TECH deo OPŠTI deo VOJNI forumi

Blog korisnika kindergirl

waking life
Idi na vrh
-"I keep thinking about something you said.
-- Something I said?
- Yeah.
-About how you often feel like you're observing your life...from the perspective of an old woman about to die.
-- You remember that?
- Yeah. I still feel that way sometimes.Like I'm looking back on my life.Like my waking life is her memories.

-Exactly.
-I heard that Tim Leary said as he was dying...that he was looking forward to the moment...when his body was dead,but his brain was still alive.
-They say that there's still 6 to 12 minutes of brain activity after everything is shut down.And a second of dream consciousness, right?
-well, that's infinitely longer than a waking second.
-You know what I'm saying?
- Oh, yeah, definitely.
-For example, I wake up and it's 10:12,and then I go back to sleep
and I have those long, intricate,beautiful dreams that seem to last for hours,and then I wake up and it's... 10:13.
-Exactly. So then 6 to 12 minutes of brain activity.I mean, that could be
your whole life.I mean, you are that woman looking back over everything.
-Okay, so what if I am?
Then what would you be in all that?
-Whatever I am right now.I mean, yeah,maybe I only exist in your mind.I'm still just as real as anything else. Mr. Green

- I've been thinking also about something you said.
- What's that?
-Just about reincarnation and where all the new souls come from over time.Everybody always say that they've been the reincarnation...of Cleopatra or Alexander the Great.I always want to tell them they were probably some dumb fuck like everybody else.I mean, it's impossible.
Think about it.The world population has doubled in the past 40 years, right?- So if you really believe in that ego thing of one eternal soul,
Mm-hmm.then you only have a 50% chance of your soul being over 40.And for it to be over 1 50 years old, then it's only one out of six.
-So what are you saying then?
Reincarnation doesn't exist...?
or that we're all young souls like where
half of us are first-round humans?
-No, no. What I'm trying to say is that somehow I believe...reincarnation is just a poetic expression of what collective memory really is.
There was this article by this biochemist that I read not long ago,and he was talking about how when a member of a species is born,it has a billion years of memory to draw on.And this is where we inherit our instincts.
-this whole telepathic thing going on that we’re all a part of,whether we’re
conscious of it or not.That would explain why there's all these, you know,seemingly spontaneous, worldwide,innovative leaps in science,in the arts.You know, like the same results poppin'up everywhere independent of each other."

http://www.imdb.com/title/tt0243017/

uputstvo za upotrebu za one koji nisu gledali a trebalo bi Mr. Green:pogledati jednom "budne pazhnje", zatim razmisliti, pogledati opet ali sa zaustavljanjem na pojedine delove koji vam se chine manje jasni jer umeju da budu konfuzni nekad u filmu/ali to nije razlog da ih vi ne razumete, zatim papir i olovku pa delove koji vam se dopadaju zapishete, pa prochitate u sebi,pa naglas Mr. Green smešak pa se onda zapitate neke stvari, pa onda trec'i put gledate film kao vizuelno umetnichko delo(obratiti pazhnu na scenu kad se gl. junaku mute brojke na satu///ko zna zashto je to dobro Razz)


za one koji nisu gledali "kashichica" o snovima
+obratiti pazhnju na: what is anger, or love....?
da se ne zaboravi
Idi na vrh
"... samo da nisam deo priche...ne, ne...pa josh da kazhesh volim te..."

izbirljiva, pa shta? Mr. Green

the Unforgiven
fasade&masline
Idi na vrh
(...) Naseljen u Nedodjiji, iskrzan od vetra, po oshtrim ivicama, uglachan od sunca i soli, zhiveo je svojih hiljade zhivota kroz hiljade lica. Godine su ostavljale ozhiljke-ne bore-samo ozhiljke. Mogli su se videti na fasadama predratnih zgrada.
( "Da-te zgrade izgledaju kao da su prezhivele sve ratove u istoriji i iz svakog izashle osakac'ene ali kao pobednici-sachuvale su vedrinu zelene i akvamarin na ulazu.")

Njihove fasade se ljuspaju kao krljusht riba potopljenih u mrak mora. Ipak te fasade se obnavljaju same od sebe, iz njih u vedre vecheri procvetava brshljen. Zidovi tih zgrada dishu, u uskim ulicama kad zalazi sunce ona je osetila njihov tezhak zadah, treperav i zgusnut-kao puding od vanile sa cimetom.
"Ti zidovi noc'u sigurno vode ljubav"-mislila je."Da, oni vode ljubav godinama-mutno i melodijski. Tad su talasi buchni i zato ne chujemo,ali oni su godinama verni jedno drugom.Pa ti zidovi pishu paralelnu realnsot ovog grada. Ne, to nije podsvest, to je neshto shto se mozhe dodirnuti pogledom."

A oko zidova su talasi. Samo akvamarin na puchini. I mozhda malo bele po rubovima pene. (...) Talasi se rasprskavaju o stene, o chvrsto tlo zemlje. I sve je to beskonachna muzika, kao da svemir shushka u njima. Simfonija od paperja i oblaka ili dur raskvashenog peska.

"Da li talasi zhele da udare u stenu? Da li oni celim bic'em zhive za taj trenutak orgazmatichnog rasprskavanja u kapljice koje su samleveni beiseri? Ili je za njih vazhno samo uzbudjenje, let dok plivaju kroz prostor, moguc'nost slobode u njemu, a upravo ta sloboda na koju su naviklu ubija. Kada se rode oni ne znaju da postoje granice i da svako ko pokusha da ih probije zavrshi sa ranom na glavi, u utrobi, u desnoj pretkomori srca, u velikom mozgu-nije vazhno gde. Sudar sa granicama je sigurna smrt.(na ovaj ili onaj nachin). Pa zashto onda oni tako besomuchno hiljadama godina uporno udaraju? I ima li u tome neke simfonichnosti bash kao i u ljuspanju fasada od samlevenog zlata Mediteranskog sunca?
Da li je moguc'e da oni ne poseduju prasec'anje koje je tako svojstveno ljudima? Da li ipak to imamo samo mi?"

Razmishljajuc'i o tome vec' je grabila ka ispresecanim ulicama, chinilo joj se da je vetar sada jachi, da je mulja u ustima ovog grada koji nije njen. Uvlachio joj se pod majcu i ispod kose, milovao joj je gole pazuhe tako nalik na dechije jamice na obrazu kad se nasmeju. I ona se smejala, smejala-tim podivljalim cvetoviam olendra koji hoc'e da procvetaju u suton i vetru koji shkripi po trgovima od mlechno bele svetlosti. Sad je klizila jezikom grada- nije se plashila njegove utrobe-" prepustiti se-nishta ne misliti i prepustiti se. Postoji samo ovde i sada"-neko joj je to davno rekao.

(...)

Medjutim ona je sada volela tu jeftinu muzichku kutiju-senku senke. Volela je zbog leprshavosti njenih boja. Zagasito siva je prerastala u biserchic' bele i devojka se okretala beskonachno dugo. Unutra je bilo malecno ogledalo, vishe kristal na kome je ona mogla da posmatra svoje oko. Ochi su joj bile pijane od sunca i vode, koja je slana ostavljala sic'ushne poljupce na njenoj kozhi. I vetar-koji je voleo sve njene obline-kao shto to niko drugi nije umeo.

" Sanjac'u noc'as masline.Znam. Sanjac'u redove zelenog.Beskonachno zelenog."

Proshla je pored mnogih crkvi, ali nije ushla ni u jednu.
" Boga su odavde odavno prognali. Mozhda nekad, pre dve hilajde godina on jeste bio negde ovde,tamo, ali sada ne. Mozhda u moru, mozhda samo u moru. U crkvi ne."

Proshao je pored nje neki dechko na skejtu. Rekao joj je neshto na jeziku koji nije razumela, ali je znala shta je pita:
" Da li si nashla Boga?"
Taj dechko je mogao da bude bilo ko:ludak, manijka, bezbozhnik, prorok, neko njen, neko tudj, njen animus ili brat-i eto govorio je na njoj nepoznatom jeziku, oshtro, u prolazu, ali ona ga je razumela.
"da li si nashla boga?"

-I ona se smejala tom pitanju, tom neumesnom pitanju koje joj je postavio stranac na skejtu.
I znala je da nije, ali da je na dobrom putu i da c'e sanjati maslinjake. Snovi se menjaju sa goeografskim shirinama, a maslina je samo josh jedan od simbola i za svakog ima drugachije znachenje.

©kindergirl

+ zabeleshke vremena
polje snova
Idi na vrh
ne postoji put kojim se lako stizhe u raj...
"... gde vodi san
u kakav dan
i dalje hoc'u da znam...
zbog niskog neba ja povijem glavu
avet slobode iz balkanskih shuma
na vratima raja ja savijem krila..."


:"kako zashto zbog koga/chega/chiji..(smo)?"
:"mozda trazish odgovre spolja na pitanja koja vode unutra?! ili obrnuto?"
:"sve je to jung."
:" to je i problem." Wink
istrgnuto iz nekih razgovora
(samo)poniranja
Idi na vrh
ili recimo kad sanjash da te Neko pita da se udash za njega a ti odgovorish bez imalo razmishljanja:" pa naravno, ja sam ceo zhivot zhelela da skochim sa litice."

ili kad Mu kazhesh da si umorna od toga da vishe ni u shta ne verujesh i da si u stvari nepopravljiva paganka, ali da ti to nekad smeta kod sebe i da on treba da bude Izbavitelj tebe zarad tebe, sebe i chovechanstva uopshte. I da pod hitno zhelish da on osnuje religiju koja c'e se zvati po njegovom imenu+sufiks -ist(a).A josh gora varijanta je ako on utripuje posle svega da je Bog.A nije. Nego je Bog u pokushaj(ima).

I onda obec'ash sebi da sledec'i put kad kleknesh ispred nekog da c'esh to uchiniti iz chiste ljubavi bez zaljubljivanja u svoj ego trip kod odredjene osobe.i sve su to suochavanja Wink i nekad nije lako biti nichiji...a nekad najvishe boli ta izvesna neizvesnost nekih postupaka(i njegovih i tvojih)/ i josh jednom "jedinstvo i borba"/samo je pitanje: da li istovetnosti ili suprotnosti?


"i znam shta znachi biti nichiji
i znam shta znachi biti rastrojen
u tvom osmehu miris suza
hiljadu sushnih godina
i josh koji tren"
DLM
one way to ras
Idi na vrh
http://www.myspace.com/oldpsychomc

http://www.myspace.com/hornsmancoyoteeyesburn


za leto...ili za neshto vishe...qliranje pored imaginarnog mora(za sada Mr. Green ), za ljuljanje u parkic'u na omiljenoj ljuljashchici, za player, za bilo koju vrstu izlaza(iz sebe i pred druge), za lezanje na podu u mraku celu noc' jer je toplo, za roots&flowers(ko razume shvatic'e Wink ), za tsunami Very Happy ,za trombone pune prashine leta 2004...(05,06,07...?)
za mene i za vas

ljubi vas
kinder
zapisivanja ili jezik chvorova
Idi na vrh
Crtica

"Poznajem jednog dobrodushnog, veselog starca.Zivi uz jezero. Jedan je od onih zaboravljenih ljudi. Od onih, koje je, chni mi se, vreme "potroshilo", jer danas nema mesta za one koji su svima voljni da pruzhe ruku u nevolji.Niko mu ne bi "dao" osamdeset godina. Zhivih ochiju ispod nabranih, mudrih vedja, rumenog lica, chvrstog koraka.Svakoga dana on brusi svoju dushu razgovarajuc'i sa mirnom vodom...
Jednom rechju, drzhec'i, mudar chovek.

Ipak...sve bi bilo dobro da mu pamc'enje nije oslabilo. Ispred troshne barake, uz samu vodu, starac krcka svoje preostalo vreme, nosec'i vechiti osmeh na usnama. Gde je on, tu je i veselo.Ali ima on i svojih muka. Chesto nekud podje, pa zaboravi gde je poshao. Nikako ne mozhe i lica da zapamti. Toliko me godina svakodnevno vidja, a ime mi nije zapamtio.

Ako ga ko zamoli da neshto uchini, on po nekoliko puta ponavlja ne bi li nechiju zelju nauchio napamet i od ovlash izgovorenoh rechi iskovao parche srec'e za choveka koji od njega trazhi uslugu. Da bi bilo sigurnije, starac zavezhe chvor na maramici-sve je u chvorovima.

Ipak oni ne pomazu mnogo. Razvije on maramicu:na njoj desetak vezanih krajeva. Shta oni znache-ne zna.
Chak ni chovek odlichnog pamc'enja tu ne bi mogao da se snadje!

Drugachije bi bilo da su chvorovi nejednaki, da svaki oznachava neko slovo ili rech. Tad bi starac mogao chitati sec'anja iz "chvornatih belezhaka".
Ovakvo pisanje postojalo je u drevna vremena, onda kad ljudi nisu umeli da pishu slovima. U Juzhnoj Americi se i danas mogu pronac'i chobani koji znaju jezik chvorova.

E nekad je bilo mnogo nachina da se zivot zapishe..."
T.Vuchkovic'
tekst preuzet iz "Politike"
imala je lice kog je tama mogla ubiti...
Idi na vrh


"Imala je lice kog je tama mogla lako ubiti
U jednom trenu
Lice koje su lako mogli povrediti
Smeh ili svetlo

"Noću razmišljamo drugačije"
Kazala mi je jednom opušteno ležeći na leđima

A zatim bi citirala Cocteaua
"U sebi osećam anđela kog neprestano šokiram"

Tada bi se nasmešila i zamislila
Pripalila mi cigaretu

Poljubio bih TO lice

Uzdahnula bi
Ustala
I protegla svoju ljupku anatomiju
Skidajući čarape"



http://www.blogoye.org/zaratustra/

sve su to oslushkivanja...nekad sebe nekad drugih...a nekad u prizorima drugih vidim sebe... (samo)spoznaja? trazim se neshto ovih dana...javite ako me nadjete... Razz
nevidljiva zvezda
Idi na vrh
"Anamaria je slagala da sam na nekom putu, to sam ukapirao? Na kratkom putu, svom srecom? Mogla me je poslati i u Johanesburg, zardalom rumunskom teretnom ladom, kakva ume da bude…
Ali, shvatam je..
To joj je svakako bilo lakše nego da mamici prizna da smo se rasturili, pa da onda sluša kako ova sastavlja nekrolog našoj vezi “koja od pocetka nije valjala, koja je ionako došla do jedne tacke kad se nešto mora promeniti, koja je bila pravo mucenje za oboje, koja je.. koja je…koja je…”
Mogu li da pomognem?
Koja je retki prozirni biser. Suzica uvredenog andela..
Odjek pahulje..
Mala nevidljiva zvezda..
Koja je jedini suvenir koji cu spakovati na dno sebe kad se jedne jeseni otisnem sa planete Zemlje…"

Dj. Balasevic
i choose not to choose
Idi na vrh
SuochavanjA

i tako naglo povucnesh ruchnu na sredini brda, sa kog (ni) si zeleo da se spushtash...i shvatish da se dan konacho usporio toliko da mozesh dovoljan broj puta da ga udahnesh i izdahnesh... i da se ne gushish od praznine ili samoc'e... i skapirash da je tvojih petnaest minuta mnogo...chak i kad je dan ovako lenj... i onda se ne plashish da u tishinama proguglash u sebi (i po sebi)...pa onda malo razmislish i shvatish da je tri godine opako dug period i da opravdanja nema.I da je chovek ipak u osnovi poligamno bic'e i da nam je monogamija nametnuta od strane civilizacije. A postoji toliko opcija i upravo je to ono shto frustrira ljude... treba izabrati...a zashto bi? a shta ako ja hoc'u SVE? ili josh gore ako nec'u bash NISHTA? Mr. Green
ili recimo ako imash kartu za Exit, a nec'esh otic'i tamo jer znash da ne idesh iz pravih razloga?Bob Marli sa tim nema nikak'e veze...
pa onda shvatish da nishta i nije bilo (tako) strashno...i da vishe niko ne treba da dishe za tebe...i da si se adaptirao na klimatske uslove sredine jer je i to u biti choveka...i da "polovina tajne" ne znachi nishta ako nemash i onu drugu polovinu... a kao shto davno rekoh:" dve polovine ne chine uvek celo..." ...


i istina je da ne postoji jedna univerzalna istina... opet je to mit(prevara?)...
i da je smisao u sladoledu ili kajsijama...ili u svim tim knjigama na raznim jezicima(koje su samo oplemenjivale realnost za ovo vreme, ali nikako nisu doprinele razreshenju-jer mi smo razreshenje zagonetke i tu nishta ne pomaze...)... ili u chemu god VI to hoc'ete...i da je smisao da (nekad) nema smisla.

"otišao sam zbog galame nemuštih i ćutnje mudrih."
...

"Kad gledamo stalno ista lica...na kraju ona postaju dio naseg zivota. A kad postanu dio naseg zivota onda zele i da nam ga izmjene. I ako ne bude po njihovom, nije im pravo. Jer svaki covjek ima tocnu predstavu kako bi trebalo da zivimo svoj zivot. A nikada nemaju pojma kako da prozive vlastiti zivot. "

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1225 korisnika na forumu :: 25 registrovanih, 6 sakrivenih i 1194 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: amaterSRB, babaroga, Boris BM, CikaKURE, Dimitrije Paunovic, draganca, Georgius, Hexe, Ivan001, jaeger, JOntra, Još malo pa deda, mile23, mrav pesadinac, nesa1962, ostoja, raptorsi, S2M, sevenino, skvara, stegonosa, suton, vandrej, vathra, Vlada1389