TECH deo OPŠTI deo VOJNI forumi

Blog korisnika Lonely Eagle

Nasa zbirka zanimljivih prica
Idi na vrh
Nisam znao kako drugacije da dam naslov pa cu pokusati da objasnim sta ustvari zelim da postignem da se ovde pise.


Dakle zelim da se ovde nadju neke poucne,zanimljive price sa zakljucima o zivotu,onda neke pitalice koje su zanimljive...moram da dam primer....


Evo ovako dakle pitate neku osobu:

Ti vozis autobus.
Unutra su 30 putnika,20izadju,13udju,svi izadju osim dva a zatim udju jos 17.
koje su boje oci vozaca?

Osoba ce verovatno da se usresredi na racunanje brojeva i nece znati odgovor na pitanje.A odgovor lezi u prvoj recenici.






Eto to je jedan primer.
Evo sad jos nekoliko zanimljivih prica:






Bio jednom jedan samostan u kojem je vladala stroga disciplina. Poštivajući zavjet šutnje nikome nije bilo dozvoljeno da govori. Ali, postojala je jedna iznimka. Svakih deset godina redovnicima je bilo dozvoljeno da progovore u dvije riječi. Nakon što je proveo prvih deset godina u samostanu, jedan redovnik je došao do predstojnika samostana. "Prošlo je deset godina," kaže predstojnik samostana. "Koje dvije riječi želiš izreći?"
"Krevet... tvrd..." reče redovnik.
"Razumijem," odgovori predstojnik samostana.
Deset godina kasnije, redovnik se vratio predstojniku samostana. "Prošlo je još deset godina," reče predstojnik samostana. "Koje dvije riječi želiš izreći?"
"Hrana... neukusna..." reče redovnik.
"Razumijem," odgovori predstojnik samostana.
Još je deset godina prošlo i redovnik se ponovno susreo s predstojnikom samostana koji ga upita: "Koje dvije riječi želiš izreći nakon ovih deset godina?"
"Ja... odustajem!" reče redovnik.
"Pa, razumijem i zašto," odgovori predstojnik samostana. "Sve što si god radio je bilo samo prigovaranje."






ili ova:






Bio jednom jedan učenik kojemu je učitelj, glasoviti grčki filozof, povjerio čudan zadatak. Zapovjedio mu je da dadne novac svakome tko ga uvrijedi u razdoblju od tri godine. Silno čeznući za prosvjetljenjem, učenik je činio točno onako kako mu učitelj zapovjedi.
Kad je ova poprilično duga kušnja bila završena, gospodar pozva mladića k sebi i reče mu: "Sada možeš ići u Atenu jer si spreman učiti mudrost."
Sav ponosan, učenik se uputi prema Ateni. Prije nego je ušao u veliki grad ugleda, zasigurno, mudra čovjeka kako sjedi na vratima vrijeđajući svakoga tko pristigne. Naravno, kad je ugledao učenika, i njega stade vrijeđati. "Hej", vikao je na učenika. "Kako samo možeš biti tako ružan i glup? Nikad ranije nisam vidio da netko izgleda tako blesavo."
Ali umjesto da se brani ili napada, učenik prasnu u smijeh. "Zašto se smiješ kad te vrijeđam?" upita mudrac.
"Zato", reče učenik, "jer sam pune tri godine plaćao ovakve pogrde, a sad mi ih ti daješ besplatno!"
"Uđi u grad," reče mu mudrac. "Tvoj je!"






Neki dječak je hodao uz obalu rijeke i ugledao je krokodila zapletenog u mreži. Krokodil mu reče: Smiluj mi se i oslobodi me. Možda izgledam strašno, ali znaš, to nije moja krivnja. Takav sam stvoren. Ali, kakav god bio moj izgled, ipak imam majčinsko srce. Došao sam jutros ovamo u potrazi za hranom za svoje mlade i ulovio sam se u ovoj zamci. Dječak reče: Ah, kad bi ti došao pomoći ti bi me zgrabio i ubio. Krokodil odvrati: Zar misliš da bi to učinio svojem dobročinitelju i osloboditelju? I tako je krokodil uvjerio dječaka da ga oslobodi iz mreže, i dok ga je dječak oslobađao krokodil ga zgrabi. Ulovljen u krokodilove ralje dječak reče: Tako mi dakle vraćaš za moje dobročinstvo? Krokodil reče: Nije to ništa osobno, sinko. Takav je svijet, takav je zakon života.
Dječak se nije složio pa mu krokodil reče: Želiš li možda nekoga pitati da provjeriš? Dječak ugleda pticu koja je sjedila na obližnjem drvetu pa je upita: Ptico, govori li krokodil istinu? Ptica reče: Krokodil je u pravu. Pogledaj mene. Jednog sam se dana vraćala kući s hranom za svoje mlade ptiće. Zamisli moj užas kad sam ugledala zmiju kako puzi uz stablo ravno prema mojem gnijezdu. Bila sam potpuno bespomoćna. Zmija je proždirala moje mlade jednog po jednog. Vrištala sam i vikala ali ništa nije koristilo. Krokodil je u pravu, to je zakon života, takav je svijet. Vidiš? , reče krokodil. Ali dječak reče: Daj da pitam još nekog. Krokodil reče: U redu. Hajde, pitaj. Jedan stari magarac prolazio je uz obalu rijeke. Magarče! , reče dječak, Evo što krokodil kaže. Je li u pravu? Magarac reče: Krokodil je potpuno u pravu. Pogledaj mene. Radio sam i robovao svojem gospodaru cijeli svoj život, a jedva da mi je davao dovoljno da preživim. Sada kada sam star i beskoristan, pustio me je s uzde, i sada lutam po džungli čekajući da me zaskoči kakava divlja zvijer i privede mi život kraju. Krokodil je u pravu, to je zakon života, takav je svijet.
Vidiš? , reče krokodil, Idemo! Dječak reče: Daj mi još jednu priliku, zadnju priliku. Dopusti mi da pitam još jedan stvor. Sjeti se kako sam dobar bio prema tebi. I krokodil reče: Dobro. Tvoja zadnja prilika. Dječak ugleda kunića koji je onuda prolazio pa ga upita: Kuniću, jel' krokodil u pravu? Kunić sjedne i reče krokodilu: Zar si to zaista rekao? Krokodil reče: Jesam. Čekaj malo., reče kunić, Morat ćemo to raspraviti. Dobro., reče krokodil. Ali kunić reče: Kako ćemo raspravljati kad imaš dječaka u ustima? Pusti ga. I on bi također trebao sudjelovati u raspravi. Krokodil reče: Stvarno si pametan. Pobjeći će mi čim ga pustim. Kunić odvrati: Mislio sam da si razumniji. Ako pokuša pobjeći, možeš ga ubiti jednim udarcem svojega repa. U redu., reče krokodil i pusti dječaka. Čim ga je krokodil pustio, kunić poviče: Bježi! I dječak pobježe i spasi se. Kunić tada reče dječaku: Sigurno voliš krokodilovo meso, a i ljudi iz tvog sela sigurno bi voljeli dobar obrok. Nisi oslobodio krokodila do kraja. Veći dio njegovog tijela još je uvijek zamotano u mreži. Idi u svoje selo i dovedi sav narod, pa pripremite gozbu. I dječak učini točno tako. Ode u svoje selo i pozove sav narod. Došli su sa sjekirama, kolocima i kopljima, i ubiše krokodila. Došao je i dječakov pas, i kad je vidio kunića, stao ga je ganjati, i zadavi ga. Dječak je stigao prekasno, i kad je vidio kako kunić ugiba, reče: Krokodil je bio u pravu. Takav je svijet, takav je zakon života.





Ohrabrenje posle nesrece:



"Nesreće mogu donijeti rast i prosvjetljenje", reče učitelj.
To je obrazložio ovako:
Svaki bi dan ptica nalazila sklonište u suhim granama drveta koje je stajalo usred velike nenapučene ravnice. Jednog je dana orkanski vjetar iščupao drvo i prisilio sirotu pticu da leti stotine kilometara u potrazi za skloništem - dok napokon nije doletjela do šume bogate plodnim drvećem.
I zaključio bi: "Da je osušeno drvo ostalo, ništa ne bi navelo pticu da ostavi svoju sigurnost i da leti dalje."



Pastir je pasao svoje ovce kadli naiđe neki putnik i reče: "Imaš lijepo stado ovaca. Mogu li te nešto pitati o njima?" "Naravno", odgovori pastir. Čovjek reče: "Po tvom mišljenju, koliki put tvoje ovce prevale u jednom danu?" "Koje, bijele ili crne?" "Bijele." "Bijele prevale oko šest kilometara na dan." "A crne?" "Isto toliko."
"Što bi rekao, koliko trave na dan pojedu?" "Koje, bijele ili crne?" "Bijele." "Dakle, bijele pojedu otprilike dva kilograma trave svaki dan." "A crne?" "I one." "Po tvom računu, koliko vune daju godišnje?" "Koje, bijele ili crne?" "Bijele." "Eto, rekao bih da bijele daju tri kilograma vune svake godine u vrijeme striženja." "A crne?" "Isto toliko."
Prolaznik je bio zbunjen. "Mogu li te upitati, zašto imaš čudan običaj da dijeliš ovce na bijele i crne svaki put kad odgovaraš na moje pitanje?" "Pa, eto," odvrati pastir, "to je prirodno. Bijele pripadaju meni, vidite." "Ah! A crne?" "I one", odgovori pastir.
Pomagajte!
Idi na vrh
proculo se da sam poceo da treniram boks i sad hoce pola odeljenja da me mlati u utorak na cas fizickog.kao neki turnir.
problem je sto sam ja skoro poceo i vrlo malo znam.
saznalo se tako sto sam ja pitao mog profesora fizickog da me uci boks jer nemamo klub u gradu i on zna dosta o tome..a on organizovao turnir kako sam cuo !
i sad se svi nalozili mene da mlate kao "iskusnog boksera" i da dokazu da su jaci.

pomazite,sta da radim?
Ja boxer
Idi na vrh
lepo zvuci zar ne?

poceo sam da treniram privatno pre par nedelja,normalno ...ucili su me osnovnim stvarima neki boxeri vec i krenuo sam da sparingujem sa drugarom.

tu se javlja problem.on ima dva metara i ne mogu da mu dohvatim glavu.kad pokusam da mu se priblizim da ga udarim previse sebe izlazem i uvek "dobijem po nosu" a njega jedva dohvatim.

kakvo resenje predlazete?

i ujedno ako znate neki sajt o boksu ili kikboksu gde mogu da naucim nesto kazite,ili mozda ako imate vi neki savet?
preporucite laptop do 500evra
Idi na vrh
ja sam nasao Acer Aspire 1350 za nekih 500evra.ima 3000mhz,1gb ram,9200.15,4
To je polovan.

Dolaze u obzir i jeftiniji polovni ali nista ispod 1ghz,256ram i grafike koja nije shared.


Video sam i fujicu/siemens amilo L7320 za nekih 530 evra nov.
Danas je lose biti dobar covek...
Idi na vrh
zdravo opet dragi citaoci,evo mene opet sa mojim teorijama,voleli ih vi ili ne.

Danas tj nocas sam dosao do nove a to je bas kako pise u naslovu...

Stvar je sledeca:

primer 1:

Moj profesor nebitno cega je mnogo dobar covek,kako kazu dobar kao hleba.
Medjutim bas zbog toga ga niko ne postuje,uvek je galama na njegovom casu,zajebavaju ga ucenici,i drugi profesori ga ne cene.Nije to zasluzio zato sto je pametniji od svih njegovih kolega.To sto je dobar mu je donelo samo probleme koliko sam primetio.Svi postuju npr vise nekog profesora koji je uzasan prema ucenicima,izbacuje sa casa,pusi za vreme casa i razne druge gluposti.


primer 2:

imam jednog drugara i sad kad bi me neko pitao sta mislim o njemu ja bih rekao sve dobre stvari.jednostavno decko odlican ucenik,dobar prijatelj,uvek bi ti pomogao...sta da kazem osim sve najbolje a to misljenje dele i jos dosta ljudi.
Medjutim problem je sto ljudi zbog njegove dobrote znaju da ga iskoriscavaju,zbog njegovog uspeha u skoli verbalno ponizavaju,i sto je najgore njegovi drugovi iz odeljenja kad ih neko pita o njemu kakav je oni to pretvore u sve najgore,kazu da je streber,da je retardiran,budala....i posle on ima problema da nadje devojku zbog toga jer u malom gradu se ta prica brzo siri.I on sam kad sam ga pitao za jednu devojku kakva je,odgovorio mi je da je kurva iako je nezna licno vec mu je izvor ko zna ko...


Moram da dodam jos jedan moj zakljucak.
Uvek se suprostavite ljudima koji vas zajebavaju.Bas zato sto ste ignorisali to zajebavanje,ono se nastavlja u vecoj meri i od drugih jer se takva sranja brzo sire,a onda posle uticu na drustveni zivot a mogu da kazem i ljubavni i to bas gadno.
Znaci sledeci put kad neko krene da vas zajebava bez pretnje i premisljanja mu prospite zube po patosu.
Verujte mi posle kad se sretnete,bice od njegove strane,"zdravo brate,kako si,"i nece smeti nista lose da prica o vama vec samo dobro,a ako prica samo dobre stvari onda ce postovanje doci i od drugih,jer se i ono siri kao i nepostovanje.
Verujte mi ovo sto sam vam rekao,bolje je nego da pogresite na svojoj kozi jer je tesko ispraviti posle.


nadam se da ste shvatili sta sam hteo da kazem.A sad odoh da spavam,vec je pet sati ujutru.

Zzzzzzzzzz
1 pitanje i 1 teorija
Idi na vrh
Ajmo prvo pitanje:

Zamislite da dodjete u situaciju npr.vidite nekog kriminalca/samoubicu koji ima nameru da ubije poveci broj nevinih ljudi...i sad me zanima ako vi ubijete tog kriminalca(ne postoji druga opcija) da li ste vi ustvari ucinili dobro ili lose delo?
Sa jedne strane spasili ste zivote a sa druge strane oduzeli zivot sto znaci da ste prekrsili jednu od 10 Bozijih zapovesti.
Zanima me kako gledate na to i sta treba uraditi.




E, a sad moja teorija:

Ok imam neku teoriju i izazivam vas da je pobijete ako mozete a ako ne uspete onda je dobra znaci :-)

Ko su bili vitezi?Ljudi koji su bili snazni,hrabri,mudri,pravedni,ponosni i jos mnogo sta(to sve pise u Srpskom viteskom kodeksu)
Znaci da vitezi nisu bili vitezi zbog svojeg oklopa i maca vec im je to samo bila zastita kao danas pancir i pistolj npr.
Moja teorija je dakle da ako ja uspem da ostvarim sve te osobine koje cine viteza onda i sam postajem vitez i da je svako ko poseduje te osobine vitez.
Znaci da vitezi nikad nisu ni umrli samo su nestali zato sto ljudi nisu mogli da ostvare sve te osobine.Lakse je da se lencari nego da se radi na sebi,zar ne?


Sta mislite o teoriji?
Musko-zenski odnosi : "Muvanje"
Idi na vrh
Posle malo duze pauze vracam se na moja istrazivanja o musko-zenskim odnosima i teorijama.A i moram da ubijem vreme pisajuci ovo dok skidam novi patch za Gothic 3 :-P
Pronasao sam novi problem u drustvu,nisam siguran da li je tako u celoj Srbiji ali u mom gradu jeste.
Najbolje je da to pokazem kroz primer.

Izlazim bar 1-2 puta nedeljno u grad,po diskotekama,kaficima,svejedno i posmatram celokupnu situaciju,kako se drustvo ponasa.
I u jednom trenutku iskljucim zvuk,sagledam ceo lokal,sve ljude i vidim da su npr. za jednim stolom samo devojke a za drugom samo muskarci.Ne mora da bude sto,ako je diskoteka onda su to grupice.Muskarci drze pivo u rukama,devojke mobilne telefone, igraju.Gledaju se medjusobno(m. i z.) i pricaju jedni o drugima ali nista osim toga.Niko ne prilazi,vrlo malo ima upoznavanja i muvanja.I posle se cudimo zasto smo usamljeni ili zasto ima toliko usamljenih ljudi iako im nista ne "fali".

Znam da sam ja kao pojedinac nemocan po pitanju da to ispravim u celom drustvu ali se uzasavam tog prizora da gledam kako nekom najlepse godine zivota prolaze bez ljubavi.I zeleo bih malo da na ovaj nacin proucim sa vama ovaj da kazemo problem.


Da li ima ovakvih prizora i kod vas i kako vi gledate na sve ovo?

Smatram da je ovo vrlo vazna tema jer od danasnjih mladih generacija nam zavisi buducnost covecanstva zar ne? :-) :-) :-)


Pozdrav
18 godina-prekretnica u zivotu
Idi na vrh
Shvatio sam da za par meseci zavrsavam srednju skolu i da dolazim do jedne prekretnice u zivotu.
Sta budem izbrao i za sta se budem borio takav ce i zivot da mi bude kasnije.Znaci ako se ikad treba boriti za sebe onda je to sad najvise.
Ali za sta se boriti?
Kako sebi obezbediti jedan solidan zivot,osrednja plata,tj da mi posao ne oduzima svo vreme pa da se kasnije pitam gde mi prodje zivot?
Sa obzirom da me uskoro ceka velika "bitka" ciji ce mi ishod manje-vise odrediti kvalitet zivota vreme je da se spremim za nju,naoruzam savetima,i izbegnem moguce greske koje su drugi ljudi pravili.
U tome trazim pomoc od vas.

Za pocetak pocnite sa savetima,poucnim pricama iz vaseg zivota ili zivota prijatelja a kasnije cu vam dati neke detaljnije informacije o mojim planovima u ciju ispravnost nisam siguran.
Paradoksi odbrane
Idi na vrh
Poštovani čitaoci čast nam je i zadovoljstvo na ovom mestu prezentovati prvi prevod na srpski jezik kapitalnog dela iz istorije borbenog mačevanja »PARADOKSI ODBRANE« Džordža Silvera koje je objavljeno 1599. godine u Londonu. Preveden i prikazan tekst se ne odnosi na knjigu u celini (koja je inače veoma obimna pošto brati borbu svim vrstama oružja) već samo onaj deo knjige koji se odnosi borbu mačem. Prevod sa staroengleskog: Tatijana Karaklajić
Džordž Silver, najveći teoretičar i praktičar mačevanja Engleske tog vremena, je zatupao gledišta protivna italijanskoj, francuskoj i španskoj školi koje su u to vreme bile moderne tj. odbacivao je rapir kao sredstvo efikasne borbe a umesto njega predlagao klasični engleski kratki mač. Osim ovog, borio se i protiv mode borbe bez štita i zaštitnog odela koja je bila gotovo pravilo širom kontinentalne Evrope. Bio je i veliki protivnik dvoboja za koje je smatrao da pretvaraju borbenu moć jedne zemlje sa protivnika na sopstvenu samoubilačku moć.

PARADOKSI ODBRANE
George Silver, džentlmen
London, 1599
Mačevanje je u ovom otrovnom vremenu kao moda, svaki dan se menja, liči na kameleona koji se prilagođava bojama kako bi preživeo. Mačevanje je danas takvo da se mora menjati da bi sačuvalo svoje pravo na postojanje. Iskustvo nas, međutim, uči zašto je to tako. Sumnjam da se to mudrošću može razumeti i razlučiti. Ništa što je promenjljivo nije istinito – šta može da bude istinito u nesigurnosti? Kako možemo u nešto biti sigurni što stoji na nesigurnoj osnovi? Čovečji um je pohlepni lovac za istinom. Prividna istina koju on nađe promeni ga, ali ga ne menja uvek. Često se dešava da ko traži i ne pronađe – traži uzalud. Ko traži uzalud, može ponovo da traži, ipak će biti sve uzalud. Ko traži ono što ne treba i na način na koji bi trebao i gde bi trebao, kao i u drugim stvarima, traži uzalud. Tako je i u mačevanju. Um želi istinu, lovi je, a ulovi laž i pošto je promašio, pokušava drugi put. Pokušavaće ponovo, ali nikad neće da omane u metodu da treba s modom promeniti oružja, borbe, štićenike. Ako kojim slučajem i ostvari svoje namere to je zbog toga što čovek želi da pronađe istinsku odbranu u borbi, zbog toga što je traži pažljivo.
Priroda nas uči da se odbranimo a umetnost nas uči kako, jer ako propustimo na jednom propustićemo i na drugom. Misao o odbrani se često menjala – primala i uzvraćala – od zaštite do zaštite, od borbe do borbe. To je stalna potraga, no ona se oslanjala uglavnom na isto i zbog toga nikada ne pronalazi istinu jer se ona nikad ne pronalazi i vidi u oružju gde je jedino i možemo naći. Traženje istinske odbrane u neistinskom oružju je promašaj. Da li se traži riba na zemlji ili na moru zec? Istina je stara misao i ovo zaboravljaju skorojevići. Naši preci su bili mudri ali naše vreme nas ubeđuje da su bili ludi. Nasilnička misao smatra ih kukavicama. Oni su našli istinsku odbranu za svoja tela u kratkom oružju ali sa mudrošću. Sebe su branili a neprijatelja slabili i to je oružje tada imalo vrednost.
Zbog toga, ako hoćemo istinsku odbranu, naćićemo je u kratkom maču, kratkoj prečagi, polovini koplja, partizani ili oružju koje ima savršenu dužinu a ne u dugim mačevima, dugim rapirima, ne u bockanju. Tu nema osnove za odbranu. Zbog čega nas savremeni tako ne uče? Ako je njihovo učenje dobro zašto nije pronašlo rešenje? Sigurno nisu sigurni ni oni u to oružje kojim uče da se radi. Da bih to dokazao napisao sam PARADOXE. Priznajem da su oni drugačiji nego što su kod stranih učitelja ali ja se uzdam u čast naše engleske nacije. Ovo je veliki zadatak ali želja za istinom, koju treba izneti na svetlost dana, koja je dugo bila skrivena, dok smo mi mereći naše pretke i njihove vrline u oružju, prihvatili one čudne sprave Italijanskih, Francuskih i Španskih mačevalaca.
Da li su ove smešne igračke mogle da oslobode Rim ili omoguće osvajanja Henrija V u Francuskoj? Takođe sam hteo da povratim veliki gubitak engleske galantnosti koja se svakodnevno gubila ovom nesavršenom borbom. Niko ne preuzima borbu, rezultati nisu nikad tako dobri, mačevaoc nije više lukav, snaga i agilnost nisu više veliki, a od svoje vrline mačevaoci se još oslanjaju najviše na svoju sreću. »Ubi ili budi ubijen« – to je moto ove đavolske igre (borbe). Ako se ne preživi ko će da krivi maestra za greške učenika zbog toga što ga nije bolje naučio? Italijanski mačevaoci ne mogu da izbegne ovu cenzuru, oni koji nas uče napadu a ne odbrani i da se borimo kao što su to činili Diogenovi učenici učeni da igraju i da svoj život završe sa umetnošću.
Da li je Ajax bio kukavica zato što se borio sa 7 savijenih kopči, ili da li smo stvoreni da idemo goli i tako se borimo po polju da bi smo iskušali svoju sreću u borbi a ne naše vrline. Da li je Ahil bio begunac zato što je nosio savršeni sjajni oklop, ili smo mi očajnici koji ne misli ni o čemu drugom osim o borbi bez zaštite i učimo da se borimo kao patuljci (pigmeji) otrovnom srelicom iz cevi - oružjem bez odbrane? Da li je hrabro da čovek ide go na neprijatelja? Zašto su Lakademonjani kaznili svakog kao očajnog, kome su odali hrabrost lovorovom krunom? Da li je ovo sramotno. Oni uče ljude da se kasape kod kuće, međusobno, u miru, pošto ne mogu da pobede svoje neprijatelja u ratu i inostranstvu. Pošto je dobro poznato da kada stupe u bitku, tu nema mesta za njihovo vođenje ptičje zlobe, a i kad ima šta oni mogu stvarno protivniku da urade? Da li mogu da probuše korset sa svojim vrhom? Da li mogu da razbiju šlem, razvežu oklop? Kako oni mogu da prepolove šiljak sa svojim stocat-om, dritt-om, stramas-om ili ili sa drugim burnim izrazima? Ne, ove igračke pristaju deci a ne ozbiljnom čoveku. One su za divljenje dečaka u kampovima, za ubijanje živine, ne za čoveka od časti koji se bori sa neprijateljem. Zbog toga stavljam u iskušenje kratki mač i dugi rapir, za spašavanje engleske galantnosti kako se ljudi ne bi slali u sigurnu smrt sa nesigurnom borbom i za napuštanje štetnog oružja koje služi za ubijanje naših prijatelja u miru a ne može mnogo da naudi našim neprijateljima u ratu. Ja mislim da sam do sada dao dobar pogled na ove PARADOXE.
Znam da ima dosta onih koji me ne podržavaju, zato tražim zaštitu vašeg Veličanstva kako bi stavili u zaštitu plemenitost naših slavnih predaka. To bi Vašoj Visosti dalo izuzetnu plemenitost pošto bi branili oružje čije vrline odlično poznajete i tako omogućili da se smanji nošenje mača sa drškom preko šake, da povratite rimsku disciplinu, da mačeve više ne nose ispod ruku ili preko ramena jer i kratka motka ima prednost nad onom dugom 12,13,14 ili 18 stopa.
Prvi paradoks - savet plemenitoj, staroj, silovitoj i najhrabrijoj naciji – Englezima.
Drugi paradoks
Postoje 4 posebna obeležja koja treba da se znaju kako bi se videlo da je italijanska borba nesavršena. Italijanski učitelji koji su se istakli u knjigama o odbrani nisu nikada osetili savršenstvo istinske borbe.
Prvo obeležje je da se u svojoj zemlji retko bore bez oklopa. Oni nose dobar verižasti oklop i par oklopnih rukavica. Ni učitelji ni njihovi najbolji učenici nikada se ne bore , ali su najčešće bili povređivani, ili bi bili poubijani. Nikada ne uče niti govore o idealnoj dužini oružja, jer se bez ove dužine ne može dobro boriti jer ako je suviše kratko u dugom vremenu i prostor je suviše širok za odbranu. Velika je opasnost od smrti zato što je rapir suviše dug, tokom dvoboja ne može bezbedno da se ukrsti a to može samo ako se stopalima ide u nazad a to opet čini da je predugo vremenski da bi se odgovorilo šakama. Zato svaki čovek treba da ima oružje koje odgovara njegovoj visin. Visok čovek treba da ima oružje duže od čoveka srednje visine. Mali čovek ne treba da se ovim obeshrabri pošto nema oružje toliko dugo da stigne visokog čoveka. On treba samo da izbegava ukrštanje vrhova a ako do toga dođe da odstupi i tako povrati izgubljeno vreme. Pošto je rapir predugačak on gubi od kratkog mača. Kratki mač u svojoj lakoći pre ugrožava bodom ili udarcem svoga protivnika. Četvrto, ukrštanje rapira u istinskoj borbi čini šake povredljivim.
Treći paradoks
Od 6 glavnih razloga mnogi nasilni ljudi misle da je poenta u veštini a mnogi od njih su poubijani od ljudi koji nemaju nikakvu veštinu. Prvi i glavni razlog je nedostatak usmerenja bez kojeg je nemoguće da se bori bezbedno. Ovo čovek treba da vežba svakog dana u svom životu. Drugi je u nepoznavanju 4 akcije. Mi ćemo ih nazvati: nagon, iscrpljenost, lažna iscrpljenost i povlačenje. Sa ovim akcijama treba svaki čovek (vešt ili ne) da bude upoznat. Treći – nevežbanje četiri istinska vremena: vreme za napad, vreme za odbranu, vreme za povlačenje i vreme za presretanje. Tako da oni uglavnom vreme dobijaju slučajno, retko drugačije. Četvrto – oni su nepodobni za borbu. Za pravu borbu bitna je prava distanca. Ako se bore kratki i dugi mač, ako jedan od dvojce vrši presiju, ili se ona na obe strane izvodi, treba i da se menja distanca zbog uskog prostora. Bez ovoga je prostor osvojen ili izgubljen na obe strane. Onaj koji prvi bode treba da ubrzava, ako obojca bodu u isto vreme, životi su im obostrano ugroženi, zato se promenom načina borbe izbegava slučajnost. Peti - njihovo oružje je previše dugo zbog čega kada se oštrice ukrste borci moraju da idu korak nazad. Šesti – oružje je suviše teško za napad i za odbranu. Zbog ova dva poslednja razloga mnogi ljudi su izgubili život.
Ne treba praktikovati valjivo italijansko oružje i tehniku. Za ovo postoje četiri razloga. Prvi je da su učitelji nesavršeni. Drugi je da oni tvrde šta god da uče da je ili istina ili laž dok je npr. razlika između slika sir Bevisa of Southhampon i sir Bevisa lično da je živ. Treći – niko ne može da sudi o zanatu do samog zanatlije . Tako ni nevešti učitelji ne mogu da uče svoje đake. Četvrto – da bi smo ovo potvrdili tu je izuzetna nauka odbrane. Kao i u svim tajnama, tako i ovde, laž nosi dobar deo predstave istine.
Četvrti paradoks
Veliko je pitanje, naročito među ljubiteljima rapira, šta i ko ima prednost: bod ili udar (sečenje). Neki drže do udarca a neki do boda. Dajmo prvo prednost bodu. Npr. dvojca kapetana iz Sauthemptona su se tako posvađala da su izvadili rapire i jurnuli jedan na drugog. Naboli su se i poginuli obojca. Najbolja zaštita od stocata (boda) kaže Vincentio je da borci kažu: jedan »bodi ako smeš« a drugi »napadni ako smeš«. Ova dvojca lukavih gospodina dugo stoje jedan naspram drugog. Stara poslovica kaže: »lepo je spavati u celoj koži«. Ako jedan bode a drugi seče, ovaj prvi ima prednost. Oni koji bodu, ako pronađu put vrhu rapira, veoma smelo napadaju sa passat-om, ako se tada nepapažljivo prati vrh okrenuće se zglob i ka sopstvenom licu će biti tada okrenut rapir protivnika – to staje života.
Peti paradoks
Često je rezultat pogibija sa dugim rapirom ali ne zbog opasnosti uboda ili udara već u dužini i divljaštvu oružja. Sasvim je sigurno da se sa kratkim mačem može udarati (bosti), lažirati i dublovati i to opasnije nego rapirom. Kad se borci bore sa kratkim mačem nikome se ne nanosi šteta. Već je odavno poznato da se pokolji izvode dugim rapirom. Nemogućnost ukrštanja sečiva zbog dužine dovodi do toga je je nemoguće izbeći ubod bodeža.
Šesti paradoks
Ako su oba borca lukava u trčanju prostor se osvaja na obe strane a tada je jedan mrtav a drugi je ozbiljno ranjen. Ako jedan trči, a drugi stoji čvrsto u imbrocata ili stocata, prostor se osvaja samo na jednom mestu i pogodak je na drugoj strani i obojca su povređeni ili ubijeni. Ako se čvrsto presira na gardu onaj ko prvi bode (a dobro cilja) ima prednost – istovremeno, mrtvi obojca. U ovakvim slučajevima nevešti imaju prednost, a to leži u položaju stocata.
Sedmi paradoks
Zajedno udaranje i bod. Često se dešava u borbi ako je protivnik veštiji da se radi ono što i on (napada- bode), kako bi sebi dao prednost. Ali ko ima duži mač njegova je i prednost jer se kaže da je dovoljan i inč da se ubije čovek. Uvek se čeka da veštiji protivnik krene u akciju. Kada su protivnici savršeni oni nikad ne kreću istovremeno. Dvojca neveštih se uvek slučajno istovremeno napadaju ili bodu.
Osmi paradoks
Ko ima prednost napadač (ofanzivni) ili defanzivni (branioc)? Još uvek se raspravlja ko je u prednosti. Većina se drži uverenja da je to onaj ko je ofanzivni. Za mene je to onaj koji zauzima pravilan položaj kako u napadu tako i u bodu.
Deveti paradoks
Španska borba rapirom. Danas se Španci smatraju najboljim borcima. Bolji su od Italijana, Francuza i Nemaca. Španci znaju sebe odlično da odbrane a takođe i da ugroze život neprijatelju. Oni sa veoma malo vežbe postižu savršenstvo. Njihova tela su uspravna, obuhvataju uzan prostor za napad, stopala se istovremeno kreću kao da igraju (plešu), rapir je usmeren na neprijateljevo lice, pomalo pognut da onemogući protivniku da ga napadne, drška je dosta udaljena od njega. Ako se napad usmeri na desnu stranu glave veoma malo pokreta je potrebno da se odbrani drškom. Ako se napada leva strana glave, mali pokret zglobom je potreban za odbranu ali je napadaču ugrožena šaka, ruka, lice ili telo. Stopala koja kao da igraju čine ostalo savršenstvo. Njihov vrh se pri tome ne pomera. Španci imaju tako savršen vrh.
Deseti paradoks
Po Italijanima je rapir savršeno dobro oružje. Njegova navodna prednost je u krstastom delu kojim hvata protivnikovo oružje. Jaki udarci iznad glave su veoma nepodesni pošto se otkriva celo telo i lice. Bod je bolji pošto se nanosi pravolinijski i u kraćem vremenskom intervalu i smrtonosniji je od udarca. Ako se udarac nanosi kratkim mačem protivnik će sigurno biti ili teško povređen ili zaklan. Đavo tu više ništa ne može da kaže za oslanjanje na greške.
Jedanaesti paradoks
Nije istina da je bod brži i smrtonosniji od udarca kako to obično kažu Italijani. Kada dvojca stoje u savršenoj pripravnosti i kada se rapiri kreću kao i telo, kada se sečiva ne ukrštaju ni sa jedne strane, jedan udara a drugi bode. Tada se merenjem distance kod jednog završava radnja udarcem a drugog bodom. Videće se na kratkom odstojanju mekoća udarca za razliku od boda, znajući da je ista distanca potrebna i za jedno i za drugo.
Dvanaesti paradoks
Savršenstvo leži i u udarcu i u bodu – ne postoji odlična borba ako se ne koriste obe stvari. Naši pokreti su različiti: pokreti telom i pokreti šakom. Zbog toga se prilagođavamo bodom i udarcem. Nekada ne možeš ni jedno ni drugo – gubiš distancu, moraš unazad da ideš da bi odmerio svoje sposobnosti. Recimo kada kreneš na bodež a sečivo se uhvati bodežom ili rapirom te ne možeš ponovo da bodeš već da udariš ili kada udaraš brzo te te hvataju u zaštitu tada se braniš samo bodom. Zaključak je da jedan bez drugog ne mogu i nema određenog pravila.
Trinaesti paradoks
Udar je opasniji i smrtonosniji od boda. Dokaz za ovo tražimo u umetnosti. Englez drži argument protiv Italijana. Englez:pitanje nije umesno gledajući na umetnost zato što nema savršene borbe bez udaraca i boda. Italijan: neka tako bude, ali mišljenja su drugačija, bod se koristi samo kad je daljini, i opasniji je i smrtonosniji iz ovih razloga: prvo, udar se nanosi kao točak a bod ide pravom linijom, znači udaru je potrebno mnogo više vremena da prođe nego bodu. Bod je brži i zato opasniji. Ako se bodom pogodi telo ili lice ishod je najčešće smrt a sa udarcem nije tako. Englez: neka tvoje mišljenje bude tako. Tačno je da je bod brži i da se nanosi iz daljine. Zato navodim za udar. Udar se nanosi iz blizine, zato sei nanosi za kraće vreme od boda. Snaga boda ide pravo zbog čega ga može proizvesti i dete, dok je sila udara iz zamaha pa je potrebna znaga čoveka jer se izvodi indirektno. Znam gospodina koji je povređen u borbi rapirom na sebi imao deset uboda po telu, rukama, nogama a nastavio je da se bori i ubio je protivnika. Izlečen je i danas živi. A kada se udar snažno nanese, često stradaju vene, mišići, sinusi, kosti su oštećene...rezultat je najčešće smrt ili sakaćenje.
Još nešto za ovu kontravezanu priču – udarac se nanosi na više načina – bod ne. Udar se nanosi iz veće blizine nego bod i zato je brži, on traži snagu čoveka a bod deteta, udarcem u šaku, nogu i ruku ti si osakaćen a od boda se oporavljaš. Udarac ima više načina da te rani i osakati tj. ugrozi život, kod boda samo nekoliko: u telo i lice i to na određena mesta.
Četrnaesti paradoks
Istinska i lažna borba. Istinska je ona gde se sve prvo pokreće šakom a zatim stopalom. Šaka je mekša i brža, zato se od nje i kreće. Kada se šaka kreće kao i stopalo, to je lažna borba.
Petnaesti paradoks
Loš red ili običaj je ovih dana u Engleskim školama mačevanja a učen je od strane profesora odbrane, i mislim da ga treba ostaviti, a to je: kada ih uče maču, maču i bodežu, maču i štitu (kopči), zabranjuju bod. Kada uče rapir i bodež, zabranjuju udar. Zašto kada su u kombinaciji najbolji? Znači, kada se dvojca sretnu u borbi, bez obzira da li su upoznati sa veštinom ili ne, oni ne znaju da napadnu niti da se odbrane od snažnog udarca. A kako da bode sa mačem kad to nikada nije naučio? Zato su oni neučeni često bolji jer rade po intuiciji i udarce nanose dole a bod gore. Međutim, naši školarci gube dosta od prirode u školama mačevanja učeći se na raznim podatcima (hvatanje u krstasti deo rapira). Mačevi su dosta dugački u školama, tako da se mora ići stalno u nazad i voditi računa o distanci. Savršene škole moraju da imaju sledeće: sečivo dugo jardu i inč ( za srednjeg čoveka) , visok – jardu i tri ili četiri inča. Upravnici škole treba da nose kratki mač, to je ono što traži istinska umetnost mačevanja. Druge nacije bi tada dolazile tada da se oduševljavaju engleskim profesorima odbrane.
Šesnaesti paradoks
Osnove za pravu borbu. Procena, lažiranje, distanca, dopuštanje, prostor, mesto, vreme, pokreti, kretanja, akcije, osnovna i neprekidna kretanja, progresivne, regresivne, poprečna linija, zaobilaženje, građenje, udarac, bod, klizanje, zaštite, lomljenje boda, rvanje, otvorena borba, odbrambena borba, bliska i varjabilna borba i četiri vođenja. To je sve temelj na kome se može tek graditi prava veština mačevanja.
Sedamnaesti paradoks
Sva pojedinačna oružja imaju 4 branika a sva dupla 8 branika. Mač ima dva sa vrhom gore i dva sa vrhom dole. Motka i dvoručno oružje ima slično. Mač i kopča, mač i bodež i duplo oružje imaju 8 branika – zaštita. Dva sa vrhom gore i dva sa vrhom dole i po dva za noge sa vrhom gore i vrhom dole.
Osamnaesti paradoks
Postoje 8 vremena. Četiri su istinska i 4 su lažna. Istinska su ova: vreme šake, vreme šake i tela, vreme šake, tela i stopala. Lažna su ova: vreme stpala, vreme stopala i tela, vreme stopala, tela i šake. Treba dobro naučiti dobro razlikovanje istinskog od lažnog vremena da bi se greške izbegle.
Devetnaesti paradoks
Da bi imao pravu dužinu mača uradi ovo – izvadi mač i bodež, ispruži ruku u kojoj je bodež, povuci mač što više možeš ne otvarajući zglob ruke u kojoj je mač i vidi šta možeš da nacrtaš sa bodežom. To je prava dužina mača koja odgovara tvojoj visini. Dužina dvoručnog mača – sečivo je dužine kao i kod običnog mača. Dužina kratke motke, pola koplja i batine se određuje tako što se stoji pravo, motka je što više uz telo, sa levom šakom, sa desnom dižeš motku što više možeš i onda dozvoljavaš kretanje sa obe šake po priostoru.

Ko je u prednosti niski ili visoki čovek? Razgovor profesora i učenika. Profesor: visok čovek ima prednost, on doseže dalje, potrebno je veoma malo pokreta da učini da bi osvojio prostor. Okretnim i laganim pokretima šake seče ili bode, dok na taj način čovek male visine ne može da ga stigne. Ako tako radi on sebe ugrožava. Učenik: koje u prednosti ako zna način čoveka srednje visine ili velike visine? Učitelj: Nema ih. Niko nije u prednosti, zato što je za borbu bitno odlično posmatranje i proučavanje protivnika i tu je učinak i kod visokih i niskih jednak. Teško mi je to da poverujem, pošto verujem da visok čovek ima prednost, ali ti mi reci načine u umetnosti mačevanja kako da se odbranim pošto sam čovek srednje visine. Profesor: Reći ću ti: rorišćenje umetnosti u vidu stopala, progresivno, regresivno, poprečna linija, itd. Bitna je strpljivost u napadu ili bodu, ali je prednost i dalje kod visokog.
Prednost kratkog mača nad rapirom
Ono što nas prvo pogrešno uče italijanski učitelji jeste da je rapir zbog svoje dužine bolji od kratkog mača. Dokazaću suprotno. Prvo staviću se u stocato, držim dršku sa spoljašnje strane moje butine, držim što kraće vrh rapira, kao da on ima kratki mač, tako da ne može da stigne do mog vrha. Držeći zaštitu kao da je tu bodež, ne praveći korak, suviše je dugačko da dopre do moje šake, održavamo distancu. Ne ugrožavam se bodom ili udarcem već sam strpljiv. Ako se udara ili bode čini se to što kraće. Ako hoćeš da se približiš čini to u isto vreme i stopalom i bodom. Ako razbiješ ovu distancu bićeš mrtav. Isto to mogu da uradim i sa presijom i malim koracima. U OVIM SLUČAJEVIMA JE RAPIR BOLJI OD KRATKOG MAČA. Kada se bori sa kratkim mačem moguće je da se ukrste noge i šaka tako da rapir ne može da priđe čoveku.
Moji se razvode,treba mi savet.
Idi na vrh
ni sam ne mogu da verujem da mi se ovo desava,kao da gledam neki film ali opet.....da ....meni se desava.odavno se spremalo ovo,osetio sam ali nisam pridavao mnogo znacaja.
majka kuka da je ne ostavim samu,otac prica neke price da me ubedi....ne znam sta da radim i sta je ispravno,zelim da pobegnem od svega.
molim nekog ko je imao slicnih problema da mi se javi na privatne poruke.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1328 korisnika na forumu :: 47 registrovanih, 3 sakrivenih i 1278 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 357magnum, A.R.Chafee.Jr., Acivi, amaterSRB, aramis s, babaroga, bankulen, bojankrstc, Botovac, Bubimir, danilopu, darcaud, DENIRO, dule10savic, GandorCC, Georgius, HogarStrashni, HrcAk47, Ivan Campo, Ivan001, kalens021, Kubovac, kunktator, kybonacci, milanovic, milenko crazy north, milutin134, Mixelotti, Motocar, mrvica78, nenooo, Panonsky, Panter, robertino, ruma, S2M, Shinobi, slonic_tonic, Smajser, Srle993, Sumadija34, suton, theNedjeljko, vathra, VJ, Vladko, vukovi