Blog korisnika vodavoda
Imagine | |
---|---|
18 Apr 2006 10:36 | Idi na vrh |
Imagine
Imagine there's no heaven it's easy if you try no hell bellow us above us only sky imagine all the people living for today... Imagine there's no countries it isn't hard to do nothing to kill or die for and no religion too imagine all the people living life in peace... You may say I'm a dreamer but I'm not the only one I hope someday you'll join us and the world will be as one Imagine no possessions I wonder if you can no need for greed or hunger a brotherhood of man imagine all the people sharing all the world... You may say I'm a dreamer but I'm not the only one I hope someday you'll join us and the world will be as one |
Dunav | |
---|---|
16 Apr 2006 09:49 | Idi na vrh |
Eto, dobih prvi poklon za rodjendan, neocekivan, ali super. Sad mogu da piskaram do mile volje. Hvala Peco.
A sad, da i ja sama sebi nesto poklonim Nekako s proljeca uvijek meni doluta Neka ceznja tamna, tiha mudrost davna Spustam ja stare kofere na perone sudbine To je miris zrelih godina Moj kaput bas je tezak, najdraza Nekako s proljeca ja se sjetim starih dugova Probude se u meni svi derneci pijani Tad nosim stare cipele, one znaju moje ulice To je boja crnoponocna Moji koraci bas su teski najdraza I opet taj osjecaj samoce Kad nece nikog mene krene i hoce I opet mrakom svoje pjesme bojim Pijan od zelje za usnama tvojim Sav sam ti od ludila, nekako s proljeca Nekako s proljeca sjeti mene nepravda Na pobjede, poraze i sve lazne obzire Napravim racun prastanja, popijem pusta mastanja To je ukus lijepog kajanja Moji kapci bas su teski, najdraza Nekako s proljeca noc mi oci otvara Nemam san da uhvatim, nema dana da ne izludim A hocu da te vodim ja tragom sunca, jugom maslina To je dodir tvojih bedara Moja dusa bas te voli, najdraza ----------- Dopuna: 17 Apr 2006 9:53 --------- Dunav tiho tece Nocas moja dusa pati, nocas mene srce boli, zato case neka budu pune vina... Svirajte mi pesmu nasu da ispijem gorku casu, da zaboravim na kletu ljubav svoju... Dunav, Dunav tiho tece, vratiti se ona nece; osta samo zelja pusta - medna usta... Nikad, nikad necu moci da zaboravim te oci, laki korak k'o u srne, kose crne... Ne pomaze casa vina, niti placna violina; lazna uteha je s njima, sve je lazno... Zato Dunavom u zoru zaplovicu ja ka moru, da u plave vale bacim tugu svoju... Dunav, Dunav tiho tece... Otisla je, bese jesen. Ja sam kriv, jer sav zanesen brojah lisce koje pada, kapi kise... Osvrnuh se, al' nje vise ne ugledah pored sebe... Osta samo pesma ova, uspomene... Dunav, Dunav tiho tece... ----------- Dopuna: 17 Apr 2006 10:12 --------- Ko te ima taj te nema Ne može se uhvatiti senka od života što k'o Dunav teče jer je život i svetlo i tama, nekad jutro a nekada veče, jer je život i svetlo i tama, nekom jutro a nekome veče. Ko te ima taj te nema, ko te nema taj te sanja, ko te sanja taj te ljubi a ti o tom pojma nemaš. Neki žive blizu al' daleko, kao kamen ne mogu se maći i kad se za ruke drže stalno u mraku se ne mogu pronaći, i kad se za ruke drže stalno u mraku se ne mogu dotaći. Ko te ima taj te nema, ko te nema taj te sanja, ko te sanja taj te ljubi a ti o tom pojma nemaš. Dotaknu se linije života, dve sudbine kao jedna traju il' se dirnu il' se ne dodirnu al' jedna za drugu dobro znaju, il' se dirnu il' se ne dodirnu al jedna za drugu dobro znaju. Ko te ima taj te nema, ko te nema taj te sanja, ko te sanja taj te ljubi a ti o tom pojma nemaš. http://rapidshare.de/files/18566404/ko_te_ima.mp3.html ----------- Dopuna: 17 Apr 2006 10:24 --------- Neizbežnost Je li to važno dal si bila verna? I da li ja bejah veran, nije li svejedno? Ne živi od nas bliskost neizmerna, i mi se nehotice promatramo žedno. Ja opet drhtim, ti si bleda, smerna, i slutiš bol, a čekaš ga k'o žedna. Trenuci šumno teku kao vode, a strast već vreba, gde da nas probode. I ko nas stvori baš jedno za drugo, Bog ili Usud, primismo to hladno. No, mi smo usred magičnoga kruga i ukleti, odjednom, iznenadno. Zgrozi nas sreća, ta teskobna tuga, mi padamo, dva sidra, mirno na dno. Ne, ovo nije slučaj, ni ljubav ni nežnost, nad nama vlada samo Neizbežnost. ----------- Dopuna: 18 Apr 2006 11:11 --------- Dunavska elegija Ta voda nije više voda koju gledaš Jer nju već neko drugi, udaljen od tebe, Vidi a ti u drugu vodu gledaš. I Grad koji reka preseca na dvoje Kao što jabuku dele zaljubljeni Nije više Grad koji vidiš Jer on se menja neprestano, samo ga svako, U svome sećanju može sačuvati Neizmenjenog, jer deca rastu I opet je nad vodom zima, Moja ljubavi. I ja ti, bezbedno razmaknut od zaborava, Reči o Gradu izgovaram jer u mojim Rečima, samo, možeš u noći čuti zvon Malenog zvona sa Jermenske crkve I zrnast, od zlata dobrote, tkan glas Brata moga sa druge obale kako u Vetar kazuje reči o Vojvodini Varmeđskoj i svetonikoljskoj, od zlatnog Saća i božićnih kolača i bruj tanke žice Sa malog prima s kojim se staču naše minule Godine. Ti znaš, Grad je od ljudi tkan, A naši su prijatelji otišli I gledaju nas sa umornih i Dalekih zvezda. Ali, svejedno, ja sam još tu, i još prelazim Jutrom mostom kojeg nema Do u sećanju krhkom i vraćam Se mostom kojeg nema. I pored reke stojim koja pamti Kako smo umeli plakati kao napuštena Deca u zimne čase sećanja na one kojih Nema a ova ista reka je strah njihov U jutru talasom tamnim zaplavila. I uvek nekoga nema. A Grad, svejedno, Stoji i zalazi u atare i neka nova deca trče Dugim obalama i svoju radost u Novo jutro izdišu. Voliš li ovaj Grad, umeš li se na licu njegovom, Katkada, prepoznati? Možeš li u sećanju vratiti mladu sliku Kako gimnazijalka Isidora zaplašena Naglim zvukom vidi kako iz širom otvorene Kapije dva besna vranca izleću a na kočijama, Po sportskoj reguli, sa strane, stoji uspravna i tvrda Lenka Dundjerska? I kako mladi Kašanin gleda kako Laza Kostić s šeširom zgužvanim u ruci Zamiče ulicom Dunavskom I kako Zmaj, s večeri, bodar, dugom obalom Kamenici se vraća. Ima li reka pamćenje i da li iz tamnih Dubina zemlja ona ista voda Vraća se u izvorište odakle velika misao O večnoj vodi dolazi i uvek naš Grad ne Mimoiđe u svome toku ka moru koje sve slike U album sećanja vode beleži. Ti znaš, mi smo od ovog Grada i ovaj Grad Je od nas, od ove smo reke i ona je od nas, I sat sa Varadina broji i naše sate I sate onih kojih nema i onih Koji će biti. U vremenu koje je moćno kao reka Na kojoj umorne oči odmaramo. Da li umeš da čuješ reči na jezicima Koji se govoraše ovde i koji se govore sada dok Mi ćutimo u svetu uspomenu zagledani? I da li možeš da oslušneš pesme Koje su u ovom Gradu i o ovom Gradu Napisane, u vekovima koji se Gube u sećanju? I da li možeš da vidiš sve te devojke Sa našeg starog korzoa kako trče uz reku U svojim prozirnim lepršavim haljinama I zamiču spokojne iza vidika. A oni momci, što su ih osmatrali, Ushićeni na uskim trotoarima našim, Na drugoj obali, većma i odavno, stoje I uzaludu se dozivamo. Vidiš li ih? Da li ih mlade prepoznaješ? A zvona sa Saborne, i Almaške, i Uspenske i zvona Iz naših sećanja, zatamnjenih, ali sa večnim zvonom Radosti, zrnima svetlosti, opet zvone. I da smo prolazni I prolaznici, govore nam. I Sinagoga naša svetli iznutra I miriše na vreme iz koga smo potekli. Možeš li da zamisliš kako gore lampe Sa rundbrenerom i mekim svetlom zalivaju reči molitava Gospodu: ...da milostiv bude kada sudi "narodu svojemu jer žao će mu biti sluga njegovih kada bude video Gospod, da je prošla snaga i da nema ništa od uhvaćenoga ili od ostavljenog..." A samo je grad ovaj večan i ovo nebo u koje se reči Naše uzdižu kao jato ptica koje se vinu u nebo, S Dunava, u večeri. Na plači, moja ljubavi, Ne plači u sećanju, za sećanjem, Nad sećanjem. Grad će nam oprostiti sve što mi nismo Oprostili njemu. Za pamet vječnaju. Za jutro obično, pored Dunava, Za dan koji će i nas u drugi dan Velikom vodom prevesti. Možda se u pahuljama ranim opet vraća Zgusnuta voda koja pamti naše ruke Dok smo dlan Dunava letnjeg zahvatali, davno, Jer sve je oko nas u protoku i sve se Ponovo vraća. Nema druge vode doli ove koja se u oblake Pretvara i radosnim nam slikama oplemeni dan. I noć u Kojoj se branimo snovima. A Grad, svejedno, Traje, umoran od istorije, ali sasvim nalik na nas. On je od naših lica. I bez nas ne postoji. A na novim licima su sva lica dragih, kojih nema. I lepi mostovi naši. I kuće, malene, kojih Više nema. Ni ulica naše mladosti. Ni mladosti. Neko od naših peva i neko od naših plače. Umeš li ih čuti? To što čuješ vetar i kriku ptica u zraku, I bruj velikog grada i žamor novog detinjstva, To je to što čuješ i ne čuješ i od toga zvuka Gradi se i ova pesma koja se na veliko i moćno srce Našeg Grada, u sećanju, ovog što se nad nas visokom Senkom nadnosi - Oslanja - to je zvuk od kojeg se male reči istaču I padaju na vodu, modru vodu, u koju se zvezde padalice Obaraju i odlaze, daleko, daleko, gde nas čeka Poslednja i najtiša tišina. Sveta tišina sećanja. Svetla tišina sećanja. Sećanje na tišinu. ----------- Dopuna: 18 Apr 2006 11:26 --------- Zivot je jednosmerna cesta Pomislim nekad na bivsa jutra, na bivse ljude i bivsa mesta. Al' put me vodi samo u sutra, Zivot je jednosmerna cesta... Pamtim detinjstvo...Dom. Svaki kutak. Krov posle kise crven ko kresta; Ne mogu tamo ni na trenutak; Zivot je jednosmerna cesta... Secam se svoje ljubavi rane. Poljupca prvog u senci bresta. Ne mogu nazad - u sretne dane; Zivot je jednosmerna cesta... Svi idu dalje - i ja sa njima. Zivotni pravac moram da pratim, A toliko divnih casova ima U koje zelim da se vratim. U svoju proslost ne mogu stici, Sve da pozivim godina dvesta. Na drugu stranu - uvek cu ici, Zivot je jednosmerna cesta... Kazes da ti nekad izgledam ko Dunav Kazes da ti nekad izgledam ko Dunav, stizem mutan, nepoznat i sam. Oko mene svud ravnica, tudje zemlje, tudja lica. Prosli dani, svjetla u daljini, tuga, radost, istina i laz. Ljudi cudni i smijesni, ljudi sretni i grijesni. I ne trazi da budem ti robom! I ne spremaj mi zamke tim okom! Jer ja rusim sve brane pred sobom. Uvijek nastavljam sam svojim tokom. Hej, SLOBODO! Lijepa ptico. Hej, ZIVOTE! Slatka tajno. Hej, DALJINE.... Dalje hajd'mo sve do Crnog mora koje znaci kraj. Kazes da ti nekad izgledam ko Dunav... Noć kad sam preplivao Dunav Na mostu smena straže, znao sam da me traže, žandara nema koji ne zna moj lik. Zar moja glava vredi sto forinti, gospodo draga? Pod slikom toliko piše, vredi bar krajcaru više. Dobre smo krčme znali, dobre smo konje krali, dobra nas neka zvezda pratila svud. Ostajte zbogom zeleni Karpati, drumovi carski. Dugo sam bio daleko, dal' me poželeo neko? Dolazim, sto dukata donosim, i kašmirsku maramu čudesnih boja. Dolazim, da te opet zaprosim, dok te drugom ne daju, ljubavi moja. Talasi lađe lome, šta srce zna o tome? Srce je ludi husar, pijan i mlad. I te sam noći preplivao Dunav, dubok i strašan. Oprosti velika reko, al' ja sam morao preko! Dolazim... I tiho tece Dunav plavi I tiho, tiho tece Dunav plavi a na tvrdjavi jos kuca sat stari, to prolazi vreme, i mi polako s njim i kad bi stalo jednom, bar na tren, na tren Odavno, davno je bilo secam se kao kroz neki san, al' dolaze uspomene u ovaj divni letnji dan tu smo se igrali, po Strandu plivali, po korzu setali, po mostu uzivali, na Tvrdjavi devojke i momke ljubili i pesme stare uz gitare pevali i sanjali i tiho, tiho tece Dunav plavi na sve cetiri strane sveta smo se razletali davno mi Da sad posle mnogo leta tu opet nadjemo svoj mir, i sad se igraju, na Strandu plivaju, po korzu setaju, po mostu uzivaju, na Tvrdjavi miluju i pesme stare uz gitare pevaju i sanjaju i tiho, tiho tece Dunav plavi ---------------------------------------------- Zato Dunavom u zoru zaplovicu ja ka moru, da u plave vale bacim tugu svoju... Dunav, Dunav tiho tece... ------------------------------------------------- Kada sklopim oči nebom naiđu lađe, zvona, lavež, komšijske svađe, miris svežeg oranja. Ali kada svane vetri s reke zacvile. Znam, to tuže vodene vile, Dunav tamjan odranja... *********************************************************** Teci, teci Dunave Ta tvoja oka dva dva mala badema što mi ih posla Bog protiv vradžbina umesto ordena na mojim grudima noćas su zaspala. Kao dva bisera u mreži alasa noćas će sanjati pesmu talasa, ko naša tajna riku jelena dunavskih šuma. Teci, teci Dunave, teci Dunave, al' ne pričaj nikome daću sve teci, teci Dunave, sve zbog nje teci, teci Dunave, al' ne pričaj nikome. Neka nas sakriju krilima ždralovi kad slete na dlan tvoj oko ponoći i neka odu beli brodovi ti nemoj mahati. I neka odu beli brodovi ti moja ostani. ****************************** Na Dunavu Lako se lađa kreće. Pramene gustog dima Hlađani tihi vjetrić na krilu nebu diže, Eno, i ševa laka na pozdrav leti njima, S ljupkom ih pjesmom stiže. Kako je svuda bajno! Hučni se Dunav plavi, Na cvijetnim obalama bijelo pase stado, Pod sjenkom gustog drvlja, kraj stada svog na travi, Čobanče svira mlado. Po dugoj bajnoj ravni gle klasje plodnog žita Pod krilom lahorovim povija smjerno glavu; A tamo opet kosac sa pjesmom poslu hita I gustu kosi travu. Al' što je tebi, srce, te tako biješ sada? Oh, eto Fruške Gore, Srijemu dična kruna! - O kojoj mnogo, mnogo snivaše duša mlada. Slatkog čeznuća puna... Oj, divna srpska goro, kapicu skidam s glave, Sin kršnih surih st'jena žarki ti pozdrav šalje! Klanjam se, klanjam tebi, prepuna vječne slave Oj, goro Svetog Save! ************ Kupi barku pa me vozi rekom... Pusti da voda odnese nas i sve što je naše daleko odavde, do velike vode. Ne zaustavljaj se, ne dozvoli da nas talasi uspore, raširi jedra sva i ne reci ništa, od vetra te neću ni čuti. Pusti da nam galebovi delfini i zvezde na nebu pokažu put, da otkriju na nebu mapu koju ćemo vremenom rastumačiti i ona će nas dovesti u mirnu luku, da tamo ostanemo barka,ti i ja ... ************* Prica i san pod jastucima Vino i dim u poljupcima I miris ljesnjaka Nebo plave boje indiga I ti i ja Cini mi se da Da sam sve to sanjala Pokazi mi gdje Dunav ljubi nebo O zasto smo sada toliko daleko Probudi me, ja mrzim ove noci Pozeli me i sa andjelima dodji Umotaj me i sakri me od svega Zadrzi sjecanja Zastiti me i opet nesto slazi ----------------- Ja i Ti od tvoje ljubavi zazvucim poput orgulja a dodir tvoje ruke otkriva moje tajne moje izmuceno bice nalik je na harfu zajeca svaki put kad dotaknes njezine strune nas je karavan krenuo iz nistavila , noseci ljubav vino sjedinjenja vecno osvetljava nasu noc tim vinom sto nije zabranjeno , jer ga dopusta vera ljubavi vlazit cemo usne sve do poslednje zore mi smo zapravo jedna dusa ja i ti, pojavljujemo se i skrivamo, ti u meni , ja u tebi, to je duboki smisao moje veze s tobom, jer izmedu mene i tebe ne postoji ni ja ni ti ------------------------- Vilo moja Dunava Jos te pamti, pjesma tambura, vilo moja, vilo Dunava. Pjesma sto je uz nas usnula, poput rose s plavi cvijetova. I bijela te lada pozdravlja, vilo moja, vilo Dunava. Da te nebi u snu budila, sedam ljeta nije plovila. Da je znala cvijetna nedjelja, koliko si vila ljubljena. Nebi mi te vilo ubrala sakrila u sjenu Dunava. I jutros je misa pjevana, vilo moja, vilo Dunava. Jedna ruza ko i molitva, uz mene su ko ti nekada I bijela te lada pozdravlja, vilo moja vilo Dunava. Da te nebi u snu budila, sedam ljeta nije plovila. ------------------- Dunave Dunave, moj Dunave kakve mi vesti vode donose jesam li, jesam li jos uvek sam bez ikoga, pusta obala Dunave, moj Dunave pratis li moje cudne puteve tu gde ja gledam jato ptica nema obala, nema nikoga samo ja Dunave, moj Dunave kakve mi vesti vode donose jesam li, jesam li jos uvek sam bez ikoga, pusta obala napustena Nek' nas sada ptice povedu svojim letom pesmu uzdignu svetli nebo iznad nas ova dusa srece glas Ljubav, to je svet ljubav nam je svet ----------------------------------- Oj, Dunave, Dunave Oj, Dunave, moja reko ti znas sta je ovde bilo znas kad sam je upoznao znas kada sam suze lio Oj, Dunave, Dunave, Dunave ti si znao za nase sastanke ti si znao za nase rastanke oj, Dunave, Dunave, Dunave Stajali smo zagrljeni i tebi se zaklinjali da ce nasa ljubav biti kao tvoji nezni vali Oj, Dunave, gde da lutam kad je sanjam svake noci tiho teci, reko moja ona nikad nece doci --------------------- Oj, Dunave, Dunave plavi, prevezi me preko, prevezi me ti do Srema, za me tuge nema... --------------------- Oj Dunave plavi Oj, bogati hladna vodo Dunave plavi Ako negde vidiš moju dargu Kaži joj da mi se javi Moja je želja jedina ta Da vidim voljena oka dva Jer meni nema života bez nje U mojoj duši već svaka nada mre Ja bolujem i tugujem Zbog ljubavi Da su moji časi izbrojani Kaži joj Dunave plavi Čini mi se da bi tada Ozdravio I sa srca ranu izlečio Kad bi je video -------------------------------------------- Dunave, moje more Od izvora do Crnog mora tece reka plava kao zora, to je Dunav plavi u snu i na javi kojim moja ladja plovi, tamo kraj Golupca jedno srce kuca zeljno poljupca Dunave, Dunave moje more kraj tebe najlepse svicu zore Dunavu sam poklonio dane i sve noci iz mladosti rane Dunavu sam dao ono sto sam znao pa mi nije zao Kad ostarim gledacu niz reku kako bele ladje Dunav seku, pevacu im pesme iz proteklih dana nek se cuje do Bezdana --------------------------- "Moj Dunave, moje more plavo, blago tebe, moj lepi Dunave, jer si veće svate sagledao od svatova Silnog Car - Dušana! Jer si veću slavu dočekao od Vardara i od Drima stara!" ------------------------------- Rastao sam pored Dunava Rastao sam pored Dunava pored dobrih starih alasa lovio sam šarane ispraćao brodove i snivao divne snove daleke Dunave, Dunave kraj tebe mi srce moje ostade Plovio sam belim lađama morima i mnogim rekama Al Đerdapske klisure i Dunavske obale u srcu su samo mome ostale Kada bih se opet rodio Dunavom bih opet plovio pevao bih curama što rasu kraj Dunava i mahao divnim belim lađama ----------------------------------------- Ja sam rodjen tamo na salašu Ja sam rodjen tamo na salašu u ravnici kraj maloga rita ljuljali me talasi Dunava milovala vojvodjanska žita Tu se spaja Srem, Banat i Bačka tu se grle tri srca junačka tu i dete rodni salaš voli tu se srce sa čelikom bori Napadali na moj salaš vuci palili ga i Nemci i Turci ubijali zoru kad se javi mutili te moj Dunave plavi A krenuće svadbe sa salaša vratiće se tople letnje noći ravnica ce opet biti naša hej salaši opet ću vam doći Ruke slabe ali volja jaka za mnom idu hiljade momaka ne dam salaš kraj maloga rita ne dam svoja vojvođanska žita ---------------------------------- ...Širok Dunav, ravan Srem ej zbogom curo ja idem... ---------------------------------- Za moju Milicu U Novom Sadu najlepšem gradu ostaću zauvek ljubicu moju Milicu malu najlepši dunavski cvet alasi stari moji drugari s nama će pevati svi tamburaši naši pajtaši s nama će svirati Za moju Milicu najlešu Sremicu što slatko ljubit zna baš kako želim ja Ravnicu belu Vojvodinu celu zavoleo sam ja dunavski vali meni su dali najlepši ljubavni san Alasi stari moji drugari s nama će pevati svi tamburaši moji pajtaši s nama će svirati ---------------------------- Život teče u laganom ritmu Život teče u laganom ritmu tamburaši to najbolje prate topot konja sa osmehom žena često noću u moj život svrate Kad se setim pisme od nedavna uhvati me neka čudna seta pa mi često na um padnu reči ne mogu se tačno setit leta Krenuli smo svak na svoju stranu ne živi se više ko nekada a već vidim sudbina me steže da se neću vratiti nikada Ostaviću grobove i dedu i sve pisme što su znali svirci i sve nane čizme i salaše i mrkove u mojoj ravnici Dunavom će opet plovit lađe tamo amo kako se ko snađe ja ću opet gledat u daljinu i sve vise tražiti tišinu ----------------------------------- Dunave Moj Dunave, reka si, nicija. kuda ti tuda ja, necija vise nikada. Da, da, Dunave - neki se ne zaborave kako ti tako ja, svako zna, svoje kosave. Sta si tuge prao sa te tudje obale dve jos si tu al bezi sto pre moj Dunave, obale sve prodane. Ej Dunave, nikome nismo pritoka pola vi pola mi od zapada pa do istoka. Sta si tuge prao sa te tudje obale dve, jos si tu al bezi sto pre moj Dunave obale sve prodane. PUSTI SUZU DUNAVE JEDNA KO NIJEDNA ZA MENE I ZA TEBE JEDNA KO NIJEDNA PUSTI SUZU DUNAVE AKO SAM JE VREDNA JEDNA KO NIJEDNA JEDNA KO NIJEDNA. Eee moj Dunave cujes li me? eee moj Dunave bezi sto pre, kako ti tako ja, od sada kuda ti tuda ja nicija vise nikada. |