TECH deo OPŠTI deo VOJNI forumi

Blog korisnika mpman

Prvi let kući
Idi na vrh
Na aerodromu u Bolonji čekao sam svoj let. Došao sam dva sata ranije, kao što ste mi predložili. Prvo sam pogledao tablu gde je pisao da je prijava za let na šalterima sa brojevima od 9 do 11. Bio sam prvi na redu i neko vreme jedini, međutim za šalterima nije bilo nikoga. Po malo zbunjen, četovao sam s dragom drugaricom iz Malezije koja često leti, te smo oboje polako padali u paniku. Nakon nekih petnaestak minuta, šalterska radnica prolazi kraj mene i dolazi do šaltera gde provodi neko vreme. Idalje stojim sam u redu, tj. sam činim red. Radnica potom odlazi od šaltera i na italijanskom kaže nešto što verujem da je značilo da dolazi za pet minuta. Nakon još malo čekanja, u redu više nisam bio sam, bilo nas je tačno troje Mr. Green Šalter se otvorio, prišao sam mu, žena je tražila pasoš koji sam dao, a potom je, što nisu činili ovi u Nišu, tražila odštampanu rezervaciju. Nespretno izvadih već pripremljeno sve odštampano što sam mogao odštampati sa sajta. Radnica mi se zahvali na engleskom uz reči: Nemaš pojma koliko mi ovo pomaže! Uze mi kofer, odštampa mi kartu i reče mi da se popnem na prvi sprat gde je Gejt (kapija, valjda) 19. Popnem se gore sa svojim rancem nespretno koristeći tehnologiju 21. veka i neke automate - čuda sveCka. Izvadih laptop i ostale uređaje iz torbe, naravno zaboravih da izvadim mobilni iz džepa, na šta me je pre skeniranja ljubazno opomenula radnica. Prođe sve u najboljem redu i za svega par trenutaka nađoh se u duty free shop-u. Prođoh kroz radnjicu i naiđoh na gejtove. Pasoška kontrola, sve u redu (opet sam bio prvi i jedini u redu za proveru pasoša), udariše pečat i poželeše srećan put. Klimnuh glavom i krenuh da tražim svoj gejt.

Na moje iznenađenje, prostor oko gejta 19 bio je ispunjen ljudima koji su, što će se kasnije ispostaviti, čekali ukrcavanje na let za Kijev. Seo sam na slobodno mesto i uzeo da čitam Majstora i Margaritu, na predlog drugarice. Niotkuda se pojavi jedna žena, njen stariji sin i devojčica koja nije mogla da ima više od tri godine, mada rekao bih da je imala oko dve. Plava kosa i ogromne plave oči. Prvo je dotrčala do mene uzvikujući nešto i smešeći se koliko je mogla. Odgovorih osmehom i uputih upitan pogled majci koja stajala u blizini. Ona na to odgovori na engleskom da devojčica viče: Avion, avion! Devočica nastavi da uzvikuje i da mi se smeši.Onda je majka sela kraj mene, a devojčica je uhvatila njene šake i počela da skakuće po podu, ravno ispred nje. Onda isto to uradi sa njenim bratom, a onda i mene uhvati za ruke i ponovi isto uz onaj karakterističan dečiji smeh. Roditelji su na to odreagovali osmehom. Potom je devojčica isto to ponovila u krug i tri puta sa mnom. Potom razdragano sede na sedište s moje desne strane, i stavi nogu između sedišta koja se zaglavila. Tu je došao njen brat i pomogao joj da izvuče nogu, a onda je ona to opet ponovila, te sam ovog puta ja pomogao. Onda je mirno sela uspravno, smešući mi se. Ispružih dlan, a ona baci kosku (high five), prvo jednom, pa dva puta, pa onda drugom rukom. Onda pozva mamu jedno par puta te se pope na svoje sedište i preko mene pokuša da dođe do majke, kada je otac intervenisao, podigao je i odve negde, pa je, u znak protivljenja počela da plače. Neko vreme nije bila tu, a onda su je roditelji doveli i dali joj nešto da jede uz crtaće.

Ukrcavanje za Kijev je počelo, a oni su se redu pridružili tek pred kraj. Kada su krenuli, devojčica je dotrčala do mene i sela na sedište s moje leve strane. Majka je prišla i probala da je podigne na šta je devojčica prilično burno protestovala. Can she stay?, upitah majku, na šta ona uz osmeh reče: Well, it seems she wants you. Onda mi devojčica reće Pa-pa i ćao uz energično mahanje i veliki osmeh s plavim očima.
Student Licence softverske alternative
Idi na vrh
U poslednje vreme više vremena provodim radeći na polu ispravnom laptop-u sa ograničenim resursima koji može da služi i za prženje jaja i kuvanje ručka. Kao takav, bio sam primoran da tražim alternativna rešenja za softvere koje već uveliko koristim i na koje sam navikao. Ono na šta sam se ograničio jeste da softver ne bude s raznoraznim lekićima, tj. da bude u potpunosti legalan za nekomercijalnu upotrebu, ali i da služi svrsi i da mogu da se koriste na ovom kršu od laptopa, bar pristojno. Međutim, u tom procesu naišao sam na pojedine programe koji mi se čak i više dopadaju od onih koje sam koristio ranije, na jačem, bržem i boljem desktop-u (koji je, istina, 9 godina mator, ali je malo jači od laptopa).

Prvo za šta mi je zatrebala alternativa bio je AutoCAD. Novije verzije je moguće fizički pokrenuti na tom laptopu, ali od praktične upotrebe nema ništa. To secka, koči, pregreva, pa sam za to pokušao da nađem adekvatnu alternativu, a to je ujedno i softver koji najviše i koristim u svom radu.

Prvo na šta sam naišao bio je DraftSight, verzija je bila iz 2018. godine, besplatna za studente. U početku sam njega koristio, ako je sličan AutoCad-u. Ima dva izgleda interfejsa, može da liči na AutoCad iz mlađih dana, ima i danas standardni ribbon menu interfejs.
U suštini, lepo se ponaša, može da se koristi, ali! Tracking je užasan. Toliko je loš da, ako se ne obrati pažnja možete dobiti netačne crteže i netačne kote. Dobra stvar je što nije gladan resursa, tečno radi i sviđa mi se kako su rešili eksport u PDF, kao i dijalog za štampanje koji u AutoCAD-u može biti problematičan (više opcija, više mesta za grešku, pretpostavljam). Sviđa mi se kako izgleda okruženje, sve u svemu - fino programče, dosta je jeftinije od osnovne verzije Autodesk-ovog rešenja, a ne fali mu mnogo. Eh, da, baza delova u studentskoj verziji ne postoji što takođe iritira. Koristio sam ga uglavnom u varijanti da sam delove uvozio iz AutoCAD Mechanical-a sa drugog računara, a onda ih 'ugrađivao' lagano u svoje sklopove. To je već peripetija, ali ako vas mrzi, uvek možete da kupite platinum verziju softvera Mr. Green

Kako izgleda u praksi:

Napomena: Novija verzija softvera nije besplatna za windows (pričam o licenci za studente, naravno), već samo za Linux. Testirao sam i Linux verziju. Radi prilično zadovoljavajuće i tečno kao i na Windows-u, ali štampanje iz nekog razloga bar meni nije radilo. Naravno, apsolutno je kompatibilan sa AutoCAD formatom i mogu se koristiti blokovi napravljeni u AutoCAD-u.

Homepage: https://www.3ds.com/products-services/draftsight-cad-software/


Druga pristojna varijanta koju sam imao prilike da koristim jeste BricCAD. Ovo parče softvera mi je, priznajem prirastao k srcu. Prvo, apsolutno je kompatibilan sa AutoCAD formatom, komande su iste, može da se bira između oba izgleda interfejsa, nije zahtevan, ne koči mnogo, ali ima savršen tracking sistem koji mi nedostaje i kod originalnog AutoCAD-a. Zbog njega sam u stanju da u potpunosti prestanem da koristim AutoCAD. Druga stvar, ima lepo organizovana podešavanja - sve na jednom mestu, lejeri mogu da se kopiraju iz crteža u crtež, isto važi i sva druga podešavanja. Ovo je takođe interesantno: svi toolbar-ovi mogu da se isključe, a ikonicama alatki može da se pristupi uz pomoć menija koji se pojavljuje desnim klikom u prazno. Jako korisna stvar, a moguće je i sva podešavanja otvoriti na nekom drugom monitoru, a ceo prvi monitor posvetiti crtežu. Jako, jako lepo organizovan i odrađen softver. Ima podršku za parametarsko modeliranje itd, ali iskren da budem za to mi nije ni trebao. U ostalom, laptop je krš, pa nisam ni pokušavao da radim 3D modele u tome.

Studentska licenca ne obuhvata bazu sa gotovim delovima, na žalost. Da bi dobili studentsku licencu, morate da im priložite neki dokaz da ste student, što znači - traže sken prve strane indeksa i jedna licenca važi 12 meseci, ali može da se produži kad za to dođe vreme i važi za jedan i isključivo jedan računar. Licenca se veže za hard disk. Kada se jednom instalira program i iskoristi licenca, da bi je koristili na drugom računaru ili za sam reinstall programa u licence manager-u morate prvo odjaviti licencu. Program ima i nativnu verziju za Linux koja meni nije vršila posao jer je laptop krš. Bolje radi verzija za Windows.

Jako lep program, i iskreno ga preferiram u odnosu na AutoCAD...

Crtež odrađen u BricsCAD-u:


Webinar:
https://www.youtube.com/watch?v=6CiAIAYVp9s
Link ka mestu gde se možete prijaviti za licencu: https://www.bricsys.com/en-intl/academic/

WPS office. LibreOffice jednostavno ne zadovoljava moje potrebe za jednostavnim, brzim kucanjem i uređivanjem jednačina, ne dopada mi se kako radi i generalno previše baguje kada je reč o tabelama i slikama, M$ Office je okej, ali je skup, a potrebno je pribaviti i MathType. Moguće je kucati u LaTeX-u, ali je to već za mazohiste. Međutim, WPS office ima okrnjenu verziju MathType-a i to besplatno!



Link ka besplatnoj premium verziji za studente: https://www.wps.com/education
Trenutno stanje misli/ aktivnosti/ osećanja/ sećanja...
Idi na vrh
Ako se dobro sećam, a to je davno bilo, ova tema je i počela u blogovima mnogo pre nego što sam došao na forum. Člana Smrt, autora prethodne teme koja je završila u pričaonici, nisam zatekao na forumu, ili se bar ja ne sećam da jesam, a eto, opet svaki dan viđam taj nick koji stoji iza jedne od, možda i najbitnijih tema na forumu. Zašto? Jer je upravo ta tema sigurnosni ventil za događaje u stvarnom životu. Tu se i najbolje međusobno upoznajemu, tu niču prijatelljstva.

N'o, ovde krećem od početka. Slobodni ste da se pridružite, ali upozoravam da zadržavam pravo zaključavanja teme.
Deezer MixTapes
Idi na vrh

01 MixTape



02 MixTape



12 MixTape



13 MixTape: Film



15 MixTape
Mr. Blue Sky
Idi na vrh































Nedovršene priče: Priča osma
Idi na vrh
Недовршене приче: Прича девета

На почетку приче сваке
Изазива мртва тишина,
Повређује папира белина
Док не зађе сунце и продре тмина,
Уз глас доконе црне свраке
Отпочињу маштине варке:
По белом папиру дете гура санке.

Да ли ту још неко стоји?
На врх брега неко чека.
Признајем, више не видим у боји
За мене све је само сећања сенка,
Али неко, тамо, на врх снежног брега
Стрпљиво стоји и некога чека.

Н'о да почнем од почетка ову дугу причу
Ако се јошувек приче сећам целе,
Нек' договоре се гласи што у мени вичу,
Нек' призову заборављене успомене беле.

У истом дану, исте мрачне ноћи,
У истој улици, мало после поноћи
Отворише се различите очи плаве
На две различите дечје главе.

Нису били нити браћа ни сестре,
Чак никакав нису били род
У општем заносу среће у очима плавим
Пресијавао се звездани свод.

Брзо мора стићи страховит бол,
Прича прелази из дура у мол.
Да би се поравнала вага среће
На покрову обе младе мати
Ујутру свеже стављено је цвеће.
Управо одатле, ова прича креће.

Још првога јутра судба им се дели.
Спаковани кофери у једном су дому;
Јована ће пропутоват свет цели.
Да у жалости оцу, рану на срцу лечи.
Јован ће остати у улици, вечитом лому.

Непланирано сличних имена,
Два пара очију плавих,
'Сем судбе и тешких времена
Збивања заједничких немаше таквих.
Muzička kutija
Idi na vrh
Blog otvaram pod utiskom.
Apsolutno sam opčinjen.
smešak

Nedovršene priče: Priča peta
Idi na vrh
Недовршене приче: Прича пета
Веслач

Примећујем, све више људи посећује реку. И сам од кад знам за себе волим по лепом дану прошетати крај реке. То чак у последње време врло често чиним. Са свим својим мислима, сећањима и надањима кренем корак пред корак по каменом бедему док звук воде која непрекидно већ хиљадама, можда и милионима година управо туда протиче. Она кроји, усмерава, а потом и однесе оно што је дала. На травнатим деловима моје стазе могу се наћи разни предмети, немарно бачени у воду, одбачени, остављени, прогутани, сажвакани, а потом испљунути али у свој тој заборављености чисти. Они никоме нису требали, а опет можда нађу неки нови живот, сврху у рукама другог свирача.

Али, кажем, све више људи посећује реку. Лети је ту јако топло. Сунце загреје камен, а онда вас врео ваздух пржи из оба правца. Само најупорнији остају на стази. Баш са те стране реке на стазу не пада сенка ни једне једине крошње иако их поред има много. Заправо, ни то није баш цела истина. Постоји једно јако старо и високо дрво, врба можда, чак са друге обале. Мада, не разумем се у врсте дрвећа. Једва да разликујем липу од храста. Оно, у одређено доба дана баца сенку довољну за двоје или троје људи. Али, она је ту само тада и прави јако леп хлад. Ако дођете само трен касније, нећете је затећи. Исчезнуће. Не зна много људи за тај хлад. Можда нико заправо сем мене не зна за њега, а опет, можда он и није тако посебан као што се мени чини.

Управо тада, у само пролеће, гледах како то дрво, сасвим обично дрво олистава. Окаснило је. Плашио сам се да неће озеленети овог пута. Оно је старо, старије. А и ја сам старији. Како толике ствари река однесе из живота, тако ће једном она однети и ово дрво, а однеће и мене. Али, касније. Надам се.

Но, заиста много више људи посећује реку. Крај ње ја само пролазим. Чујем је и она чује мене. Ми причамо. Водимо сасвим обичне, плитке, али и оне дуге и дубоке разговоре. Ми разговарамо иако знам да вероватно причам сам са собом. Она доноси живот, доноси мир, а односи бриге. Смирује ме. Шетам, увек узводно. Иако смо пријатељи, иако живимо једно крај другог, пркосим јој. Не значајно јер је она ипак старија, мудрија. Савладаће ме једном. Но, никада крај ње нисам шетао ноћу. Можда тада спава. Да ли уопште тече када сунце зађе? Да ли постоји она сенка крошње високе врбе на месечини?

Баш предвече, много се људи окупља крај реке. Да, баш када од ње одлазим. Када јој пожелим лаку и мирну ноћ, приметим доста појединаца како силазе крај реке. Свако дође сам, у тишини, али ја тада одлазим. И не могу да се не запитам.

Зашто све више људи долази к' реци, ноћу?

Решио сам сазнати зашдо долазе баш тада, иако то није моја ствар. Ја то не морам знати, као што ни они не морају знати зашто увек шетам узводно. Но, једног сасвим обичног дана, кад' заврших своју посету реци, приметих опет да јој долазе, у групи али појединачно. Реших да зауставим једног, да питам. То и учиних, али не добих одговор. Само сам погледан, директно у очи, у дубље. Зауставих другог, али добих исти одговор. Морао сам да сазнам! Решио сам, извинићу се реци што је опет узнемиравам, вратићу се, чекаћу да Сунце зађе.

Сиђох опет до каменог шеталишта где већ је стотину људи стајало ушртим у све мрачније корито. Неки су седели на степеницама, али су сви ћутке, концентрисаног погледа посматрали, ишчекивали. Закашљах се не бих ли ту неприродну тишину у великој групи људи учинио мање неприродном, али ми то и није пошло за руком с обзиром да добих само хладне погледе посматрача у којима приметих укор. Ћмир се не сме реметити.

И сви су били лепо припремљени. Чак свечано одевени. Мушкарци у скупим оделима, ципелама које сјаје на последњим зрацима Сунца више него оно само, а жене и девојке у елегантним хаљинама, свака скупљене косе. Само ја стајао сам, одударао и свом обичном, дневном оделу расејаних мисли, испуњен неким језивим осећајем који је испуњавао делове моје свести. Сви смо чекали.

Сунце нестаде иза брда и наступи ноћ. Река, као да издахну, те температура готово тренутно паде. Као да се ширио задах неког древног бића, влажан ваздух који је допирао до коже терао ју је да се најежи, али река се не може видети јер је утонула у таму. Ни жубор се није чуо. Тишина, била је апсолутна. Број људи крај мене као да се удвостручио од последњег тренутка када сам обратио пажњу, но чуло вида у оваквој ноћи изузетно је варљиво. Чекао сам било какав звук. Природан звук, макар и звук неке машине. Да можда нека риба не искочи из воде, да се откотрља неки камен, да се огласи цврчак или птица, лавеж паса, али ништа. Ни један једини тон. Опипах себи пулс на левој руци чисто да се уверим да ли сам уопште жив. Добро је, јесам. Ваљда.

Тишину ипак прекину звук. Нешто као да је ударало по води, негде у даљини. Да, неко је веслао у мраку. Испрва помислих да халуцинирам. И месец се појавио међу гранама моје врбе, али није давао много светла. Река је била у потпуности обавијена велом таме. Видех људе крај мене, кренули су напред, ка реци, као хипнотисани. Корак по корак. Неко је ушао у воду, сигуран сам, могло се чути! Мора да је неко од оних што су седели на степеништу. Доста њих је ушло у воду. Звук веслања се приближавао. Што је веслач био ближи, више је људи чекало да уђе у воду. Крај мене, сви бледи на месечини, без икакве емоције, празни, корачали су ка веслачу. Стао је испред мене. Веслач је био баш испред мене, свега две траке шеталишта удаљен. Видео сам му само очи, једине су оне сјајиле у мраку. Видео је и он мене. Видео да не припадам.

Приметих, све више људи посећује реку...

20.5.2016. год.


Сви коментари и сугестије су више него добродошли smešak
Česká a slovenská hudba
Idi na vrh
Još jedan muzički blog, ovog puta namenjen češkoj i slovačkoj muzici.
Potrudiću se da stavljam i prevode na engleski ili domaći.
Izvor za prevode: http://lyricstranslate.com/
smešak


Mandrage - Šrouby a matice

Texte:
+ CZ
+ EN
Ostani...
Idi na vrh
Ostani...

Sedeo je na klupi u parku, kao mnogo puta ranije. Sedeo je sam ćutke posmatrajući jedno drvo, jednu granu, njen poslednji list, skoro potpuno suv i žut. Klatio se na talasima vetra samo se tankom, ranjavom drškom držeći za granu. U jednom naletu vetra, drška je pukla, a list je krenuo u novu pustolovinu. Vinuo se visoko, veličanstveno, igrajući se na vetru, tako graciozno, kao balerina koja pleše svoj poslednji ples. Vetar je stao, a list je počeo, jednako graciozno, da se spušta ka zemlji, lagano krstareći vazduhom sleteo je u jednu plitku, bistru baru ovalnog oblika na sredini putića što je vodio kroz park nedaleko od klupe gde je on sedeo.

===Nastaviće se===

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 939 korisnika na forumu :: 39 registrovanih, 6 sakrivenih i 894 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., BlekMen, Brana01, bufanje, Dimitrije Paunovic, FOX, Frunze, Georgius, ivan979, Ivica1102, Karla, Kibice, kybonacci, laurusri, ljuba, ljubacv, Luka Blažević, M1los, milenko crazy north, milutin134, Mlav, nemkea71, nenad81, opt1, pein, Rakenica, raptorsi, sasa87, solic, sombrero, Srky Boy, Srle993, Steeeefan, vathra, Vlad000, Vlajman1957, YU-UKI, YugoSlav, zillbg