TECH deo OPŠTI deo VOJNI forumi

Blog korisnika DreamingStar

Beleške
Idi na vrh
„Ćao, nisam te dugo videla, kako si?“, upitala sam prijatelja iz osnovne škole, koga sretnem jednom godišnje. Ovoga puta to je bilo na jednom od ulaza Doma sindikata. Uputila sam se na sedmi sprat, u jedan jazz kafić na samom vrhu građevine, sa divnim pogledom na Beograd.
„Sjajno, ti? Inače, upoznaj K“, kratko je odgovorio.
„Zdravo K, Maja, drago mi je. Deluješ mi jako poznato“ ,rekla sam i okrenula se ka njoj, pokušavajući da se setim gde sam srela njen lik.
„Verovatno sam ti poznata jer idemo na isti fakultet, i slušamo jedan predmet zajedno“ , pomalo uvređeno je odgovorila.
„Izvini, jako loše pamtim lica, predpostavljam da nismo mnogo razgovarale“, opravdala sam se, mada mislim da mi i nije uspelo.
„Nismo“,izgovorila je i kratko se nasmejala, očigledno i dalje uvređena.
„Da li radi bašta gore?“, brzo sam pitala, izbegavajući neprijatnu tišinu.
„Radi. Čeka te neko?“
„Ne, idem da popijem kafu sa kašičicom pogleda na Beograd“,odgovorila sam.
„To je pomalo jezivo“, podrugljivo se nasmejao, praveći se da je to samo šala.
Osmehnula sam se i rekla da žurim na svoju kafu sa Beogradom. Penjući se na sedmi sprat zgrade, jer ne volim liftove, nastavila sam da razmišljam o ovom kratkom razgovoru. Nisam se osećala uvređenom, niti jezivom, ali mi je u tom trenutku postalo jako interesantno šta se danas među nama omladinom smatra jezivim. Dakle, činjenica da volim da popijem produženi sa mlekom, na terasi na sedmom spratu, dok u pozadini svira lagani jazz i čitam Kaporove „Ispovesti“, se smatra jezivim. Očigledno nisam dobila dopis. Sram me bilo, nisam u duhu sa vremenom. Verovatno nikada neću ni biti. Moj duh voli da uživa u proleću, dok gleda na park, i uživa u gorkoj noti koja se oseća u esspresu s mlekom, iako sam dodala jednu kesicu šećera. Moj duh nekada voli da bude sam.
Kad procveta bagrem
Idi na vrh
Kad procveta bagrem

Znate li kako miriše bagrem? U mojoj ulici postoji taj veliki bagrem, sa tim divnim cvetovima, beličasti poput čaršava koje majke i bake prostiru na žicu u proleće, pa su beli ali imaju sunce u sebi, nije to ista bela, kao sve druge bele,znate i sami. Divan je taj bagrem,tako miriše. Znate li taj miris? Taj miris koliko god pokušavali da prizovete u sećanje nikada nećete u potpunosti uspeti u tome. Toliko je jedinstven da ne želite da vam se nos navikne na njega kao i na druge mirise, i iznova i iznova pokušavate da ga naterate da zamiriše još jednom. Ali da bude isto kao i prvi put. Da vam uđe u pore, i da se osetite slobodno, iako samo stojite u svojoj ulici, u potpunom mraku, i znate da ćete se za nekoliko trenutaka naći u svom krevetu, sjedinjavajući se sa usnulim svetom. I dalje stojim na ulici, žmureći pokušavam da udahnem taj miris još jednom,razmišljam, proći će maj, prestaće da miriše. Mogu li da zadržim taj miris u sebi do sledeće godine. Ne funkcioniše to tako, nažalost. To je poput sećanja koje pokušavate da povratite. Da vratite u život izgubljene snove i osećanja. Taj miris je kao nešto što znate da je bilo tu, nešto što je činilo da se osećate živim. Pokretač, jedinsvena sila, životna energija, osećaj koji obuzima vaše telo i čini da se osećate kao da možete da udahnete više vazduha, kao da možete da vidite boje lepše nego što jesu, kao da je dan topliji, i da je nada sjajnija. Kao da ste mlađi, da nosite manje sarkazma na jeziku, i manje tereta na leđima. Ali nekada, moramo da naučimo da neke stvari ne traju večno, nekada treba pustiti, da bi se vratilo. Bagrem ponovo procveta ako mu je suđeno. Uveravam vas da ovaj u mojoj ulici već godinama miriše, i svakog maja ili aprila, a možda i između, prođem ulicom i osetim taj miris, i tada ga se setim. A do tada samo stoji nepomičan, ćuti i odmara, pripremajući se da kada dođe njegovo vreme, procveta i zamiriše, lepše od bilo kojeg cvetića, i jače od svih ručkova koji se krčkaju na pećnicama kraj otvorenih prozora. Lep je taj bagrem, ali sam ubeđena da svakome miriše različito. Nekome miriše na dom, na otvorenu kapiju i porodicu koja sedi okupljena na terasi. Nekome miriše na prošle dane, na vojsku, na izgubljene prijatelje. Nekome miriše na putovanje, na zeleno i na ukus vina iz neke i neke godine. A nekome na otvoren prozor, i pogled u nebo, na zvezde i jednu želju, želju koju zvezda padalica još nije ispunila, ali koju će lepi bagrem doneti opet u maju ili aprilu, a možda i negde između, sledeće godine.

Promena, vidimo li je?
Idi na vrh
Ušetala sam u svoju sobu danas, nakon što sam sebi skuvala jutarnju kafu, i znate jedan od onih momenata kada kao da posmatrate svoj život sa strane? E, pa takav trenutak mi se dogodio. Nešto nije bilo isto. Onda sam primetila da je na mom štafelaju velika bela tabla sa gomilom formula, i hemijskih reakcija, zar tu do pre godinu dana nisu stajali moji crteži i slike u pokušaju? Pogledala sam u svoju policu sa knjigama, i primetila da sam većinu knjiga sa prvih polica premestila na donje police, a neke nove knjige su dodate, dosta drugačija selekcija mogu vam reći. Na onoj tabli od plute, znate onu gde kačite svoje „to do“ stvari i ulaznice od koncerata, pa...recimo da mi ovi pairići koji su sada tu, ne bi stajali tu pre jedno godinu dana. Zid je „krasio“ jedan šareni periodni sistem, a bila sam sigurna da je tu do juče stajala jedna vesela slika. I tako sam nastavila da se okrećem i kopam po sobi, otkrivajući i prisećajući se šta sam sve ja i šta sam postala. I onda sam shvatila da sam ja u suštini ista osoba, samo sa malo promenjenim interesovanjima, i možda su se još neke sitnice promenile. Ali poenta priče je da je dosta zaprepašćujuće kada ne primetite promenu, nego nekako užurbano idete kroz život i retko kada zastajete da se pogledate u ogledalo. Pa mi je palo na pamet vas da pitam, da li ste nekada doživeli taj trenutak kada shvatite da se dosta stvari promenilo, i možda ako biste podelili sa mnom šta vam je bilo najzaprepašćujuće što ste tako odjednom otkrili u vezi sebe? smešak
Izvinjenje i pozdrav :)
Idi na vrh
Dragi drugari, prvo želim da vam se izvinim što me nije bilo ovako dugo, pogotovo tebi mcrule, mnogo toga se izdešavalo u mom životu, ali evo posle dugo vremena reših da svratim da vidim kako ste? Smile Pozdrav svima, i starim i novim članovima. Htela sam putem ovog bloga da vas pozdravim i da se još jednom izvinim. Pa kako ste? Mcrule, Saten, Ričarde, Sirius...ima li koga? Smile Zagrljaj
Post-it note
Idi na vrh
Whispers...
Idi na vrh
"... Kada covek dublje zagleda u dusu sveta
lako shvati da na svetu uvek postoji
jedna osoba koja ceka onu drugu,
bilo to nasred neke pustinje
ili nasred nekog velikog grada...
I kada se te osobe sretnu
i njihovi pogledi se ukrste,
sva proslost i sva buducnost
gube svaki znacaj...
i samo postoji taj trenutak..."

P.Koeljo-"Alhemičar"

***

"....i Neizgovorene Reči ostaju da trepere u lišću starog drveta zauvek, rekoh joj, kao miris tvoje kose na mom češljiću od jantara… “ Zauvek?” pitala je uplašeno…
O,ne ,ispravih se, izvini, zaboravio sam da “zauvek” ne postoji…

"Jedan od onih života"-Ð. Balaševiæ

***
- U kom zivotu smo se vec sreli?
- U mnogim, odgovorila sam mu i rasplakala se...

Suzana Tamapo

***

" Volim da budem sa tobom zato što se nikad ne dosađujem, čak i kada ne razgovaramo, kada se ne dodirujemo, kada nismo u istoj prostoriji, ja se ne dosađujem. Nikad mi nije dosadno. Mislim da je to stoga što imam poverenja u tebe, imam poverenja u ono o čemu razmišljaš. Razumeš? Volim sve ono o čemu razmišljaš? Razumeš? Volim sve ono što vidim kod tebe, i sve ono što ne vidim. Ipak, znam tvoje mane. Ali mislim da se tvoje mane dobro slažu sa mojim vrlinama. Ne plašimo se istih stvari. Čak se i aveti koji nas proganjaju lepo slažu međusobno! Ti vrediš više nego što izgledaš, više od onoga što pokazuješ. Sa mnom je obrnuto. Meni je potreban tvoj pogled, jer mi daje dubinu. Ja sam kao dečiji zmajevi na vetru. Ako me neko ne drži na uzicu... hoooop, odletim... A često pomislim na tebe da si dovoljno jak da me držiš na uzici i dovoljno pametan da me odmotaš, pustiš da letim...
Zar nije neverovatno sresti nekoga i pomisliti:"Sa ovom osobom se osećam dobro."


***

"Ne...
Nismo mi bili ljubavnici...
Nikad...
Samo smo se ponekad malo gledali, kad nas nisu gledali...
I to je sve...

Oboje smo nosili na lančiću po polovinu jedne davno polomljene tajne, ali nismo pokušavalida je sastavimo,
ko zna zašto, i ta tajna lebdela je nad desetogodišnjim okeanom prošlog vremena kao ukleta lađa...
Negde ovde daleko...
Negde tame blizu...
Ni na nebu, ni na zemlji...

Nikad mi nismo bili ljubavnici…Samo smo se ponekad, u nocima punog meseca malo trazili po dugim talasnim duzinama Ceznje…

I to je sve…


"Jedan od onih života"-Đ.Balašević

***

-Šta ću ti?
-Pa tako...trebaš mi...


Divan je osećaj kada si nekome potreban...

***

I lelujam u centru kao fenjer na vetru... Jesen protresa skut
Ne vredi... Potrebno je bar dvoje da se ukrsti put...
Đ.Balasevic

***

Don't say good bye to me
Describe the sky to me
And if the sky falls, mark my words
We'll catch mocking birds
...

Tom Waits

***

Hiljade i hiljade godina
Ne bi bilo dovoljno
Da se opise kratki sekund večnosti...
Žak Prever

Svaki trenutak sa tobom je večnost...
Noću...
Idi na vrh


Nocu dok ti spavas...
moje srce bdije nad tobom
tebi se nista,
nista ne smije dogoditi
toliko, toliko te volim..

Jedino, jedino s tobom
mogao bih plakati,
mogao bih se smijati,
oprastati i razumjeti,
vjeruj mi toliko te volim..

Od juce tek si tu
i o tebi malo znam,
al mogu zivot svoj da ti dam,
uz mene nadji mir,
nikad sumnju, nikad bol
moja ljubav bice zalog za to..

Mila, poklanjam ti
svaki dan svog zivota,
kada se moj san ostvari,
i ti ces kao i ja
biti sretna,
toliko, toliko te ljubim....



Samo da znaš da je tako...
Za tebe čupavo moje... Zagrljaj
Maleno parče sreće...
Idi na vrh
Pogledala sam pre neki dan oko sebe...Tj. u jednu osobu iz moje okoline koja zaista ima dosta problema u svom životu,što je zaista šteta jer je još mlada a čitav svet joj se srušio na ramena...
U jednom trenutku dok smo razgovarale pogledala je u mene i rekla...Ja baš nemam sreće...

Tada sam doživela jedan od onih trenutaka kada u stvari shvatite koliko ste srećni samo zato što imate to što imate...
Zapitala sam se šta je to sreća uopšte...?

Puno ljudi gleda drugačije na sreću,nekima je sreća materijalna...nekima je pak dovoljna sreća ljudi oko sebe Ako su oni srećni i ja sam srećan/a...a neki se pak zadovoljavaju sitnicama...
Toliko je različitih obilka sreće...ili je samo puno različitih ljudi i njihovih pogleda na svet....

Neki kažu...

"Najmanje su srećni oni ljudi koji bi imali sve razloge da budu srećni..." J.Dučić

ili pak....

"Čitav svet žili da bude na vrhu planine a ne shvata da je istinska sreća u načinu savladavanja litica...." G.G.Markes

ah da i ova....

"Ne znaju da je to gorko-nesreća.A sreća?
Sreća se oduvek dosezala najmanje očekivanim sredstvima...rukom na porodiljinom stomaku,
skladno izdubljenom kutlačom koja ponire u činiju sa supom,
rečju koja je tvoja a drugi je izgovori,
pogledom ka šugavom nebu iz kojeg zvezda padalica promoli nepostojeći krak..."
V.Bajac

Pa posle svog ovog razmišljanja,htedoh da upitam vas...
kakvo je vaše poimanje sreće...?
I šta vas istinski čini srećnima...? smešak

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1343 korisnika na forumu :: 56 registrovanih, 3 sakrivenih i 1284 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 357magnum, A.R.Chafee.Jr., Acivi, amaterSRB, aramis s, babaroga, bankulen, Bobrock1, bojankrstc, Botovac, Bubimir, comi_pfc, danilopu, darcaud, DENIRO, Dimitrise93, Djokkinen, Doca, dule10savic, GandorCC, Georgius, HogarStrashni, HrcAk47, hyla, Ivan001, kalens021, kjkszpj, krkalon, Kubovac, kunktator, kybonacci, laurusri, Luka Blažević, milanovic, milutin134, Mixelotti, mrvica78, nenooo, Panonsky, Panter, panzerwaffe, pristinski korpus, proka89, raptorsi, robertino, ruma, sickmouse, slonic_tonic, Smajser, Sumadija34, suton, taz1cl, vathra, VJ, Vladko, vukovi