TECH deo OPŠTI deo VOJNI forumi

Blog korisnika Panonsky

Bezvremenska teorija
Idi na vrh
Sad ću malo da smaram... Ovo nije zanimljiv blog, niti smešan, niti tužan, već čisto filozofsko razmišljanje. Ko neće - ne mora da čita dalje.

Dakle, "bezvremenska teorija"... Odnosi se na fiziku (i hemiju). Palo mi je na pamet dok sam se sapunjao pod tušem kao student, a tome ima već vremena. Kako je sam Ajnštajn reko - vreme je iluzija. Vreme je proizvod čoveka, da odredi dešavanje u nekoj četvrtoj dimenziji - vremenu. Pa sam tako razmišljao, da vreme ne postoji. Samo po sebi - vreme je proizvod čoveka da definiše neke stvari. Ali realno, vreme ne postoji. Stvari se dešavaju u prostoru, ali ne nužno i vremenu. Dakle, hemijske reakcije, fizičke sile deluju... Zašto bi morali u vremenu? One se prosto dešavaju... Dete raste u utrobi majke, mi "starimo", zvezde se pale i gase, privlače i odlaze jedne od drugih... Ali, ne nužno u vremenu. Stekli ste poentu.

Onda sam uhvatio Google, da ja malo to istražim, jer je meni kao mladom i perspektivnom geniju palo na pamet, da pokušam, da definišem Fiziku bez te četvrte dimenzije - vremenu. Odmah, prvo pa muško, kako definisati brzinu, najprostiju i jednu od prvih formula iz Fizike, a da ne koristim vreme... Pa, nikako! Dakle, u toj brzvremenskoj teoriji odmah odpada definisanje pređenog puta po jedinici vremena. Prošli smo put i to je to. Ali, put od tačke A do tačke B nije samo "prešli smo"... Ima razlike.

Uglavnom, naišao sam na par ljudi koji su stvarno mozgali o tome i čak neke formule i teorije razvili u tom pravcu, ne koristeći vreme, ali... Nije pilo vodu. Pokušao sam i sam da definišem neke stvari bez vremena... Brzina nekako gubi smisao u tome svemu. ALI!!!

Večita dilema - putovanje kroz vreme! Back to the future, film. Kako, ali kako vratiti se u vremenu (ili otići u budućnost), kad se stvari dešavaju u prostoru, a vreme je fikciona ideja čoveka? Kako da se vratimo u vreme i sretnemo sebe kao bebu!? Dakle, Fizički zakoni i Hemijske reakcije se dešavaju. Začeti smo, rastemo, starimo, kako sad da se vratimo, tipa 20 godina, unazad i sretnemo sami sebe? Ako vreme postoji, povratak kroz vreme bi trebao da vrati bukvalno sve reakcije, sve kretnje planeta, sve što se u čitavom univerzumu dešava - 20 godina unatrag! Kako to da se mi vratimo, a sve ostalo da nastavi svojim tokom!? Ili da se svi podmlade, kao u filmu (ili sretnemo čak njihove potomke), a mi, siroti, ostanemo isto stari i vidimo (i utičemo čak!) na prošlost (budućnost)...

Dakle, ovaj blog je čisto filozofski. Da li je nekome od vas palo na pamet da se sve oko nas dešava samo u prostoru i da vremena realno nema? Kako definisati Fiziku i Fizičke zakone (kao i hemijske reakcije) a ne koristeći imaginarnu dimenziju vremena? Zašto ne prihvatiti da se nešto prosto dešava... Bez obzira na vreme?

Eto, toliko od mene...
Moja ljubav... Saborac... I moj najbolji drug...
Idi na vrh
Volim tvoje oči, zelene i mačije. Svaki treptaj tvoga oka... Tim dugim trepavicama stvaraš prolećni povetarac. Koji me prosto miluje i vabi da gledam u te tvoje oči.

Volim tvoj osmeh malog zeke. Možda se i najgore smeješ od svih. Tvoj smeh je zarazan i možda čak i „para“ uši, ali tera me da se smejem sa tobom i stalno mi odzvanja u glavi. Takva si ti. Možda najgora od svih, ali opet bih tebe prvu primetio...

Volim i da te slušam dok pričaš. Šaputanje ti nije jača strana, ali opet bih zaspao u tvom krilu slušajući te.

Volim da trčimo po livadi za frizbijem, da te gledam kako podskakuješ da ga uhvatiš, kako se saginješ da ga pokupiš. U tim helankama...

Volim i da te gledam kako ga nespretno bacaš, uvek naopako! „Kriv je vetar“ što odleti ko zna kud, ma da...

Volim i tu sveže pokošenu travu, koja ostaje na odeći, dok se valjamo po njoj. Nikada lepše mirisala nije...

I to sunce, što da ne, što ti se od obraza rumenih nasmejanih odbija. Volim i te obraščiće.

Volim svu prolećnu, nabujalu prirodu, pa i to šugavo kuče što trči za tobom dok juriš frizbi. Pa ga maziš i zanemaruješ mene, pored njega „vrckavog“! (Peco, hvala za vrckavo! Wink)

Volim tvoju dobrotu i iskrenost, neiskvarenost i tvoj Frojdov „id“! Ono, što te čini onim što jesi. Bez presedana!

Ma volim čitav ovaj svet i život i sve oko mene – zbog tebe.

Proleće
Idi na vrh
Ovo ko tema za pismeni zadatak. Proleće... To je naaaaajgore godišnje doba koje je Bog mogao da smisli. Pogledajte samo kako buja ta priroda, to same alergije, ljudi otekli od alergija. Al dobro, bar kupuju lekove. Ja posadio stubaste jabuke, krušku, kajsiju, šljivu... Taman se ugrejalo, to procveta i smrzne. Ništa od rakije. Htela majka da pravi pekmez i kompot, al greota to ne staviti u rakiju! E sad neće biti ničega... Još je jednu jabuku moj rotvajler polomio, kriva je bila što je postojala, valjda. Ne znam zašto bi ker lomio drveće... Al dobio je prutom po guzi!

Onda, šta se dešava, ove cure u Novom Sadu (najlepšem gradu). To sve natakarilo rolere, one mini kratke šorceve, majičice, ajpod u ušima, cvike i vozaju se, samo mrdaju guzovima. Pa ti Panonsky gledaj onda u nebo, oćel kiša sutra, treba saditi krompir! Kako kaže ona pesma "zaljubim se 5-6 puta u roku od tri minuta"! Pa onda i taj krompir... Treba lajner i bašću zasaditi! Naravno, proklet kakav sam zajedno sa ovim prolećem, ja ću kopati a baba će ubacivati krompiriće...

Jedva čekam leto, da svi odu negde na godišnji i da ja mogu u ladovini da kuliram. Mislim, ovo me je danas ubilo u pojam, a i za sutra javljaju lepo vreme!
Moji apotekarski biseri
Idi na vrh
Potrudiću se da u ovom blogu podelim sa vama neobične i komične doživljaje s posla. Pa da krenemo...

Došao na posao, presvlačim se u mantil, ulazi koleginica i pita šeficu "mali Hitler još nije stigao"?

Tako su me prozvali, jer im stalno nešto naređujem... Mr. Green
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Dolazi devojka, sva našminkana, nakvarcana, mlada da ne bih reko da ima 18 godina.
Mlada Našminkana Nakvarcana Cura: Daj mi test za trudnoću i čašu za pišanje.
Ja: Izvolite. (Pauza dok kucam račun) Izvinite, ali mlada ste i lepa, poradite malo na vašem izražavanju, to je čaša za urin ili posuda za mokraću...
MNNC: E jebiga...
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Dolazi čovek i žali se da ga svrbi noga. Pa ja ispitujem, da li ima alergiju, da li ga je ujeo insekt, kako izgleda osip, gde se nalazi, tamo-vamo, 100 pitanja - 100 odgovora... Tek se čovek izuje, proturio mi nogu kroz "prozorčić" i kaže: Evo ti pa ti vidi kakav je, daj nešto da mažem.

A ostali pacijenti gledaju i neveruju... Mr. Green
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Dolazi jedna baka i kaže: daj mi onaj novi sirup za kašalj.
Ja: Koji je nov?
Baka: Pa onaj što se reklamira.
Ja: Pa kakav je kašalj u pitanju, da vidimo koji bi to mogao biti...
Baka: Ovaj leči sve. Zar ne gledaš TV?
Ja: Iskreno, nisam gledao TV bar pola godine...
Baka: O BOŽE! Pa Zdravko sirup.
Ja sad kontam, ima oni Risko, Žak, Beba, koji li je Zdravko???
Baka: Pa Zdravko Herbiko dete moje.

Prim. aut.: Reklama ide "zdrav k'o Herbiko"! Mr. Green
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Nastavak sledi čim se setim... Moram ovo negde da dokumentujem. Smile
Zelena
Idi na vrh
$elena, my dear, you are beutiful like my John Deer.



My John Deer has 18 gears and you have only 18 years.
My life is so green, like a meadow,
maybe you have hepatitis, your eyes are yellow! Mr. Green

Jbga, profesionalna deformacija, al bitno da se rimuje... Ziveli

Ti kad se ućukaš na forum, odmah sve živne, uneseš proleće. Stoga, moja malenkost ti posvećuje ovaj blog... Paz sad:

Ja slatke želje, želje za lepotom
pišem lepotom opčaran tom.
Ali u duši mojoj odzvanja,
jer svet moj je kao odaja.
Sa visina Kopaonika ona meni svetli,
sa plamenova nebeskih leti,
ona pomera moje svetove,
muška srca baca u okove.
Ali centrom života, nebom i jedinstvom
svih lepota je $elena.

$elena, beauty of yours is unearthly,
unworthy hart of mine.
Sorelaginica
Idi na vrh
Sorelag, Sorelag, biću prema tebi drag.

To začuvši lepota njezina, okrene se ugledavši princa svojevoga. Oči njene, videvši mlađahnoga Panonskoga, zacakliše se kako u aždahe oči. Gledavši ratnikova pravog, kao iz kojekakove basne, oružanom motikom izbrojenim, jahajući gvozdenovog konja, koji čudnim rikom se javljaše, crnicu zemlju spreman da izbrazdiše i prelepim repom dvobrazdašem okićenišem, ona svojim cvrkutavim glasom prozboriše: "Ooooj, junačkijim srcem obdaren najvoljeniji moj gospodaru, oćeš vode?". "Hoću!" - čvrstim glasom progovoriše junak iz gvozdenoga konja - "vodu da operem noge i vino da isperem prašinu iz grla mojevoga!". Tako bejaše on njoj zborio i deva ga posluša, kako dolikuje. Tu se strašna ljubav rodi. Opravhši mu noge, deva mu da slatkog (jelo, bezobraznici), pa onda redom sarme i pečenja. Pivo, da junak okrepi dušu njegovu.

I onda se vratio na njivu, drugi put nastavak. Mr. Green Stay in touch!

P.S.: Obećao sam ti blog sorče, eve ga. Wink
Jesen
Idi na vrh
Ja inače volim jesen. Volim kad ujutru krenem na faks Futoškom ulicom, sunce izlazi, napolju je baš hladno, a cela pešačka staza je još prekrivena žutim lišćem, koje sija kao zlato na prvim zracima sunca... Onda idem tako i šutiram ga usput i sjebem sve cipele/patike zbog rose. Pa onda mora da reaguje vlažna maracima, sto kerefeka odmah. Pa još i fino ispeglane pantalone zezneš… Elem, obožavam ta sveža jesenja sunčana jutra. Ona kišovita baš i ne. Volem doduše, ali kad ne moram da ustajem. Nikad se slađe ne spava…

A onda, volim i te jesenje večeri. Volim da izađem da prošetam malo parkom, malo gradom, još ako imam ispod miške i neku “drugaricu”… A ono miriše kestenje! Taj miris pečenog kestenja mi je oličenje jeseni. Pa onda kupimo to kesetenje, sednemo na klupicu, pošteno se umažemo – što prste, što lice… I onda moramo svratiti u neki kafić da se umijemo i popijemo po jedno kuvano vino, nedajbože čaj.

Elem, na ovo sve me inspirisao Pecin status sa fejsbuka, gde piše tužno o jeseni, o nekom “umiranju ljubavi, rastanku”. Kod mene je jesen lepo godišnje doba. Dobiješ pare za kukuruz i soju… Malo romantike ubaciš (ja sam nekako uvek našao devojku u jesen, nikad u proleće!). Vidiš na faksu/školi drugare koje nisi video celo leto.

Šta ja znam, meni je jesen super!

P.S. Pisano je u sadašnjem vremenu i ako je u suštini prošlo, al me mrzi da ispravljam, poenta je tu.
Kako je Lala dobio nadimak
Idi na vrh
LALE, pa još i u Banatu. A gde bi drugde?! I to s obe strane srpsko-rumunske granice. Sami su sebe tako nazvali. To je deo njihovog kolektivnog pamćenja. A Bačvani, pogotovo Novosađani, neka se ne kite tuđim perjem. Njima ovaj prestižni nadimak - ne pripada.
Tako kaže Dragoje Kujović, publicista iz Kikinde, dugogodišnji neumorni istraživač prošlosti, autor mnogobrojnih etnografskih zapisa. Kujovića, inače „dođoša“ iz Crne Gore, kaže nam, odavno je kopkalo pitanje o poreklu i pravom značenju etnonima Lala. Tragajući za istinom, napričao se s vremešnim starosedeocima, obišao mnoga sela i gradove srpskog i rumunskog Banata, prevrtao prašnjavu arhivsku građu. Stigao je čak i do - Turske i u vladinom arhivu u Istanbulu našao dragocene, za neobičnu istraživačku misiju presudne, spise i podatke.

- Nadimak Lala je jednostavno deo srpskog bića u Banatu - napominje Kujović. - Većina Lala ne može da objasni otkud im taj nadimak i šta označava. A i kada pokušavaju da razjasne ovu tajnu, povedu se zdravom logikom, pa, u tom smislu, pominju istoimeno cveće, dajući mašti na volju. Umeju kazivanje da potkrepe sirovom duhovitošću, pošalicom na sopstveni račun, ali ako to neko drugi čini strašno će se rasrditi. Duško Felbab, doajen kikindskog glumišta, sav od gega i vica, samo da bi zasmejao publiku, ume da saopšti dosetku o nastanku Lale. Kao, stvoren je kada se isušivalo Panonsko more, ukrštanjem u nastaloj baruštini jedina dva preostala bića - žabe i soma. Zato je lep na mamu, a pametan na babu, odnosno, oca. Može se Felbabu tako, jer je Lala. To mu je nadimak.

Među Banaćanima decenijama se provlači neutemeljeno verovanje da su se „polalili“ u vreme vladavine carice Marije Terezije. Navodno, Beču su poslušnost otkazale nemačke grofovije i proglasile samostalnost. A carica, nemajući kud, pozove svoje elitne vojnike, naravno Banaćane, da brane carevinu. I oni se listom odazovu na mobilizaciju. Kada ih je, onako naočite i odvažne, videla u stroju, u širokim belim čakširama i s prslucima na kojima je svilom izvezeni cvet lale, Marija Terezija ushićeno je, na čistom srpskom, uzviknula: „Stigle moje najmilije Lale.“ Po drugom predanju, Marija Terezija pošla je u obilazak svoje carevine. Krenula u leto, a prostor ogroman. Tek u jesen stigla do Tise s bačke strane. Udarile kiše. Teren blatnjav. Kočijaši nevešti, svileni... A carske karuce, od finog materijala, slabašne, pa nikako da mrdnu iz kaljuge. Gledali to Srbi s druge obale. Shvativši da ovima nema spasa, okupili se na brzinu i skelom prešli Tisu. Kršni momci, sve bećar do bećara. Pre nego što su izašli pred caricu svako ubere po cvetuljak lale i podari joj ga. Kao od šale iščupaše karuce iz blata, pa pomogaše carskoj povorci da pređe u Banat. A carica nije mogla da sakrije oduševljenje, pa uzviknu: „Ta, vi ste meni najlepše lale na svetu!“
I oni od kojih Kujović čuo ovakva i slična tumačenja znaju da u tim pričama nešto ne štima. Nema veze što Marija Terezija nikada nije bila u Banatu, niti se „zaglavljivala“ u ovdašnjem blatu, u priči narodnoj sve se može.

- U pokušaju da dođem do istine, vratio sam se u 16. vek - obrazlaže Kujović. - Čim su ga Turci osvojili, Banat je proglašen za treći evropski elajet Osmanske imperije. Postao je jedinstvena teritorijalna jedinica, koja se u ratovima zaslužnim pašama davala na uživanje. Nekoliko godina kasnije, usledila je velika prestona svađa prinčeva Selima i Bajazita, oko toga koji će od njih dvojice naslediti umrlog sultana Sulejmana Veličanstvenog. Iz bratske surevnjivosti planuo je rat za krunu. Sukob je brzo okončan. Umesto sa „svilenim gajtanom“ oko vrata, mlađi Bajazit je morao u izgnanstvo. Među gubitnicima, odnosno, protivnicima princa Selima našao se Lala Mustafa - paša, jedna od najumnijih glava carevine. Ovaj Srbin, rođen pored Drine, po nekim pisanim izvorima, blizak je rođak vezira Mehmed-paše Sokolovića. Izuzetno obrazovan i mudar, pleneći poštenjem i otvorenošću, bio je jedan od najuvažavanijih ljudi u imperiji. Pod njegovom „vaspitačkom palicom“ stasavala su oba princa. U rukama mu je faktički bila budućnost carstva. Baš zbog te njegove važnosti dobio je nadimak Lala. Novi sultan poštedeo mu je život. Raščinio ga i proterao, odnosno, postavio za bega Mitrovačkog sandžaka. Kada je u potpunosti ovladao situacijom sultan se setio svog učitelja. Vratio mu je čin paše i dao mu na upravu Temišvarski elajet. I tu je objašnjenje zašto su Srbi u Banatu dobili nadimak Lale.

Lala Mustafa-paša u Banat dolazi 1558. godine. To je godina u kojoj je carskim fermanom potrđeno postojanje Pećke patrijaršije, te obnovljen njen rad. To je vreme kada su, posle više desetina godina zlopaćenja, proganjanja i pokušaja pokatoličenja, pravoslavci mogli slobodno i pod carskom zaštitom da propovedaju svoju veru. Taj veliki događaj duboko se urezao u svest srpskog naroda u Banatu. Kako je ovo značajno pravo dobijeno istovremeno kada je njihovim prostorom gospodario Lala Mustafa-paša, sve zasluge pripisivane su ovom turskom izaslaniku. Omiljeni paša posle nekoliko godina poslat je na službovanje u Aziju. U kolektivnom sećanju Banaćana ostalo je njegovo dobročinstvo, pa je u narodnim pesmama nazvan „srpskom majkom“. Od tada banatski Srbi počeše najuvaženije ukućane, najčešće glavu porodice, ali i one koji su predodređeni za tu ulogu, nazivati Lala. Nadimak se toliko „primio“ i vremenom postao etnonim za sve muškarce srpskog roda u Banatu.

SOSA
SUPRUGA Lale je Sosa, pod uslovom da je iz starosedelačke porodice. To je u isto vreme i Srpkinja iz Banata. Ne zna se kako je nadimak nastao. Sosa supruga Lalu, ako mu je to nadimak, tako i oslovljava. Ako nema nadimak, najčešće mu se obraća sa „ti“, a kada ga u bilo kom kontekstu pominje kaže „on“. Muževljevo matično ime skoro da i ne izgovara.

Izvor: http://beogradskaka5anija.cyberfreeforum.com/t6485-kako-je-lala-dobio-nadimak
Još na jedno
Idi na vrh
Idemo još na jedno. Redovna pojava u mom društvu. Izađemo, zapijemo se i onda fajront! Inače merkamo sat, par minuta pre kraja da naručimo još turu - zlu netrebalo! Ali, i to ode, pa onda "ajmo još na jedno". I onda idemo kod Dragana, on inače živi u kafani, tamo možemo i do 6 ujutru, a u 9 izjutra otvara... Di se kupa ne znam, ali znam da kad ga probudimo za piće ima oslikan ENTER na čelu, jerbo spava za kompom (kladionica). Sve u svemu, vreme 7-8 ujutru je nešto mistično što ne postoji u mom dnevnom rasporedu. Ili se vratim kući pre tog vremena ili se probudim kasnije, šteta trošiti reči...

Slično tome je i "idemo na jedno"? Naravno, to se nikad ne završi na jednom. Takođe i ono "još ovo i idemo". Ni to se dobro ne završi...

Sve u svemu, tako i ja večeras, otišao sam "na jedno", ali srećom, svi ustajemo ujutru pa nam se nije drastično odužilo... Evo, pola 3 odokativno. Wink
Popiću bunar
Idi na vrh
Ne znam šta mi je ovo trebalo. Ne mogu da spavam! Ležim i mislim na vodu. Za sutra su najavili kišu u Vojvodini... Čujem bojler iz kupatila. A čujem neko od komšija pustio vodokotlić... Voda, voda, voda.

Naime, za večeru sam sebi spremio kajganu. Dve supene kašike masti, glavica crnog luka na kockice, oveći čen belog luka, kulen, narendao sir, 4 jaja, pa uz to frtalj leba i ljute fafarone. Gorim unutra! Naduo sam se ko vrabac! Sad sam ustao da popijem vode i malo na terasi da se izvetrim u nadi da neću otopiti Arktik i onaj drugi... Komšinica gaji neko cveće na terasi, Bog nek mu se smiluje pošto nema vetra, neće ovo daleko...

Što je najgore, ne može čovek ni da čačka nos posle takve večere. Em od feferona gori nos, em ruke smrde na lukac, a šta me tek sutra u WC čeka ne smem ni da pomislim!!! Nečeg moram da se odreknem! Ili luka ili fafarona ili čačkanja nosa ili WC-a! Ovo neće na dobro izaći... Kad odem na WC izvršiću deratizaciju zgrade!

Aj živeli, voda je najbolje piće na svetu! Wink

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1065 korisnika na forumu :: 51 registrovanih, 9 sakrivenih i 1005 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., arsa, Ben Roj, brundo65, dankisha, darkangel, Dimitrise93, djboj, Djokislav, Doca, DonRumataEstorski, Dorcolac, dragoljub11987, DragoslavS, Fog of War, Frunze, Georgius, glada, ikan, ivan979, kljift, Krusarac, kunktator, kybonacci, ljuba, lord sir giga, LUDI, Luka Blažević, Marko.anticc, marsovac 2, mercedesamg, milenko crazy north, nebkv, nemkea71, Neretva, Parker, Romibrat, savaskytec, Shinobi, slonic_tonic, Smajser, Srky Boy, Steeeefan, Stoilkovic, tmanda323, uruk, Vatreni Zmaj, VJ, Vlad000, zixmix, zlaya011