, i učukah njegovo ime.
Pojavljuje se tih 116 istih imena i prezimena. Bezveze, bez ikakvih očekivanja, nasumično čuknuh na jedno. Šok! Lagano mi se otvara slika poznatog mi lica. Ne mogu da verujem! Smejem se, radosna sam, trepćem i opet ne mogu da verujem. Likom je ostao potpuno isti, onakav kakvim ga pamtim! Moja prva simpatija!
Prođe prvi talas emocija, ajde sad da čitam, a ima šta da se pročita! Sve lepše od lepšeg! Shvatam da nije ratovao, već se bacio na nauku i naučni rad, napisao sve i svašta, odbranio sve i svašta. I tako, opet se nemo gledamo, posle toliko godina, ali ovog puta on mene ne vidi!
Osećam olakšanje, jer sad znam šta je s njim, srećna sam zbog njegovih uspeha.
Odlučim da mu se javim, napisah pismo, ali se u zadnjem trenutku predomislih i ne poslah ga.Samo gledam u njegovu e-mail adresu i pitam se da li bi on to pogrešno shvatio? Za mene bi to bilo obično pozdravljanje nekoga koga nisi dugo video, ni čuo, a ko ti je ostao u lepoj uspomeni.
Kako bi vi postupili?
elvis presley: help me
Idi na vrh
Koliko snage u tim rečima!
"Lord, help me walk, another mile, just one mile, i am tired walk over lone..Lord, help me smile, another smile, just one smile, you know...!
Sve je ostalo isto, samo kralja Elvisa nema!
Posustajem pod naletima taštine, oholosti, sujete i svakolike neljudskosti! Ni Biblija, ni poslanica apostola Pavla Rimljanima mi više ne mogu pomoći! Tu ni sto očenaša,bosiljak, ni tamjan, ni sveta vodica ne pomažu! Đavola se ne možeš rešiti, nakačio ti se na glavu, pa to ti je! Odlučio da te satre, pa ti vidi šta ćeš! Slikaj se ti, lepo, sa svojom parolom "nije tvoje ono što imaš, već ono što si drugima dao", sve i da ne daš: oteće ti sami! Laže, a ne trepće, gazi, palaca svojim lažljivim poganim jezikom, sa sve osmehem na licu i trepetanjem okicama, suzicama u očima kod onog ko treba da padne na njih! Džabe ti što si ti STRUČNO LICE, kad je ona ZAŠTIĆENO LICE! Drage moje i dragi moji, moram vam otkriti tajnu uspeha i tajnu neuspeha:
Da bi uspeli, uvucite se dovoljno duboko tamo gde je to potrebno, a prethodno se dobro namažite vazelinom,jer kad vam to pođe za rukom, onda vam više ništa nije potrebno: čak će i dan biti noć, ako vi to ustvrdite! Moći ćete da ubedite sve oko sebe da ste dežurni u pravu i da ste sveznalica. Moći ćete da gazite sve oko sebe i bićete pri tom zaštićeni, moći ćete sve one za koje ste svesni da su kvalitetniji od vas, da su daleko iznad vas po svim vrednostima, laganica da ispljujete, ocrnite i svašta da im uradite!Kad se pravo stanje stvari utvrdi, ono neće ni biti bitno, jer voz će proći! Odnosno: prosućete džak perja pred vaše goniče, a dok ga oni pokupe, vi ćete već biti na sigurnom!
E, to nisam ukapirala, tu taktiku, zato noćas ne spavam, nego vam se ovde jadam! U tome je tajna uspeha, odnosno neuspeha svih nas na ovim prostorima, u ovo vreme! posle svi kukamo kako nam je loše! Pa i treba da nam je loše, zaslužili smo to, jer dozvoljavamo da takvi prolaze!

http://www.youtube.com/watch?v=ihnnjD_I43k
drugovi moji, gde ste?
Idi na vrh
Dok je trajalo, želela sam da što pre prođe, nesposobna zbog nezrelosti i neiskustva da prepoznam lepotu trenutka.
Žurila sam u neki drugi svet, novo sutra, ubeđena da je tamo sve drukčije i mnogo lepše.Davala sve od sebe da opravdam nade i očekivanja svojih bližnjih. Njihove pohvale su mi godile samo u toj meri što su oni zadovoljni. Ispunila sam njihove želje, opravdala njihove nade, ne shvatajući da time stičem svoj, sopstveni kapital za bolje sutra.
Prošlo je vreme, prošli su ti daleki dragi dani nesveli, prošlo je detinjstvo, školski dani, a prolazi i mladost!
Sad se osvrćem oko sebe, tražim svoje školske drugove, srećna sam kad ih vidim, čujem. Naši su susreti uvek ispunjeni toplinom i smehom, pleni nas onaj varljiv osećaj da je vreme stalo samo za nas iz IVa.
Kad smo zajedno, ponovo postajemo deca, kao da pričamo na času, prepisujemo domaće, pokrivamo jedni druge, hihoćemo se i ostajemo zaverenici do smrti.
Vodimo evidenciju o svakom od nas: ko je gde,šta radi, kako je, javlja li se...Život nas je rasuo, ali se otimamo i tražimo prilike da opet budemo zajedno. Posle svake proslave godišnjice mature organizujemo POPRAVNI ISPIT IZ MATURSKE VEČERI na koji izlazimo svi i privodimo one koji se nisu pojavili na proslavi. Ludujemo kao da nam je 18-19 godina. Delimo među sobom svaku mrvicu i sreće i bola i patnje svih nas, da niko ne bude uskraćen, zaboravljen i postajemo ono što u ono vreme nismo bili: VELIKA SLOŽNA PORODICA.
Ove godine smo uveli novo pravilo: sastajaćemo se bar jednom godišnje i to onda kada Mira javi da može doći iz Slovenije, Jeca iz Kanade i Vesna iz Rijeke!
Večeras niotkuda isplivaše u meni moji školski drugovi, naš smeh i nestašluci, zaverenički pogledi. I dok pišem ovo, oni su tu u meni i ne prestaju da se smeju, udaraju mi čvrge, vuku me za rukav. Među njima je i moj najdraži profesor, koji ni danas ne može da mi oprosti što sam otišla na pravo, a ne na dramaturgiju. Toliko je rada i truda uložio u mene, vodao me ko cigan mečku po vašarima, po kojekakvim opštinskim, republičkim, saveznim takmičenjima iz srpskog jezika, pravio se važan sa osvojenim nagradama, a ja ga izdala i „puf-pravo na pravo“! Od pre nekoliko meseci jednom nedeljno se srećemo na kolegijumu (životni putevi nam se opet ukrstiše, davno je napustio školu) i što god da zatraži ima prednost u odnosu na sve druge.
Kaže mi: „Džaba ti sve, nećeš se iskupiti!“ i smeje se. Svoje izlaganje obično počinje sa: „Kod nas je sve standardno i pod kontrolom: malo radimo, a i to što uradimo, ništa ne valja!“
„Pa, profesore, nisam ni ja vama zaboravila neopravdane izostanke i smanjenu ocenu iz vladanja zbog dizanja bune na dahije i organizovanja kolektivne bežanije sa časova i to svaki put kad ste vi hteli da pitate, a mi nespremni nismo hteli da odgovaramo!“
Želim da uživam bar u ovim, neponovljivim trenutcima, jer popravnog nema.
Da li samo mi iz IVa podetinjimo kad smo zajedno ili se to dešava i vama kad ste sa svojim školskim drugovima? Imate li i vi u tim trenutcima osećaj da je vreme stalo i delite li moje mišljenje da su prava, iskrena prijateljstva za čitav život, upravo ona iz školskih klupa?
zakoni svakodnevnice - nepisana pravila
Idi na vrh
ZAKON ZADATAKA
Ako imaš težak zadatak, daj ga lenštini-
On će sigurno naći lakši način da ga uradi.

ZAKON PROBLEMA
Kad zagusti, svi bi da zbrišu.
Nikad ne otvaraj problem za koji nemaš rešenje.
Pouka: Otvaraj problem za koji samo ti imaš rešenje.

ZAKON OBELODANJENJA
Što više kriješ – više se vidi.

ZAKON TRAŽENJA
Prvo mesto gde treba nešto da tražiš je
poslednje mesto gde očekuješ da to nađeš.

NEPRIMENLJIV ZAKON
Pranjem kola i prozora ne možeš prizvati kišu.

ZAKON RESTORANA
Porcija na koju si bacio oko, u trenutku kada
dolaziš na red, uzima onaj ispred tebe.

ZAKON PISMA
Najbolji način da se setiš šta si još hteo da napišeš
je da zapečatiš pismo.

ZAKONI FOTOGRAFA
1. Šansa za najbolji snimak ukazuje se
neposredno pošto je film utrošen.
2. Ostali najbolji snimci obično su
načinjeni kroz poklopac objektiva.
3. Preostali najbolji snimci biće uništeni kada
neko neočekivano otvori vrata mračne komore.

ZAKON ZNANJA
U svakoj organizaciji postoji osoba koja zna šta se događa.
Ta osoba se mora otpustiti.

ZAKON RUKOVOĐENJA
Neki ljudi rukovode knjiški, ne znajući ko je napisao
knjigu, a često ni koja je to knjiga.

ŠEFOVSKI ZAKON
Ne pokazuj svojim pretpostavljenima da si bolji od njih.

ZAKON ODLUČIVANJA
Nikad ne donosi odluku, ako je drugi može doneti umesto tebe.
Pouka:
Niko ne vodi evidenciju o odlukama koje si mogao doneti, a nisi.
Svi vode evidenciju o onim lošim koje si doneo.

ZAKON FORMIRANJA KOMISIJA
Ako napustiš salu, izaberu te.

ZAKON O VLASTI
Krem se diše ka vrhu,
isto tako i pena.

ZAKON TIMSKOG RADA
Timski rad je veoma bitan. On omogućava da baciš krivicu na drugog.

ZAKON GREŠAKA
U svakom nizu izračunavanja, greške imaju tendenciju pojave na suprotnom
kraju od onog na kojem počinješ proveru.

ZAKON NEPOUZDANOSTI
Grešiti je ljudski, ali da se stvarno zabrlja potreban je kompjuter.

ZAKON LAŽI
Svi lažu, ali nema veze, ionako niko ne sluša.

ZAKON MONETARNE EKVALIZACIJE
Posao s budalom će te uvek koštati.

ZAKON PRAVIH RAZLOGA
Nikada ništa nije učinjeno iz pravih razloga.

ZAKON ISKRENOSTI
Tajna uspeha je u iskrenosti.
Kada je jednom izbegneš-uspeo si!

ZAKON SLOŽENOG ZADATKA
Prost je zadatak iskomplikovati stvari, ali je
složen zadatak uprostiti ih.

ZAKON REZA
Nikad ne pripisuj zlonamernosti ono što
možeš adekvatno obrazložiti glupošću.
recept za paljenje vatre
Idi na vrh
Prokleti Rusi zavrnuše gas, jer prokleti Litvanci tvrde da ga ne kradu, a kradu bogme, i tekako kradu, a mi se ni krivi, ni dužni, dobro de malo dužni, posmrzavasmo! Nisam planirala da ga nema, ali navikla na kojekakva iznenađenja iz ranijih vremena (nema benzina, nema ulja, nema, nema,nema!) načičkala sam solidnu zalihu drva za prezimljavanje, zlu ne trebalo,po principu: ništa me ne može iznenaditi!
I DESILO SE! NEMA GASA!
Dobro, prelazim na varijantu "B", ložim vatru u kotlu na centralno grejanje. Ide to meni od ruke, pravi sam majstor u paljenu vatre na sto šesnaest načina, onaj sto sedamnaesti je otpao, provereno loš. Znate, to je paljenje vatre uz pomoć vrlo malo benzina. Nakon pokušaja sam ostala bez kose i trepavica. Lepo me ošišali posle na kratko,nije to meni tako ni loše stajalo, ali su mi trepavice rasle ravno 6 meseci! Sreća te može čovek, pardon, žena, kupiti sebi druge.
Proverim kako se moji bliski i dragi ostali greju, imaju li problema i kako im mogu pomoći, a onda se setim komšinice koja ima troje male dece i smrznem se od straha da im je zima, a znam pride da je sama, jer je Miša na službenom putu u belom svetu (sad je našo da šeta svoje projekte kojekude, sad kad nema gasa!). Otrčim do njih i gle, iznenađenja!
Moja ti Vesela sedi za kuhinjskim stolom sa sveskom recepata ispred sebe i olovkom u ruci!Poznajem svesku, sto puta mi je davala da prepišem neke recepte, te za kojekakve salate, pite, sitne kolače i ostale špecije. Sto puta, jer sam uvek govorila :"će upamtim", a nikad "će zapišem" (pa posle zaboravim da pročitam, ovako znam gde se to u svesci kod Vesele nalazi). Ispred nje nepoznat mi muškarac, nešto malko crn.
- Sedi, reče mi Vesela i značajno me pogleda.
Ajde, sedoh.
- Dakle, majstore, pričajte mi, ali polako, da stignem da zapišem.
Kakav sad majstor, pitam se ja. I šta on to njoj da diktira u svesku recepata? Ajde da čujem, možda neko jelo iz njegovog kraja, u svakom slučaju jednostavno, čim ga zna napamet, će ga i ja upamtim! I majstor krenu:
- Otvorite vrata od peći.
Bože, odakle ovaj kreće s receptom, pomislih u sebi.
- Uzmete novine...(šta će mi novine, pomislih), i list po list ovlaš zgužvate..(zgu-žva-te, ponavlja i zapisuje Vesela), kad ste zgužvali, jedan po jedan ubacujete u peć. Jeste zapisali? E, dobro. Onda uzmete suvo granje-tanje, ako imate, a ako nemate, uzmete sitno iscepkana drva
-Koliko, pita Vesela?
-Pa, otprilike
-Nemojte vi meni tu otprilike
Počinjem da pucam u sebi od smeha, ugušiću se, ne mogu da verujem svojim ušima i očima, ali ostajem mirna i pribrana i slušam.
-Pa, kako bi vam kazo, onako, otprilike.. i pokazuje rukama koliko je to otprilike
-Onda to suvo granje ili tanko iscepkana drva ubacite u peć na one zgužvane novine..(zgu-žva-ne no-vi-ne, ponavlja vesela)
-Onda na tu gomilu dodate sremački hrast za jednu korpu, otprilike
-A šta je to i gde da to kupim? brecnu se Vesela
-To su vam, gospoja, čokanji, ima tu u selu kod seljaka koji imaju marvu.
-Jel ti znaš nekog seljaka koji prodaje taj sremački hrast? upita me ona.
-Da, draga.
- E, onda na to sve dodate za početak 4-5 bukovih cepanica, dok se vatra ne razgori, ali nemojte baš one teške, nego manje, tanje, da ne uguše vatru.
- A jel mora bukovina?
Tu sam već pukla od smeha, nije lepo, ali morala sam!
-Šta se ti smeješ, fala Bogu da oću sve da zapišem, a ne kao ti da ostanem bez kose!
Eto, recept ste dobili, u slučaju da ne znate, a da vam zatreba i da se ne brukate i ne zovete "majstora" za loženje vatre u kotlu za centralno grejanje.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1195 korisnika na forumu :: 53 registrovanih, 9 sakrivenih i 1133 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., airsuba, ajo baba, Alibaba1981, Andrija357, Asparagus, babaroga, bankulen, Boris90, Botovac, BraneS, brundo65, cifra, Darko8, draganca, Dvojac005, FOX, GenZee, gorican, hyla, ikan, Ivica1102, ivica976, JimmyNapoli, Joja2, kjkszpj, Kubovac, kybonacci, Lazarus, LUDI, Lukaaa, mercedesamg, mikki jons, mikrimaus, milenko crazy north, milimoj, milos.cbr, moldway, Nemanja.M, nextyamb, opt1, ostoja, Panter, panzerwaffe, Parker, pein, Posmatrac77OKB, randja26, repac, slonic_tonic, stalja, tubular, Velizar