Blog korisnika kindergirl
Lozana | |
---|---|
15 Mar 2013 19:12 | Idi na vrh |
"Моја баба
чије је старинско име мирисало на винову лозу и младо вино из њеног завичаја била је прави следбеник стоичара (за које сигурно није ни знала) никада запевала камоли заплакала примала ударце као миловање И само је понекад кришом од деде пушила у дворишту испод трешњевих грана У позним деведесетим читала Ану Карењину с два пара наочара А онда нам је једне вечери уочи Петровдана лежећи испод перјаног јоргана крај наткасне пуне наполитанки и црквених календара рекла неупитана готово насмејана као да одлази с неког славља БИЛО МИ ЈЕ ЛЕПО С ВАМА И окренула се на другу страну." .... Јасмина Нешковић БЕОГРАДСКИ КЊИЖЕВНИ ЧАСОПИС година IX / бр. 30 / март 2013. бонус: http://www.bgknjizevnicasopis.rs/preuzimanje/tekstovi/2013/BKC30PericVesna.pdf На земљи смо само неколико зима. (не могу да копирам текст) * "Para que vas a olvidar Tu tenido tanto temo para que vas a olvidar si solo quiero tu amor Es el alma que me dice que me dice que te siga quiero dar, darte todo todo todo todo tu perdon pero se de amar, corason Yo si se mi amar si se mi amor Corazon, corazon Quiero dar mi perdon se mi amor Para que vas a salir entiendeme yo te amo y luchar por una vida que vale la pena eso es amor entiendelo mi amor Y yo tengo perdon, yo te tengo perdon yo tengo mus que son Yo te tengo amor... Τe quiero dar, todo que tu queras Se mi amor, corason... Se de amar Eres mi, eres mi corason Eres mi corazon Yo te quiero dar amor Etiendelo Quiero dar mi perdon Se mi amor... Es el alma que me dice que me dice que te siga Es el alma que me dice que me dice que te siga." El Corazon загубљене емоције касно ноћу и рано ујутру дођу да вас подсете да сте још увек живи. између два уздаха и издаха. |
Life of Pi | |
---|---|
03 Mar 2013 14:49 | Idi na vrh |
Pi Patel: So which story do you prefer?
Writer: The one with the tiger. That's the better story. Pi Patel: Thank you. And so it goes with God. Writer: [smiles] It's an amazing story. * Pi Patel: I suppose in the end, the whole of life becomes an act of letting go, but what always hurts the most is not taking a moment to say goodbye. Life of Pi svidja mi se sve. i fotografija, i pricha, i mogucnost tumacenja iste, i to sto je jednostavan na neki topao, ljudski, nepretenciozan nachin. i kako je zapravo Chudo to shto smo zhivi, a svakog dana to zaboravljamo. skoro nisam gledala nesto sto me je toliko oplemenilo. |
Svako ima svoj Everest | |
---|---|
12 Feb 2013 13:40 | Idi na vrh |
"...Čoveka ne čine njegove mogućnosti nego njegovi izbori, a oni uvek postoje, stalno smo na raskrsnicama i stalno biramo. Himalaji su za mene savršeni oblik postojanja. To je jedno od retkih mesta na planeti gde ljudi žive u skladu sa prirodom. Otkad tamo odlazim mnogo sam mirniji, strpljiviji, više dajem drugima, u svakom smislu, ređe sudim i lakše praštam. Iako je moja svakodnevica prepuna obaveza, to mi donosi novu dimenziju mira, a moj cilj u životu je upravo to - približavanje osećaju mira najbliže što je moguće. Menjati se nije lako, pa i kad čovek stalno povećava nivo sopstvene svesnosti ne znači da će uspeti da usvoji ta saznanja. Ipak, duboko verujem da dobre navike mogu da se stvore, kao i dobre misli koje proizvode dobre reči, a one dobra dela. Ako taj princip negujete, videćete za neko vreme i dobre efekte. Počeće da vam se dešavaju lepe stvari, da srećete divne ljude... Ništa se ne dešava slučajno, naša sreća nije nešto na šta ne možemo da utičemo."
i još na: http://www.lovesensa.rs/clanci/ljudi-inspiracija/svako-ima-svoj-everest |
po snegu i suncu | |
---|---|
31 Jan 2013 12:22 | Idi na vrh |
Citat: (...) jucher me nanovo uhvatilo... "u dushi se budi djetinjstvo"... (i prichah, opet, i opet... i rasplakah kao retko... i bi mi i bolje i gore...)
ali mani... nema pa nema, i kraj, i novi pochetak, i nije isto, nit ce bit, nego tek kao neuspjeli drugi dio uspeshnog filma, ali to je sve shto imash... umrijeti nije strashno, ni zaboravit, kao gumicom obrisano, nije strashno, ali zhivet dalje kada je neko uzeo olovku i precrtao cijeli jedan zhivot, tako da ga i dalje "vidish" i osjeccash, a nema ga ..... "...I jednog jutra se probudi, jednog dana koji ce kasnije zaboraviti, i odjednom lezhi u krevetu nesposoban da ustane, pogodjen oshtrim zracima svetla, bez ikakvog oruzhja i hrabrosti da zapochne novi dan. Kad zatvori ochi da bi se zashtitio, sklizne natrag u san i pluta u nesvesno stanje prozhivljavajuci ponovo svaki proshli trenutak. Propada i propada ne uspevajuci da glasno krikne (i glas mu je oduzet, sve mu je oduzeto!)..." (I.Bahman, 30. godina) "Umrijeti, to je samo gledati unutra; otvoriti zhivot jedino prema unutra, biti tvrdjava neosvojiva za zhive iz zhivota." J. R. Jiménez (1881-1958-) stoga... neka je i losh, kino je kino... vrti se aparat, vrti traka, show ide dalje... onaj unutra jest lijep, ali to su samo pohranjene slike koje znaju ozhivjeti, ali nisu uistinu zhive... vishe ne... a svijet se okrece u hiljadu boja... treba napravit mjesta za nove slike... http://www.mycity.rs/Blog/Vec-sam-ti-prichao-to.html * Danas je jedan od onih dana kad ne znam šta bih sa sobom. Plaši me što je sve više takvih dana i čini mi se da mi se život pretvara u pakao svakog jutra čim se probudim. Ni noću više ne sanjam i mislim da se to zove depresija ili tako nešto. Kad sve znaš i kad ti je sve potpuno jasno, a ne možeš ništa da promeniš. I na to neće uticati ni Dostojevski kojeg pokušavam da čitam, ni knjiga samopomoći niti zen. Ne znam kako se to desili niti šta sam izgubila, ali stalno osećam da fali nešto, da nešto nije dobro i da ne mogu da živim sa tim gubitkom. i tako, uhvati me neizdrž, čaša se prelije. Noć prođe, ali dani su nesnosni u svom užasu. Osećam se kao da sam zarobljena u koncentracionom logoru, nemoćna da provirim preko ograde zvane život. Bukvalno živim u svojoj glavi i ne da mi se napolje. I tako..Sinoć sam se predozirala "Sex i gradom" & "Lipstic jungle"...Stvarno ne bi trebalo da puštaju te dve serije u isto vreme:D I shvatila sam da nedostajem samoj sebi iz vremena kad sam mislila da sam dobra riba, iz vremena kad sam pila pet medovača s nogu sa D. i kad smo pale u WC-u u "Hadu" jer smo se zaboga napile od mizerno malo alkohola.... Fali mi vreme kad sam želela da napišem knjigu o velikom prijateljstvu ili velikoj ljubavi, kad sam imala hrabrosti da verujem u to dvoje, kad se nisam stidela onog što jesam i kad sam mogla da ogolim pred svetom verujući da će svi videti najbolje u meni. A te devojke nema, ne znam zašto, ali ne dolazi mi više čak ni u snove, odselila se na neko bolje mesto. A ja znam da boljeg mesta za mene nema, da ću svuda ja biti ja. I tako tumaram po snegu i suncu, a tunel nema kraj jer zapravo i nije tunel nego bunar bez dna. |
bliskost | |
---|---|
19 Jan 2013 13:59 | Idi na vrh |
Ne znam da li vi to radite, ali nas dvoje često ležimo na četvrtom spratu i slušamo muziku. "Ja sam još studirao, a ona je radila." --- -On je sigurno iz neke ugledne beogradske porodice koja je imala onaj porcelan što se kod Kiša u "Bašti, pepelu" presijava na suncu kad majka otvori prozor. Njih dvoje leže na četvrtom spratu nekog salonca na Dorćolu. On studira na Filološkom, verovatno svetsku. - Garant ona radi u pekari, ustaje rano, u 6 sati i miriše na kvasac i maglu. Kad duva košava, ona prezire svoj posao, a u leto voli što se budi sa suncem i putuje preko mosta, možda čak na Novi Beograd. -Ona je poetična na neki običan način. Nije imala prilike da čita, ali zato zna da oseti stvari. Zato je on sa njom. Kažem ti, sto posto. - Možda ona ima nečeg majčinskog u sebi, nešto što je nasledila od Petrije i onda mu stalno pred spavanje govori: " Nemoj da čitaš, previše se zamaraš" i on je sluša. - A nova godina im ništa nije donela jer je još uvek 15. januar. On je usred ispitnog roka, a ona se trudi da ga razume. -Stan sigurno ima visoke plafone i one baršunaste zavese što šušte. A sa prozora se vidi mali plato i ulična svetiljka. -Čuje se tramvaj kod okretnice i onaj zvuk te mami da sedneš u zelenu mašinu i otputuješ u noć. --- i tako mi pričamo na jednom drugom četvrtom spratu na Bogojavljenje. Pojma nemam da li vi nekad radite tako nešto sa nekim. Za mene je to bliskost. Kad izmišljamo priče. --- a o stvarnim značenjima: "Tek na kraju, dakle, dolazi ta pesma: bas linija koja zvuči kao da je puštena unatrag, mnoštvo zvukova i zvrkova koji pesmi daju neozbiljan ton bez obzira na njen tempo i taj zvuk tramvaja na polovini pesme, koji će za mene uvek biti zvuk skretanja pod Kalemegdanom, prekoputa francuske ambasade, gde šina zavija a zatim ispravlja, tako da vozač konačno može da nagazi papučicu uz Parisku ulicu, ka Biblioteci. No, tu se krug zatvara - i priče se ponovo uliju u jednu: koliko je gotovo nemoguće da je taj zvuk za pesmu snimljen upravo na tom ćošku, toliko je te 1982. bilo neverovatno da će taj tramvaj voziti baš Zdenko, basista Idola, svega nekoliko godina nakon objave „Odbrane“. Toliko pritoka, a pesma teče. Toliko značenja, koliko tumačenja, a sve na jednom vinilu, u čiju unutrašnju rilnu je utisnuto da je štampanje ploče počelo u martu, a završeno 6. aprila 1982. godine. Za koji dan će, dakle, biti okruglo 30 godina." http://preslicavanje.blogspot.com/2012/03/rusija-idoli-39-pesama-30.html |
kamen, škare, papir | |
---|---|
06 Jan 2013 14:11 | Idi na vrh |
KAMEN, ŠKARE, PAPIR
Pobjeđuje onaj kojem je manje stalo (Maja Hrgović) "kada se sretnu čovjek i žena pobjeđuje onaj kojem je manje stalo kada se sretnu dva čovjeka pobjeđuje koji je manje - čovjek kada se sretnu dvije žene pobjeđuje koja ima nevinije ruke kada se sretnu stvarnost i san gubitnica je ona koja je vidljiva, uhvatljiva i ustreljiva kada se sretnu dvije stvarnosti to ne znam... ja još uvijek svim čulima tražim prvu kad se sretnu dva sna ne znam ni to... ja sam sanjala samo jedan ... nekada kada se sretnu nebo i more pobjeđuje kič u samo jednom ravnom potezu kada se sretnu nebo i more pod mojim kostima gubim (se) ja u krivim redovima i nagnutim slovima kada se sretnu ptica i nebo da, zemlja tu od početka nije imala šanse kada se sretnu lice i odraz to nikad nije bilo neriješeno i o tome je svako jutro svugdje i mnoga besana noć ovdje u kojoj je izgubilo lice izgubljeno u odrazu na ekranu kada se u jednoj sumnjivoj budnosti sretnu večer i jutro izgubio je san i ljepota ... iz svake noći u samo moju noć kada se sretnu dvije obale izgubila je rijeka i nemojte mi sad o mostovima kada se sretnu alfa i omega... stradao je materijal za slojeviti grčki mit kada se sretnu djevojčica i grčki mit... stradalo je jedno odrastanje ... zauvijek kada se u retrovizoru sretnu dviju prošlosti, pitanje je koliko je pobjednika povijest pisalo ili nam tek predstoji bitka u kojoj moramo pobijediti sebe ali svakako treba kupiti novi retrovizor kada smo se sreli riječ muška i ja ženska pobijedio je nemir na ničijoj zemlji a primirje više nikad nije sklopljeno kada se sretnu ženska čistoća i mrlja u muškom pogledu ... dvaput pogled je pljunuo na istinu, ali istina nikad nije gubitnica ... niti jednom kada se ženska laž zaklinje tri puta prije kukurijekanja pijetlova izgubilo je prijateljstvo kada se na uskom putu sretnu moje pjesme pobjeđuje ona koja me najviše ranila kada se među onim što je vrijedilo sretnu sve pjesme o meni koje su me zvale imenom pobjeđuje ona koja mi je oprostila što joj nisam bila dorasla kada se na svojim putevima koji nemaju veze s mojim posrtanjima sretnu samo pjesme pobjeđuje ona koja je pjesma samo pobjeđuje ona koja je samo pjesma i iako se (u) životu nekad može činiti drukčije jer život nikada nije ni poetičan, a niti dobar linijski sudac moj živi poeziju kao kaznu, pa ipak zna i sudi bolje a ja ću od sebe nevoljena uvijek voljeti pjesmu koja nije sebe voljeti znala kada se u nevinoj dječjoj igri ili gruboj igri neuspješno odraslih sretnu kamen i papir pobijedit će papir uvijek je tako bilo kažem u drhtavim vremenima dječjih bolesti i rana, i ovim skorenim... neizlječivih kada se sretnu kamen i papir pobjeđuje onaj papir koji je samo pjesmu samo imao a tko misli drugačije neka slobodno prvi baci kamen na ovu... na neku moju... o meni... ili pjesmu samo... na živo mrtvo slovo na papiru ... na mene verba volant, pjesme ostaju... a kamenje leti još snažnije da, pobjeđuje onaj kojem je manje stalo a meni je oduvijek stalo najviše i više od toga meni je stalo kao nikome na svijetu ali moje pobjede su uvijek bile drugačije; ja sam svaki oštri fijuk nadglasavala mekim stihom... ja sam pobjeđivala tako da sam svaki bačeni kamen u sebe umotala i uistinu nemam sliku koja bi vam to vjerno dočarala." (rujan 2012.) tessa k http://tesari.blog.hr/ |
sladoled u januaru | |
---|---|
04 Jan 2013 23:04 | Idi na vrh |
ili gde vi volite da izlazite...?
Nedavno se otvorilo mesto koje me je baš oborilo s nogu. U centru je, a u isto vreme ušuškano i udaljeno od gužve, slatko, totalno u paradoksima uređeno, retro futurizam, njihovi sladoledi su nešto najbolje što sam jela u poslednje vreme. Možete da probate pre nego što naručite, nude neke baš zanimljive vrste: baklava, medenjak, bela čokolada, pirinač & cimet, kruška i gomila drugih + stalno menjaju i dopunjuju asortiman. tags: urbano, pozitiva, dizajn, jazz, ljubazno osoblje, bečka škola. http://www.facebook.com/MoritzEis |
my working day... | |
---|---|
11 Dec 2012 12:22 | Idi na vrh |
I u pauzi šolja kafe dok napolju pada sneg... p.s. klik: http://www.facebook.com/gabriella.artsylife a za after zavirite u Mezze čaroliju: http://mezze.rs/exhibit/decembar-2012/ Decembrrr! |
dok se rvem sa žitom i zvezdama | |
---|---|
30 Nov 2012 19:15 | Idi na vrh |
"Moj deda već dugo ore nebeske njive..." * "Jutro me zatiče samog, ko školjku u pesku... Svu noć su senke na zidu skicirale fresku... (...) To su samo momenti lošim vetrom doneti, To su samo male večnosti... To su samo godine kad se čovek otkine, Ko od one gorke tečnosti... " Balašević "Starim" * Хвала, деда Љ. за најлепше детињство на свету. вјечнаја памјат |
oh, how I wish.. | |
---|---|
12 Nov 2012 11:00 | Idi na vrh |
I Wish I Could Go Travelling Again
"I wish I could go travelling again It feels like the summer will never end And I've had such good offers from several of my friends I wish I could go travelling again I want to sit in my shades Sipping my latte Beneath the awning of a famous café Jet-lagged and with our luggage gone astray I wish I could go travelling again I want a waiter to give us a reprimand In a language neither of us understand While we argue about the customs of the land I wish I could go travelling again I want to sit in traffic, anxious about our plane While you blasé comments drive me half insane I want to dash for shelter with you through the tropical rain I wish I could go travelling again I want to be awakened by a faulty fire alarm In an overpriced hotel devoid of charm Then fall asleep again back in your arms I wish I could go travelling again But how can I ever go travelling again When I know I'll just keep remembering again When I know I'll just be gathering again Reminders to break my heart I wish I could go travelling again It fells like this summer will never end And I've had such good offers from several of my friends I wish I could go travelling again." Stacey Kent |