TECH deo OPŠTI deo VOJNI forumi

Blog korisnika tvrdoje

Ne znam -KO Je ?
Idi na vrh
Ovo posvecujem Mojoj Dami .
Ona zna KoJoj , a i ja znam da Ona zna ...: Very Happy Zaljubljen



BLAZENO SNIVAS

Gledam Te krisom kradem od zbilje
Tones u snove oni Te vuku
Koluti dima nase okrilje
I pramen kose mazi Ti ruku

Postelja puna premora zlatna
Zavesu njisu zvezdane rese
Kandila svetlost car blagodatna
Sve lepe slike pogled mi zdese

Ne diraj vele nagotu tame
Blazeno sniva san-krilatica
Vrhom jezika svlazih Ti rame
I oteh pospan osmeh sa lica

Prsti mi drhte ruka mi krenu
Granata senka lice Ti mrezi
Umalo kraci osmeh da svenu
U kosi zlato cakleci lezi

Osvitom zore pokrij me zudno
Hocu da zebem toplinu mamim
Neka mi bdenje jeste nepresudno
S posteljom sapcem i sobom samim.

----------- Dopuna: 27 Mar 2006 22:57 ---------

Za trenutak ukrao sam vreme

Sazdao sam od karata snova
krhku kulu što se život zove,
svakog dana jedna karta nova
usadi se u njene vrhove

Vrhove što oblacima sežu
i paraju višnje Božje polje,
ne trenutak pokid'o sam mrežu
snagom snova, maštanja i volje.

Za trenutak ukrao sam vreme
umirio oblake i reke,
sve što beše u trenu zaneme,
video sam puteve daleke.

Video sam i daljnje i bližnje,
amovi im oko vrata zveče.
video sam i višnje i nižnje,
pred skutima Stvaraoca kleče

Za trenutak otvorio oči,
istog trena proglašen sam ludim
i shvatio kuda treba poći,
poželeo da se ne probudim.

Plakao sam suzom očajnika
i patio nesrećnika rane,
molio se pesmom pokajnika,
gledao sam znane i neznane.

Video sam braću nerođenu
i video neumrle seni,
gledao i dragu nesuđenu,
sve što beše, javilo se meni.

Od ratova video sam gore,
gledao sam zemlja mrtve pljuje,
pola sveta progutalo more,
Bog sve vidi al' vapaj ne čuje.

Gled'o zvezde umivene sjajem,
zlatom srebrom okićeno nebo,
Videh kako rasipam i dajem,
sve što imam, što sam nekad treb'o.

I mirisnu ružicu u trnju,
gledao sam ispod zemlje travne.
I od crne noći videh crnju,
Samo tebi ja ne nađoh ravne !

----------- Dopuna: 27 Mar 2006 23:00 ---------

Večeras počinjemo živjeti

Večeras te očekujem da mi dođes u stvarnosti,
Usnama svojim toplim i mekim da me cjelivaš.
Toliko sam čeznula za toplim zagrljajem tvojim,
I srcem svojim molila da me ljubavlju darivaš.

Doći ćeš tiho, lagano, kao što tiho i postojiš,
Pomilovat me nježno i milo po licu i kosi,
A ja cu zahvaljivati nebu što mi te podarilo
I što me tvoje srce u sebi iskreno nosi.

Šaputat ćeš mi nježno koliko si me poželio,
Koliko si i sam isčekivao ovaj naš susret.
Sva ću se mazno uvući u tvoje krilo toplo i meko,
I pripremiti se za još jedan naš neponovljivi let.

Ovaj put ostaješ, nećeš me napuštati više,
Sad će i nas dvoje obasjati svjetlost i ljepota.
Zar nismo isuviše dugo patili i žrtvovali sebe
I dobijali nemilosrdne i teške udarce od života.

Sad ćemo ići zajedno, u novo, svjetlije sutra,
Putem kojim smo započeli, sad smo i produžili.
I mi imamo pravo na ponovnu sreću i radost,
Jer smo je našim čekanjima iskreno i zaslužili.

----------- Dopuna: 27 Mar 2006 23:02 ---------

Moja Ljubav nosi Tvoje ime

Tebi snove posvećujem svoje.
Moja ljeta proljeća i zime.
Tebi dušo moje pjesme poje.
Ljubav moja nosi tvoje ime.

Dogodi se da odlutam često,
po sjećanju, kopam uspomene
dok pod suncem tražim svoje mjesto,
samo sjena od one sam žene.

Nisam više ona što sam bila.
Ne vjerujem da ću ikad biti,
ko' ptica sam slomljenoga krila,
tugu svoju ne mogu sakriti.

Uvijek kad mi život kockice posloži
i onda kad ne znam, kamo dalje, kuda,
i kad' mi tijesno u vlastitoj koži
u sjećanje krenem očekujuć' čuda.

Pokušala već sam ne misliti na te.
Srela novu ljubav, to sam vjerovala,
njoj sam poklonila mjesece i sate,
malo je trebalo da bi maska pala.

Ta Ljubav je bila privid i zabluda
voljeti ne znaju zbilja neki ljudi.
Nije bilo vrijedno uloženog truda,
ali nije moje da o tome sudim.

----------- Dopuna: 27 Mar 2006 23:04 ---------

Potpuno predavanje


Kad zadrhtim u tvojim rukama nježnim,
Kao da se lahorom zalelujala jasika mlada.
Ljubavlju nošeni, dodirima tijela ovjenčani,
Na put do zvijezda ova strast nosi nas tada.

I nema više obuzdavanja ni povlačenja iz ovog.
Dok ne osjetimo oboje onaj vrhunac u sebi.
U ovom slatkom predavanju dvaju bića,
Ti zauvijek pripadaš meni i ja samo tebi.

I više ni ne znam dodirujemo li se tijelima,
Ili se milujemo pogledima što vatrom gore.
Samo osjećam tisuće zvukova u ušima svojim,
I tisuće bljeskova vidim kao u odsjaju zore.

Može li ljubav riječima govoriti ovako snažno,
Kao što govori šutnjom, pogledom i tijelima?
Može li se iskreno duša duši predati govorom,
Ili se to može samo ljubavlju, dodirom i djelima?

Uz tebe sam sretna, osjećam se poželjnom i mladom,
U rukama tvojim ponovo postajem putena žena.
Sve svoje osjećaje, sva čula i sve što posjedujem,
Darujem ti, srećo moja, poklanjam za sva vremena.

----------- Dopuna: 27 Mar 2006 23:07 ---------

Oprosti što te budim iz snova

Oprosti, ponekad te probudim iz snova,
Nesvjesno, nije mi to nikad namjera bila.
Samo, zaboravim da ti radiš do dugo u noć,
Dok mene u krevetu pokriva saten ili meka svila.

Onda te ujutro, neoprezno, iz želje da smo skupa,
Budim iz najljepših i najslađih snova tvojih.
Nemoj mi zamjeriti, srce me jednostavno povuče,
Da se podsjetim u stvarnosti svih snova svojih.

Ne budim te iz ljubomore, iz zavisti sto spavaš,
Htjela bih svaki trenutak provesti u tvome krilu.
Zato prihvati moju nespretnost i neuviđavnost,
I priušti mi još jednu onakvu strastvenost milu.

Jer kad se stvarno probudiš i iz kreveta ustaneš,
Čekat će te ono što oduvijek najviše voliš.
Toplina, nježnost, ljubav i osjećaj pripadanja.
Za koju si puno uložio u namjeri da je zauvijek osvojiš.

Molim te, oprosti još jednom, ovom ranoraniocu,
Ponekad nesvjesno poredim te sa sobom.
Samo se nasmiješi, zagrli me nježno i poljubi
I ja ću biti mirna i sretna, zajedno s tobom.

----------- Dopuna: 27 Mar 2006 23:09 ---------

Ponekad su i suze lijek


Ne pitaj me zašto sam danas plakala,
Jednostavno, danas je bio takav dan.
Nije u meni sumnja ljubav potopila,
Niti se rasplinuo ovaj naš ljubavni san.

Kad si daleko i moje te ruke s čežnjom traže,
Kao da se u meni srce počinje da steže.
Prokleta daljina zna tako izmučit čovjeka,
Umjesto da ga još jačom ljubavlju hrani i veže.

Plakala sam jer sam se poželjela tvoje blizine,
Jer mi je sve teže i bolnije zivjeti dane bez tebe,
Ne mogu podnijeti više stalne odlaske i dolaske,
I ne mogu više susprezati suze i nervirati sebe.

A onda, postanem svjesna realnosti ove,
Znam, moram biti strppjiva i čekati samo.
Zasto odaberemo uvijek najduži put do sreće,
I zašto odmah ruku jedno drugom ne damo?

Zašto je čovjek izmislio uopće pojam čekanje,
Zar nije dovoljno što nam godine prolaze brzo?
Ovim suzama ću vratiti simijeh na lice, kad nazoveš,
I smirena znati da mi sretni dani u tvom naručju dolaze.
_________________

----------- Dopuna: 27 Mar 2006 23:13 ---------

U njegovom
rodio se moj pogled....
I oboje slepi od ljubavi
ne primetismo
kada se zauvek ugasila.....

Ne mogu , ne umem i ... necu vise !

----------- Dopuna: 16 Apr 2006 17:12 ---------

Ti dobro znas
da ja znam
s kim si provela noc

i jos znam
da te nije bilo sram
kad te skidao on

al' nije on
samo on
doso u tvoj stan

ni prvi put
ni zadnji put
bila je ceta djaka za jedan dan

zasto pravis slona od mene
za tako nesto
nema potrebe
on je cijele noci
bio kraj tebe
i gurao je tamo gde ne smije

a znaju svi
majke mi
nikom nisam pricao

a sta i da jesam
ne bih mnogo lagao

ne znas ti
jos manje ja

a doznat cemo sve

cija si i cije je
to sto nosis ispod haljine ...

----------- Dopuna: 16 Apr 2006 17:26 ---------

"...
Znaš, ponekad se pitam
je li baš moralo toliko dugo bez tebe?
probaj zamisliti kako je teško
voziti se noću kroz pusti grad u
društvu gospodje samoće.
I zbog toga se nemoj dosadjivati
kad preterujem s nježnostima
jer za tebe, ljubavi moja, nježnost
je jedina istina.
Na licu ti vidim da si i u
snovima sretna, a ja više nisam
ne znam, ima li razloga spavati,
jer suviše je lijepo uživo
vidjeti san.
Ljubav se zove imenom tvojim...

Da. Ti si ta
samo meni potrebna
tvoje lice
nježna je moja istina
tvoje tijelo osjećam
i budi me tvoj dah
volim te
jer ova noć je iskrena
poput nas
samo ti
sve tajne znaš o meni
moja ljubavi
sve ono što sam ja
samo ti
ti jedina si sreća u mojoj istini
moja ljubavi
nikad nisam kao tebe
nikog volio
čak sam radi drugih žena
sebe lagao
vjerovao nisam nikad
da sreća postoji
tek sad vidim
što je prava snaga ljubavi
Srećo moja, hvala ti za sve ..."

----------- Dopuna: 16 Apr 2006 17:29 ---------

"...
Vidio sam svijet.
Vidio sam istok, zapad i jug.
Vidio sam bijedu, sjaj i glad.

Ipak je mir,
Ipak je pjesma
U mom srcu i sad.

Samocu znam.
Bio sam voljen, ostavljan i sam.
Bio sam tužan svaki dan.

Ipak je mir,
Ipak je pjesma
U mom srcu i sad.

Pjevao sam kad za ljubav molim.
Pjevam ženi koju
Volim, volim, volim.

Ko zna gdje cu biti još.
Ko zna sta cu radit još.
Ko zna kog cu voljet još.

I kad prode sve,
Ali kad prode sve
Pjevat cu i tad..."

----------- Dopuna: 16 Apr 2006 17:33 ---------

" ...
S predumišljajem


Sa šakom preko lica ,dok jecaje mi gušiš ,
budi samo ono što i uvek ,
budi samo pažljiv , povredi me nežno ,
jer , možda ti oprost nađem ,
za sutra , kada te setim još jednom ,
da dovoljan si uvek bio ....
Ne daj da vrisnem , u očaju tupom ,
ne daj da oči ti vidim ,
da vidim sebe u krvavim njima ...
Stegni mi zglobove , pomisli , zadnje je ,
pokaži ko zaista jesi , iza svih maski ,
iza dodira , reči , da voliš me ludo...
I šapući tiho , da ja sam kriva ,
što retko izbor sam davala svima ,
sigurnim pokretom , potišten budi ,
prebaci tugu na moje grudi ,
dahom dok lediš mi suze ,
pa s užitkom provali u ranu ,
što cedi godine i žuč u njima ...
Neću želeti da dozivam pomoć ,
jer tebi u stidu i sramu ,pomoći nema ,
želim samo da umrem , ovde ,
omrznuta od sebe same ,
od tebe poražena pohotom , zauvek ...
Kuda da pođem obeležena tobom ,
kome da budem dobra sasvim ,
ti bićeš mnogima , znam ,
mene još uvek žedan i gladan...
Pa eto ti kazne onda , mili ,
sa šakom preko lica , dok jecaje ti guši ,
ja , na fotografiji samo i jednom , možda ,
godine kad prođu , kad daju ti snage ,
oprost da mi tražiš ..."

----------- Dopuna: 16 Apr 2006 17:36 ---------

"...
Ako se sretnemo u nekom novom životu,
neću Ti oprostiti za sve besane noći
i nedovršene snove u njima.

Neću Ti oprostiti za sve neostvarene
duge šetnje pored jezera
i nedovršene priče o lepim iskustvima.
Dobro znaš da volim da Te slušam.

Neću Ti oprostiti za sve neostvarene
duge šetnje parkovima
i nedovršene priče o životu.
U tome smo uvek bili dobri!

Ako se sretnemo u nekom novom životu,
neću Ti oprostiti za neostvarena
putovanja u nepoznata mesta
gde su drugačiji ljudi i običaji, lepota i predeli.
Znaš da oboje to volimo!

Neću Ti oprostiti za neodsvirane
pesme na gitari
i neodigrane igre uz pesme
koje su ispevane samo za NAS.
Znaš da bih mogla To dok ne poludim!

A više od svega,
ako se sretnemo u sledećoj reinkarnaciji,
neću Ti oprostiti
VREME kad nismo bili zajedno.
Znaš da nam ga je uvek bilo malo!..."

----------- Dopuna: 16 Apr 2006 17:38 ---------

"...
Ona ljubi preko volje
ponekad mi dopušta
da se igram njenim tijelom
želi drugog kraj sebe
ona ljubi preko volje
vjerujem da nije zla
ali ipak ima čudne navike
zaposlila se preko veze
tako bolje folira
nema respekt za moj novac
uvijek me provocira
ona ljubi preko volje
vjerujem da nije zla
ali ipak ima čudne navike
dolazi mi iznenada
kada to ne očekujem
traži razlog da mi spusti
uvaljuje mi komplekse
ona ljubi preko volje
vjerujem da nije zla
ali ipak ima čudne navike..."

----------- Dopuna: 16 Apr 2006 17:50 ---------

"...
Čudan miris osećam na tvome ramenu
miris neke tajnosti u tvome pogledu
reči teško razumem pričaš mi o nečemu
a nikad nije bilo u našem vremenu

Sećanja na tebe ne umiru u snu
plašim se svakog sna jer znam da nisi tu
sećanja na tebe ne umiru u snu
plašim se svakog sna jer znam da nisi tu


Tu su neki ljudi koje nikad nisam video
stvari su drugačije a tako poznate
želim da progovorim a ne mogu da prozborim
neki drhtaj osećam a nit se budim..."

----------- Dopuna: 16 Apr 2006 17:56 ---------

"...
Ovo nije ispovest.
Ovo je gore nego molitva.

Hiljadu puta od jutros kao nekad te volim.
Hiljadu puta od jutros ponovo ti se vraćam.
Hiljadu puta od jutros ja se ponovo plašim
za tebe,
izgubljenu u vrtlogu geografskih karata,
za tebe,
podeljenu kao plakat ko zna kakvim ljudima.

Da li sam još uvek ona mera
po kojoj znaš ko te voli

i koliko su pred tobom svi drugi bili goli?

Ona mera po kojoj znaš ko te otima
i ko plaća?

Da li sam još uvek među svim tvojim životima
onaj komadić najplavljeg oblaka u grudima
i najkrvavijeg saća? "

----------- Dopuna: 16 Apr 2006 17:57 ---------

"...
Vestice, vestice

Caras li?
ti zivis tako jednostavno
kao hiljadu drugih
u satoru od fancuskog platna
tvoje grudi u dva mala predsoblja
u kucici od tanke odece
tako malenoj tako malenoj
da tvoje noge moraju na ulicu
ti snivas skromno u svojim ocima
ti gibas tako jednostvano ramenima
kao hiljadu i jedna zena
zasto se onda moj glas mora klanjati
kao da prolazi kraljica?

ja se predajem

neizmerna vazdusna flota
mirno prolazi

hajde priznaj ti
( vestice vestice )
to radis, nije li istina

caras..."

----------- Dopuna: 16 Apr 2006 18:00 ---------

'...
Odlazim, odlazim,
Ostavljam te, ali ne kao prije.
Ovaj put zauvjek, sad placi,
Nikad više ti necu doc'......
Ni kada padaju kiše, ni kad me tuga svlada,
Ni kad mi loše ide, nikad, nikad više.

Oprosti mi dane buduce,
Oprosti mi što cu možda i sretan biti.
Što cu zaboravit' sve ovo,
Što mi u ovom casu tako mnogo znaci.
I ovu poslednju nježnost što boli,
I suze...
I tvoje nevjerstvo, što mi u srcu gori.

Došao sam da ti kažem da
Odlazim, odlazim, odlazim
Jer srce ne mogu da prevarim.
I zato odlazim, odlazim, odlazim.
Praštat ne mogu jer odvec te volim.
Odvec te volim.

Odlazim..."

----------- Dopuna: 16 Apr 2006 18:07 ---------

"...
Osvrni se mirno na godine prošle
U nizu što šapuću:
"Bledo je"
"Bledo je"
Sasvim je isprano sećanje moje
Ne želim da znam

Začešljaj pramen straha sa lica
Skloni te umorne zavidne oči
Da ne vidim očaj
Da ne vidim ništa što neću da znam

Ostavi trag

U dobrim si rukama
Niko te neće
Niko te neće ponovo zvati
Iz dalekog grada u nezgodno vreme
Da čuje ti glas

I klize ti reči niz prozore gole
U praznome stanu zidovi broje
Zidovi znaju čuvati tajne
I sakriti laž

Ostavi trag

Osvrni se mirno na godine prošle
U nizu što šapuću:
"Bledo je"
"Bledo je"
Sasvim je isprano sećanje moje
Ne želim da znam

Na kraju smo puta potpuno čisti
I putpuno sami
I beskrajno tupi
Jer strašno je hladna krv koja teče
I ostavlja trag ..."

----------- Dopuna: 16 Apr 2006 18:09 ---------

"...
Neki ljudi ulaze u nase zivote,ali brzo i izlaze....
Neki ostaju neko vreme....i ostavljaju tragove na dusi...
....nakon cega vise nikada nismo isti..."

----------- Dopuna: 16 Apr 2006 18:10 ---------

'...
Usne koje si jednom poljubio
nisu iste usne .
Dva puta neces ubrati
istu ruzu ,
niti dotaknuti licem isto lice .

Usne koje si dvaput poljubio
nisu iste usne .
U drugom poljubcu
jos je uvijek zivo
secanje na prvi poljubac ..."

----------- Dopuna: 16 Apr 2006 18:11 ---------

"...
Ako bi se kod mene jednom, ma kada, javila druga ljubav
- bice joj tesko sa mnom.

Ona ce morati da ima isto lice kao i moja prva ljubav.
Isti cuperak. Isti prcast nos. Istu boju ociju.
Isti hod. Iste navike. Istu cak adresu.

U stvari, to i ne bi bila moja druga ljubav.
To bi bio prosto nastavak moje prve,

moje jedine ljubavi...'

----------- Dopuna: 16 Apr 2006 18:14 ---------

"...
Ne postojim više.
Bijah jednom i nestadoh
u plamenu moje ljubavi.
Jedna ogromna vatra.
Lagani pepeo rasu se u zraku
I pade nežno pred tvoje noge.
Ne gazi ga, u njemu kuca još moje srce...'

----------- Dopuna: 16 Apr 2006 18:20 ---------

"...
Sve te vodilo k meni iz daljine iz mraka
sve te vodilo k meni već od prvih koraka
Mada ništa nisi rekla ja sam znao
ja sam znao iz tih kretnji, porijekla
sve je isto sve je kao

Sve te vodilo k meni sve što rode samoće
mala primorska mjesta isti pisci i ploče
kad te baci kao lađu noćni val do moga praga
nije teško bilo znati da mi moraš biti draga
da mi moraš biti draga

Sve te vodilo k meni tvoje oči i usta
tvoje ljubavi mrtve moja loša iskustva
mi smo bili na početku istim vinom opijeni
i kad si išla krivim putem sve te vodilo k meni
sve te vodilo k meni

Mi smo bili na početku istim vinom opijeni
i kad si išla krivim putem sve te vodilo k meni
sve te vodilo k meni..."

----------- Dopuna: 16 Apr 2006 18:39 ---------

"...
Ima dva muskarca koji uvek
prelaze preko moje staze snene;
jedan je onaj kog volim ja,
drugi je onaj koji voli mene.

Jedan je u nocnim snovima
sto u mom mracnom duhu uzlecu,
drugi je pred vratima moga srca,
gde nikad ga pustiti necu.

Jedan mi je pruzio prolecni dah
srece sto nesta kao sen,
drugi mi je dao ceo svoj zivot,
ne dobiv za uzvrat ni tren.

Jedan huci u pesmi krvi,
gde ljubav slobodna plovi,
drugi je jedno s tuznim danom
u kome se dave snovi.

Svaka zena stoji izmedj te dvojice,
zaljubljena, ljubljena i chista =
jednom se u sto leta stope
i postanu bica ista..."

----------- Dopuna: 16 Apr 2006 18:41 ---------

"...
Odlutas po nekad
i sanjam sam,
priznajem ne ide,
ali pokusavam...

I UVEK DODJE D-moll...

Spusti se ko lopov,
po zicama,
ruke mi napuni
tvojim sitnicama...

I tesko prodje sve to...

Jedan D-moll
me dobije,
kako odes ti
u sobi je...

Glupi D-moll, uvek sazna kad je to...

Uhvati me cvrsto
i ne popusta,
lud je za tisinom,
to ne propusta...

I vodi me u svoj plavicasti dom...

Jedan D-moll
me razvali,
neki bi to prosto,
tugom nazvali...

NIJE TO, STA JE TUGA ZA D-moll...

Ponekad te nema
i sasvim sam,
izmisljam nacin da
malo smuvam dan...

Al je lukav D-moll...

Pusti da se svetla
svud priguse,
saceka poslednje,
zvezde namiguse...

Vuce mi rukav...idemo...

Plasi me on...
Gde si ti?
Hiljadu se stvari,
moglo desiti...

Glupi D-moll...za kim tuguje svu noc?

Uzme me u svoju
tamnu kociju,
nebo primi boju,
tvojih ociju...

ZNAM TAJ PUT...TO JE PRECICA ZA BOL...

Jedan D-moll
me razvali,
neki bi to prosto,
tugom nazvali...

NIJE TO, STA JE TUGA ZA D-moll...

Ostala je knjiga samo...par neprocitanih strana...i neke stvarcice od herente i porcelana...i jedan pulover...u kom si bila...i ostala je ploca Best of...i fina mala plava kutijica za puder...I JA SAM TE OSTAO ZELJAN DOK ME BUDE...MOJA MILA..."

----------- Dopuna: 16 Apr 2006 18:46 ---------

"...
Kome da pričam ljubavi moja
kako te volim
kako me ljubiš
i kako mi nedostaješ
kome da otkrijem tugu
kad ja nemam nikog na svetu
a sve mi tvoje u očima živi
tvoja soba
usne premazane medom
naše jedino zajedničko buđenje
naši susreti
kome da ja pričam o tebi
da razbijem suzu na hiljadu komada
da me neko shvati
kome da tvoje ruke opišem
kad nisam s tobom
a s tobom dišem..."

----------- Dopuna: 16 Apr 2006 18:49 ---------

'...
dugo sam pokušavao
da shvatim
šta to nije u redu
sa majicom koju sam okačio
na vrata ormara
sve je izgledalo
i više nego dobro
čak i ispeglano
gledao sam satima
i konačno osetio
rukavi kad su prazni
onda je to tužno..."

----------- Dopuna: 16 Apr 2006 19:03 ---------

"...
Imamo isti kljuc i jedan krevet,
svako svoju stranu!
Razmenjujemo po pet reci
i to u jednom danu..
A volimo se!
Ne kao juce i
sigurno ne kao sutra.
Cutimo!
Pravimo se ludi,
ispod ociju gledamo,
Ni mrve sebe nedamo!
Ko je vise gresio?
Ko ce kome vise nauditi?
Ko ce koga pre ostaviti?
I plakati!
Zbog propustenog, zbog ne recenog.
Zbog tog sto nismo plakali u dvoje!
Zbog ponosa, srama
ludila medju nama!
..Ti places sam!
..Ja placem sama..."

----------- Dopuna: 16 Apr 2006 19:05 ---------

"...Uzdah
Tih
Borbi ravan
Drhtaj
Ruke moje
traze te
Vrište
Tvojim imenom
Drhtaj
Traze
Treptaj tela
Usnama dah
mi otkidaš
Sebe poklanjaš
Drhtaj
Nema te..."

----------- Dopuna: 16 Apr 2006 19:08 ---------

"...
Moj zivot i dusa nose svoju tajnu
Vecite ljubavi, sto se u tren shvati.
Moj bol je bez nade... U cutanju trajnu
Zivecu, al' Ona nista nece znati!

Avaj! Nevidjen ce duh moj da je prati-
Uvek sa Njom, al' ljubec' samocu beskajnu.
Ici cu dok smrt mi zivljenje na skrati,
Ne trazeci nista, cuvajuci tajnu...

I Ona, sto Bog je stvori tako cednu,
Nikad nece cuti mis'o moju jednu
Sto svaki Njen korak sa ljubavlju oblece!

I pitace, verna u zivotu svome,
Citajuc' tu pesmu ispunjenu Njome
"Koja je to zena?"- jer shvatiti nece..."

----------- Dopuna: 19 Apr 2006 11:54 ---------

"djian@" ...A,reka nastavi svojim tokom... Hmmm...Naravno...naravno...I mali kamicak. " S`tim sto reka nastavi da svojim vitkim i lepim telom, vijugavo tece izmedju obala...A,sa njih da uskacu drugi zagrejani kamich`ci ...I da ,poneki od njih,svojim snaznim oblicima plivaju,rone i izranjaju iz nje...Pa,kad izadju na obalu,ako im to Ona dozvoli,da se zacakljenih ociju pohvale da su bili u njoj...kao sto ce mnogi ronioci ,kad izrone zadivljeno da prepricavaju o vidjenom i dozivljenom...Mnogi ce ,mudro i ljubomorno , da cute i ne podele svoja iskustva i saznanja...Poneki ce pozeleti da naprave svoje prve plivacke zamahe ,bas,u toj reci...A,poneki ,da se potsete kako su i oni ...nekada...nekada...Bice,verovatno i onih koji ce traziti ruku spasa da bi izasli iz nje...A,ti ces reko da odlucis o tome ...Da li da ih pustis ili da ih izbacis i odbacis...A,siroti ,mali,skakutavi kamicak?On ce da ostane negde uzvodno ,u toj prichici...Da se seca i nada ...Mozda nekad neka mala,bosa stopala naidju i doznole da se on poigra sa njihovim tajanstvenim mestima ...na njima...Da izazove ,poneki treptaj i ...secanje ili mozda prvinu...ako mu se posreci ...A,mozda taj osecaj kod neke putnice ,namernice izazove u njoj zelju da ga izvadi iz vode i ponese sa sobom ...Pa ,da joj nekad,u trenutcima ,osame,pruzi nesto od svojih mogucnosti i saznanja...Ko zna...Mozda ga pokupe bagerasi i bace u krec,cemant i pesak,pa bude negde, neki zabetonirani kamicak u nekoj drugoj prichici...Zivot je to...I kamichkova sreca sto je ,bar,za trenutak,bio deo te prichice,a,moglo je da bude i drugachije...Da stoji ili lezi na obali i sa uzdasima i tugom ,da gleda sva ta desavanja oko nje...I da nikada ne sazna...Nesto...Pa da cuti o tome i da ni Vama ne isprica nista o svemu tome...Ovako,sada i Vi znate,po nesto ...A,ne znate sve...I ne treba..."

----------- Dopuna: 09 Maj 2006 22:45 ---------

Neizbežnost
Je li to važno dal si bila verna?
I da li ja bejah veran, nije li svejedno?
Ne živi od nas bliskost neizmerna,
i mi se nehotice promatramo žedno.
Ja opet drhtim, ti si bleda, smerna,
i slutiš bol, a čekaš ga k'o žedna.
Trenuci šumno teku kao vode,
a strast već vreba, gde da nas probode.

I ko nas stvori baš jedno za drugo,
Bog ili Usud, primismo to hladno.
No, mi smo usred magičnoga kruga
i ukleti, odjednom, iznenadno.
Zgrozi nas sreća, ta teskobna tuga,
mi padamo, dva sidra, mirno na dno.
Ne, ovo nije slučaj, ni ljubav ni nežnost,
nad nama vlada samo Neizbežnost.

nepoznati autor

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 783 korisnika na forumu :: 29 registrovanih, 1 sakriven i 753 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., Apok, Asparagus, Ben Roj, BSD, Cassius Clay, Georgius, ikan, Ilija Cvorovic, ivan1973, janbo, Još malo pa deda, krkalon, Kubovac, ladro, Leonov, mercedesamg, mik7, Milos ZA, milutin134, Nemanja.M, Ripanjac, Srky Boy, stegonosa, theNedjeljko, Vlada1389, vladaa012, zillbg, |_MeD_|