TECH deo OPŠTI deo VOJNI forumi

Blog korisnika kindergirl

Lozana
Idi na vrh
"Моја баба
чије је старинско име мирисало
на винову лозу
и младо вино из њеног завичаја
била је прави следбеник стоичара
(за које сигурно није ни знала)

никада запевала
камоли заплакала
примала ударце
као миловање

И само је понекад
кришом од деде
пушила у дворишту
испод трешњевих грана

У позним деведесетим
читала Ану Карењину
с два пара наочара

А онда нам је једне вечери
уочи Петровдана
лежећи испод перјаног јоргана
крај наткасне пуне наполитанки
и црквених календара
рекла неупитана готово насмејана
као да одлази с неког славља
БИЛО МИ ЈЕ ЛЕПО С ВАМА

И окренула се на другу страну."

....
Јасмина Нешковић
БЕОГРАДСКИ КЊИЖЕВНИ ЧАСОПИС
година IX / бр. 30 / март 2013.


бонус:
http://www.bgknjizevnicasopis.rs/preuzimanje/tekstovi/2013/BKC30PericVesna.pdf
На земљи смо само неколико зима.
(не могу да копирам текст)

*
"Para que vas a olvidar
Tu tenido tanto temo
para que vas a olvidar
si solo quiero tu amor

Es el alma que me dice
que me dice que te siga
quiero dar,
darte todo todo todo todo
tu perdon
pero se de amar, corason
Yo si se mi amar
si se mi amor
Corazon, corazon

Quiero dar mi perdon
se mi amor

Para que vas a salir
entiendeme yo te amo
y luchar por una vida que vale la pena
eso es amor
entiendelo mi amor
Y yo tengo perdon, yo te tengo perdon
yo tengo mus que son
Yo te tengo amor...
Τe quiero dar, todo que tu queras
Se mi amor, corason...
Se de amar
Eres mi, eres mi corason
Eres mi corazon
Yo te quiero dar amor
Etiendelo

Quiero dar mi perdon
Se mi amor...

Es el alma que me dice
que me dice que te siga

Es el alma que me dice
que me dice que te siga."

El Corazon

загубљене емоције касно ноћу и рано ујутру дођу да вас подсете да сте још увек живи. између два уздаха и издаха.
Life of Pi
Idi na vrh
Pi Patel: So which story do you prefer?
Writer: The one with the tiger. That's the better story.
Pi Patel: Thank you. And so it goes with God.
Writer: [smiles] It's an amazing story.
*
Pi Patel: I suppose in the end, the whole of life becomes an act of letting go, but what always hurts the most is not taking a moment to say goodbye.


Life of Pi






svidja mi se sve. i fotografija, i pricha, i mogucnost tumacenja iste, i to sto je jednostavan na neki topao, ljudski, nepretenciozan nachin. i kako je zapravo Chudo to shto smo zhivi, a svakog dana to zaboravljamo. skoro nisam gledala nesto sto me je toliko oplemenilo.
Svako ima svoj Everest
Idi na vrh
"...Čoveka ne čine njegove mogućnosti nego njegovi izbori, a oni uvek postoje, stalno smo na raskrsnicama i stalno biramo. Himalaji su za mene savršeni oblik postojanja. To je jedno od retkih mesta na planeti gde ljudi žive u skladu sa prirodom. Otkad tamo odlazim mnogo sam mirniji, strpljiviji, više dajem drugima, u svakom smislu, ređe sudim i lakše praštam. Iako je moja svakodnevica prepuna obaveza, to mi donosi novu dimenziju mira, a moj cilj u životu je upravo to - približavanje osećaju mira najbliže što je moguće. Menjati se nije lako, pa i kad čovek stalno povećava nivo sopstvene svesnosti ne znači da će uspeti da usvoji ta saznanja. Ipak, duboko verujem da dobre navike mogu da se stvore, kao i dobre misli koje proizvode dobre reči, a one dobra dela. Ako taj princip negujete, videćete za neko vreme i dobre efekte. Počeće da vam se dešavaju lepe stvari, da srećete divne ljude... Ništa se ne dešava slučajno, naša sreća nije nešto na šta ne možemo da utičemo."
i još na:
http://www.lovesensa.rs/clanci/ljudi-inspiracija/svako-ima-svoj-everest
po snegu i suncu
Idi na vrh
Citat: (...) jucher me nanovo uhvatilo... "u dushi se budi djetinjstvo"... (i prichah, opet, i opet... i rasplakah kao retko... i bi mi i bolje i gore...)
ali mani... nema pa nema, i kraj, i novi pochetak, i nije isto, nit ce bit, nego tek kao neuspjeli drugi dio uspeshnog filma, ali to je sve shto imash...
umrijeti nije strashno, ni zaboravit, kao gumicom obrisano, nije strashno, ali zhivet dalje kada je neko uzeo olovku i precrtao cijeli jedan zhivot, tako da ga i dalje "vidish" i osjeccash, a nema ga .....


"...I jednog jutra se probudi, jednog dana koji ce kasnije zaboraviti, i odjednom lezhi u krevetu nesposoban da ustane, pogodjen oshtrim zracima svetla, bez ikakvog oruzhja i hrabrosti da zapochne novi dan. Kad zatvori ochi da bi se zashtitio, sklizne natrag u san i pluta u nesvesno stanje prozhivljavajuci ponovo svaki proshli trenutak. Propada i propada ne uspevajuci da glasno krikne (i glas mu je oduzet, sve mu je oduzeto!)..."
(I.Bahman, 30. godina)


"Umrijeti, to je samo gledati unutra; otvoriti zhivot jedino prema unutra, biti tvrdjava neosvojiva za zhive iz zhivota."
J. R. Jiménez (1881-1958-)

stoga... neka je i losh, kino je kino... vrti se aparat, vrti traka, show ide dalje... onaj unutra jest lijep, ali to su samo pohranjene slike koje znaju ozhivjeti, ali nisu uistinu zhive... vishe ne... a svijet se okrece u hiljadu boja...
treba napravit mjesta za nove slike...


http://www.mycity.rs/Blog/Vec-sam-ti-prichao-to.html

*

Danas je jedan od onih dana kad ne znam šta bih sa sobom. Plaši me što je sve više takvih dana i čini mi se da mi se život pretvara u pakao svakog jutra čim se probudim. Ni noću više ne sanjam i mislim da se to zove depresija ili tako nešto. Kad sve znaš i kad ti je sve potpuno jasno, a ne možeš ništa da promeniš. I na to neće uticati ni Dostojevski kojeg pokušavam da čitam, ni knjiga samopomoći niti zen. Ne znam kako se to desili niti šta sam izgubila, ali stalno osećam da fali nešto, da nešto nije dobro i da ne mogu da živim sa tim gubitkom. i tako, uhvati me neizdrž, čaša se prelije. Noć prođe, ali dani su nesnosni u svom užasu. Osećam se kao da sam zarobljena u koncentracionom logoru, nemoćna da provirim preko ograde zvane život. Bukvalno živim u svojoj glavi i ne da mi se napolje.
I tako..Sinoć sam se predozirala "Sex i gradom" & "Lipstic jungle"...Stvarno ne bi trebalo da puštaju te dve serije u isto vreme:D I shvatila sam da nedostajem samoj sebi iz vremena kad sam mislila da sam dobra riba, iz vremena kad sam pila pet medovača s nogu sa D. i kad smo pale u WC-u u "Hadu" jer smo se zaboga napile od mizerno malo alkohola.... Fali mi vreme kad sam želela da napišem knjigu o velikom prijateljstvu ili velikoj ljubavi, kad sam imala hrabrosti da verujem u to dvoje, kad se nisam stidela onog što jesam i kad sam mogla da ogolim pred svetom verujući da će svi videti najbolje u meni. A te devojke nema, ne znam zašto, ali ne dolazi mi više čak ni u snove, odselila se na neko bolje mesto. A ja znam da boljeg mesta za mene nema, da ću svuda ja biti ja. I tako tumaram po snegu i suncu, a tunel nema kraj jer zapravo i nije tunel nego bunar bez dna.
bliskost
Idi na vrh


Ne znam da li vi to radite, ali nas dvoje često ležimo na četvrtom spratu i slušamo muziku.

"Ja sam još studirao, a ona je radila."

---

-On je sigurno iz neke ugledne beogradske porodice koja je imala onaj porcelan što se kod Kiša u "Bašti, pepelu" presijava na suncu kad majka otvori prozor. Njih dvoje leže na četvrtom spratu nekog salonca na Dorćolu. On studira na Filološkom, verovatno svetsku.
- Garant ona radi u pekari, ustaje rano, u 6 sati i miriše na kvasac i maglu. Kad duva košava, ona prezire svoj posao, a u leto voli što se budi sa suncem i putuje preko mosta, možda čak na Novi Beograd.
-Ona je poetična na neki običan način. Nije imala prilike da čita, ali zato zna da oseti stvari. Zato je on sa njom. Kažem ti, sto posto.
- Možda ona ima nečeg majčinskog u sebi, nešto što je nasledila od Petrije i onda mu stalno pred spavanje govori: " Nemoj da čitaš, previše se zamaraš" i on je sluša.
- A nova godina im ništa nije donela jer je još uvek 15. januar. On je usred ispitnog roka, a ona se trudi da ga razume.
-Stan sigurno ima visoke plafone i one baršunaste zavese što šušte. A sa prozora se vidi mali plato i ulična svetiljka.
-Čuje se tramvaj kod okretnice i onaj zvuk te mami da sedneš u zelenu mašinu i otputuješ u noć.
---
i tako mi pričamo na jednom drugom četvrtom spratu na Bogojavljenje.

Pojma nemam da li vi nekad radite tako nešto sa nekim.
Za mene je to bliskost.
Kad izmišljamo priče.

---


a o stvarnim značenjima:

"Tek na kraju, dakle, dolazi ta pesma: bas linija koja zvuči kao da je puštena unatrag, mnoštvo zvukova i zvrkova koji pesmi daju neozbiljan ton bez obzira na njen tempo i taj zvuk tramvaja na polovini pesme, koji će za mene uvek biti zvuk skretanja pod Kalemegdanom, prekoputa francuske ambasade, gde šina zavija a zatim ispravlja, tako da vozač konačno može da nagazi papučicu uz Parisku ulicu, ka Biblioteci. No, tu se krug zatvara - i priče se ponovo uliju u jednu: koliko je gotovo nemoguće da je taj zvuk za pesmu snimljen upravo na tom ćošku, toliko je te 1982. bilo neverovatno da će taj tramvaj voziti baš Zdenko, basista Idola, svega nekoliko godina nakon objave „Odbrane“.

Toliko pritoka, a pesma teče.
Toliko značenja, koliko tumačenja, a sve na jednom vinilu, u čiju unutrašnju rilnu je utisnuto da je štampanje ploče počelo u martu, a završeno 6. aprila 1982. godine. Za koji dan će, dakle, biti okruglo 30 godina."

http://preslicavanje.blogspot.com/2012/03/rusija-idoli-39-pesama-30.html
kamen, škare, papir
Idi na vrh
KAMEN, ŠKARE, PAPIR

Pobjeđuje onaj kojem je manje stalo
(Maja Hrgović)


"kada se sretnu čovjek i žena
pobjeđuje onaj kojem je manje stalo
kada se sretnu dva čovjeka
pobjeđuje koji je manje - čovjek
kada se sretnu dvije žene
pobjeđuje koja ima nevinije ruke
kada se sretnu stvarnost i san
gubitnica je ona koja je vidljiva, uhvatljiva i ustreljiva
kada se sretnu dvije stvarnosti
to ne znam... ja još uvijek svim čulima tražim prvu
kad se sretnu dva sna
ne znam ni to... ja sam sanjala samo jedan
... nekada
kada se sretnu nebo i more
pobjeđuje kič u samo jednom ravnom potezu
kada se sretnu nebo i more pod mojim kostima
gubim (se) ja u krivim redovima i nagnutim slovima
kada se sretnu ptica i nebo
da, zemlja tu od početka nije imala šanse
kada se sretnu lice i odraz to nikad nije bilo neriješeno
i o tome je svako jutro svugdje i mnoga besana noć ovdje
u kojoj je izgubilo lice izgubljeno u odrazu na ekranu
kada se u jednoj sumnjivoj budnosti sretnu večer i jutro
izgubio je san i ljepota
... iz svake noći u samo moju noć
kada se sretnu dvije obale izgubila je rijeka
i nemojte mi sad o mostovima
kada se sretnu alfa i omega... stradao je materijal za slojeviti grčki mit
kada se sretnu djevojčica i grčki mit... stradalo je jedno odrastanje
... zauvijek
kada se u retrovizoru sretnu dviju prošlosti,
pitanje je koliko je pobjednika povijest pisalo
ili nam tek predstoji bitka u kojoj moramo pobijediti sebe
ali svakako treba kupiti novi retrovizor
kada smo se sreli riječ muška i ja ženska
pobijedio je nemir na ničijoj zemlji
a primirje više nikad nije sklopljeno
kada se sretnu ženska čistoća i mrlja u muškom pogledu
... dvaput
pogled je pljunuo na istinu, ali istina nikad nije gubitnica
... niti jednom
kada se ženska laž zaklinje tri puta prije kukurijekanja pijetlova
izgubilo je prijateljstvo
kada se na uskom putu sretnu moje pjesme
pobjeđuje ona koja me najviše ranila
kada se među onim što je vrijedilo sretnu sve pjesme o meni
koje su me zvale imenom
pobjeđuje ona koja mi je oprostila što joj nisam bila dorasla

kada se na svojim putevima koji nemaju veze s mojim posrtanjima
sretnu samo pjesme
pobjeđuje ona koja je pjesma samo
pobjeđuje ona koja je samo pjesma
i iako se (u) životu nekad može činiti drukčije
jer život nikada nije ni poetičan, a niti dobar linijski sudac
moj živi poeziju kao kaznu, pa ipak zna i sudi bolje
a ja ću od sebe nevoljena
uvijek voljeti pjesmu koja nije sebe voljeti znala

kada se u nevinoj dječjoj igri ili gruboj igri neuspješno odraslih sretnu kamen i papir
pobijedit će papir
uvijek je tako bilo kažem
u drhtavim vremenima dječjih bolesti i rana,
i ovim skorenim... neizlječivih

kada se sretnu kamen i papir
pobjeđuje onaj papir koji je samo pjesmu samo imao
a tko misli drugačije neka slobodno prvi baci kamen na ovu...
na neku moju... o meni... ili pjesmu samo...
na živo mrtvo slovo na papiru
... na mene

verba volant, pjesme ostaju...
a kamenje leti još snažnije

da, pobjeđuje onaj kojem je manje stalo
a meni je oduvijek stalo najviše i više od toga
meni je stalo kao nikome na svijetu
ali moje pobjede su uvijek bile drugačije;

ja sam svaki oštri fijuk nadglasavala mekim stihom...

ja sam pobjeđivala tako da sam svaki bačeni kamen
u sebe umotala

i uistinu nemam sliku koja bi vam to vjerno dočarala."


(rujan 2012.)

tessa k
http://tesari.blog.hr/
sladoled u januaru
Idi na vrh
ili gde vi volite da izlazite...?

Nedavno se otvorilo mesto koje me je baš oborilo s nogu. U centru je, a u isto vreme ušuškano i udaljeno od gužve, slatko, totalno u paradoksima uređeno, retro futurizam, njihovi sladoledi su nešto najbolje što sam jela u poslednje vreme. Možete da probate pre nego što naručite, nude neke baš zanimljive vrste: baklava, medenjak, bela čokolada, pirinač & cimet, kruška i gomila drugih + stalno menjaju i dopunjuju asortiman.
tags: urbano, pozitiva, dizajn, jazz, ljubazno osoblje, bečka škola.




http://www.facebook.com/MoritzEis

my working day...
Idi na vrh



I u pauzi šolja kafe dok napolju pada sneg...

p.s. klik: http://www.facebook.com/gabriella.artsylife
a za after zavirite u Mezze čaroliju:
http://mezze.rs/exhibit/decembar-2012/

Decembrrr!
dok se rvem sa žitom i zvezdama
Idi na vrh



"Moj deda već dugo ore nebeske njive..."



*

"Jutro me zatiče samog, ko školjku u pesku...
Svu noć su senke na zidu skicirale fresku...

(...)

To su samo momenti lošim vetrom doneti,
To su samo male večnosti...
To su samo godine kad se čovek otkine,
Ko od one gorke tečnosti... "
Balašević "Starim"


*



Хвала, деда Љ. за најлепше детињство на свету.
вјечнаја памјат
oh, how I wish..
Idi na vrh
I Wish I Could Go Travelling Again

"I wish I could go travelling again
It feels like the summer will never end
And I've had such good offers from several of my friends
I wish I could go travelling again

I want to sit in my shades
Sipping my latte
Beneath the awning of a famous café
Jet-lagged and with our luggage gone astray
I wish I could go travelling again

I want a waiter to give us a reprimand
In a language neither of us understand
While we argue about the customs of the land
I wish I could go travelling again

I want to sit in traffic, anxious about our plane
While you blasé comments drive me half insane
I want to dash for shelter with you through the tropical rain
I wish I could go travelling again

I want to be awakened by a faulty fire alarm
In an overpriced hotel devoid of charm
Then fall asleep again back in your arms
I wish I could go travelling again

But how can I ever go travelling again
When I know I'll just keep remembering again
When I know I'll just be gathering again
Reminders to break my heart

I wish I could go travelling again
It fells like this summer will never end
And I've had such good offers from several of my friends
I wish I could go travelling again."
Stacey Kent



Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 835 korisnika na forumu :: 39 registrovanih, 11 sakrivenih i 785 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 357magnum, Andrija357, Bane san, Ben Roj, BORUTUS, darkangel, Duh sa sekirom, dushan, FileFinder, FOX, Gargantua, Georgius, HrcAk47, hyla, Jahorina, kovinacc, Krvava Devetka, Kubovac, ljuba, ljubacv, loon123, Lutvo_Redzepagic, maiden6657, Metanoja, MikeHammer, milimoj, mnn2, moldway, nenad81, nextyamb, procesor, repac, sasa87, Sirius, stegonosa, Trpe Grozni, vathra, Vlad000, zlaya011