TECH deo OPŠTI deo VOJNI forumi

Blog korisnika kindergirl

Galatea u sferama
Idi na vrh
Citat:Galatea u sferama

Galatea je živela sa mnom. U nekoj čudnoj homo/hetero seksualnoj vezi. Ali nije bila biseksualno orijentisana. Volela je samo mene - kao muškarca i kao ženu.
Tih dana je postala uznemirena. Počela je da je grize savest, ali ne zbog nečeg što je učinila, jer se u to vreme ponašala besprekorno, već zbog nemara i zaborava. Govorila je da ne može sebe da opravda, da ni mladost, ni prostorna udaljenost (koja, uostalom, i nije bila toliko velika kolikom je ona volela da je zamišlja) ne mogu da budu dovoljan razlog za njenu nezainteresovanost. Možda su njeni preci bili sasvim obični ljudi i “Zar nismo i svi mi? I zašto ja mislim da ima više razloga da budem zapamćena?”
Jednog jutra došla je sa hrpom pisama, koja je upravo bila izvadila iz poštanskog sandučeta. Izgledala su nam prilično čudno. Kao da su putovala mnogo, mnogo duže nego što danas, avionskom poštom, putuju preporučena pisma. Hartija omotnica je bila žuta, kao da je od recikliranog, ili, pre, starog novinskog papira, koji bi se pod malo jačim stiskom prstiju raslojio i do izražaja bi došle sitne iglice nekog davno posečenog i nedovoljno obrađenog drveta (ili možda otpadaka od drveta). Bila su iz Francuske. Deda ju je zvao da dođe kod njega. Poslao je i garantno pismo, i sve drugo što joj je potrebno za vizu, ali pisma su zalutala i ostalo je još samo nekoliko dana da se putovanje sprovede u delo.
Onda se tu pojavio i sam Galatein deda. Bio je jako star i bolestan, ali ono što je najviše čudilo bio je njegov bademantil boje kamilje dlake koji je imao na sebi (doputovao je u njemu). Zajedno su pokušavali da srede papire za putovanje, ali su se stalno pojavljivala neka prepreka koja je komplikovala proceduru…

Galatea se promeškoljila u snu. Probudila se. Pomislila je na san. Njen deda je bio već jedanaest godina mrtav (bila je još skoro devojčica kada je on umro).”On je došao po mene… da me vodi sa sobom…” Uplašila se. Znala je dobro simboliku takvog sna. “Ali… ja nisam uspela da odem… bila je samo jedna prepreka. Knjiga…”
To je poslednje što je doprlo do mojih ušiju. Pogledala me je, već sasvim budna, i zauvek me je primila u sebe.

Postala je pisac…


hipermnezichke slike
what's your story...?
Idi na vrh
"When I sit alone, come get a little known
But I need more than myself this time.
Step from the road to the sea to the sky(...)
The more I see the less I know
The more I like to let it go - hey oh, woah... "
...

"Tell me baby what's your story
Where you come from
And where you wanna go this time
Tell me lover are you lonely
The thing we need is
Never all that hard to find
Tell me baby what's your story
Where do you come from
And where you wanna go this time
Your so lovely are you lonely
Giving up on the innocence you left behind"

rhcp



ono izvesno neshto u srcu
Idi na vrh
I sutra prestaje da lichi na sutra.
K.Kavafi

U julu, potmulom i vrelom, koji je gamizao razmekshalim asfaltom, peo se uz oznojane kichme do ustiju i isisavao dah, ja sam pratila prijatelja iz svog zivota, u koji se on vishe nikad nece vratiti. Sedela sam u njegovom stanu i oko nas su shumno disale spakovane stvari, prekrivene shirokim belim platnima, koja su se na promaji vijorila kao venchane haljine duhova.Pili smo iz chasha koje smo stavljali na pod.Nismo nazdravljali. Trudili smo se da govorimo uobichajene rechenice, ali su one sve sporije i sporije preletale u ambis koji se otvarao izmedju nas.
(O, kako sam zelela da u taj ambis skochim i kako je on chitavo nashe prijateljstvo potroshio da me ubedi da nikad to ne uchinim.)
Bilo je devet ujutru.Godinama je to bio chas nasheg sastanka(...)Tog jutra je sumaglica plivala po sobama i njegovi kapci kosog oblika, na blagom semitskom licu, svaki chas su skrivale zenice-korunade pod temperaturom.
Naglas: "I shta sve nosish od knjiga? U sebi :" Zar ne vidish shta mi chinish?"
Nashe je prijateljstvo trajalo godinama i bilo je ono shto prava prijateljstva treba da budu, nezno kao ljubav, samo dublje.(Ja sam vec imala telo pred kojim sam klechala kao u crkvi.)
Sada je bilo-gotovo.A prijateljstvo je teshko prekinuti, nisu tekle telesne technosti kao u ljubavi, samo sokovi dushe.Kad dushu uzme tako u zagrljaj ochajanje, ona prvo cepa haljinu u kojoj se nalazi-telo.
(...)
Sjurila sam se niz stepenice. Napolju je bilo podne i Beograd je, pod anestezijom vreline, po milioniti put postajao moja bolnica.Raskopane ulice bile su podsvest grada koja je kuljala. Vaterpolo shampionat je bio samo izgovor. Majka je napunila sobe svetloshcu, vocem i cvecem i nishta nije pitala.A ja sam trazila izlaz i nisam ga nalazila. Ono shto je uvek pomagalo,Rahmanjinov, koji satenski i chulno svira Shopena i Shumana, sada je postao bushilica koja pili grudnu kost. Koortove interpretacije Shopenovih prelida vishe nisu bili mlechni dragulji, vec tona kvarca koja lezi na chvorovima golih nerava. Okretala sam glavu od polica sa knjigama(on je imao porodichne veze sa knjizevnoshcu, kako da me uteshi neshto sa chim je on genetski, krvno vezan?) A onda pred jednu ruzichastu zoru, koja se kao vedri,jeftini shampanjac prosipala nebom, pala su mi na pamet chetiri stiha:
"U shuplje talase
magle
zgrbljen, ravni hod
bez traga
bez glasa
kao shto tone brod."


(Cvetajeva, poslednji stihovi iz chuvene "Poeme kralja", koju je Pasternak nazvao novom crnom rupom svemira.)
I prokuljao je. Bol, zgrchen u mishicima na javi i shiroko rasprostrt svom duzinom sna, nashao je svoj izraz. I ja sam ponovo otkrila meshto nade, mesto gde zive rechi oslobododjene lica i nalichja maski, nepatvorene,edenski lake, vilinski krhke-i bremenite istinskim smislom.
(...)

Sanja Domazet, esej "Perje, zlato"
neshto shto bi voleo da budesh
Idi na vrh
"Reci mi nešto što bi volio da budeš. Kao na primjer učitelj. Ili odvjetnik ili nešto.“
Nisam je slušao. Mislio sam na nešto drugo, nešto suludo.
„Znaš li što bi volio da budem? Mislim, kad bi imao neki prokleti izbor?“
„Što?“„Znaš onu pjesmu Ulovi li netko nekog dok kroz žito ide...?...

Zamišljam neku djecu koja se igraju na nekom velikom polju žita i sve. Na tisuće male djece, a nikoga u blizini, nikog odraslog, mislim, osim mene. A ja stojim na rubu neke sulude litice. Što treba da uradim – treba da ulovim svakog tko se zaleti da padne sa te litice u provaliju – mislim, ako trče i ne gledaju kuda idu, treba da se pojavim odnekud i ulovim ih. To je sve što bih radio, po cijeli dan. Bio bih samo lovac u žitu. Znam da je suludo, ali to je jedino što bih stvarno volio da budem……..“

J. D. Salinger, Lovac u žitu
rehab
Idi na vrh
Citat:Voljeti,
kao učiti disati
preoblikovati život u jednostavno
može li se, prijatelju?
Znaš
i ja sam one noći sjela na vlak
i pošla u tvome smjeru.
Prevarila me noć
i san me doveo u zabranjeni grad,
blještale su reklame
bilo je tako tiho,
samo je ulicom šetao jedan par.
Nasmiješili su mi se.
Pomislih,
ni ne slute da sam ja samo stranac ovdje.
Par na brzinu ispisanih brojeva u ruci,
jedna adresa,
kasni sat
i trg kojemu znamo ime
i ti i ja.
Ni ne slutiš da sam tu.
Tako blizu.
Tako neprimjetno.
Skupit ću hrabrosti u hotelu da te nazovem.
Prespavati.
Sutra.
Jutro je hrabrije.
Zamišljam da dolaziš,
unaprijed znaš moj svaki pokret,
volim to što te ne uspijevam iznenaditi.
Ovo ipak nije film.
Jer te nema. I ne kucaš na vrata.
Poslat ću ti razglednicu.
Pozdrav iz...
Da li bi te to iznenadilo?
Da
i pobjegao bi.
Baš ovako
kako i ja bježim, pored ovoga parka,
povratna karta
i još pola sata do polaska.
Starija gospođa se smješka i nešto mi govori,
ali ne čujem.
Čujem samo zvuk odlaska,
par ljudi koji ne ispraćaju mene,
ovaj sunčani dan
i
zbogom prijatelju.
Isti smo. Ti i ja.


slavonchica.blog.hr
traum
Idi na vrh
"About me:
Ja sam u životu i pijuckao punch na prijemima po velelepnim vilama i dvorcima, i družio se sa dnom dna ljudskog egzistiranja po narkomanskim svratištima, i završio sve škole na stranom jeziku, i svo to vreme se rokao heroinom u arterije i kapilare po panštrokavim javnim WC-ima, i predavao i držao seminar studentima na najskupljem privatnom fakultetu u Srbiji, i svo to vreme svake nedelje ujutru bio poslednji na žurci i afteru i after-afteru, i napisao ne jednu nego dve knjige za izdavanje, i više puta boravio na ledenim ulicama bez krova nad glavom i bez jebenog dinara ili prijatelja, i proputovao Evropu uzduž i popreko, parce Amerike i komadic Afrike, i pojebao odokativno kvoter Balkana ali i bio zaskocen straga, i bio/jesam/bicu šef predstavništva velike grcke firme sa velikom platom i velikim džipom, i veliku platu uvek davao za neke male i svebitne stvarcice i paketice, i šetao zaista najlepše devojke i ne samo gde god sam živeo, i pobegao mesec dana iz vojske i imao 0 dana nagradnog odsustva i 39 dana produžetka vojnog roka, i pritom bio najstariji i najobrazovaniji i najnavuceniji vojnik u bataljonu, i prodavao sam lutkice na ulici, i nosio sam kofere ljudima manjim od sebe i taksirao ih i dobijao bakšiš od 10 centi ili ne dobijao ništa, i remio sam na trafici licnu kartu za paklu pljuga nebrojeno puta, i voleo neke tamo žurke i neki tamo trance i trudio se da ga propagiram u domenu svojih moci, i radio neke najbolje intervjue sa nekim muzickim kao facama, i bio prvak Evrope u košarci sa svojom školom 4 godine zaredom i bio najbolji strelac i trojkaš, i podizao špric sa zapišanog poda i provlacio iglu kroz hladni mlaz vode i zabadao je u arteriju iza kolena, i ležao u Drajzerovoj dva puta i lecio se kod bezbroj psihijatara i sve ih vrteo oko domalog prsta, i ponovo se rodio jednog divnog dana u Moskvi, i zagubio negde svoje emocije i uspeo da podesim svoj život i radim samo ono što meni odgovara… I sve to na nacin koji jedini poznajem – sve i odmah i uvek do kraja. U životu još jedino nisam bio… lezbejka. A ti?"
myspace.com/...
"crveno bledi vremenom..."
Idi na vrh
Volver
...and it's just nothing
Idi na vrh
"Nao sou nada.
Nunca serei nada.
Nao posso querer ser nada.
A parte isso, tenho em mim todos os sonhos do mundo."

Someday We'll Know ?
Idi na vrh
Ninety miles outside Chicago
Can't stop driving
I don't know why
So many questions
I need an answer
Two years and later
You're still on my mind

Whatever happened to Amelia Earhart?
Who holds the stars up in the sky?
Is true love just once in a lifetime?
Did the captain of the Titanic cry?
Ohhh.....

Someday we'll know
If love can move a mountain
Someday we'll know
Why the sky is blue
Someday we'll know
Why I was meant for you

Does anybody know the way to Atlantis?
Or what the wind says when she cries?
I'm speeding by the place that I met you
For the ninety-seventh time tonight

Someday we'll know
If love can move a mountain
Someday we'll know
Why the sky is blue
Someday we'll know
Why I was meant for you



Someday we'll know
Why Samson loved Delilah
One day I'll go
Dancing on the moon
Someday you'll know
That I was the one for you

I bought a ticket to the end of the rainbow
Watched the stars crash in the sea
If I could ask God just one question (one question...question)
Why aren't you here with me tonight?


Someday we'll know
If love can move a mountain
Someday we'll know
Why the sky is blue
Someday we'll know
Why I was meant for you

Someday we'll know
Why Samson loved Delilah
One day I'll go
Dancing on the moon
Someday you'll know
That I was the one for you

Mandy Moore and Jonathan Foreman


i sad je neko postavio pitanje:
"(...)Nismo li samo neka granica
sustine i smisla
ono malo beskraja
izmedju nenadjenog i trazenog?(...)"


some day we'll know, will we?
Tice u glavi- leptiri u gnezdu
Idi na vrh
"Kad sam tek počeo raditi u jednoj fabrici u Americi, na prsa su mi prikačili (kao i drugim radnicima) karticu s imenom - tako se ne gubi koja sekunda na upoznavanju, a izbjegava se i to da zaboravite nečije ime.
Zato je Tim samo ponosno, kao da je Shakespeare, lupno sebe po prsima, a prvu šansu sam imao progovoriti s njim na "lunch-pauzi" - meni je to vrijeme, bezbeli, koristilo da sažmarim što više cigareta, a svim ostalim da u sebe potrpaju hranu koju su donosili od kuće, jer i to je itekakva ušteda.
Prvo pitanje, koje mi je Tim postavio nije bilo "odakle sam", "kako je u Bosni", nego jedno koje sam najmanje očekivao:
"Zašto leptiri ne pjevaju k'o ptice?"
"I beg your pardon?"
"Zašto ne pjevaju kao ptice - isto su šareni?"
Tražio sam pomoć sa strane, ali, ostali su žvakali svoje sendviče i nisu vadili čepove za uši - svi smo bili obavezni da ih nosimo da ne bismo oštetili sluh i tužili fabriku za hipten dolara.
(Nikad se nisam mogao naviknuti da mi nešto viri iz ušiju, kao što se nikad nisam navikao ni na vilicu, jer se uvijek osjećam kao da mi je neko strpao đon u usta.)
Slegnuo sam ramenima:
"Valjda zato što nemaju kljun. Ni glasnice, pa mogu samo mahati krilima."
Vrlo brzo sam se sprijateljio s njim, jer, osim što je imao pticu - ma, ne pticu, nego kondora u glavi, Tim je bio obrazovan i načitan čovjek i nikad nismo pričali o tome šta ga je skrenulo na put rezanja kragni u fabrici, dok je njegova žena mašinski inžinjer u istoj fabrici, a djeca su im u hemijskoj industriji...
Pošto je osmi smrtni grijeh u Americi pitati, makar i najboljeg prijatelja ili rođeno dijete za platu, ne znam koliko je zarađivao, ali, s obzirom da smo radili isti posao - to mora da je bila crkavica.
A, i što jest - jest, vazda su me "pasle" budale.
Ako je tramvaj s Ilidže pun k'o šibica, naći će se neki sumatnik, koji će stati baš pored mene i cijelim putem do grada mi se derati u uho "šta mu se desilo na poslu, da to ne može više tako", itd., itd.
Ako sam se vraćao kući, pretrpan kesama s pijace (pošto moja žena to ne zna raditi, ja to radim bolje od nje), kod Vječne vatre bi mi obavezno prišao papak da me pita koliko je sati...
Na Rembrant trgu u Amsterdamu, u ljetnjoj sezoni je svaki dan bukvalno milion ljudi, a ja vidim kako se nekakav "hipi", kao kobac ustremio pravo na mene i, ne znam djeluje li ovo uvjerljivo, pita me za pet guldena - na našem...
U New Yorku je to sasvim neuobičajeno, jer nema raskrsnice da vam ne priđu neki klepećući konzervom i, ako vam je, kojim slučajem prozor bio otvoren, brzo ga spuštajte, jer znaju biti ljuti, vrlo ljuti, ako nisu dobili onoliko koliko su smatrali da je "fer".
U Americi je prošenje zabranjeno - ali sve dok gledaš svoje, k'o džoja prodaješ neke češljeve i značke, nisi agresivan - to prolazi.
Sjećam se jedne bakice iz Madisona - zvali su je Angel, što je i bila, koja bi svako jutro napunila torbicu novčića istresajući parking aparate kad bi im istekao rok.
Strpali su je u ludnicu ili starački, jer šta ona ima raditi nečiji tuđi posao (to jest - državni).
U Sarajevu je živa legenda Aba, koji nikad nije pružio ruku, ali je zato uvijek bio "k'o lampa".
Njegovu funkciju je sad preuzeo Miki, legenda FIS-a; on i njegova čuvena rečenica:
"Miki, jesi li vidio Pimpeka u "Kvarneru"?"
"Jesam."
"Sta radi?"
"Pije vino."
"S kim?"
"S kiselom."
U Beogradu je svoj sistem razvio Brana Petrović.
U Francuskoj, kod Ive, prišlepao bi se kojem od imućnijih pisaca, popio pića kao hala, a onda Vidosavu Stevanoviću, Momi Kaporu, Rajku Nogi, Danilu Kišu, Mirku Kovaču... tražio "pozajmicu", i to redovno upisao u neki blokčić.
"Danilo Kiš - milion", "Vidosav Stevanović - milion," i tako redom...
Otišao bi tad na željezničku stanicu, pitao šta će pojesti i popiti (malu meku i solo pasulj, što je sve ukupno koštalo dvije banke), vadio onu sveščiću iz džepa i samo križao ljude kojima je dužan: "Sad više nisam dužan Danilu."
Zeli Čerimagiću je samo trebala povratna karta do Trebinja, a onda je kod Ibre i Fadile (vino, loza, janjetina, duhan - sve domaće) prodao usput još i neku sliku u Dubrovniku...
Sve više tica u glavama, sve više leptira u tuđim gnijezdima, sve više prosjaka, a sve manje onih koji bi im udijelili..."

Dario Dzamonja

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 727 korisnika na forumu :: 36 registrovanih, 3 sakrivenih i 688 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: _Rade, _Sale, A.R.Chafee.Jr., Andrija357, Apok, Botovac, CrazySerb_MLD, crnitrn, Doca, Dorcolac, elenemste, FOX, goxin, indja, Insan, janezek67, MB120mm, mercedesamg, Misirac, moldway, Motocar, Oluj2.1, Regrut Boskica, sakota79, Sale.S, Sirius, Snorks, stegonosa, suton, Toni, vathra, Vlada1389, vlvl, Vojkan Petrovic, W123, zajcev1