TECH deo OPŠTI deo VOJNI forumi

Blog korisnika Panonsky

Ljubavno pismo
Idi na vrh
Ovo pismo sam dobio pre jedno... Štajaznam, 3-4 godine! Od jedne devojke i to krišom u kafiću, kao kad potplaćujete nekoga. Dala mi je ruku "zdravo-zdravo" a u ruci mi ostao smotuljak papira... Preturajući po fioci u radnom stolu sam naleteo na taj smotuljak. I mnogo mi je bio tad patetičan. A sad budi neke uspomene... Ja sam imao druge cure, ona ima dugu vezu, prijatelji smo. Ali tekst je lep. Da ne smaram dalje, prepisao sam to sebi, da imam... Možda se i vama svidi. Tad sam bio malo veći kreten nego sada, a sad mi je to simpatično...

U ovom trenutku na svetu živi 6,570,821,428 ljudi, manje-više. Neki beže preplašeni, neki se mirno vraćaju kući, a neki jednostavno ne žele da se suoče sa istinom. Neki su zli ratuju sa onima koji su dobri, a neki su dobri i bore se protiv zlih. Neki su zaljubljeni, neki usamljeni. Neki su uspešni, a neki samo imaju velike snove. Šest milijardi ljudi. Šest milijardi duša. A ponekad, potrebna ti je samo jedna...
Ti, moje najslađe savršenstvo, taj nežan, plemeniti osećaj koji me obuzima kao najgora zaraza koju mi je ubrizgao tvoj dodir, ta nekontrolišuća drhtavica koja me obuhvata kada neko pomene tvoje ime, euforija koja nastaje kad ti uhvatim pogled, ogromna snaga koja bi kao oružje u čovekovim rukama mogla da pobedi i ono najcrnje na svetu, surovost, strah, mrak, zlo, nepravdu... Sve je to tako komplikovano. Postoji taj trenutak kada samo zastanem i gledam, plašeći se da mi je možda previše stalo do tebe i da će, ako te dodirnem, čarolija možda prestati. Samo znaj da ne tražim laganu vožnju, prava sreća ne dolazi tako lako. Slobodno uzmi vremena koliko ti treba. Ako moram, čekaću i u redu, a na kraju ne moraš mi podariti ni ceo dan, delić sekunde biće sasvim dovoljan. Oni koji gledaju reke, a želeli bi okeane i kojima ni sve nije dovoljno nemaju šta da traže u ovoj priči.
Za mene, samo se nasmeši, pokaži mi svoj najlepši osmeh i ne pitaj ni zašto, ni kako... Možeš li da poveruješ da me nešto tako jednostavno, prosto, naizgled beznačajno može učiniti srećnom? O, kako mi je lako udovoljiti... Kad to shvatiš, znaćeš šta je to što pokreće ovaj svet. Ne moram čak ni da te dodirnem, samo stani pored mene, jer mi je dovoljno samo da te moje oči pogledaju. “Samo osmeh?” - rekli bi mnogi, ali čudesno je kako nešto tako naivno i, za neke, neprimetno može da posluži svojoj svrsi, zar ne?
Za mene, ti si vatra, moj pakao koji će uvek postojati, večni plamen koji gori u ime ove želje... Ako je moja sudbina da gorim u tom plamenu, čak i kad udahnem vazduh po poslednji put i smrt počne da mi se približava, dozivaću samo tvoje ime... I kad me tvoja pojava opet obuzme, dok mi se budeš približavao, praznina u meni će odjednom izbledeti i nestati, ispuniće me osećaj zadovoljstva. Sve boje se menjaju; sve što je juče bilo važno, više mi ni ne pada na pamet; polako blizinu sa puta gde sam bila svesna svih osećanja i gde je sve bilo poznato; gvozdeni okovi me večno vežu za melodiju tvog glasa; žarki grom obara me na zemlju; spolja cela, a u glavi haos; svaki tvoj pokret i svaki tvoj uzdisaj dovode me do mesta gde anđeli pevaju i šire svoja krila, do zlatnog trona na visini koja se samo ljubavlju postiže – sve su to muke kroz koje moram proći, dok se opijena, nalazim u onom najslađem stanju...
Ovo bi bila moja ispovest. Opsesija zapravo, zar ne? Ako je ovo neka religija, onda sam ja definitivno jedna od pobožnih i uvek ću biti među onima koji imaju najjaču veru i koji bi učinili sve da dobiju makar delić te čudesne i beskrajne ljubavi... Učinili bi ste sve moguće da je iskažete na pravi način, ali ono što je moguće, jednostavno... nije dovoljno.
Na kraju krajeva i ja zapravo samo pokušavam da prodam tu neku priču o večnoj slavi ljubavi, ali previše je sveto i pokušati pretočiti ljubav u reči, zapisati je. Uvek će biti onih koji će to pokušati, baš kao i ja, ali ko god da pokuša, neće biti ni blizu. I pored svega što je rečeno, za pravu ljubav ipak ne postoji prava reč. Prava ljubav se ne krije iza neke čudesne i možda nepoznate reči, ona se nalazi samo u očima, osmehu i samoj pojavi voljene osobe...

By Sonja, hvala ti! Ziveli

Jel imate i vi tako nešto?
Oranje
Idi na vrh
Ne znam koliko vas je nekad bilo na njivi da ore? Ja sam to jedva čekao. Još kao mali sam jedva čekao klanje svinja zimi, to je bio doživljaj! Ceo komšiluk se radovao čvarcima! Uveče jedva čekaš da dođe jutro i ujutru te u pet probude, ali nema veze, radost!

E tako i sa oranjem, samo sam bio malo stariji i brčići krenuli da klijaju. Deda i ja, u pohodu da izbrazdamo crnicu. Baba nam je skuvala belu kafu ujutru, u ceger napakovala komad slanine, kulena i nekoliko glavica luka, kao i flašu soka za mene, nekoliko ladnih piva umotala u novine da se ne ugreju i 5 litarski kanister ladne vode. To smo zakačili na vrata u traktor i putovali...

Prvu pauzu smo napravili kod prodavnice i tamo smo stukli svako po onaj mali Vinjak od deci, okrepili se i nastavili put. Put, kao i svaki letnji put, nam je prodrndao bubrege pošteno, ali onda akcija... Izlazak sunca, oreš s dedom u kabini, on priča kako je kupovao kaiševe za kosilicu za seno u Kisačkoj ulici, pa je prolazio pored Piroš Čižme, pa jeo 20 ćevapa I stuko 4 pelinkovca uz flašicu Coca-Cole... I od te priče ogladnesmo, pa sam ja naložio malu vatricu od šipražja dok on obrne još krug-dva, pa da doručkujemo. Slaninicu i kulen smo malko pripekli, onako da pusti mast, pa to u lebac, a deda je svakome glavicu luka raseko na 4 njegovim džepnim nožićem (al ne do kraja, nego samo zaseko), posolio unutra i čvrsto pesnicom stiso da lukac pusti sok i upije so. Onda smo slistili tu slaninu i pojeli onaj luk ko jabuku uz to. I popili pivo. Nakon dva kruga oranja smo opet bili žedni... I tako smo bili žedni dok je bilo piva... Srećom, već smo bili i pri kraju, pa smo se zaputili na ručak kući. Druženje je bilo fantastično, ja sam saznao kako se kupaju konji i krave, koliko je servisa prešao ferguson, da se nekad voda mogla piti iz kanala i niz drugih korisnih stvari koje mi ne bi pale na pamet da pitam. A on se obradovao što sam mobilnim snimao broj obrtaja u traktoru i kako je pravu brazdu izvuko. Da se pohvali babi, mada ona baš i ne vidi tako sitno...

Bilo kako bilo, u povratku kući je deda častio u lokalnoj kafani... Tamo som stukli dva dupla vinjaka sa Coca-Colom... Onako prašnjavi, da celo selo vidi da je neko vredan, da se radi. Žalili se konobaru na račun, jer deda voli da se cenka. I otišli kod babe na ručak.

Tamo nas je dočekao lavor vode na dvorištu, na stolici, a preko naslona zakačen peškir I domaći sapun pored. Sve po propisu, supa je već mirisala, te smo požurili sa ribanjem ispod pazuha i nogu, jerbo kod babe ne sme s prljavim nogama na tepih!!! Jednom sam tu grešku napravio, a izgleda i deda, tako da smo ribali 100 na sat!

Sve u svemu, ovaj Blog bih posvetio mom dedi. Živ je fala bogu, više ne vozi traktor od kad je napravio saobraćajni prekršaj i sjebo nekog stojadina, tetka mu pocepala vozačku, a i ne može baš na noge... Ali što volem da popijem pivo sa njime. Nekom drugom prilikom ću vam napisati njegove doživljaje iz detinjstva, pošto ih znam napamet! Deda je zakon! Wink

P.S.: Onu flašu soka smo vratili babi.
Auto-mobilan!
Idi na vrh
Evo i (mene) Gazda Pere! Very Happy

Vidim igrate se vi i bez mene, niko ni ne pita za mene, dal sam živ, što ne ćukam blogovljeve... Mislim - strašno! Smile Ja sam malo u problemu sa ovim letom! Te na kupanje, te roštilj, pa ove žene se razgolitile... Ne znam di ću pre! Ovo leto će mi zagoreti. Kad igram ikariam, bar se zna da učim, ali ovo je sad blud i razvrat! Još i tata našao "petu od štikle" u autu. A lepo sam rekao, NIKADA VIŠE TAJ AUTO! Po ceo dan zvoca. Ja uzo kola, da, bio sam sa curom... Kaže taman na podu kod zadnjeg sedišta... Pa reko, da ja vidim tu štiklu, pošto mi je bila suvozač, a na zadnjem sedištu nismo bili... To veče... Pokaže on meni, ono gromno neko čudo 4x4 cm. Ma reko, sa kojom god da sam bio, vazda imala tanke štikle, plus nisam bio na zadnjem sedištu, to si ti neku babu povalio. Jbga, majka raspalila paljbu po tati. Do kraja ispalo da je to plastika od pojasa, tamo gore, da zamaskira mehanizam... Mr. Green

Al mi je najslađe bilo tatino, kad se pravdao majci "ma nisam ja ništa, si ti luda? Ja bih to bacio negde i sakrio tragove! To tvoj sin, naivan"... LOL

Naravno, majka mu nije verovala, dok to nismo dokazali i namestili. A šta ću, valjda je i tata šmeker na mene! Ili obrnuto, ali ja to posmatram iz svoje perspektive... Sve u svemu, vidim ja da ću ja pešaka od sada. Kad god uznem kola - nađe grešku! Nadam se da ja neću biti taki tata jednog dana, inače duznem konopče i besim se. On bio u Slovačkoj i iskrivio gepek. I sad smeta "štikla"... Ogrebotinu auto nema kad ga vozim! Uf kako me nervira nekad...

P.S.: Nek vas ovo ne brine drage dame, ja i dalje tražim ženu! Uvek se nađe neka bolja, jelte... Wink
Di su naši novci!?
Idi na vrh
Deset sati ujutru, spavam ko top. Odjednom
*ZVRRRRN-ZVRRRN*
Neko je na vratima. Ništa, okrenem se na drugu stranu i kontam otićiće.
*ZVRRRRRRRRN*
A jebemti budale, zaključano je, niko se ne javlja, nema nikoga kući - idi dalje!
*ZVRRRRRRRRN*
E do kurca, moram da ustanem, da li nešto gori ili je neko umro, ovaj ne odustaje! Gledam kroz špijunku, neka žena sa papirima nekim u ruci, auh sunce ti. Otvaram vrata onako u boksericama, sav krmeljiv...
- Dobro jutro, izvolite.
- Dobar dan. Jao, pa ja sam vas probudila...
- Dobro nema veze, u čemu je problem?
- Pa znate, jedno dete je jako bolesno i treba da se leči, ali to može samo u Londonu i sad...
- I sad vam trebaju pare!
- Pa znate kako je to, dosta je to skupo, ako bi ste mogli...
- Koliko?
- Evo vidite, imam i medicinske nalaze i ličnu kartu deteta i spisak svih troškova...
- Kako dete može da ima ličnu kartu?
- Ne, ne, pazite, sve imam šta treba, a napisaću vam i priznanicu.
- Šta će mi priznanica, oću onda učestvovati u nekoj nagradnoj igri?
- Molim?
- Dobro, koliko?
- Pa sve ukupno treba oko 20 000 evra...
- Gospođo, mogu da vam dam ako imam 20 ili 50 dinara, eto...
- Može, može.
- Idem samo po pare.
- A ja ću vam ispisati priznanicu!

- Evo imam 50, jel to u redu?
- Jeste, hvala vam puno.
- Doviđenja.

I tako se uvek neko najebe kad netreba! Bili su i neki što prodaju neko skupo posuđe.
- Nemam ja para za to...
- Nema veze, da mi ipak održimo prezentaciju. Traje samo 45 minuta, oduševićete se.
- Čemu, kad neću ništa da kupim.
- Pa vi ispričajte mami kako je divno i šta sve ima, ona će se oduševiti! A imamo i specijalne poklone.
- Neće, već je kupila tako i nije zadovoljna.
- Ali nije naše.
- Nije možda vaše, ali sve je to isto.
- Nije.
- Jeste! Aj sad, tutanj!

A tek kad mi dođu oni iz neke vere... Jednom tako zvoni neko na ulazu i uporan do zla boga. Pogledam kroz špijunku, dva momka, krupnija, sve u crnim odelima, kravate, zalizani, ko FBI agenti... Au reko, ovi su mi nekako jako ozbiljni!
- Dobro veče, izvolite.
- Dobro veče. Da li verujete u Boga?

U jbte, pa gde to tako odmah? Zar je smrt došla po mene pa da proveri na čijoj sam strani? Reko, ovo neće da valja... Opasno zalizani, odela crna, kamene face... Ko da me sretnu neki likovi na ulici i pitaju da li navijam za Zvezdu! Pa aj ti budi pametan...

- Pa onako, recimo da verujem...
- A šta vi mislite, ko je napisao Bibliju?
- Am?
- Ko je napisao Bibliju?
- Jel može neko lakše pitanje?
- Ne, šta vi mislite, nas zanima šta vi mislite o tome...
- Mojsije.
- Nije on...
- Pa ne znam ko bi drugi mogao da bude...
- A recite mi mladiću... Kako se beše zovete?
- Panonian.
- Recite mi Panonian, zar ne mislite možda da je Bog napisao Bibliju?
- Ne.
- E dobro, znači čovek je.
- Da.
- Ali taj čovek je bio samo "sekretarica", on je pisao, a BOG je diktirao...
- A, pa baš lepo...
- Vidite ovako, prijatelju daj mi aktovku...

Šta li će sad izvaditi... Bibliju.

- Ovako, samo trenutak... ta-ta-ta-ta-ta... Aha! Evo ga. Jel vidite šta ovde piše?
- Vidim.
- I šta piše?
- Pa eto, vidite i sami.
- Pročitaj naglas!

Pročito.

- I šta vam to govori?
- Oće ovo dugo?
- Zašto?
- Ima utakmica na TV-u...
- Zar vam je utakmica bitnija od BOGA???
- Pa, zanimljivija je od vas... Slušajte, ako ste vi došli po neki prilog, recite da vam dam pare i gotovo.
- Doćićemo i do tog dela. Dakle, ono što ovde Bog govori kroz sekretaricu je baš ono - da je on autor Biblije i da ima sekretaricu.
- Vrlo lep zaključak, nikad mi nisu išle te analize pesmica...
- Biblija nije pesmica!!!
- Dobro, ok...
- E sad, mi smo tu crkva blizu, možda znate onu veliku zgradu u komšiluku sa prozorom u obliku krsta i bilndiranom kapijom, uvek stoji onaj crni džip ispred...
- Znam, kako ne bih znao.
- Tu dođite u subotu u 20:00 h, biće koncert crkvenih pesama, dolaze nam gosti iz Engleske, biće super! A biće i tombola!
- Jel to obavezno? (Bože, glupog li pitanja)
- Pa nije, ali bilo bi lepo da se malo produhovnite... Evo vam reklamni materijal, evo da date i drugarima, evo i listić za tombolu. Ulaz je besplatan, ali ako bi mogli da date malu donaciju, to bi bilo lepo.
- Evo vam 20 dinara...
- Mladiću, pa zar 20?
- Dobro, evo vam 50, nemam više sitno.
- Hvala lepo i vidimo se u subotu.

Aha, garant! Smorili su me za medalju. E zašto sam ja sve ovo ispričao. Juče gledamo utakmicu, Partizan i opet *ZVRRRRN*, otišao cimer da otvori.
- Dobro veče, izvolite.
- Dobro veče, ja sam iz organizacije, znate dete je bolesno, operacija je jako skupa, treba da ide u London...
- E, igra Partizan sad, nemamo vremena! A i nismo zainteresovani! Mi smo studenti i nemamo para. Doviđenja!

- Ko je ta cimeru?
- Neka traži pare za dete neko, hoće da putuje u London, tako nešto...
- Jesi joj dao pare?
- Jesi lud? Ti uvek daš, ja nikad, ugledaj se na mene! Tako se to radi! Gledaj utakmicu...

Što jes' jes', ne dam više! I uzvičnik!
Automobilske nesreće
Idi na vrh
Jedan ozbiljan blog, u vezi jako ozbiljne teme... Vidimo da svaki dan ginu ljudi po putevima i to je nekako "normalno" s obzirom na to koliko vozila saobraća itd... Nego, bila je ona akcija na B92, ono gde su krvava lica, pa polomljene registarske tablice i šta ja znam i kao nije prikladno za mlađe da gledaju ta silna krvoprolića, aj dobro... Naleteo sam na jedan video, dugo, dugo, sam ga tražio, ali iskopao sam ga. Po meni, ovo je spot koji treba da se prikazuje! Ovo je realno stanje stvari. Neću da dužim, pogledajte sami i prosudite. Ali nekako, budi emocije, oće malko da istera suzu na oko...



Na Češkom je, ali nije to ni bitno... Bitna je poruka, jelte...
Rat operativnih sistema!
Idi na vrh
Hehe, ček dis aut!



A ovo ste verovatno vidili već većina, al ko nije... Izvoliš! Posvećeno Adminima, (Super)Mooderatorima i ekipi koja nam pomaže da nam kopjuteri žive i budu srećni... I hvala vam na tome. Wink (Zašto nema neki smajli koji tapše, uvek moram ovog sa poljupcem da šiljam) Poljubac

http://blejac.com/zasto-je-najbolje-da-se-folirate.....pjuterima/
Hristos Voskrese
Idi na vrh
Ja nekako nemam običaj da plačem na sahranama. A verovatno ni većina vas. Dođem, izrazim saučešće, tužan sam i to je to. Ako mi je baš žao, onda ja to sam obavim za sebe, zatvoren u sobi. Ne moram tamo pred svima baš da naričem, jel...

A druga stvar je kad nam neko dragi i jako blizak ode. Onda smo baš baš tužni... I onda je nekako normalno da se pusti suza i sve. E sad, ne znam ni sam, ja ni tad nisam pustio suzu. Sedeo sam tako, gledao, ljudi dolazili i prolazili, a ja sam samo gledao. I ništa. Ni da mi se zasuze oči. Ko da je potpuni stranac u sanduku. No, kontam, kad dođem kući, nakon svega, onda kad mi dođe, isplakaću se ko malo dete. Međutim opet ništa! Ništa, ništa, ništa... Prošle je već 4 meseca i ništa. Prazina se oseća, ali ja tvrd ko kamen.

Danas je nedelja, lep dan. Bila je baba kod nas na ručku, lepo ručali, sve ok. Tek nakon ručka baba kaže "hoćemo mi na groblje deco, da obiđemo grob"? Insistirala je. Hajde... Ne volim to baš, ali red je, nema razloga da se ne ode. Otišli smo tamo svi, poređali se ispred groba, pognutih glava, gledamo tako, gledam imena, blejim okolo malo... Ništa. I da obiđemo grob, ja prvi u koloni, obiđem, za mnom ostali... Baba je išla zadnja u redu. I mi se opet našli ispred groba, kad baba zastala kod ploče, uhvatila se za nju i počela da se naginje nad grob. Mislim u sebi, reko baba nemoj izvoditi sad tu nešto, tipa da poljubiš sliku ili nešto, nemoj mi te babske stvari sad tu izvoditi. Kad ona, nagnula se i uzela nekau malu neuglednu vazicu sa groba sa nekim uvelim cvetićima. Bacila je to uvelo cveće, stavi vazicu na ploču, iz svoje male torbice izvadila flašicu (kao ona od vinjaka, od deci) i sipala vode onutra, a ona izvadila i mali smotuljak poljskog cveća, lepo udešen i stavila tako sređenu vazicu na svoje mesto. Pomazila je ploču i rekla "ah..." Vratila se među nas u red, a ja sam tad pustio suzu. Obišla je svog muža i sina i stavila skromni svež smotuljak poljskog najobičnijeg cveća na njihov grob u njenu vazicu. Ima velika vaza pored ploče, ali ne - ona ima svoju malecku. Gledao sam tako jedno minut u to i ne znam, slomilo se i provalilo nešto u meni, pustio sam suzu. Reko sam samo - Idemo! Ćutke smo se svi pokupili i otišli...

Na ulazu sretnem godinu dana mlađeg druga, reko "otkud ti?". Kaže sa suzom u oku "došao sam da posetim mog tatu". Reko jbga, danas svi obilazimo nekog svog. Ćutke smo se razišli...

Hristos Voskrese. "Ovi moji" sigurno neće.
Viagra
Idi na vrh
Najteže je raditi sa ljudima...

- Dobar dan.
- Dobar dan...
- Dve Vijagre.
- Koja jačina?
- Najjača!
- Imate li srčanih problema?
- ŠTA TE BRIGA???
- Gospodine, imate li srčanih problema?
- To me još niko do sada nije pitao!
- Da li imate srčanih problema?
- Oćeš mi dati tu Vijagru ili nećeš???
- Imate li srčanih problema, gospodine?
- Ovaj privatnik pored će mi je prodati bez zapitkivanja, daj mi Vijagru!
- Ali gospodine, da li imate srčanih problema?
- Ajde prestani, daj mi to...
- Da li imate srčanih problema?
- A što tebe to zanima???
- Možete umreti, ako imate...
- Neću umreti - daj mi...
- Ja ću u zatvor ako umrete...
- Baš me briga - DAJ VIJAGRU ILI IDEM!!!
- Idite...
- A daj mi tu Vijagru...
- Da li Imate ili Nemate srčanih problema?
- Nemam.
- Izvolite. Nije teško biti fin...

A sve traje frtalj sata... Samo je trebao da kaže Ne! Ili nemam! Al šta'š...
Tri musketara!
Idi na vrh
Heh, eto na šta nabasah! Tri junačine ko od stene odvaljeni! Dokaz je slika...



Čak Noris, Mile Kitić i ja! Tri verna druga! Mr. Green

Elem, kad smo već kod ta tri musketara... Ja tako vodim rat kući! Imam dva mačora, obojica su alfa mužjaci u komšiluku. Obično, kako kažu, jedan ipak otera drugog i ostane alfa... Ali ovi moji dvojica se vole, ali istovremeno i mrze ko džukele! Đavolja rabota, ko će ih znati...

Dolazim ja tako kući iz grada, malko smo i popili, grehota da nismo... I prošvercuje se mačak Tigrić u moju sobu! Mi se uvek hrvamo! Ja nogu na njega a on kandže u čarapu i grize palac. Elem... Sad je bio baš navalio. Grize baš ozbiljno! Ja da odmaknem nogu, a on pustio kandže i ne pušta i krene da frkće na mene! Onako, otvori usta i pusti onaj glas PHHHHH! U 'bem ti lebac, di je sad muvopič da ga jednom razvalim! Ne pušta. Nema muvopiča u blizini! Ali ulazi drugi mačak i reži na njega. Moj spasioc, tzv Krečar! Naziv inače potiče od toga što je upao u gašeni kreč! I 7 puta lomio noge... Ali tera on... Još su mu 2 života ostala!

I ništa, potukli su se pošteno, šutirao sam ih, ali su bili uporni. Probudio sam roditelje, vidno pijan...

Sve u svemu, nagrabusili smo svi trojica! Eto tako... Izvucite naravoučenije. Nikad mačku u sobu! Smile
Vadičep
Idi na vrh
Krizna vremena! Nalazimo se na bojišnici... Varnice sevaju na sve strane! Neprijateljske strane, njih preko 1000 stoje na jednoj strani ratišta. Sa druge strane sam ja sam! Oči u oči, posmatramo se tako, špijuniramo i odbrojavamo već mesec dana... Kraj se nazire, ali prebrzo! Nema dovoljno vremena, nema... Nikada nećemo uspeti! Glavni šef kaže – samo napred momak, možeš ti to. Ovaj potčinjen me zeza... Kaže – batali, izgubljena bitka...

Šta ću sad!?

Farmakologija! Večiti neprijatelj studenata medicinskih nauka! Gleda me i smeje se “nikad me nećeš naučiti Ivice, ni-ka-da”! Neka... Doći će i mojih 5 minuta, sunce ti... Da ne lajem... I nakon 8 sati maltretiranja i pročitanih jedno bar 50 lekova koji imaju potpuno slično ime, ali sasvim različito delovanje, odlučio sam da popijem nešto za smirenje... Više ni ne znam šta... Svi su mi se lekovi izmešali. Popiću VINO! He-Heee, zeznuo sam ih baš! Mr. Green

Otvaram frižider – Krstač! Poklon od nečega, nekad, stoji tu... Pitaj Boga odkad, al nema veze! Deder. Sad ću ja po njemu raspaliti. Uzimam moj dragoceni vadičep od kineza... Toliko žurki u stanu, nikad ga nisam imao, al sad imam... Smile Ponosni vlasnik! (Druge kolege još uvek nemaju vadičep!!! HAHAHA!) Krenem da zavrćem, ne ide. Kruži on, al ne ulazi! Ja guram na dole i nekako – uđe on! Wooo-hooo! E sad još one nožice, znate, kao na onim starim vadičepima, sa strane što ima dve ručke da ih gurneš na dole i izađe čep... Ja stiso – izvuko navoj, čep osta!!! Ja opet, još gore... Okeeey... Nož! Nakon 5 minuta drljanja, totalno sam ga razbio! Evo namaaa viiinaaa! Very Happy Radost, radost – sreća! Pio sam vino sa plutom! Al... Popilo se!

Večeras... Ista priča... Reko, imam neko Vipava vino – Slovenija, deder! Opet dođe otvaranje flaše sa plutom. E reko, sad te imam... Ovo je Slovenačko! Ovde mora da valja pluta! Ja navalio mojim kinezom, kad ono – ista stvar. Gledam – neverujem. Kako je to pravda? Pogledam vadičep... Kad ono – polomljen do pola! PA NARAVNO IVICE DA NEĆE DA SE ZAVRĆE!!! Vaćam se noža opet, kad ono... Ček-ček, nekad, neko mi je poklonio ganc novi fensi-šmensi vadičep! Vadim sve iz ormana... Šta sve tamo tek nisam našao, al dobro, to ćemo drugi put... Evo ga! Zašiljen! Oštar, zdrav i spiralan! Ide ko podmazano... I sve ok...

Đavo neda vraga, moram još čašku-dve popiti uz ovaj blog, daj drugu flajku 7,5 dl Vršački vinogradi... Popićemo sutra... Ako ostane! Odvrćem ovim novim i odvrnuo! Al ima neko presklopljavanje, neki fazon, kad zavrćeš i taj deo spušten (neki đavo u mehanizmu), onda se zavrće! A ako to digneš, onda zavrćeš, a on odvrće (vadi čep)! Zanimljiva rabota, al radide. I ja odvrnuo, izvadio čep i raspadne mi se u ruci vadičep! Tolko sam ga odvrto da sam neki šaraf na vrhu odvrnuo! Ili izvuko, pošto ima neki kontra navoj... I tako... Uspeo sam uglavnom, klješta su popravila vadičep! Baš mi ne ide sa ovim vinom...

Vraćam se na pivo!

Ende.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1144 korisnika na forumu :: 30 registrovanih, 7 sakrivenih i 1107 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., Asparagus, bokisha253, danilopu, dijica, Dorcolac, FOX, Frunze, Georgius, ikan, ivan1973, Karla, Kriglord, Kubovac, Lieutenant, mercedesamg, milos.cbr, Milos82, Misirac, mkukoleca, NoOneEver Dreams, nuke92, pein, raptorsi, sevenino, Trpe Grozni, Vlada78, wolf431, yrraf, |_MeD_|