TECH deo OPŠTI deo VOJNI forumi

Blog korisnika vodavoda

Imagine
Idi na vrh
Imagine

Imagine there's no heaven
it's easy if you try
no hell bellow us
above us only sky
imagine all the people
living for today...

Imagine there's no countries
it isn't hard to do
nothing to kill or die for
and no religion too
imagine all the people
living life in peace...

You may say I'm a dreamer
but I'm not the only one
I hope someday you'll join us
and the world will be as one

Imagine no possessions
I wonder if you can
no need for greed or hunger
a brotherhood of man
imagine all the people
sharing all the world...

You may say I'm a dreamer
but I'm not the only one
I hope someday you'll join us
and the world will be as one
Dunav
Idi na vrh
Eto, dobih prvi poklon za rodjendan, neocekivan, ali super. Sad mogu da piskaram do mile volje. Hvala Peco.

A sad, da i ja sama sebi nesto poklonim





Nekako s proljeca
uvijek meni doluta
Neka ceznja tamna,
tiha mudrost davna

Spustam ja stare kofere
na perone sudbine
To je miris zrelih godina
Moj kaput bas je tezak,
najdraza

Nekako s proljeca
ja se sjetim starih dugova
Probude se u meni
svi derneci pijani

Tad nosim stare cipele,
one znaju moje ulice
To je boja crnoponocna
Moji koraci bas su teski
najdraza


I opet taj osjecaj samoce
Kad nece nikog
mene krene i hoce
I opet mrakom
svoje pjesme bojim
Pijan od zelje
za usnama tvojim
Sav sam ti od ludila,
nekako s proljeca


Nekako s proljeca
sjeti mene nepravda
Na pobjede, poraze
i sve lazne obzire


Napravim racun prastanja,
popijem pusta mastanja
To je ukus lijepog kajanja
Moji kapci bas su teski,
najdraza


Nekako s proljeca
noc mi oci otvara
Nemam san da uhvatim,
nema dana da ne izludim

A hocu da te vodim ja
tragom sunca, jugom maslina
To je dodir tvojih bedara
Moja dusa bas te voli,
najdraza


----------- Dopuna: 17 Apr 2006 9:53 ---------

Dunav tiho tece

Nocas moja dusa pati,
nocas mene srce boli,
zato case neka budu
pune vina...

Svirajte mi pesmu nasu
da ispijem gorku casu,
da zaboravim na kletu
ljubav svoju...

Dunav, Dunav tiho tece,
vratiti se ona nece;
osta samo zelja pusta -
medna usta...

Nikad, nikad necu moci
da zaboravim te oci,
laki korak k'o u srne,
kose crne...

Ne pomaze casa vina,
niti placna violina;
lazna uteha je s njima,
sve je lazno...

Zato Dunavom u zoru
zaplovicu ja ka moru,
da u plave vale bacim
tugu svoju...

Dunav, Dunav tiho tece...

Otisla je, bese jesen.
Ja sam kriv, jer sav zanesen
brojah lisce koje pada,
kapi kise...

Osvrnuh se, al' nje vise
ne ugledah pored sebe...
Osta samo pesma ova,
uspomene...

Dunav, Dunav tiho tece...


----------- Dopuna: 17 Apr 2006 10:12 ---------

Ko te ima taj te nema


Ne može se uhvatiti senka
od života što k'o Dunav teče
jer je život i svetlo i tama,
nekad jutro a nekada veče,
jer je život i svetlo i tama,
nekom jutro a nekome veče.

Ko te ima taj te nema,
ko te nema taj te sanja,
ko te sanja taj te ljubi
a ti o tom pojma nemaš.

Neki žive blizu al' daleko,
kao kamen ne mogu se maći
i kad se za ruke drže stalno
u mraku se ne mogu pronaći,
i kad se za ruke drže stalno
u mraku se ne mogu dotaći.

Ko te ima taj te nema,
ko te nema taj te sanja,
ko te sanja taj te ljubi
a ti o tom pojma nemaš.

Dotaknu se linije života,
dve sudbine kao jedna traju
il' se dirnu il' se ne dodirnu
al' jedna za drugu dobro znaju,
il' se dirnu il' se ne dodirnu
al jedna za drugu dobro znaju.

Ko te ima taj te nema,
ko te nema taj te sanja,
ko te sanja taj te ljubi
a ti o tom pojma nemaš.

http://rapidshare.de/files/18566404/ko_te_ima.mp3.html



----------- Dopuna: 17 Apr 2006 10:24 ---------

Neizbežnost
Je li to važno dal si bila verna?
I da li ja bejah veran, nije li svejedno?
Ne živi od nas bliskost neizmerna,
i mi se nehotice promatramo žedno.
Ja opet drhtim, ti si bleda, smerna,
i slutiš bol, a čekaš ga k'o žedna.
Trenuci šumno teku kao vode,
a strast već vreba, gde da nas probode.

I ko nas stvori baš jedno za drugo,
Bog ili Usud, primismo to hladno.
No, mi smo usred magičnoga kruga
i ukleti, odjednom, iznenadno.
Zgrozi nas sreća, ta teskobna tuga,
mi padamo, dva sidra, mirno na dno.
Ne, ovo nije slučaj, ni ljubav ni nežnost,
nad nama vlada samo Neizbežnost.

----------- Dopuna: 18 Apr 2006 11:11 ---------

Dunavska elegija

Ta voda nije više voda koju gledaš
Jer nju već neko drugi, udaljen od tebe,
Vidi a ti u drugu vodu gledaš.
I Grad koji reka preseca na dvoje
Kao što jabuku dele zaljubljeni
Nije više Grad koji vidiš
Jer on se menja neprestano, samo ga svako,
U svome sećanju može sačuvati
Neizmenjenog, jer deca rastu
I opet je nad vodom zima,
Moja ljubavi.

I ja ti, bezbedno razmaknut od zaborava,
Reči o Gradu izgovaram jer u mojim
Rečima, samo, možeš u noći čuti zvon
Malenog zvona sa Jermenske crkve
I zrnast, od zlata dobrote, tkan glas
Brata moga sa druge obale kako u
Vetar kazuje reči o Vojvodini
Varmeđskoj i svetonikoljskoj, od zlatnog
Saća i božićnih kolača i bruj tanke žice
Sa malog prima s kojim se staču naše minule
Godine.
Ti znaš, Grad je od ljudi tkan,
A naši su prijatelji otišli
I gledaju nas sa umornih i
Dalekih zvezda.

Ali, svejedno, ja sam još tu, i još prelazim
Jutrom mostom kojeg nema
Do u sećanju krhkom i vraćam
Se mostom kojeg nema.

I pored reke stojim koja pamti
Kako smo umeli plakati kao napuštena
Deca u zimne čase sećanja na one kojih
Nema a ova ista reka je strah njihov
U jutru talasom tamnim zaplavila.

I uvek nekoga nema. A Grad, svejedno,
Stoji i zalazi u atare i neka nova deca trče
Dugim obalama i svoju radost u
Novo jutro izdišu.

Voliš li ovaj Grad, umeš li se na licu njegovom,
Katkada, prepoznati?
Možeš li u sećanju vratiti mladu sliku
Kako gimnazijalka Isidora zaplašena
Naglim zvukom vidi kako iz širom otvorene
Kapije dva besna vranca izleću a na kočijama,
Po sportskoj reguli, sa strane, stoji uspravna i tvrda
Lenka Dundjerska?
I kako mladi Kašanin gleda kako
Laza Kostić s šeširom zgužvanim u ruci
Zamiče ulicom Dunavskom
I kako Zmaj, s večeri, bodar, dugom obalom
Kamenici se vraća.

Ima li reka pamćenje i da li iz tamnih
Dubina zemlja ona ista voda
Vraća se u izvorište odakle velika misao
O večnoj vodi dolazi i uvek naš Grad ne
Mimoiđe u svome toku ka moru koje sve slike
U album sećanja vode beleži.

Ti znaš, mi smo od ovog Grada i ovaj Grad
Je od nas, od ove smo reke i ona je od nas,
I sat sa Varadina broji i naše sate
I sate onih kojih nema i onih
Koji će biti.

U vremenu koje je moćno kao reka
Na kojoj umorne oči odmaramo.

Da li umeš da čuješ reči na jezicima
Koji se govoraše ovde i koji se govore sada dok
Mi ćutimo u svetu uspomenu zagledani?
I da li možeš da oslušneš pesme
Koje su u ovom Gradu i o ovom Gradu
Napisane, u vekovima koji se
Gube u sećanju?

I da li možeš da vidiš sve te devojke
Sa našeg starog korzoa kako trče uz reku
U svojim prozirnim lepršavim haljinama
I zamiču spokojne iza vidika.
A oni momci, što su ih osmatrali,
Ushićeni na uskim trotoarima našim,
Na drugoj obali, većma i odavno, stoje
I uzaludu se dozivamo.
Vidiš li ih? Da li ih mlade prepoznaješ?

A zvona sa Saborne, i Almaške, i Uspenske i zvona
Iz naših sećanja, zatamnjenih, ali sa večnim zvonom
Radosti, zrnima svetlosti, opet zvone. I da smo prolazni
I prolaznici, govore nam.

I Sinagoga naša svetli iznutra
I miriše na vreme iz koga smo potekli.
Možeš li da zamisliš kako gore lampe
Sa rundbrenerom i mekim svetlom zalivaju reči molitava Gospodu:
...da milostiv bude kada sudi "narodu svojemu
jer žao će mu biti sluga njegovih kada bude video
Gospod, da je prošla snaga i da nema ništa od uhvaćenoga ili od ostavljenog..."

A samo je grad ovaj večan i ovo nebo u koje se reči
Naše uzdižu kao jato ptica koje se vinu u nebo,
S Dunava, u večeri.

Na plači, moja ljubavi,
Ne plači u sećanju, za sećanjem,
Nad sećanjem.
Grad će nam oprostiti sve što mi nismo
Oprostili njemu.

Za pamet vječnaju.
Za jutro obično, pored Dunava,
Za dan koji će i nas u drugi dan
Velikom vodom prevesti.

Možda se u pahuljama ranim opet vraća
Zgusnuta voda koja pamti naše ruke
Dok smo dlan Dunava letnjeg zahvatali, davno,
Jer sve je oko nas u protoku i sve se
Ponovo vraća.

Nema druge vode doli ove koja se u oblake
Pretvara i radosnim nam slikama oplemeni dan. I noć u
Kojoj se branimo snovima. A Grad, svejedno,
Traje, umoran od istorije, ali sasvim nalik na nas.
On je od naših lica.
I bez nas ne postoji.

A na novim licima su sva lica dragih, kojih nema.
I lepi mostovi naši. I kuće, malene, kojih
Više nema. Ni ulica naše mladosti.
Ni mladosti.

Neko od naših peva i neko od naših plače. Umeš li ih čuti?
To što čuješ vetar i kriku ptica u zraku,
I bruj velikog grada i žamor novog detinjstva,
To je to što čuješ i ne čuješ i od toga zvuka
Gradi se i ova pesma koja se na veliko i moćno srce
Našeg Grada, u sećanju, ovog što se nad nas visokom
Senkom nadnosi -
Oslanja - to je zvuk od kojeg se male reči istaču
I padaju na vodu, modru vodu, u koju se zvezde padalice
Obaraju i odlaze, daleko, daleko, gde nas čeka
Poslednja i najtiša tišina.
Sveta tišina sećanja.
Svetla tišina sećanja.
Sećanje na tišinu.


----------- Dopuna: 18 Apr 2006 11:26 ---------

Zivot je jednosmerna cesta


Pomislim nekad na bivsa jutra,
na bivse ljude i bivsa mesta.
Al' put me vodi samo u sutra,
Zivot je jednosmerna cesta...

Pamtim detinjstvo...Dom. Svaki kutak.
Krov posle kise crven ko kresta;
Ne mogu tamo ni na trenutak;
Zivot je jednosmerna cesta...

Secam se svoje ljubavi rane.
Poljupca prvog u senci bresta.
Ne mogu nazad - u sretne dane;
Zivot je jednosmerna cesta...

Svi idu dalje - i ja sa njima.
Zivotni pravac moram da pratim,
A toliko divnih casova ima
U koje zelim da se vratim.

U svoju proslost ne mogu stici,
Sve da pozivim godina dvesta.
Na drugu stranu - uvek cu ici,
Zivot je jednosmerna cesta...



Kazes da ti nekad izgledam ko Dunav

Kazes da ti nekad izgledam ko Dunav,
stizem mutan, nepoznat i sam.

Oko mene svud ravnica, tudje zemlje, tudja lica.
Prosli dani, svjetla u daljini,
tuga, radost, istina i laz.
Ljudi cudni i smijesni,
ljudi sretni i grijesni.

I ne trazi da budem ti robom!
I ne spremaj mi zamke tim okom!
Jer ja rusim sve brane pred sobom.
Uvijek nastavljam sam svojim tokom.

Hej, SLOBODO!
Lijepa ptico.
Hej, ZIVOTE!
Slatka tajno.
Hej, DALJINE....

Dalje hajd'mo sve do Crnog mora
koje znaci kraj.

Kazes da ti nekad izgledam ko Dunav...






Noć kad sam preplivao Dunav

Na mostu smena straže,
znao sam da me traže,
žandara nema koji ne zna moj lik.

Zar moja glava vredi sto forinti,
gospodo draga?
Pod slikom toliko piše,
vredi bar krajcaru više.

Dobre smo krčme znali,
dobre smo konje krali,
dobra nas neka zvezda pratila svud.

Ostajte zbogom zeleni Karpati,
drumovi carski.
Dugo sam bio daleko,
dal' me poželeo neko?

Dolazim, sto dukata donosim,
i kašmirsku maramu čudesnih boja.

Dolazim, da te opet zaprosim,
dok te drugom ne daju, ljubavi moja.

Talasi lađe lome,
šta srce zna o tome?
Srce je ludi husar, pijan i mlad.

I te sam noći preplivao Dunav,
dubok i strašan.
Oprosti velika reko,
al' ja sam morao preko!

Dolazim...





I tiho tece Dunav plavi

I tiho, tiho tece Dunav plavi
a na tvrdjavi
jos kuca sat stari,
to prolazi vreme,
i mi polako s njim
i kad bi stalo jednom,
bar na tren, na tren

Odavno, davno je bilo
secam se kao kroz neki san,
al' dolaze uspomene
u ovaj divni letnji dan
tu smo se igrali,
po Strandu plivali,
po korzu setali, po mostu uzivali,
na Tvrdjavi devojke i momke ljubili
i pesme stare uz gitare pevali
i sanjali
i tiho, tiho tece Dunav plavi
na sve cetiri strane sveta
smo se razletali davno mi

Da sad posle mnogo leta
tu opet nadjemo svoj mir,
i sad se igraju,
na Strandu plivaju, po korzu setaju,
po mostu uzivaju, na Tvrdjavi miluju
i pesme stare uz gitare pevaju
i sanjaju
i tiho, tiho tece Dunav plavi


----------------------------------------------


Zato Dunavom u zoru
zaplovicu ja ka moru,
da u plave vale bacim
tugu svoju...

Dunav, Dunav tiho tece...



-------------------------------------------------


Kada sklopim oči nebom naiđu lađe,
zvona, lavež, komšijske svađe, miris svežeg oranja.
Ali kada svane vetri s reke zacvile.
Znam, to tuže vodene vile, Dunav tamjan odranja...




***********************************************************



Teci, teci Dunave

Ta tvoja oka dva
dva mala badema
što mi ih posla Bog
protiv vradžbina
umesto ordena
na mojim grudima
noćas su zaspala.

Kao dva bisera
u mreži alasa
noćas će sanjati
pesmu talasa,
ko naša tajna
riku jelena
dunavskih šuma.

Teci, teci Dunave,
teci Dunave,
al' ne pričaj nikome
daću sve
teci, teci Dunave,
sve zbog nje
teci, teci Dunave,
al' ne pričaj nikome.

Neka nas sakriju
krilima ždralovi
kad slete na dlan tvoj
oko ponoći
i neka odu
beli brodovi
ti nemoj mahati.
I neka odu
beli brodovi
ti moja ostani.



******************************




Na Dunavu


Lako se lađa kreće. Pramene gustog dima
Hlađani tihi vjetrić na krilu nebu diže,
Eno, i ševa laka na pozdrav leti njima,
S ljupkom ih pjesmom stiže.

Kako je svuda bajno! Hučni se Dunav plavi,
Na cvijetnim obalama bijelo pase stado,
Pod sjenkom gustog drvlja, kraj stada svog na travi,
Čobanče svira mlado.

Po dugoj bajnoj ravni gle klasje plodnog žita
Pod krilom lahorovim povija smjerno glavu;
A tamo opet kosac sa pjesmom poslu hita
I gustu kosi travu.

Al' što je tebi, srce, te tako biješ sada?
Oh, eto Fruške Gore, Srijemu dična kruna! -
O kojoj mnogo, mnogo snivaše duša mlada.
Slatkog čeznuća puna...

Oj, divna srpska goro, kapicu skidam s glave,
Sin kršnih surih st'jena žarki ti pozdrav šalje!
Klanjam se, klanjam tebi, prepuna vječne slave
Oj, goro Svetog Save!



************



Kupi barku
pa me vozi rekom...
Pusti da voda odnese
nas i sve što je naše
daleko odavde,
do velike vode.
Ne zaustavljaj se,
ne dozvoli da nas talasi uspore,
raširi jedra sva
i ne reci ništa,
od vetra te neću ni čuti.
Pusti da nam galebovi
delfini i zvezde na nebu
pokažu put,
da otkriju na nebu mapu
koju ćemo vremenom rastumačiti
i ona će nas dovesti
u mirnu luku,
da tamo ostanemo
barka,ti i ja ...




*************



Prica i san pod jastucima
Vino i dim u poljupcima
I miris ljesnjaka
Nebo plave boje indiga
I ti i ja
Cini mi se da
Da sam sve to sanjala

Pokazi mi gdje Dunav ljubi nebo
O zasto smo sada toliko daleko
Probudi me, ja mrzim ove noci
Pozeli me i sa andjelima dodji

Umotaj me i sakri me od svega
Zadrzi sjecanja
Zastiti me i opet nesto slazi





-----------------




Ja i Ti

od tvoje ljubavi zazvucim poput orgulja
a dodir tvoje ruke otkriva moje tajne
moje izmuceno bice nalik je na harfu
zajeca svaki put kad dotaknes njezine strune

nas je karavan krenuo iz nistavila , noseci ljubav
vino sjedinjenja vecno osvetljava nasu noc
tim vinom sto nije zabranjeno , jer ga dopusta vera ljubavi
vlazit cemo usne sve do poslednje zore

mi smo zapravo jedna dusa ja i ti,
pojavljujemo se i skrivamo, ti u meni , ja u tebi,
to je duboki smisao moje veze s tobom,
jer izmedu mene i tebe ne postoji ni ja ni ti



-------------------------



Vilo moja Dunava

Jos te pamti, pjesma tambura,
vilo moja, vilo Dunava.
Pjesma sto je uz nas usnula,
poput rose s plavi cvijetova.
I bijela te lada pozdravlja,
vilo moja, vilo Dunava.
Da te nebi u snu budila,
sedam ljeta nije plovila.

Da je znala cvijetna nedjelja,
koliko si vila ljubljena.
Nebi mi te vilo ubrala
sakrila u sjenu Dunava.

I jutros je misa pjevana,
vilo moja, vilo Dunava.
Jedna ruza ko i molitva,
uz mene su ko ti nekada
I bijela te lada pozdravlja,
vilo moja vilo Dunava.
Da te nebi u snu budila,
sedam ljeta nije plovila.



-------------------


Dunave

Dunave, moj Dunave
kakve mi vesti vode donose
jesam li, jesam li jos uvek
sam bez ikoga, pusta obala

Dunave, moj Dunave
pratis li moje cudne puteve
tu gde ja gledam jato ptica
nema obala, nema nikoga
samo ja

Dunave, moj Dunave
kakve mi vesti vode donose
jesam li, jesam li jos uvek
sam bez ikoga, pusta obala
napustena

Nek' nas sada ptice povedu
svojim letom pesmu uzdignu
svetli nebo iznad nas
ova dusa srece glas

Ljubav, to je svet
ljubav nam je svet



-----------------------------------


Oj, Dunave, Dunave

Oj, Dunave, moja reko
ti znas sta je ovde bilo
znas kad sam je upoznao
znas kada sam suze lio

Oj, Dunave, Dunave, Dunave
ti si znao za nase sastanke
ti si znao za nase rastanke
oj, Dunave, Dunave, Dunave

Stajali smo zagrljeni
i tebi se zaklinjali
da ce nasa ljubav biti
kao tvoji nezni vali

Oj, Dunave, gde da lutam
kad je sanjam svake noci
tiho teci, reko moja
ona nikad nece doci



---------------------


Oj, Dunave, Dunave plavi,
prevezi me preko,
prevezi me ti do Srema,
za me tuge nema...


---------------------


Oj Dunave plavi


Oj, bogati hladna vodo
Dunave plavi
Ako negde vidiš moju dargu
Kaži joj da mi se javi
Moja je želja jedina ta
Da vidim voljena oka dva
Jer meni nema života bez nje
U mojoj duši već svaka nada mre
Ja bolujem i tugujem
Zbog ljubavi
Da su moji časi izbrojani
Kaži joj Dunave plavi

Čini mi se da bi tada
Ozdravio
I sa srca ranu izlečio
Kad bi je video



--------------------------------------------


Dunave, moje more

Od izvora do Crnog mora
tece reka plava kao zora,
to je Dunav plavi
u snu i na javi
kojim moja ladja plovi,
tamo kraj Golupca
jedno srce kuca zeljno poljupca


Dunave, Dunave moje more
kraj tebe najlepse svicu zore

Dunavu sam poklonio dane
i sve noci iz mladosti rane
Dunavu sam dao
ono sto sam znao
pa mi nije zao


Kad ostarim gledacu niz reku
kako bele ladje Dunav seku,
pevacu im pesme iz proteklih dana
nek se cuje do Bezdana



---------------------------


"Moj Dunave, moje more plavo,
blago tebe, moj lepi Dunave,
jer si veće svate sagledao
od svatova Silnog Car - Dušana!
Jer si veću slavu dočekao
od Vardara i od Drima stara!"


-------------------------------


Rastao sam pored Dunava

Rastao sam pored Dunava
pored dobrih starih alasa
lovio sam šarane ispraćao brodove
i snivao divne snove daleke

Dunave, Dunave kraj tebe mi srce moje ostade

Plovio sam belim lađama
morima i mnogim rekama
Al Đerdapske klisure i Dunavske obale
u srcu su samo mome ostale

Kada bih se opet rodio
Dunavom bih opet plovio
pevao bih curama što rasu kraj Dunava
i mahao divnim belim lađama



-----------------------------------------


Ja sam rodjen tamo na salašu

Ja sam rodjen tamo na salašu
u ravnici kraj maloga rita
ljuljali me talasi Dunava
milovala vojvodjanska žita

Tu se spaja Srem, Banat i Bačka
tu se grle tri srca junačka
tu i dete rodni salaš voli
tu se srce sa čelikom bori

Napadali na moj salaš vuci
palili ga i Nemci i Turci
ubijali zoru kad se javi
mutili te moj Dunave plavi

A krenuće svadbe sa salaša
vratiće se tople letnje noći
ravnica ce opet biti naša
hej salaši opet ću vam doći

Ruke slabe ali volja jaka
za mnom idu hiljade momaka
ne dam salaš kraj maloga rita
ne dam svoja vojvođanska žita



----------------------------------


...Širok Dunav, ravan Srem
ej zbogom curo ja idem...


----------------------------------


Za moju Milicu

U Novom Sadu
najlepšem gradu
ostaću zauvek
ljubicu moju Milicu malu
najlepši dunavski cvet
alasi stari moji drugari
s nama će pevati
svi tamburaši naši pajtaši
s nama će svirati

Za moju Milicu najlešu Sremicu
što slatko ljubit zna
baš kako želim ja

Ravnicu belu
Vojvodinu celu
zavoleo sam ja
dunavski vali
meni su dali
najlepši ljubavni san
Alasi stari moji drugari
s nama će pevati
svi tamburaši moji pajtaši
s nama će svirati



----------------------------


Život teče u laganom ritmu

Život teče u laganom ritmu
tamburaši to najbolje prate
topot konja sa osmehom žena
često noću u moj život svrate

Kad se setim pisme od nedavna
uhvati me neka čudna seta
pa mi često na um padnu reči
ne mogu se tačno setit leta

Krenuli smo svak na svoju stranu
ne živi se više ko nekada
a već vidim sudbina me steže
da se neću vratiti nikada

Ostaviću grobove i dedu
i sve pisme što su znali svirci
i sve nane čizme i salaše
i mrkove u mojoj ravnici

Dunavom će opet plovit lađe
tamo amo kako se ko snađe
ja ću opet gledat u daljinu
i sve vise tražiti tišinu


-----------------------------------



Dunave


Moj Dunave, reka si, nicija.
kuda ti tuda ja, necija vise nikada.
Da, da, Dunave - neki se ne zaborave
kako ti tako ja, svako zna, svoje kosave.

Sta si tuge prao sa te
tudje obale dve
jos si tu al bezi sto pre
moj Dunave, obale sve prodane.

Ej Dunave, nikome nismo pritoka
pola vi pola mi od zapada pa do istoka.

Sta si tuge prao sa te
tudje obale dve,
jos si tu al bezi sto pre
moj Dunave obale sve prodane.

PUSTI SUZU DUNAVE
JEDNA KO NIJEDNA
ZA MENE I ZA TEBE
JEDNA KO NIJEDNA
PUSTI SUZU DUNAVE
AKO SAM JE VREDNA
JEDNA KO NIJEDNA
JEDNA KO NIJEDNA.

Eee moj Dunave cujes li me?
eee moj Dunave bezi sto pre,
kako ti tako ja, od sada
kuda ti tuda ja nicija vise nikada.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 840 korisnika na forumu :: 33 registrovanih, 3 sakrivenih i 804 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., Arahne, Asparagus, Ben Roj, Bokiboks, Cassius Clay, Dvojac005, Fabius, HrcAk47, ikan, ivan1973, janbo, ladro, Leonov, Lieutenant, Luka Blažević, Metanoja, Nemanja.M, Neretva, Panter, Ripanjac, shone34, Srky Boy, stegonosa, theNedjeljko, Trpe Grozni, tubular, Vlada1389, Vlada78, vladaa012, yrraf, zillbg, Zoca