Blog korisnika tvrdoje
Ne znam -KO Je ? | |
---|---|
27 Mar 2006 21:51 | Idi na vrh |
Ovo posvecujem Mojoj Dami .
Ona zna KoJoj , a i ja znam da Ona zna ...: BLAZENO SNIVAS Gledam Te krisom kradem od zbilje Tones u snove oni Te vuku Koluti dima nase okrilje I pramen kose mazi Ti ruku Postelja puna premora zlatna Zavesu njisu zvezdane rese Kandila svetlost car blagodatna Sve lepe slike pogled mi zdese Ne diraj vele nagotu tame Blazeno sniva san-krilatica Vrhom jezika svlazih Ti rame I oteh pospan osmeh sa lica Prsti mi drhte ruka mi krenu Granata senka lice Ti mrezi Umalo kraci osmeh da svenu U kosi zlato cakleci lezi Osvitom zore pokrij me zudno Hocu da zebem toplinu mamim Neka mi bdenje jeste nepresudno S posteljom sapcem i sobom samim. ----------- Dopuna: 27 Mar 2006 22:57 --------- Za trenutak ukrao sam vreme Sazdao sam od karata snova krhku kulu što se život zove, svakog dana jedna karta nova usadi se u njene vrhove Vrhove što oblacima sežu i paraju višnje Božje polje, ne trenutak pokid'o sam mrežu snagom snova, maštanja i volje. Za trenutak ukrao sam vreme umirio oblake i reke, sve što beše u trenu zaneme, video sam puteve daleke. Video sam i daljnje i bližnje, amovi im oko vrata zveče. video sam i višnje i nižnje, pred skutima Stvaraoca kleče Za trenutak otvorio oči, istog trena proglašen sam ludim i shvatio kuda treba poći, poželeo da se ne probudim. Plakao sam suzom očajnika i patio nesrećnika rane, molio se pesmom pokajnika, gledao sam znane i neznane. Video sam braću nerođenu i video neumrle seni, gledao i dragu nesuđenu, sve što beše, javilo se meni. Od ratova video sam gore, gledao sam zemlja mrtve pljuje, pola sveta progutalo more, Bog sve vidi al' vapaj ne čuje. Gled'o zvezde umivene sjajem, zlatom srebrom okićeno nebo, Videh kako rasipam i dajem, sve što imam, što sam nekad treb'o. I mirisnu ružicu u trnju, gledao sam ispod zemlje travne. I od crne noći videh crnju, Samo tebi ja ne nađoh ravne ! ----------- Dopuna: 27 Mar 2006 23:00 --------- Večeras počinjemo živjeti Večeras te očekujem da mi dođes u stvarnosti, Usnama svojim toplim i mekim da me cjelivaš. Toliko sam čeznula za toplim zagrljajem tvojim, I srcem svojim molila da me ljubavlju darivaš. Doći ćeš tiho, lagano, kao što tiho i postojiš, Pomilovat me nježno i milo po licu i kosi, A ja cu zahvaljivati nebu što mi te podarilo I što me tvoje srce u sebi iskreno nosi. Šaputat ćeš mi nježno koliko si me poželio, Koliko si i sam isčekivao ovaj naš susret. Sva ću se mazno uvući u tvoje krilo toplo i meko, I pripremiti se za još jedan naš neponovljivi let. Ovaj put ostaješ, nećeš me napuštati više, Sad će i nas dvoje obasjati svjetlost i ljepota. Zar nismo isuviše dugo patili i žrtvovali sebe I dobijali nemilosrdne i teške udarce od života. Sad ćemo ići zajedno, u novo, svjetlije sutra, Putem kojim smo započeli, sad smo i produžili. I mi imamo pravo na ponovnu sreću i radost, Jer smo je našim čekanjima iskreno i zaslužili. ----------- Dopuna: 27 Mar 2006 23:02 --------- Moja Ljubav nosi Tvoje ime Tebi snove posvećujem svoje. Moja ljeta proljeća i zime. Tebi dušo moje pjesme poje. Ljubav moja nosi tvoje ime. Dogodi se da odlutam često, po sjećanju, kopam uspomene dok pod suncem tražim svoje mjesto, samo sjena od one sam žene. Nisam više ona što sam bila. Ne vjerujem da ću ikad biti, ko' ptica sam slomljenoga krila, tugu svoju ne mogu sakriti. Uvijek kad mi život kockice posloži i onda kad ne znam, kamo dalje, kuda, i kad' mi tijesno u vlastitoj koži u sjećanje krenem očekujuć' čuda. Pokušala već sam ne misliti na te. Srela novu ljubav, to sam vjerovala, njoj sam poklonila mjesece i sate, malo je trebalo da bi maska pala. Ta Ljubav je bila privid i zabluda voljeti ne znaju zbilja neki ljudi. Nije bilo vrijedno uloženog truda, ali nije moje da o tome sudim. ----------- Dopuna: 27 Mar 2006 23:04 --------- Potpuno predavanje Kad zadrhtim u tvojim rukama nježnim, Kao da se lahorom zalelujala jasika mlada. Ljubavlju nošeni, dodirima tijela ovjenčani, Na put do zvijezda ova strast nosi nas tada. I nema više obuzdavanja ni povlačenja iz ovog. Dok ne osjetimo oboje onaj vrhunac u sebi. U ovom slatkom predavanju dvaju bića, Ti zauvijek pripadaš meni i ja samo tebi. I više ni ne znam dodirujemo li se tijelima, Ili se milujemo pogledima što vatrom gore. Samo osjećam tisuće zvukova u ušima svojim, I tisuće bljeskova vidim kao u odsjaju zore. Može li ljubav riječima govoriti ovako snažno, Kao što govori šutnjom, pogledom i tijelima? Može li se iskreno duša duši predati govorom, Ili se to može samo ljubavlju, dodirom i djelima? Uz tebe sam sretna, osjećam se poželjnom i mladom, U rukama tvojim ponovo postajem putena žena. Sve svoje osjećaje, sva čula i sve što posjedujem, Darujem ti, srećo moja, poklanjam za sva vremena. ----------- Dopuna: 27 Mar 2006 23:07 --------- Oprosti što te budim iz snova Oprosti, ponekad te probudim iz snova, Nesvjesno, nije mi to nikad namjera bila. Samo, zaboravim da ti radiš do dugo u noć, Dok mene u krevetu pokriva saten ili meka svila. Onda te ujutro, neoprezno, iz želje da smo skupa, Budim iz najljepših i najslađih snova tvojih. Nemoj mi zamjeriti, srce me jednostavno povuče, Da se podsjetim u stvarnosti svih snova svojih. Ne budim te iz ljubomore, iz zavisti sto spavaš, Htjela bih svaki trenutak provesti u tvome krilu. Zato prihvati moju nespretnost i neuviđavnost, I priušti mi još jednu onakvu strastvenost milu. Jer kad se stvarno probudiš i iz kreveta ustaneš, Čekat će te ono što oduvijek najviše voliš. Toplina, nježnost, ljubav i osjećaj pripadanja. Za koju si puno uložio u namjeri da je zauvijek osvojiš. Molim te, oprosti još jednom, ovom ranoraniocu, Ponekad nesvjesno poredim te sa sobom. Samo se nasmiješi, zagrli me nježno i poljubi I ja ću biti mirna i sretna, zajedno s tobom. ----------- Dopuna: 27 Mar 2006 23:09 --------- Ponekad su i suze lijek Ne pitaj me zašto sam danas plakala, Jednostavno, danas je bio takav dan. Nije u meni sumnja ljubav potopila, Niti se rasplinuo ovaj naš ljubavni san. Kad si daleko i moje te ruke s čežnjom traže, Kao da se u meni srce počinje da steže. Prokleta daljina zna tako izmučit čovjeka, Umjesto da ga još jačom ljubavlju hrani i veže. Plakala sam jer sam se poželjela tvoje blizine, Jer mi je sve teže i bolnije zivjeti dane bez tebe, Ne mogu podnijeti više stalne odlaske i dolaske, I ne mogu više susprezati suze i nervirati sebe. A onda, postanem svjesna realnosti ove, Znam, moram biti strppjiva i čekati samo. Zasto odaberemo uvijek najduži put do sreće, I zašto odmah ruku jedno drugom ne damo? Zašto je čovjek izmislio uopće pojam čekanje, Zar nije dovoljno što nam godine prolaze brzo? Ovim suzama ću vratiti simijeh na lice, kad nazoveš, I smirena znati da mi sretni dani u tvom naručju dolaze. _________________ ----------- Dopuna: 27 Mar 2006 23:13 --------- U njegovom rodio se moj pogled.... I oboje slepi od ljubavi ne primetismo kada se zauvek ugasila..... Ne mogu , ne umem i ... necu vise ! ----------- Dopuna: 16 Apr 2006 17:12 --------- Ti dobro znas da ja znam s kim si provela noc i jos znam da te nije bilo sram kad te skidao on al' nije on samo on doso u tvoj stan ni prvi put ni zadnji put bila je ceta djaka za jedan dan zasto pravis slona od mene za tako nesto nema potrebe on je cijele noci bio kraj tebe i gurao je tamo gde ne smije a znaju svi majke mi nikom nisam pricao a sta i da jesam ne bih mnogo lagao ne znas ti jos manje ja a doznat cemo sve cija si i cije je to sto nosis ispod haljine ... ----------- Dopuna: 16 Apr 2006 17:26 --------- "... Znaš, ponekad se pitam je li baš moralo toliko dugo bez tebe? probaj zamisliti kako je teško voziti se noću kroz pusti grad u društvu gospodje samoće. I zbog toga se nemoj dosadjivati kad preterujem s nježnostima jer za tebe, ljubavi moja, nježnost je jedina istina. Na licu ti vidim da si i u snovima sretna, a ja više nisam ne znam, ima li razloga spavati, jer suviše je lijepo uživo vidjeti san. Ljubav se zove imenom tvojim... Da. Ti si ta samo meni potrebna tvoje lice nježna je moja istina tvoje tijelo osjećam i budi me tvoj dah volim te jer ova noć je iskrena poput nas samo ti sve tajne znaš o meni moja ljubavi sve ono što sam ja samo ti ti jedina si sreća u mojoj istini moja ljubavi nikad nisam kao tebe nikog volio čak sam radi drugih žena sebe lagao vjerovao nisam nikad da sreća postoji tek sad vidim što je prava snaga ljubavi Srećo moja, hvala ti za sve ..." ----------- Dopuna: 16 Apr 2006 17:29 --------- "... Vidio sam svijet. Vidio sam istok, zapad i jug. Vidio sam bijedu, sjaj i glad. Ipak je mir, Ipak je pjesma U mom srcu i sad. Samocu znam. Bio sam voljen, ostavljan i sam. Bio sam tužan svaki dan. Ipak je mir, Ipak je pjesma U mom srcu i sad. Pjevao sam kad za ljubav molim. Pjevam ženi koju Volim, volim, volim. Ko zna gdje cu biti još. Ko zna sta cu radit još. Ko zna kog cu voljet još. I kad prode sve, Ali kad prode sve Pjevat cu i tad..." ----------- Dopuna: 16 Apr 2006 17:33 --------- " ... S predumišljajem Sa šakom preko lica ,dok jecaje mi gušiš , budi samo ono što i uvek , budi samo pažljiv , povredi me nežno , jer , možda ti oprost nađem , za sutra , kada te setim još jednom , da dovoljan si uvek bio .... Ne daj da vrisnem , u očaju tupom , ne daj da oči ti vidim , da vidim sebe u krvavim njima ... Stegni mi zglobove , pomisli , zadnje je , pokaži ko zaista jesi , iza svih maski , iza dodira , reči , da voliš me ludo... I šapući tiho , da ja sam kriva , što retko izbor sam davala svima , sigurnim pokretom , potišten budi , prebaci tugu na moje grudi , dahom dok lediš mi suze , pa s užitkom provali u ranu , što cedi godine i žuč u njima ... Neću želeti da dozivam pomoć , jer tebi u stidu i sramu ,pomoći nema , želim samo da umrem , ovde , omrznuta od sebe same , od tebe poražena pohotom , zauvek ... Kuda da pođem obeležena tobom , kome da budem dobra sasvim , ti bićeš mnogima , znam , mene još uvek žedan i gladan... Pa eto ti kazne onda , mili , sa šakom preko lica , dok jecaje ti guši , ja , na fotografiji samo i jednom , možda , godine kad prođu , kad daju ti snage , oprost da mi tražiš ..." ----------- Dopuna: 16 Apr 2006 17:36 --------- "... Ako se sretnemo u nekom novom životu, neću Ti oprostiti za sve besane noći i nedovršene snove u njima. Neću Ti oprostiti za sve neostvarene duge šetnje pored jezera i nedovršene priče o lepim iskustvima. Dobro znaš da volim da Te slušam. Neću Ti oprostiti za sve neostvarene duge šetnje parkovima i nedovršene priče o životu. U tome smo uvek bili dobri! Ako se sretnemo u nekom novom životu, neću Ti oprostiti za neostvarena putovanja u nepoznata mesta gde su drugačiji ljudi i običaji, lepota i predeli. Znaš da oboje to volimo! Neću Ti oprostiti za neodsvirane pesme na gitari i neodigrane igre uz pesme koje su ispevane samo za NAS. Znaš da bih mogla To dok ne poludim! A više od svega, ako se sretnemo u sledećoj reinkarnaciji, neću Ti oprostiti VREME kad nismo bili zajedno. Znaš da nam ga je uvek bilo malo!..." ----------- Dopuna: 16 Apr 2006 17:38 --------- "... Ona ljubi preko volje ponekad mi dopušta da se igram njenim tijelom želi drugog kraj sebe ona ljubi preko volje vjerujem da nije zla ali ipak ima čudne navike zaposlila se preko veze tako bolje folira nema respekt za moj novac uvijek me provocira ona ljubi preko volje vjerujem da nije zla ali ipak ima čudne navike dolazi mi iznenada kada to ne očekujem traži razlog da mi spusti uvaljuje mi komplekse ona ljubi preko volje vjerujem da nije zla ali ipak ima čudne navike..." ----------- Dopuna: 16 Apr 2006 17:50 --------- "... Čudan miris osećam na tvome ramenu miris neke tajnosti u tvome pogledu reči teško razumem pričaš mi o nečemu a nikad nije bilo u našem vremenu Sećanja na tebe ne umiru u snu plašim se svakog sna jer znam da nisi tu sećanja na tebe ne umiru u snu plašim se svakog sna jer znam da nisi tu Tu su neki ljudi koje nikad nisam video stvari su drugačije a tako poznate želim da progovorim a ne mogu da prozborim neki drhtaj osećam a nit se budim..." ----------- Dopuna: 16 Apr 2006 17:56 --------- "... Ovo nije ispovest. Ovo je gore nego molitva. Hiljadu puta od jutros kao nekad te volim. Hiljadu puta od jutros ponovo ti se vraćam. Hiljadu puta od jutros ja se ponovo plašim za tebe, izgubljenu u vrtlogu geografskih karata, za tebe, podeljenu kao plakat ko zna kakvim ljudima. Da li sam još uvek ona mera po kojoj znaš ko te voli i koliko su pred tobom svi drugi bili goli? Ona mera po kojoj znaš ko te otima i ko plaća? Da li sam još uvek među svim tvojim životima onaj komadić najplavljeg oblaka u grudima i najkrvavijeg saća? " ----------- Dopuna: 16 Apr 2006 17:57 --------- "... Vestice, vestice Caras li? ti zivis tako jednostavno kao hiljadu drugih u satoru od fancuskog platna tvoje grudi u dva mala predsoblja u kucici od tanke odece tako malenoj tako malenoj da tvoje noge moraju na ulicu ti snivas skromno u svojim ocima ti gibas tako jednostvano ramenima kao hiljadu i jedna zena zasto se onda moj glas mora klanjati kao da prolazi kraljica? ja se predajem neizmerna vazdusna flota mirno prolazi hajde priznaj ti ( vestice vestice ) to radis, nije li istina caras..." ----------- Dopuna: 16 Apr 2006 18:00 --------- '... Odlazim, odlazim, Ostavljam te, ali ne kao prije. Ovaj put zauvjek, sad placi, Nikad više ti necu doc'...... Ni kada padaju kiše, ni kad me tuga svlada, Ni kad mi loše ide, nikad, nikad više. Oprosti mi dane buduce, Oprosti mi što cu možda i sretan biti. Što cu zaboravit' sve ovo, Što mi u ovom casu tako mnogo znaci. I ovu poslednju nježnost što boli, I suze... I tvoje nevjerstvo, što mi u srcu gori. Došao sam da ti kažem da Odlazim, odlazim, odlazim Jer srce ne mogu da prevarim. I zato odlazim, odlazim, odlazim. Praštat ne mogu jer odvec te volim. Odvec te volim. Odlazim..." ----------- Dopuna: 16 Apr 2006 18:07 --------- "... Osvrni se mirno na godine prošle U nizu što šapuću: "Bledo je" "Bledo je" Sasvim je isprano sećanje moje Ne želim da znam Začešljaj pramen straha sa lica Skloni te umorne zavidne oči Da ne vidim očaj Da ne vidim ništa što neću da znam Ostavi trag U dobrim si rukama Niko te neće Niko te neće ponovo zvati Iz dalekog grada u nezgodno vreme Da čuje ti glas I klize ti reči niz prozore gole U praznome stanu zidovi broje Zidovi znaju čuvati tajne I sakriti laž Ostavi trag Osvrni se mirno na godine prošle U nizu što šapuću: "Bledo je" "Bledo je" Sasvim je isprano sećanje moje Ne želim da znam Na kraju smo puta potpuno čisti I putpuno sami I beskrajno tupi Jer strašno je hladna krv koja teče I ostavlja trag ..." ----------- Dopuna: 16 Apr 2006 18:09 --------- "... Neki ljudi ulaze u nase zivote,ali brzo i izlaze.... Neki ostaju neko vreme....i ostavljaju tragove na dusi... ....nakon cega vise nikada nismo isti..." ----------- Dopuna: 16 Apr 2006 18:10 --------- '... Usne koje si jednom poljubio nisu iste usne . Dva puta neces ubrati istu ruzu , niti dotaknuti licem isto lice . Usne koje si dvaput poljubio nisu iste usne . U drugom poljubcu jos je uvijek zivo secanje na prvi poljubac ..." ----------- Dopuna: 16 Apr 2006 18:11 --------- "... Ako bi se kod mene jednom, ma kada, javila druga ljubav - bice joj tesko sa mnom. Ona ce morati da ima isto lice kao i moja prva ljubav. Isti cuperak. Isti prcast nos. Istu boju ociju. Isti hod. Iste navike. Istu cak adresu. U stvari, to i ne bi bila moja druga ljubav. To bi bio prosto nastavak moje prve, moje jedine ljubavi...' ----------- Dopuna: 16 Apr 2006 18:14 --------- "... Ne postojim više. Bijah jednom i nestadoh u plamenu moje ljubavi. Jedna ogromna vatra. Lagani pepeo rasu se u zraku I pade nežno pred tvoje noge. Ne gazi ga, u njemu kuca još moje srce...' ----------- Dopuna: 16 Apr 2006 18:20 --------- "... Sve te vodilo k meni iz daljine iz mraka sve te vodilo k meni već od prvih koraka Mada ništa nisi rekla ja sam znao ja sam znao iz tih kretnji, porijekla sve je isto sve je kao Sve te vodilo k meni sve što rode samoće mala primorska mjesta isti pisci i ploče kad te baci kao lađu noćni val do moga praga nije teško bilo znati da mi moraš biti draga da mi moraš biti draga Sve te vodilo k meni tvoje oči i usta tvoje ljubavi mrtve moja loša iskustva mi smo bili na početku istim vinom opijeni i kad si išla krivim putem sve te vodilo k meni sve te vodilo k meni Mi smo bili na početku istim vinom opijeni i kad si išla krivim putem sve te vodilo k meni sve te vodilo k meni..." ----------- Dopuna: 16 Apr 2006 18:39 --------- "... Ima dva muskarca koji uvek prelaze preko moje staze snene; jedan je onaj kog volim ja, drugi je onaj koji voli mene. Jedan je u nocnim snovima sto u mom mracnom duhu uzlecu, drugi je pred vratima moga srca, gde nikad ga pustiti necu. Jedan mi je pruzio prolecni dah srece sto nesta kao sen, drugi mi je dao ceo svoj zivot, ne dobiv za uzvrat ni tren. Jedan huci u pesmi krvi, gde ljubav slobodna plovi, drugi je jedno s tuznim danom u kome se dave snovi. Svaka zena stoji izmedj te dvojice, zaljubljena, ljubljena i chista = jednom se u sto leta stope i postanu bica ista..." ----------- Dopuna: 16 Apr 2006 18:41 --------- "... Odlutas po nekad i sanjam sam, priznajem ne ide, ali pokusavam... I UVEK DODJE D-moll... Spusti se ko lopov, po zicama, ruke mi napuni tvojim sitnicama... I tesko prodje sve to... Jedan D-moll me dobije, kako odes ti u sobi je... Glupi D-moll, uvek sazna kad je to... Uhvati me cvrsto i ne popusta, lud je za tisinom, to ne propusta... I vodi me u svoj plavicasti dom... Jedan D-moll me razvali, neki bi to prosto, tugom nazvali... NIJE TO, STA JE TUGA ZA D-moll... Ponekad te nema i sasvim sam, izmisljam nacin da malo smuvam dan... Al je lukav D-moll... Pusti da se svetla svud priguse, saceka poslednje, zvezde namiguse... Vuce mi rukav...idemo... Plasi me on... Gde si ti? Hiljadu se stvari, moglo desiti... Glupi D-moll...za kim tuguje svu noc? Uzme me u svoju tamnu kociju, nebo primi boju, tvojih ociju... ZNAM TAJ PUT...TO JE PRECICA ZA BOL... Jedan D-moll me razvali, neki bi to prosto, tugom nazvali... NIJE TO, STA JE TUGA ZA D-moll... Ostala je knjiga samo...par neprocitanih strana...i neke stvarcice od herente i porcelana...i jedan pulover...u kom si bila...i ostala je ploca Best of...i fina mala plava kutijica za puder...I JA SAM TE OSTAO ZELJAN DOK ME BUDE...MOJA MILA..." ----------- Dopuna: 16 Apr 2006 18:46 --------- "... Kome da pričam ljubavi moja kako te volim kako me ljubiš i kako mi nedostaješ kome da otkrijem tugu kad ja nemam nikog na svetu a sve mi tvoje u očima živi tvoja soba usne premazane medom naše jedino zajedničko buđenje naši susreti kome da ja pričam o tebi da razbijem suzu na hiljadu komada da me neko shvati kome da tvoje ruke opišem kad nisam s tobom a s tobom dišem..." ----------- Dopuna: 16 Apr 2006 18:49 --------- '... dugo sam pokušavao da shvatim šta to nije u redu sa majicom koju sam okačio na vrata ormara sve je izgledalo i više nego dobro čak i ispeglano gledao sam satima i konačno osetio rukavi kad su prazni onda je to tužno..." ----------- Dopuna: 16 Apr 2006 19:03 --------- "... Imamo isti kljuc i jedan krevet, svako svoju stranu! Razmenjujemo po pet reci i to u jednom danu.. A volimo se! Ne kao juce i sigurno ne kao sutra. Cutimo! Pravimo se ludi, ispod ociju gledamo, Ni mrve sebe nedamo! Ko je vise gresio? Ko ce kome vise nauditi? Ko ce koga pre ostaviti? I plakati! Zbog propustenog, zbog ne recenog. Zbog tog sto nismo plakali u dvoje! Zbog ponosa, srama ludila medju nama! ..Ti places sam! ..Ja placem sama..." ----------- Dopuna: 16 Apr 2006 19:05 --------- "...Uzdah Tih Borbi ravan Drhtaj Ruke moje traze te Vrište Tvojim imenom Drhtaj Traze Treptaj tela Usnama dah mi otkidaš Sebe poklanjaš Drhtaj Nema te..." ----------- Dopuna: 16 Apr 2006 19:08 --------- "... Moj zivot i dusa nose svoju tajnu Vecite ljubavi, sto se u tren shvati. Moj bol je bez nade... U cutanju trajnu Zivecu, al' Ona nista nece znati! Avaj! Nevidjen ce duh moj da je prati- Uvek sa Njom, al' ljubec' samocu beskajnu. Ici cu dok smrt mi zivljenje na skrati, Ne trazeci nista, cuvajuci tajnu... I Ona, sto Bog je stvori tako cednu, Nikad nece cuti mis'o moju jednu Sto svaki Njen korak sa ljubavlju oblece! I pitace, verna u zivotu svome, Citajuc' tu pesmu ispunjenu Njome "Koja je to zena?"- jer shvatiti nece..." ----------- Dopuna: 19 Apr 2006 11:54 --------- "djian@" ...A,reka nastavi svojim tokom... Hmmm...Naravno...naravno...I mali kamicak. " S`tim sto reka nastavi da svojim vitkim i lepim telom, vijugavo tece izmedju obala...A,sa njih da uskacu drugi zagrejani kamich`ci ...I da ,poneki od njih,svojim snaznim oblicima plivaju,rone i izranjaju iz nje...Pa,kad izadju na obalu,ako im to Ona dozvoli,da se zacakljenih ociju pohvale da su bili u njoj...kao sto ce mnogi ronioci ,kad izrone zadivljeno da prepricavaju o vidjenom i dozivljenom...Mnogi ce ,mudro i ljubomorno , da cute i ne podele svoja iskustva i saznanja...Poneki ce pozeleti da naprave svoje prve plivacke zamahe ,bas,u toj reci...A,poneki ,da se potsete kako su i oni ...nekada...nekada...Bice,verovatno i onih koji ce traziti ruku spasa da bi izasli iz nje...A,ti ces reko da odlucis o tome ...Da li da ih pustis ili da ih izbacis i odbacis...A,siroti ,mali,skakutavi kamicak?On ce da ostane negde uzvodno ,u toj prichici...Da se seca i nada ...Mozda nekad neka mala,bosa stopala naidju i doznole da se on poigra sa njihovim tajanstvenim mestima ...na njima...Da izazove ,poneki treptaj i ...secanje ili mozda prvinu...ako mu se posreci ...A,mozda taj osecaj kod neke putnice ,namernice izazove u njoj zelju da ga izvadi iz vode i ponese sa sobom ...Pa ,da joj nekad,u trenutcima ,osame,pruzi nesto od svojih mogucnosti i saznanja...Ko zna...Mozda ga pokupe bagerasi i bace u krec,cemant i pesak,pa bude negde, neki zabetonirani kamicak u nekoj drugoj prichici...Zivot je to...I kamichkova sreca sto je ,bar,za trenutak,bio deo te prichice,a,moglo je da bude i drugachije...Da stoji ili lezi na obali i sa uzdasima i tugom ,da gleda sva ta desavanja oko nje...I da nikada ne sazna...Nesto...Pa da cuti o tome i da ni Vama ne isprica nista o svemu tome...Ovako,sada i Vi znate,po nesto ...A,ne znate sve...I ne treba..." ----------- Dopuna: 09 Maj 2006 22:45 --------- Neizbežnost Je li to važno dal si bila verna? I da li ja bejah veran, nije li svejedno? Ne živi od nas bliskost neizmerna, i mi se nehotice promatramo žedno. Ja opet drhtim, ti si bleda, smerna, i slutiš bol, a čekaš ga k'o žedna. Trenuci šumno teku kao vode, a strast već vreba, gde da nas probode. I ko nas stvori baš jedno za drugo, Bog ili Usud, primismo to hladno. No, mi smo usred magičnoga kruga i ukleti, odjednom, iznenadno. Zgrozi nas sreća, ta teskobna tuga, mi padamo, dva sidra, mirno na dno. Ne, ovo nije slučaj, ni ljubav ni nežnost, nad nama vlada samo Neizbežnost. nepoznati autor |